Poslovni broj 79 Gž-520/2023-3

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 79 Gž-520/2023-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Bošković Majerović, predsjednice vijeća, Milene Frankić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Vlaste Mrzljak, članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja ad. 1. Z. J., iz Z., OIB:… i ad. 2. I. E. iz S., A., NY, OIB: …, oboje zastupani po punomoćniku K. L., odvjetniku iz Z., protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: …, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Z., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4478/22-52 od 29. rujna 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 26. rujna 2023.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              I. Odbija se žalba tužene Republike Hrvatske kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4478/22-52 od 29. rujna 2022. pod toč. I. izreke, te pod toč. II. izreke u dijelu odluke o troškovima postupka za iznos od 48.657,50 kn/6.457,96 Eur sa zateznom kamatom.

 

              II. Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4478/22-52 od 29. rujna 2022. pod toč. II. izreke u dijelu odluke o troškovima postupka za iznos od 3.906,25 kn/ 518,45 Eur sa zateznom kamatom i u tom dijelu zahtjev tužitelja ad. 1. i ad. 2. odbija kao neosnovan.

 

              III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužene za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

              I. Utvrđuje se da su tužitelji Z. J. iz Z., OIB: … i I. E., SAD,  A., NY, OIB: … kao pravni slijednici pokojnog I. J., Z., OIB …, vlasnici na jednake dijelove ili svaki u 1⁄2 dijela nekretnine k. č. br. 318/2 Kuća (tlocrtne površine 85 čm), Zgrada (tlocrtne površine 43 čm) na …. i dvorište upisano u z.k. ul. 230, k.o. Š., površine 508 m2, koje nekretnine u naravi čine stambeno poslovna zgrada sa istacima, prateća/pomoćna zgrada – nadstrešnica A i prateća/pomoćna zgrada – nadstrešnica B sagrađene na k. č. br. 318/2 k.o. Š., što je tužena REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: … dužna priznati te trpjeti brisanje prava vlasništva sa svoga imena uz istovremenu uknjižbu prava vlasništva na ime i u korist tužitelja pa su tužitelji Z. J. iz Z., OIB: … i I. E., SAD, A., NY, OIB: …. ovlašteni na temelju ove presude zatražiti i postići na svoje ime i u svoju korist upis uknjižbe svoga prava vlasništva u zemljišnoj knjizi svaki na 1⁄2 dijela, na nekretnini k. č. br. 318/2 Kuća (tlocrtne površine 85 čm), Zgrada (tlocrtne površine 43 čm) na …. i dvorište upisano u z.k. ul. 230, k.o. Š., površine 508 m2, koje nekretnine u naravi čine stambeno poslovna zgrada sa istacima, prateća/pomoćna zgrada – nadstrešnica A i prateća/pomoćna zgrada – nadstrešnica B sagrađene na k. č. br. 318/2 k.o. Š., u cijelosti, uz brisanje istog prava sa imena tuženika, a što je tuženik REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: … dužna trpjeti, sve u roku od 15 dana.

 

              II. Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, OIB: …, da plati tužiteljima Z. J. iz Z., OIB: … i I. E., SAD, A., NY, OIB: … parnični trošak u iznosu od 52.563,75 kn / 6.976,41 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim od donošenja presude do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena u roku od 15 dana.

 

2. Protiv navedene presude žali se tužena zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353 st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP). Predlaže pobijanu presudu preinačiti, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbenog postupka.

 

3. Žalba tužene djelomično je osnovana.

 

4. Ispitujući presudu suda prvog stupnja po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 354. st. 2. ZPP nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

 

5. Pobijana presuda se može ispitati, ima razloge o svim odlučnim činjenicama, a razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni niti međusobno proturječni, zbog čega nije ostvarena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju ukazuje tužena u svojoj žalbi.

 

6. Točni su navodi tužene da se sud prvog stupnja dijelom nije pozvao na materijalno pravo temeljem kojeg je ocijenio zahtjev tužitelja ad.1. i ad.2. osnovanim, no primjena materijalnog prava može se razabrati iz obrazloženja presude pa time nije počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP

 

7. U postupku nije počinjena niti bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 14. ZPP na koju sadržajem žalbe ukazuje tužena.

 

8. Također, u postupku nije počinjena ni bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 186. a. st. 6. ZPP na koju sadržajem žalbe ukazuje tužena.

 

9.Prednik tužitelja ad. 1. i ad.2. prije podnošenje tužbe obratio se tuženoj sa zahtjevom za mirno rješenje spora (list 5 do 7. spisa),no sporno je, je li takva obveza postojala i nakon što su tužitelji ad. 1 i ad.2., kako to smatra tužena u podnesku od 20.rujna preinačili tužbu i je li sud prvog stupnja trebao odbaciti tužbu kao nedopuštenu.

 

10. Preinačenje tužbe postoji i kada se tužbeni zahtjev osniva na bitno drugačijem činjeničnom stanju, drugom povijesnom zbivanju, drugačijem kompleksu činjenica od onih koje su prije predstavljale tužbenu osnovu po svom tekstu (formalnom sadržaju) istog tužbenog zahtjeva ili kad su bitnim elementima činjenične osnove dodani novi elementi, preinačeni ili oduzeti prije istaknuti, tako da novoformirani kompleks činjenica objektivno dovodi do promijene identiteta tužbenog zahtjeva.

 

11. Žalbeni navodi tužene kojima smatra da su tužitelji ad. 1. i ad. 2. (podneskom od 20. rujna 2021.) preinačili tužbu nisu osnovani. Tužitelji ad. 1. i ad. 2. kako u zahtjevu za mirno rješenje spora, tako u tužbi i podnesku od 20. rujna 2021. u biti traže utvrđenje prava vlasništva kč.br. 318/2 upisane u zk. ul. 230 k.o. Š., pobliže opisane u izreci presude građenjem i dosjelošću, koji predstavljaju pravne temelje (osnovu) za stjecanje prava vlasništva u smislu čl. 114. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj:, 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 dalje: ZV). Iz navedenog proizlazi da tužitelji ad. 1. i ad. 2. nisu preinačili tužbu jer nisu promijenili istovjetnost zahtjeva u smislu čl. 191. st. 1. ZPP, pa se u konkretnom slučaju tužena nije mogla protiviti tako određenom postavljanju tužbenog zahtjeva, niti je sud bio dužan odlučiti o dopustivosti preinake jer nema mjesta primjeni čl. 190. i čl. 191. ZPP. Stoga, nije bilo mjesta odbacivanju tužbe, kako to pogrešno smatra tužena.

 

12. U tijeku parnice umro je prednik tužitelja ad. 1. i ad. 2. Ivan Jurković. Sud prvog stupnja rješenjem od 18. siječnja 2021. utvrdio je prekid postupka i odredio da će se postupak nastaviti kada nasljednik ili staratelj ostavine preuzme postupak ili kada ga sud na prijedlog protivne strane pozove da to učine.

 

13. U situaciji kada su nasljednici tužitelja, sada pok. I. J., Z. J. i I. E. (rješenje o nasljeđivanju poslovni broj O-4361/2018, UPP-OS-46/18) preuzeli postupak (podnesak od 22. svibnja 2018.) nastavak postupka nastupio je po sili zakona, pa time što nije dostavljeno rješenje o nastavku postupka (doneseno na ročištu održanom dana 19. kolovoza 2022.) tuženoj nije onemogućeno raspravljanje.

 

14. Sud prvog stupnja analizirao je i ocijenio provedene dokaze na način propisan odredbom čl. 8. ZPP, te je na osnovi pravilne ocjene provedenih dokaza i rezultata raspravljanja potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje. Za svoja činjenična utvrđenja i pravne zaključke naveo je jasne i prihvatljive razloge koji žalbenim navodima tužene nisu dovedeni u sumnju.

 

15. Predmet postupka je utvrđenje da su tužitelji ad. 1. i ad. 2., kao pravni slijednici pok. I. J. vlasnici na jednake dijelove ili svaki u 1/2 dijela nekretnine kč. br. 318/2 Kuća (tlocrtne površine 85 čm), Zgrada (tlocrtne površine 43 čm) na … i dvorište upisano u z.k. ul. 230, k.o. Š., površine 508 m2, pobliže opisane u izreci presude, što je tužena dužna priznati te trpjeti brisanje prava vlasništva sa svoga imena uz istovremenu uknjižbu prava vlasništava u korist 1. i 2. tužitelja.

 

16. Prema navodima tužbe:

              - prednik tužitelja ad. 1. i ad. 2. bio nastavnik u školi Š. u Z., kojoj je odjel, općine C. na njezino traženje izdao građevinsku dozvolu broj 68 dana 8. lipnja 1965. kojom se školi odobrava adaptacija dvorišne, pomoćne gospodarske zgrade uz staru osnovnu školu u stambene prostorije za nastavno osoblje

-prednik tužitelja ad. 1. i ad. 2. na temelju navedene građevne dozvole izgradio je 1965. objekt koji se nalazi na novoformiranoj zk. čbr. 318/2 kuća i zgrade u … i dvorište upisano u zk. ul. 230 k.o. Š., od kada prednik tužitelja ad.1. i ad. 2. i tužitelji ad.1. i ad. 2. osobno koriste kuću za stanovanje, dakle da su u neprekidnom posjedu predmetne nekretnine do podnošenje tužbe (29. prosinca 2009.) preko 50 godina

              -predniku tužitelja ad. 1. i ad. 2. rješenjem ureda od 27. listopada 1994. dopušteno promijeniti podatke u katastarskom operatu k.o. Š., te je evidentiran kao posjednik kčbr. 1619/2, a koja odgovara zk. čbr. 318/2 k.o. Š.

 

17. Sud prvog stupnja, polazeći do utvrđenja:

              -da je građevinskom dozvolom od 8. lipnja 1965. odobreno školi Š. u Zagrebu adaptacija dvorišne, pomoćne gospodarske zgrade uz staru Osnovnu školu u stambene prostorije za nastavno osoblje škole, te je istom dozvolom određeno pod kojim uvjetima se vrši navedena adaptacija, odnosno, građevinski radovi i što je sve dužan investitor učiniti prije početka adaptacije

-da je investitor u konkretnom slučaju bio prednik tužitelja ad. 1. i ad. 2, kao djelatnik navedene škole

              -da je ranije na zemljištu postojala kuća i da graditelj nije trebao ishoditi rješenje nadležnog tijela kojem mu se zemljište daje na građenje, odnosno na korištenje radi izgradnje, što je u ovom slučaju

dano predniku tužitelja ad. 1. i ad. 2.

              -da je prednik tužitelja ad. 1. i ad. 2. izgradio stambeni objekt tj. kuće i iste koristio u privatne svrhe, te da mu navedeno nitko nije osporavao niti ga u tome nije sprečavao niti smetao

-da Vrhovni sud Republike Hrvatske u nizu odluka pa tako i u onima poslovni broj Rev-2776/16-2 od 29. siječnja 2019. i Rev-2430/19 od 9. srpnja 2019. izražava pravno shvaćanje prema kojem se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo

prije toga dana (Rev-443/21-2 od 27. travnja 2021.)

-da u režimu društvenog vlasništva nije bilo prepreke stjecati pravo

vlasništva građenjem, što je i izraženo u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

 

18. Polazeći od iznesenih utvrđenje sud prvog stupnja zaključuje su tužitelji ad. 1. i ad. 2. dosjelošću stekli pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini, pa prihvaća zahtjev i odlučuje kao u izreci.

 

19. Odluka suda prvog stupnja, osim u dijelu odluke o troškovima postupka, pravilna je i zakonita, pa ju prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

 

20.U odnosu na identifikaciju predmetne nekretnine valja reći da prema katastarskim podacima prednik tužitelja ad. 1. i ad. 2., sada pok. I. J. evidentiran je kao posjednik novoformirane kč. br. 1619/2, kuća broj 3 i zgr. te dvorište površine 508 m2, a koja odgovara zk. čbr. 318/2 k.o. Š., što uostalom proizlazi i iz stanja zemljišne knjige (zk. ul. 230 k.o. Š.), te neposrednog zapažanja suda prilikom očevida na licu mjesta.

 

21. Prema odredbi čl. 388. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12, 152/14,81/15 i 94/17 – dalje: ZV) stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava od stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju se prema njegovim odredbama, ako prijelaznim i završnim odredbama ili posebnim zakonom nije drukčije određeno, dok je stavkom 2. istog članka određeno da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava njihovih pravnih učinaka.

 

22. Iz sadržaja Građevinske dozvole od 8. lipnja 1965. proizlazi da je odobreno školi Š. u Z. adaptacija dvorišne, pomoćne gospodarske zgrade uz staru školu u stambene prostorije za nastavno osoblje škole, te je istom dozvolom određeno pod kojim uvjetima se vrši navedena adaptacija, odnosno, građevinski radovi i što je sve dužan investitor učiniti prije početka adaptacije. Tako je školi Š. dana obveza da "…utvrdi način i status korištenja" " s investitorom i korisnikom", a to je očito bio prednik tužitelja ad. 1. i ad. 2., sada pok. I. J., kao djelatnik navede škole. Nadalje, utvrđeno je, da je i ranije na tom zemljištu postojao dvorišni pomoćni objekt, a na što ukazuje iskaz tužitelja i saslušanog svjedoka Z. T. (neposrednog susjeda).

 

23. Iz sadržaja rješenja ureda od 27. listopada 1994., kojim je dopušteno promijeniti podatke u katastarskom operatu k.o. Š. i prednik tužitelja ad.1. i ad.2. evidentiran kao posjednik kčbr. 1619/2, a koja odgovara zk.čbr. 318/2 k.o. Š. proizlazi da je u provedenom ispitnom postupku saslušanjem prijavitelja (prednika tužitelja ad.1. i ad.2.) i svjedoka I. R., D. S. i Ž. B. utvrđeno da se prednik tužitelja ad.1. i ad.2. nalazi u mirnom i nesmetanom posjedu novoformirane kčbr. 1619/2 k.o. Š. U tom postupku zastupnik škole Š. dao je izjavu na zapisnik iz koje proizlazi da škola Š. više nije u posjedu zemljišta dotada označene kčbr.1619 k.o. Š.

 

24. Da je upravo prednik. tužitelja ad. 1. i ad. 2., sada pok. I. J. na predmetnoj nekretnini izgradio kuću, te pomoćne objekte vlastitim sredstvima uz pomoć prijatelja i susjeda, i da u kući stanuje od 1965., utvrđeno je iskazima tužitelja, te saslušanih svjedoka Z. T. i Ž. B., od kada se predmetna nekretnina ne nalazi u posjedu tužene, a koju gradnju niti korištenje predniku i tužiteljima ad. 1. i ad. 2. nitko nije osporavao.

 

25. Iz prednjeg proizlazi da su. tužitelji ad. 1. i ad. 2. kako osobno, tako i putem svoga prednika u posjedu predmetne nekretnine najkasnije od 1965.

 

26. Stoga stjecanje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini valja razmatrati kroz primjenu tada važećih pravila paragrafa 1460. do 1465. Općeg građanskog zakona koja su se primjenjivala na temelju članka 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije ("Službeni list FNRJ", broj 86/46, 105/46 i 96/47) do stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", broj: 53/91 i 92/94, u daljnjem tekstu: ZOVO; zakon je stupio na snagu dana 1. rujna 1980.), zatim po odredbama čl. 28. st. 2. i čl. 72. st. 2. ZOVO i konačno po sada važećim odredbama čl. 18. st. 3. i čl. 159. ZV.

 

27. Glede stjecanja prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su do 8. listopada 1991 bile u društvenom vlasništvu, a na što upire tužena u žalbi Vrhovni sud Republike Hrvatske izrazio je shvaćanje u više odluka (npr. posl. br. Rev-291/14-2 od 17. travnja 2018., Rev-3014/2019 od 12. svibnja 2020., Rev-2891/18 od 9. ožujka 2021. i dr.).

 

28. Naime, odredbom čl. 388. st. 4. ZV bilo je propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću računa se i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana.

 

29. Navedenu odredbu Ustavni sud je ukinuo odlukom br. U-I-58/1997, U-I235/1997, U-I-237/1997, U-I-1053/1997 i U-I-1054/1997 od 17. studenoga 1999. ("Narodne novine" 137/99).

 

30. S obzirom na ukidanje navedene odredbe bilo je sporno uračunavanje vremena dosjedanja na nekretninama u društvenom vlasništvu prije 8. listopada 1991.

 

31. O navedenom spornom pitanju Europski suda za ljudska prava (Trgo protiv Hrvatske, Jakelić protiv Hrvatske, Radomilja i dr. protiv Hrvatske i Gashi protiv Hrvatske) zauzeo je shvaćanje:

 

              "U tim okolnostima, Sud smatra da podnositelj zahtjeva koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao – s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba – snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši takav neustavan propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja, vlasništvo imovine koje je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška. U svezi s tim, Sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država te da se greške ne smiju ispravljati na trošak dotičnog pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes.".

 

32. Prema odredbi čl. 159. ZV samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja (st. 1.). Vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost (čl. 160. st. 1. ZV). U vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici (čl. 160. st. 2. ZV).

 

33. Dakle, uvažavajući izneseno, da se tužitelji ad. 1. i ad. 2. nalaze se u kontinuiranom posjedu predmetne nekretnine još od 1965., na kojoj je, očito uz znanje i odobrenje tadašnjeg korisnika škole Š. njihov prednik izvršio bitna ulaganja na način da je izgradio kuću i druge objekte, da su sa istom za to vrijeme raspolagali bez ograničenja, vršeći vlasničko pravna ovlaštenja, a u čemu nikada nisu bili ometani od bilo koga pa tako ni od tužene, koja je bila potpuno pasivna u iskazivanju bilo koje vlasničke ovlasti na utuženoj nekretnini i u svojatanju bilo kakvog prava na njoj, pa se stoga ne može odreći predniku tužitelja ad. 1. i ad. 2, kao i tužiteljima ad. 1. i ad. 2. (nasljednicima) njihovo poštenje – savjesnost, a tužena, na kojoj je teret dokaza o suprotnome, nije to dokazala.

 

34. Za dosjelost prema po pravnom pravilu iz paragrafa 1468. Općeg građanskog zakonika bilo je potrebno vrijeme od 30, odnosno 20 godina prema Načelnom mišljenju opće sjednice Saveznog Vrhovnog suda Jugoslavije od 4. travnja 1960.

 

35. Prema odredbi čl. 159. st. 4. ZV za nekretnine čiji je vlasnik Republika Hrvatska traži se dvostruko vrijeme dosjedanja, odnosno 40 godina, pa je s obzirom na vrijeme utvrđenog kontinuiranog i mirnog posjeda nekretnine (kuće) i zemljišta na kojima je izgrađena, i to najkasnije od 1965. godine do podnošenje tužbe u ovom postupku, 29. prosinca 2009., i navedeni rok istekao.

 

36. Stoga, žalbeni navodi tužene, koji se tiču stjecanja prava vlasništva građenjem, kao i oni kojima osporavaju ispunjenje pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost odluke.

 

37. Odluka o troškovima postupka pravilno je utemeljena na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP. Polazeći od naznačene vrijednost predmeta spora (101.000,00 kn), uz primjenu Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. toč. 1., Tbr.9. toč. 1., Tbr. 9. toč. 7., Tbr., 10. toč. 1., Tbr. 28, Tbr. 42. i Tbr. 48. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12, 103/14, 117/14 107/15 i 37/22-dalje: Tarifa) pravilno je obračunat trošak pojedinih radnji u visini od 250 bodova. Međutim, pogrešno je sud prvog stupnja uvećao cjelokupno priznate troškove postupka za 10% već je navedeno uvećanje trebalo priznati samo za one troškove koji su nastali nakon što su tužitelji ad. 1 i ad. 2., kao nasljednici ranijeg tužitelja pok. Ivana Jurkovića, preuzeli postupak (podnesak od 22. svibnja 2018.), dakle samo za troškove zastupanja na ročištu održanom dana 7. prosinca 2020. i 4. srpnja 2022. (Tbr. 36. toč. 1. Tarife).

 

38. Stoga je tužiteljima ad. 1. i ad. 2. osnovano priznat trošak u iznosu od 36.750,00 kn što uvećano za pripadajući PDV 25% iznosi 45.937,50 kn, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 1.360,00 kn i na presudu u iznosu od 1.360,00 kn iznosi ukupno 48.657,50 kn/6.457,96 Eur, dok              je u preostalom dijelu, za iznos od 3.906,25 kn/518,45 Eur zahtjev tužitelja ad. 1. i ad. 2. neosnovan.

 

39. Iz navedenih razloga, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP i čl.373.toč.3. ZPP odlučeno je kao pod toč.I.i toč.II. izreke ove presude.

 

40. Tužena u žalbenom postupku nije uspjela u odnosu na glavno potraživanje, nego samo djelomično u odnosu na sporedno potraživanje-parnični trošak, zbog čega nisu nastali posebni troškovi (čl. 35. st. 2. u svezi čl. 154. st. 1. ZPP) pa troškovi žalbenog postupka padaju na njezin teret.

 

 

U Zagrebu 26. rujna 2023.

 

 

                                                                                     Predsjednica vijeća:

Gordana Bošković Majerović, v.r.