REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Trg pobjede 13

35000 Slavonski Brod

Poslovni broj: K-99/2017-76

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sucu Miši Pavičiću, uz sudjelovanje zapisničarke Ivane Ereš, u kaznenom postupku protiv optuženog BJ, zbog kaznenog djela iz članka 236. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje: KZ/11), u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Slavonskom Brodu broj: K-DO-596/16-16 od 4. travnja 2017., nakon javno održane rasprave, zaključene dana 12. lipnja 2025. u nazočnosti optuženika osobno uz izabranog branitelja Petra Krnića, odvjetnika u Slavonskom Brodu, opunomoćenice oštećenika Jelene Demetrović, odvjetnice u Slavonskom Brodu, te zastupnika optužbe FJ, zamjenika u Općinskom državnom odvjetništvu u Slavonskom Brodu, dana 12. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I.

Na temelju članka 544. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25. – dalje: ZKP/08) kazneni nalog izdan presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj: K-99/2017-4 od 3. svibnja 2017. godine stavlja se izvan snage.

II.

Optuženi BJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin CJ i HJ, rođene B, rođen **.**.1972. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, umirovljenik s prosječnom mirovinom od cca 600,00 eura, vlasnik stana na adresi prebivališta, bez pokretnina veće vrijednosti u svom vlasništvu, oženjen, otac jednog djeteta, odlikovan Spomenicom Domovinskog rata, osuđivan,

k r i v  j e

što je: točno neutvrđenog dana u srpnju 2016. u Slavonskom Brodu, u nakani da dođe do nepripadne imovinske koristi, s LJ dogovorio da će mu prodati njegov automobil marke VW Phaeton, njemačkih reg. oznaka [registarska oznaka], broja šasije [broj šasije], lažno mu obećavši da će u roku od sedam dana od zaključenja ugovora odjaviti automobil u Njemačkoj, premda nije to imao namjeru učiniti, pa kada mu je LJ povjerovao i dana 6. kolovoza 2016. u [adresa], u [adresa], s njim zaključio ugovor o kupoprodaji predmetnog automobila te mu predao na ime kupoprodajne cijene novčani iznos od 50.000,00 kn, isti novac zadržao za sebe, a LJ nije predao automobil u vlasništvo, oštetivši ga time za iznos od 50.000,00 kuna (u protuvrijednosti 6.636,14 eura[1] ),

dakle, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist doveo nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini,

čime je počinio kazneno djelo protiv imovine, prijevare, opisano i kažnjivo po članku 236. stavku 1. KZ/11,

pa se na temelju članka 236. stavka 1. KZ/11

OSUĐUJE

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU 1 (JEDNE) GODINE

pa mu se na temelju članka 56. KZ/11

IZRIČE UVJETNA OSUDA

te se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako u roku 4 (četiri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

III.

Na temelju članka 56. stavka 4. u vezi s člankom 62. stavkom 1. točkom 1. KZ/11 nalaže se optuženiku izvršiti i posebnu obvezu i to na ime naknade štete prouzročene počinjenjem kaznenog djela iz članka 236. stavka 1. KZ/11 isplatiti oštećenom LJ iznos od 6.636,14 eura u roku od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci po pravomoćnosti presude.

IV.

Na temelju članka 58. stavka 5. KZ/11 sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne osuđeniku koji bez opravdanog razloga u roku koji mu je određen ne izvrši u potpunosti ili većoj mjeri posebnu obvezu iz članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11 ili ju teško ili uporno krši.

V.

Na temelju članka 158. stavka 2. ZKP/08 nalaže se optuženom BJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime imovinskopravnog zahtjeva platiti oštećenom LJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 6.636,14 eura, u roku od 15 (petnaest) dana po pravomoćnosti presude.

1 Fiksni tečaj konverzije 1 euro = 7,53450 kuna.

VI.

Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08 u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkom 6. i 8. ZKP/08 nalaže se optuženom BJ naknaditi troškove kaznenog postupka i to paušalni iznos od 200,00 eura uplatom u korist državnog proračuna Republike Hrvatske IBAN [broj bankovnog računa], SWIFT CODE:

NBHRHR2X, model HR 64, poziv na broj primatelja: 6084-4323-99-2017, opis plaćanja: paušal u predmetu K-99/2017 u roku od 15 (petnaest) dana po pravomoćnosti presude te nagradu opunomoćenice oštećenika Jelene Demetrović, odvj. u Slav. Brodu, u visini koja će biti određena naknadno, kada se pribave podaci o visini troškova opunomoćenice oštećenika.

VII.

Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08 optuženik se djelomično oslobađa obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. ZKP/08 koji se odnose na troškove provedenog prometnog vještačenja.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Slavonskom Brodu podiglo je optužnicu broj: K-DO-596/16-16 od 4. travnja 2017. protiv optuženog BJ zbog kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavka 1. KZ/11.

2. Navedenom optužnicom predloženo je sudu izdati kazneni nalog kojim će optuženika proglasiti krivim za kazneno djelo prijevare iz članka 236. stavka 1. KZ/11 i izreći mu kaznu zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci koja se neće izvršiti ako optuženik u roku 2 (dvije) godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, uz dodatni uvjet da u roku od 3 (tri) mjeseca naknadi štetu oštećeniku u iznosu 50.000,00 kuna.

3. Presudom ovog suda broj: K-99/17-4 od 3. svibnja 2017. izdan je kazneni nalog kojim je optuženik proglašen krivim za predmetno kazneno djelo i izrečena mu je predložena kaznenopravna sankcija.

4. Protiv izdanog kaznenog naloga optuženik je pravodobno izjavio prigovor povodom kojeg je optužnica, sukladno članku 542. stavku 4. ZKP/08, dostavljena optužnom vijeću na ispitivanje u smislu odredbe članka 348. stavka 4. ZKP/08.

5. Uvodno navedena optužnica potvrđena je rješenjem optužnog vijeća ovog suda poslovni broj: Kov-85/17-7 od 26. lipnja 2017. godine.

6. Sukladno članku 544. stavka 1. ZKP/08 sud je pri donošenju ove presude prethodno izdani kazneni nalog stavio izvan snage.

7. Oštećeni LJ postavio je imovinskopravni zahtjev kojim na ime naknade štete potražuje iznos od 50.000,00 kuna u protuvrijednosti 6.636,14 eura (list 14 spisa).

8. Upitan kakav stav zauzima prema optužbi optuženik je izjavio da se ne smatra krivim, dok je odnosu na postavljeni imovinskopravni zahtjev oštećenika naveo da isti osporava u cijelosti.

9. U provedenom dokaznom postupku optuženik je iznio obranu, ispitan je prometni vještak Goran Rukavina te su na temelju članka 430. ZKP/08 pročitani i reproducirani: ugovor o kupoprodaji motornog vozila od 6. kolovoza 2016. s prilozima (list 15-19), zapisnik o prvom ispitivanju okrivljenika BJ s DVD snimkom (list 41-45), podnesak oštećenika od 28. rujna 2022. s prilozima (list 70- 78), preslik ugovora o kupoprodaji nekretnine uz aneks (list 84-90), nalaz i mišljenje prometnog vještaka od 30. listopada 2023. (list 120-124), dopuna nalaza i mišljenja prometnog vještaka od 8. veljače 2024. (list 138-143), podnesak oštećenika od 29. svibnja 2024. s prilozima (list 167-178), dopuna nalaza i mišljenja prometnog vještaka Gorana Rukavine od 2. lipnja 2025. (list 191-197), potvrda o visini dohotka za okrivljenika (list 28-29), podnesak branitelja optuženika od 5. lipnja 2025. (list 199- 200), izvadak iz prekršajne evidencije za okrivljenika (list 26) te izvadak iz kaznene evidencije za optuženika (list 207 spisa). Dalje, na temelju članka 431. stavka 1. točke 6. ZKP/08 na prijedlog i uz suglasnost stranaka pročitani su zapisnik o ispitivanju oštećenog LJ od 16. veljače 2017., od 9. rujna 2022. i od 16. siječnja 2024. (list 31-33, list 65-66 i list 132-133), zapisnik o ispitivanju svjedoka IJ od 4. travnja 2017. i od 9. rujna 2022. (list 48-49 i list 67-68), zapisnik o ispitivanju svjedokinje PJ od 10. listopada 2022. (list 80- 81) i zapisnik o ispitivanju svjedoka DJ od 10. listopada 2022. (list 82 spisa).

10. Iznoseći obranu kao osumnjičenik u prethodnom kaznenom postupku (zapisnik o prvom ispitivanju od 16. ožujka 2017. s pripadajućom audio-video snimkom na listu 41-45 spisa) optuženi BJ porekao je počinjenje kaznenog djela koje mu se optužnicom stavlja na teret navodeći da su svi navodi u kaznenoj prijavi lažni i neistiniti. Točno je da je dana 6. kolovoza 2016. potpisao sporni ugovor, no stvarna svrha tog ugovora nije bila prodaja automobila marke VW Phaeton, već je ugovor bio zalog da će optuženik oštećeniku vratiti novce koje je od njega prethodno godinama posuđivao. Tom prilikom oštećenik mu je predao samo 1.000,00 eura, a ne 50.000,00 kuna kao što se to navodi u kaznenoj prijavi. Dalje je naveo da je od oštećenika do 2008. godine posuđivao novac, a da mu je dug vratio tako što je oštećeniku prepustio stan u zgradi koji je gradio.

11. Iznoseći obranu na kraju dokaznog postupka na raspravi dana 12. lipnja 2025. (zapisnik na listu 202-203 spisa) optuženik je naveo da u cijelosti ostaje kod obrane dane u prethodnom kaznenom postupku.

12. Analizirajući tvrdnje optuženikova branitelja Petra Krnića, odvjetnika u [adresa], iznesene tijekom dokaznog postupka evidentno je da obrana postavlja tezu da je optuženik s oštećenikom duže vrijeme bio u poslovnom odnosu, da je oštećenik optuženiku posuđivao novac te da je na taj način oštećenik financirao optuženikov "biznis" vezan za uvoz automobila. Dalje, obrana tvrdi da je prije zaključenja ugovora o kupoprodaji predmetnog vozila oštećenik posudio optuženiku iznos od 20.000,00 kuna, zbog čega je oštećenik tražio garanciju povrata posuđenog novca upravo u vidu sklapanja ugovora o kupoprodaji vozila koje je trebalo poslužiti kao zalog, zbog čega nije ni došlo do stvarne predaje vozila oštećeniku. Nastavno, teza je obrane da stvarna vrijednost stana koji je oštećenik kupio od optuženikove supruge iznosi 71,515,09 eura, a ne 60,000,00 eura kako je to navedeno u ugovoru u kupoprodaji, pa da je tako oštećenik kupnjom stana prošao povoljnije za iznos od 11.515,09 eura na koji način je optuženik kompenzirao svoj dug prema oštećeniku.

13. Nesporno je u ovom postupku da su optuženi BJ i oštećeni LJ dana 6. kolovoza 2016. zaključili i potpisali Ugovor o kupoprodaji motornog vozila marke VW Phaeton, godina proizvodnje 2006., u kojem je navedeno da je oštećenik isplatio optuženiku kupoprodajnu cijenu od 50.000,00 kuna (list 15-19 spisa).

14. Sporno je u ovom postupku je li stvarna svrha naprijed navedenog ugovora bila prodaja predmetnog automobila te je li optuženik oštećenika doveo u zabludu da će mu prodati predmetno vozilo, uslijed čega mu je oštećenik isplatio kupoprodajnu cijenu od 50.000,00 kuna, dok vozilo oštećeniku nikad nije namjeravao predati u vlasništvo, čime bi optuženik počinio kazneno djelo prijevare iz članka 236. stavka 1. KZ/11 na način kako mu je to uvodno navedenom optužnicom stavljeno na teret.

15. Oštećeni LJ u iskazu danom u prethodnom kaznenom postupku naveo je (list 31-33 spisa) da optuženog BJ poznaje već 20-ak godina te da je u srpnju 2016. tijekom jednog razgovora s optuženikom dogovorio kupoprodaju njegovog automobila VW Phaeton (2006.) za iznos od 50.000,00 kuna. Nekoliko puta vozio se u optuženikovu automobilu koji mu se činio sasvim u redu, cijena je bila povoljna, tako da se odlučio kupiti taj automobil. Dana 6. kolovoza 2016. optuženik ga je nazvao i rekao mu da potpišu ugovor o kupoprodaji. Sjeća se da je bila subota i da je optuženik došao u njegovo poduzeće sa sjedištem u [adresa] (zgrada Carine i špedicije). Optuženik je došao kod njega i izvadio tipski ugovor kojeg je optuženik osobno popunio, a koji je svjedok samo potpisao. Optuženiku je predao novac u gotovini i dogovorili su se da će u ponedjeljak ovjeriti ugovor kod javnog bilježnika, no to se nikad nije dogodilo jer se optuženik nikada nije pojavio u njegovu uredu. Zamolio je optuženika dokumente na uvid iz kojih bi bilo vidljivo da je upravo on vlasnik tog automobila što mu je optuženik i pokazao te je on kopirao je vlasničku knjižicu automobila. S optuženikom se dogovorio da će optuženik otići u Njemačku odjaviti automobil i vratiti se nazad s probnim tablicama. Sjeća se da su se dogovorili da će optuženik to odraditi jako brzo, najkasnije u roku od 7 dana te ga kontaktirao idućih 5 dana smatrajući da će optuženik uredno obaviti svoj dio posla. U četvrtak je nazvao optuženika, a potom ga i posjetio u restoranu La Vie gdje ga je optuženik izvijestio da je bio u Njemačkoj, ali da još nije riješio sve u vezi automobila, no da će izvršiti dogovoreni posao. Čuo je od nekih drugih ljudi kasnije da je optuženik vozio predmetni automobil po [adresa] sa žutim tablicama, a to su tablice koje se odnose na vozila s probnim tablicama za vožnju po Europskoj uniji. U idućih mjesec dana optuženika je vidio samo dva puta i svaki put na njegove upite u vezi automobila on bi mu odgovarao: „Riješit ćemo, zar sumnjaš u mene?“. Od tada pa do 16. veljače 2017. optuženika je vidio jedan do dva puta, telefonski su se čuli nekoliko puta i svaki put bi bila ista priča da će on to riješiti i da će sve biti u redu. Međutim, automobil još uvijek nije prepisan na njegovo ime, niti je dobio svoje novce natrag. U trenutku zaključenja kupoprodajnog ugovora nije imao nikakvih potraživanja prema optuženiku. Naime, optuženika poznaje dugi niz godina te mu je u dva navrata prije nekih 8 godina pozajmio novac, koji mu je optuženik uredno vratio. Naveo je da je cilj kupoprodajnog ugovora doista bila kupovina automobila budući da on nema vlastiti automobil nego vozi službeno vozilo ograničene upotrebe.

16. Oštećenik je na raspravi dana 9. rujna 2022. (list 65-66 spisa) ponovio da mu optuženik još uvijek nije predao u posjed automobil koji je od njega kupio i za koji je optuženiku platio iznos od 50.000,00 kuna. Prije podnošenja kaznene prijave od optuženika je u 20-ak navrata tražio da mu isporuči automobil zbog čega je i dolazio u restoran La Vie u Kumičićevoj ulici, gdje bi mu optuženik odgovarao da će mu automobil isporučiti vrlo brzo. Zbog optuženikova ponašanja posumnjao je u to da je automobil uopće u njegovu vlasništvu pa je pitao IJ ima li ikakvih saznanja o tome, na što mu je IJ rekao da je vidio optuženika kako vozi predmetni automobil. Pojasnio je da je tijekom 2016. godine radio kao špediter, da mu se u trenutku kupoprodaje iznos od 50.000,00 kuna činilo kao povoljna cijena, što su mu i drugi potvrdili. Automobil nije mogao registrirati na sebe jer je optuženik nakon sklapanja ugovora otišao u Njemačku gdje je trebao odjaviti automobil i dovesti ga u RH s knjižicom iz koje bi odjava bila vidljiva, a sve kako bi oštećenik mogao izvršiti registraciju, a što sve optuženik nije učinio. Odgovarajući dalje na pitanja branitelja naveo je da je optuženiku isplatio iznos od 50.000,00 kuna, da se radilo o novcima koje je prethodno uštedio te da mu je nedostajalo 5.000,00 kuna za isplatu dogovorene cijene zbog čega je na bankomatu dana 6. kolovoza 2016. i podigao iznos od 5.000,00 kuna. Negirao je da bi optuženiku dao iznos od 7.000,00 kuna te je naveo da ne poznaje osobu imena DJ. Vezano za kupnju stana i tvrdnju obrane o tome da je između optuženika i oštećenika od ranije postojao poslovni odnos oštećenik je naveo da je stan kupio putem kredita, da je prodavatelj stana bila supruga optuženika PJ kojoj je banka po osnovi kupoprodajne cijene na ruke isplatila iznos od 450.000,00 kuna. Dalje je naveo da u vezi tog stana nije imao nikakvu kompenzaciju s optuženikom niti je financirao optuženikov privatni biznis u vezi uvoza automobila.

17. Iskazujući na raspravi dana 16. siječnja 2024. (list 132-134 spisa) oštećenik je dodao da je investitor izgradnje zgrade, u kojoj se nalazio stan koji je on kupio, bio AJ koji je kao investitor određivao tko će prodavati stanove pa je tako AJ odlučio da će se predmetni san prodavati preko PJ kao posrednice. Digao je kredit u Splitskoj banci (sada OTP banci) u iznosu 94.580,00 CHF, otprilike 450.000,00 kuna, te je taj iznos kao kupoprodajna cijena stana plaćen na ruke PJ čime je stan isplaćen u cijelosti. Naveo je da je u trenu kada je kupovao stan ujedno kupovao i garažu, međutim garažu je kupovao od druge osobe, a ne od AJ, te ju je u cijelosti isplatio.

18. Svjedok IJ u iskazu danom u prethodnom kaznenom postupku naveo je (list 48-49 spisa) da poznaje i optuženika i oštećenika. Nije osobno svjedočio kupoprodaji automobila marke VW Phaeton, no poznato mu je, po navodima oštećenika, da je oštećenik taj automobil kupio od optuženika. Kada mu je to oštećenik ispričao, rekao mu je da je vidio optuženika kako vozi taj automobil po [adresa] i po Njemačkoj. Siguran je da se radi o automobilu marke VW Phaeton njemačkih registracijskih oznaka, no ne zna točan broj registarskih oznaka. Sjeća se da mu je oštećenik rekao da je on taj automobil kupio od optuženika, no da mu optuženik taj automobil nije predao. Nije mu poznato za koliko je iznosila kupoprodajna cijena.

19. Svjedok IJ iskazujući na raspravi 9. rujna 2022. (list 67 spisa) u bitnom je ponovio navode iskaza iz prethodnog kaznenog postupka te je nadodao da mu nije poznato jesu li si oštećenik i optuženik međusobno posuđivali novac i jesu li prije ovog događaja bili u nekom poslu.

20. Svjedokinja PJ, supruga optuženika, u iskazu je navela (list 80-82 spisa) da predmetni automobil nikada nije bio na prodaju te joj nije poznato da bi oštećenik optuženiku dao iznos od 50.000,00 kuna. Oštećenika poznaje dosta dugo i poznato joj je da je isti bio u poslovnom odnosu s optuženikom koji je uvozio automobile iz inozemstva na prodaju, a oštećenik mu je pomagao u špediciji. Detalji njihovog poslovnog odnosa nisu joj poznati, no isti je trajao godinama. Oštećenik je digao kredit u francima i od nje je kupio stan, a ugovorena cijena je bila 71.500,00 eura te je oštećenik na njezin račun uplatio iznos od 60.000,00 eura (u protuvrijednosti 440.000,00 kuna), a za razliku cijene do 71.500,00 eura oštećenik i optuženik su se dogovorili da će se ista prebiti jer je optuženik ostao dužan oštećeniku nekih 30.000,00 kuna. Sve navedeno nema veze s predmetnim automobilom koji optuženik nije ni mislio prodavati. Optuženik je dugo surađivao s oštećenikom vezano za uvoz automobila pa je i poslije ove kreditne transakcije s njim surađivao sve dok se nije pojavio ovaj problem u vezi s automobilom, odnosno poslovna suradnja optuženika i oštećenika trajala je sve do podnošenja kaznene prijave od strane oštećenika u ovom predmetu. Dalje je navela da je u ugovoru o kreditu cijena stana navedena na 71.515,09 eura, u protuvrijednosti 536.363,00 kuna, ali da je kredit zaključen na manji iznos od 94.580,00 švicarskih franaka, u protuvrijednosti 440.000,00 kuna, koji iznos je oštećenik njoj isplatio, dok razlika od 440.000,00 kuna do 536.363,00 kuna predstavlja kompenzaciju po osnovi duga koji je optuženik imao prema oštećeniku. Na ovaj način dug optuženika prema oštećeniku je kompenziran.

21. Svjedok DJ u iskazu je naveo (list 82 spisa) da poznaje i optuženog BJ i oštećenog LJ. Sjeća se da je od optuženika tražio da mu posudi nekih novaca te se u tu svrhu s njim našao u kafiću Rajder, no ne može se sjetiti točnog datuma. Popili su piće kada je u kafić došao oštećenik koji je s optuženikom potom izašao van te je svjedok vidio kako oštećenik optuženiku daje iznos od 7.000,00 kuna, a koji iznos je optuženik potom predao svjedoku. Nije mu poznato iz kojeg razloga je oštećenik optuženiku toga dana dao novac, nije mu poznato je li optuženik imao kakvih dugova prema oštećeniku, nije mu poznato ništa o dogovoru optuženika i oštećenika vezano za prodaju automobila, te mu nije poznato jesu li optuženik i oštećenik imali kakve poslovne odnose vezano za uvoz automobila u Hrvatsku. Svjedok je iskazao da je iznos od 7.000,00 kuna, koji mu je optuženik prethodno posudio, optuženiku naknadno vratio.

22. Iz ugovora o kupoprodaji motornog vozila zaključenog između i potpisanog od strane prodavatelja BJ i kupca LJ dana 6. kolovoza 2016. (list 15-19 spisa s prilozima) proizlazi da je predmet istog prodaja osobnog automobila marke VW Phaeton, godina proizvodnje 2006. te da je prodajna cijena ugovorena u visini od 50.000,00 kuna koju je kupac isplatio prodavatelju.

23. Prema podacima o prometu po tekućem računu NJ (list 71 spisa) vidljivo je da je s tog računa dana 6. kolovoza 2016. godine podignut iznos od 5.000,00 kuna.

24. Iz ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva od 5. rujna 2006. godine (list 72-78 spisa) vidljivo je da je Splitska banka d.d. korisniku kredita oštećenom LJ odobrila kredit za kupnju nekretnine u iznosu 94.580,00 CHF, što približno iznosi 60.000,00 eura, koji iznos se ima isplatiti prodavateljici PJ. U svrhu osiguranja odobrenog kredita banka je u vlasništvo (fiduciju) dobila nekretninu upisanu u zk. uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], opisanu kao kč. br. [katastarska čestica] Zgrada i Dvor, površine 39m2 procijenjene vrijednosti 71.515,09 eura.

25. Iz Ugovora o kupoprodaji nekretnine vidljivo je da su PJ kao prodavatelj i LJ kao kupac dana 11. rujna 2006. sklopili ugovor o kupoprodaji stana označenog kao 7. etaža s udjelom 12/100 na trećem katu, površine 64,63 m2 na adresi [adresa], vrijednosti 60.000,00 eura te da je kupovina u cijelosti isplaćena prodavateljici na ruke, a kako to proizlazi iz aneksa kupoprodajnog ugovora (list 84-87 spisa).

26. Dalje iz Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 13. siječnja 2010. godine (list 171-174 spisa) proizlazi da je oštećeni LJ od RJ kupio nekretninu opisanu kao Garaža u [adresa] površne 21m2 za iznos od 10.000,00 kuna.

27. Prema nalazu i mišljenju prometnog vještaka Gorana Rukavine od 30. listopada 2023. (list 120-124 spisa) novonabavna vrijednost vozila marke VW Phaeton 5.0 TDI (datum prve registracije je 1. kolovoza 2006. godine) iznosi 777.459,82 kune u protuvrijednosti 103.186,65 eura. Dalje, uobzirujući vremensku amortizaciju vještak nalazi da vrijednost tog vozila na dan 1. srpnja 2016. iznosi 157.435,61 kunu u protuvrijednosti 20.895,30 eura.

28. Dopunom nalaza i mišljenja od 8. veljače 2024. (list 138-142 spisa) vještak je naveo da novonabavna vrijednost predmetnog vozila iznosi 70.961,15 eura što uz vremensku amortizaciju za period od deset godina tržišnu vrijednost tog vozila snižava na iznos od 14.192,23 eura te da posebni porez na motorna vozila za to vozilo iznosi 7.044,14 eura.

29. Podneskom od 9. veljače 2024. branitelj optuženika naveo je da nema primjedbi na dopunu nalaza i mišljenja prometnog vještaka prema kojoj je tržišna vrijednost predmetnog vozila utvrđena na iznos od 14.192,23 eura (list 145 spisa), dok je opunomoćenica oštećenika podneskom od 29. svibnja 2024. (list 169-170 spisa) prigovorila dopuni vještačenja u dijelu koji se odnosi na izračun visine posebnog poreza na motorna vozila.

30. Iskazujući na raspravi dana 20. svibnja 2025. prometni vještak Goran Rukavina, odgovarajući na pitanja opunomoćenice oštećenika, pojasnio je (list 190 spisa) kako je došao do izračuna vrijednosti visine posebnog poreza na motorna vozila od 7.044,14 eura, nakon čega je opunomoćenica oštećenika predložila dopuniti vještačenje u tom dijelu na način da vještak prilikom izrade dopune primjeni članak 9. Pravilnika o posebnom porezu na motorna vozila koji je bio na snazi dana 6. kolovoza 2016. godine.

31. Daljnjom dopunom nalaza i mišljenja od 2. lipnja 2025. prometni vještak je, a sukladno prijedlogu opunomoćenice oštećenika stavljenom na raspravi dana 20. svibnja 2025., korigirao način izračuna vrijednosti posebnog poreza na motorna vozila navodeći da isti za predmetno vozilo iznosi 8.732,85 eura (list 191-197 spisa).

32. Na raspravi održanoj dana 12. lipnja 2025. stranke su navele da su zaprimile daljnju dopunu nalaza i mišljenja prometnog vještaka te su suglasno izjavile da ne traže neposredno ispitivanje prometnog vještaka (zapisnik na listu 202 spisa). Opunomoćenica oštećenika navela je da nema primjedbu na dopunu nalaza i mišljenja vještaka, dok je branitelj optuženika ponovio navode iz podneska od 5. lipnja 2025. (list 199 spisa) u kojem je naveo da je visina posebnog poreza na motorna vozila nije relevantna za procjenu vrijednosti predmetnog vozila budući da taj porez ionako plaća kupac te da taj iznos ne utječe na navodno ugovorenu cijenu. S obzirom na utvrđenu vrijednost vozila po prometnom vještaku, koja višestruko nadmašuje cijenu navedenu u ugovoru o kupoprodaji, branitelj smatra da je evidentno da stvarna svrha ugovora nije bila kupoprodaja, već da se radilo o garanciji povrata duga oštećeniku.

33. Za sud su neuvjerljive tvrdnje obrane o tome da je optuženik prije potpisivanja Ugovora o kupoprodaji vozila od 6. kolovoza 2016. godine s oštećenikom imao dužu poslovnu suradnju vezanu za uvoz automobila te da je prava svrha zaključenja navedenog ugovora bila davanje zaloga (osiguranja) oštećeniku da će mu posuđeni novac biti vraćen. Naime, oštećenik negira da je ikada bio u poslovnom odnosu s optuženikom kojim bi financirao njegovu djelatnost vezanu za uvoz automobila jasno navodeći da na dan zaključenja ugovora dana 6. kolovoza 2016. prema optuženiku nije imao nikakvih potraživanja pojašnjavajući dalje da je prije 8 godina, dakle 2008. godine, optuženiku u dva navrata pozajmio novac koji mu je ovaj uredno vratio. Dalje, svjedok IJ koji poznaje i optuženika i oštećenika, iskazao je da mu nije poznato da bi njih dvojica prije sklapanja ugovora u kupoprodaji vozila bili u kakvom poslovnom odnosu. Nastavno, svjedok obrane DJ iskazao je također da mu nije poznato je li optuženik imao kakvih dugova prema oštećeniku te je li između njih dvojice postojao kakav poslovni odnos vezan za uvoz automobila u Hrvatsku.

34. Sud smatra da bi bilo logično i životno za očekivati da bi svjedoku IJ (koji poznaje i optuženika i oštećenika) kao i svjedoku obrane DJ barem načelno i općenito bilo poznato nešto o navodnoj poslovnoj suradnji optuženika i oštećenika da je takva suradnja zaista i postojala, posebice uobzirujući tvrdnje obrane o tome da se radilo o dugogodišnjem poslovnom odnosu. Uobzirujući iskaze svjedoka IJ i DJ, te povezujućih ih s tvrdnjama oštećenika kojima isti negira bilo kakvu poslovnu suradnju i financiranje "biznisa" optuženika, sud nalazi neuvjerljivim tvrdnje optuženikove supruge PJ o postojanju poslovne suradnje optuženika i oštećenika koja se odnosila na uvoz automobila iz inozemstva jer takvi njezini navodi direktno proturječe iskazu oštećenika, a nisu podržani ni iskazima svjedoka IJ i DJ. Daljnje okolnosti koje sudu ukazuju na nevjerodostojnost iskaza svjedokinje PJ ogledaju se u tome da je ista neistinito navela da je vrijednost stana, koji je ona kao posrednik 2006. godine prodala oštećeniku, iznosila 71.500,00 eura, a za koji stan joj je oštećenik platio svega 60.000,00 eura, tvrdeći tako da je jeftinijom prodajom stana zapravo kompenzirano potraživanje oštećenika prema optuženiku po osnovi njihova međusobnog poslovnog odnosa. Međutim, iz dokumentacije u spisu predmeta, u vjerodostojnost koje sud nije imao razloga posumnjati, jasno proizlazi da vrijednost stana koji je oštećenik kreditom kupio od navedene svjedokinje iznosi 60.000,00 eura te da je upravo taj iznos oštećenik platio svjedokinji što je vidljivo iz Ugovora o kupoprodaji nekretnine s aneksom (list 84-87 spisa). Nastavno, iz odredbi Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva (list 72-78 spisa) nespornim proizlazi da se iznos od 71.515,09 eura zapravo odnosi na procijenjenu vrijednost druge nekretnine koja je banci služila kao fiducijarno osiguranje kredita odobrenog oštećeniku u iznosu 94.580,00 CHF, odnosno 60.000,00 eura. Budući da je svjedokinja PJ u svom iskazu očito neistinito navodila pojedinosti vezane za vrijednost stana prodanog oštećeniku, sud posljedično tome njezine tvrdnje da je prodajom stana oštećeniku zapravo izvršena kompenzacija dugovanja optuženika nastalog po osnovi ranije postojeće poslovne suradnje s oštećenikom nalazi potpuno neuvjerljivim i ocjenjuje ih neistinitim. Zbog ovakve neusklađenosti njezina iskaza sa sadržajem materijalne dokumentacije u spisu predmeta sud i dio iskaza te svjedokinje, u kojem ista tvrdi da predmetni automobil nikada nije bio na prodaju, također ocjenjuje neistinitim i očito upravljenim pogodovanju optuženika.

35. Suprotno tome uvjerljiv je dio iskaza oštećenika u kojem navodi da kupnjom stana od svjedokinje PJ nije kompenzirano nikakvo potraživanje prema optuženiku koje bi on imao po osnovi navodne poslovne suradnje jer takva suradnja nije ni postojala. Ove tvrdnje oštećenika u skladu su kako sa sadržajem Ugovora o kupoprodaji nekretnine i Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva (listovi 72-78 i listovi 84-87 spisa), tako i sa iskazima svjedoka IJ i DJ iz kojih ne proizlazi da bi ikakva poslovna suradnja između optuženika i oštećenika postojala. Na tragu ovoga sud zaključuje da je stvarna svrha Ugovora o kupoprodaji od 6. kolovoza 2016. bila upravo prodaja oštećeniku automobila marke VW Phaeton, godina proizvodnje 2006., za iznos od 50.000,00 kuna. Naime, iz prethodne analize provedenih dokaza nisu potvrđeni navodi obrane o tome da bi između optuženika i oštećenika postojala prethodna dugogodišnja poslovna suradnja vezano za uvoz automobila iz inozemstva, nisu potvrđeni ni navodi da bi kupnjom stana još daleke 2006. godine oštećenik kompenzirao potraživanja koja je navodno imao prema optuženiku, pa stoga za sud jednostavno nije održiva tvrdnja optuženika o tome da je dana 6. kolovoza 2016. s oštećenikom sklopio samo simulirani ugovor o kupoprodaji vozila, a da se zapravo radilo o osiguranju naplate tražbine oštećenika.

36. Ističe se da je oštećenik više puta tijekom postupka izrijekom ponovio da je s optuženikom dogovorio prodaju predmetnog automobila te da mu se cijena od 50.000,00 kuna činila prihvatljivom. Upravo u svrhu isplate cijele kupovine oštećenik je dana 6. kolovoza 2016. na bankomatu podigao dodatni iznos od 5.000,00 kuna koji mu je nedostajao (podaci o prometu na računu na listu 71 spisa) nakon čega je cjelokupan iznos od 50.000,00 kuna isplatio optuženiku. Optuženik ni ne spori da je on potpisao ugovor o kupoprodaji, dok je u ugovoru decidirano navedeno da je kupoprodajna cijena u potpunosti isplaćena. Oštećenik dalje tvrdi da je u više navrata pokušavao kontaktirati optuženika radi predaje automobila, ali da ga je optuženik zavlačio navodeći da automobil prvo mora odjaviti u Njemačkoj, što međutim optuženik nikada nije učinio. Dalje, svjedok IJ je iskazao da mu je oštećenik rekao da je od optuženika kupio upravo predmetni automobil, ali da optuženik automobil oštećeniku nije predao, kao i da je svjedok vidio da optuženik predmetni automobil vozi po [adresa] i po Njemačkoj.

37. Nastavno, iz dopune nalaza i mišljenja prometnog vještaka od 8. veljače 2024. godine (list 138-142 spisa) proizlazi da vremenski amortizirana vrijednost predmetnog vozila iznosi 14.192,23 eura, a na koju dopunu obrana nije imala primjedbi (podnesak branitelja na listu 145 spisa). Ističe se da procijenjena tržišna vrijednost vozila nije pravno odlučna činjenica u ovom kaznenom postupku, međutim povezujući tu činjenicu s prethodnom ocjenom suda o neodrživosti tvrdnje optuženika o tome da je dana 6. kolovoza 2016. godine s oštećenikom sklopio samo simulirani ugovor o kupoprodaji vozila, a da se zapravo radilo o osiguranju naplate tražbine oštećenika, sud smatra da je optuženik upravo ponudom prodaje automobila po nižoj cijeni iznosa 50.000,00 kuna, odnosno 6.636,14 eura, na strani oštećenika pokušao stvoriti dodatno uvjerenje o tome da oštećenik zapravo za sebe sklapa vrlo povoljan ugovor, a sve kako bi mu isti isplatio taj novčani iznos bez prave namjere da oštećeniku plaćeni automobil zaista i preda.

38. Slijedom svega izloženog sud nalazi da je obrana optuženika prema kojoj stvarna svrha sklapanja ugovora dana 6. kolovoza 2016. nije bila prodaja automobila, već da je ugovor bio zalog da će optuženik vratiti oštećeniku novce koje je od njega ranije posuđivao, kao i da mu je oštećenik tog dana dao samo 1.000,00 eura, potpuno neuvjerljiva jer direktno proturječi materijalnoj dokumentaciji spisu predmeta, nije potkrijepljena iskazima oštećenika i svjedoka, osim navodima optuženikove supruge koje je sud već ocijenio neistinitim što je prethodno i obrazložio, iz kojih razloga sud takvu obranu optuženika u cijelosti otklanja i smatra ju neuspjelim pokušajem izbjegavanja njegove kaznene odgovornosti.

39. Na temelju prethodne analize provedenih dokaza, cijeneći svaki dokaz pojedinačno i u njihovoj međusobnoj svezi, sud je u odnosu na sporne činjenice u ovom postupku, nedvojbeno utvrdio da je stvarna svrha ugovora sklopljenog dana 6. kolovoza 2016. i potpisanog od strane optuženika i oštećenika bila prodaja osobnog automobila marke VW Phaeton, godina proizvodnje 2006., za iznos od 50.000,00 kuna, da je oštećenik kupoprodajnu cijenu toga dana isplatio optuženiku, a da je optuženik unaprijed odlučio da plaćeno vozilo neće odjaviti niti predati oštećeniku u vlasništvo.

40. Kazneno djelo protiv imovine – prijevaru - iz članka 236. stavka 1. KZ/11 čini onaj tko s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist lažnim prikazivanjem činjenica dovede nekoga u zabludu i time ga navede da ovaj na štetu svoje imovine nešto učini.

41. S obzirom da je u postupku utvrđeno da je optuženi BJ u srpnju 2016. u [adresa] s oštećenim LJ dogovorio prodaju automobila marke VW Phaeton, njemačkih reg. oznaka [registarska oznaka], broja šasije [broj šasije], neistinito mu pritom obećavši da će u roku od sedam dana od zaključenja ugovora odjaviti automobil u Njemačkoj premda to nije imao nakanu učiniti, a kada mu je oštećenik povjerovao s njim je dana 6. kolovoza 2016. u [adresa], u [adresa], sklopio ugovor o kupoprodaji predmetnog automobila te mu je oštećenik na ime kupoprodajne cijene isplatio iznos od 50.000,00 kuna, u protuvrijednosti 6.636,14 eura, koji novac je optuženik zadržao za sebe, a oštećeniku nije predao automobil u vlasništvo, na taj je način svojom radnjom ostvario sva bitna zakonska obilježja predmetnog kaznenog djela. Radnja optuženika je protupravna jer u postupku nije utvrđen niti jedan razlog isključenja njezine protupravnosti.

42. Ubrojivost optuženika niti jednim provedenim dokazom nije dovedena u pitanje. Time što je optuženik oštećeniku neistinito predočio da će predmetni automobil u roku sedam dana od zaključenja ugovora odjaviti u Njemačkoj i predati ga oštećeniku, uvjerivši na taj način oštećenika da zaključi ugovor o kupoprodaji i isplati mu cijenu od 50.000,00 kuna pa kada je ovaj to učinio automobil nije odjavio niti ga predao oštećeniku u vlasništvo, optuženik je znao da drugoga lažnim prikazivanjem činjenica dovodi u zabludu s ciljem da oštećenika navede da on na štetu svoje imovine nešto učini, a sve kako bi se optuženik nepripadno materijalno okoristio za iznos od 50.000,00 kuna. Kao odrasla osoba optuženik je nedvojbeno bio svjestan pravne zabranjenosti svojeg postupanja.

43. Optuženik je, dakle, svojom skrivljenom i protupravnom radnjom ostvario sva bitna zakonska obilježja kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavka 1. KZ/11 za koje je i proglašen krivim.

44. Za predmetno kazneno djelo člankom 236. stavkom 1. KZ/11 propisana je kazna zatvora od 6 (šest) mjeseci do 5 (pet) godina.

45. Prilikom izbora vrste i mjere kazne sud je vodio računa o tome da je svrha kažnjavanja izraziti optuženiku društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, zatim odvratiti ga od činjenja novih kaznenih djela, no i omogućiti mu ponovno uključivanje u društvo. Nadalje, svrha kažnjavanja je kod građana održati povjerenje u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, jačati svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela te o pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja i na taj način utjecati na građane da ne čine kaznena djela.

46. Razmatrajući stupanj krivnje kao okolnost važnu za odmjeravanje kazne ističe se da je optuženik u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio potpuno ubrojiv, da je postupao s izravnom namjerom te da je bio svjestan pravne zabranjenosti svog postupanja, iz čega proizlazi da je postupao s krivnjom najvišeg stupnja.

47. Otegotnim je sud optuženiku uzeo činjenicu da se radi o kazneno osuđivanoj osobi, a što je utvrđeno uvidom u izvadak iz kaznene evidencije na listu 207 spisa u vjerodostojnost kojeg sud nije imao razloga sumnjati. Iz navedenog izvatka je vidljivo da je optuženik prethodnom pravomoćnom presudom ovog suda poslovni broj: K-519/13 od 23. rujna 2021. proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela utaje poreza ili carine iz članka 256. stavka 3. KZ/11 za što mu je izrečena uvjetna osuda.

48. S druge strane olakotnim je sud optuženiku vrednovao činjenicu da je od počinjenja terećenog kaznenog djela pa do presuđenja prošao period od gotovo 9 (devet) godina, a da razlog dugotrajnosti postupka ne proizlazi iz optuženikova držanja pred sudom.

49. Uobzirujući stupanj krivnje okolnost važnu za odmjeravanje kazne, te naprijed utvrđene i vrednovane olakotne i otegotne okolnosti, sud je našao da je kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine koja se neće izvršiti ako optuženik u roku 4 (četiri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, adekvatna sankcija koja će optuženika odvratiti od činjenja novih kaznenih djela, a kod građana održati povjerenje u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, jačati svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela te o pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja i na taj način utjecati na građane da ne čine kaznena djela.

50. Člankom 56. stavkom 4. KZ/11 predviđena je mogućnost da sud počinitelju uz uvjetnu osudu odredi jednu ili više posebnih obveza iz članka 62. KZ/11, pa između ostalog i obvezu da optuženik u određenom roku popravi štetu nastalu počinjenjem kaznenog djela. Budući da je optuženik predmetnim kaznenim djelom oštećenika oštetio za iznos od 6.636,14 eura to mu je sud na temelju članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11 naložio i posebnu obvezu da u roku 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci po pravomoćnosti presude oštećeniku plati dužni iznos od 6.636,14 eura, odnosno da popravi štetu nastalu počinjenjem kaznenog djela.

51. Poučava se oštećenik da ukoliko mu optuženik u roku 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci po pravomoćnosti presude na ime naknade (reparacije) štete ne isplati iznos od 6.636,14 eura da o tome obavijesti ovaj sud radi postupanja sukladno članku 58. stavku 5. KZ/11, odnosno radi preispitivanja okolnosti vezanih za eventualni opoziv uvjetne osude i izvršenje izrečene kazne optuženiku.

52. Oštećeni LJ postavio je imovinskopravni zahtjev kojim na ime naknade štete potražuje iznos od 50.000,00 kuna, u protuvrijednosti 6.636,14 eura (list 14 spisa). Budući da je sud nakon provedenog dokaznog postupka nedvojbeno i sa sigurnošću utvrdio da je optuženik počinio kazneno djelo prijevare iz članka 236. stavka 1. KZ/11, kojim je oštećenika oštetio za iznos od 6.636,14 eura, to je oštećeniku, na temelju članka 158. stavka 2. ZKP/08, dosudio u cijelosti postavljeni imovinskopravni zahtjev.

53. Sud je optuženika, na temelju članka 148. stavka 1. u vezi sa člankom 145. stavkom 2. točkom 6. ZKP/08 obvezao na platež troškova kaznenog postupka u vidu paušalne svote iznosa 200,00 eura, visina koje je odmjerena s obzirom na trajanje i složenost izvida i kaznenog postupka, dok će o visini nagrade opunomoćenice oštećenika, koji trošak također ima snositi optuženik, biti odlučeno posebnim rješenjem kada se pribave podaci visini tog dijela troška kaznenog postupka.

54. Optuženik je, na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08, djelomično oslobođen obveze snošenja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. ZKP/08 koji se odnose na trošak provedenog prometnog vještačenja. Naime, sud je već ranije naveo da procijenjena i utvrđena tržišna vrijednost predmetnog vozila nije pravno odlučna činjenica u ovom postupku, a inicijalno prometno vještačenje naloženo je od strane prethodnog raspravnog suca. Ovaj sud je mišljenja da je provođenje prometnog vještačenja bilo potpuno nepotrebno za utvrđenje spornih i pravno odlučnih činjenica, odnosno da isto nije niti trebalo biti provedeno. Stoga sud nalazi da bi bilo neopravdano optuženika obvezati na troškove kaznenog postupka koji su nastali po nalogu prethodnog raspravnog suca, a za koji po mišljenju uredujućeg suca nisu bili nužni niti potrebni za vođenje ovog kaznenog postupka.

U Slavonskom Brodu, 12. lipnja 2025.

Sudac:

Mišo Pavičić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU: protiv ove presude stranke, a oštećenik zbog odluke suda o njegovim troškovima kaznenog postupka i odluke o imovinskopravnom zahtjevu, mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog prijepisa presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.

O tome obavijest:

1. ODO Slavonski Brod, na broj: K-DO-596/16

2. Optuženi BJ

3. Izabrani branitelj Petar Krnić, odvj. u Slav. Brodu

4. Oštećeni LJ – po opunomoćenici Jeleni Demetrović, odvj. u Slav. Brodu