Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-8252/2025
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Jasne Momirović, predsjednice vijeća, te Katice Lučić i Ivane Bosnić-Kovačić, članica vijeća, uz sudjelovanje Ksenije Šupe Vukadinović u svojstvu više sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika AĆ, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 8. i članka 51. stavka 5. u vezi sa člankom 293. stavkom 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine, broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 145/24), odlučujući o prigovoru okrivljenika AĆ kojeg brane Borislav Planinc i Zlatko Planinc, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda iz Varaždinskih Toplica, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave varaždinske, Policijske postaje Novi Marof od 11. kolovoza 2025., broj: 211-07/25-3/12949, Ur.broj: 511-14-08-25-1, u sjednici vijeća održanoj 21. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
I Prigovor okrivljenika AĆ odbija se neosnovanim, te se potvrđuje pobijani prekršajni nalog.
II Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona, okrivljenik EĆ, obvezan je naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 (trideset) eura, koji je dužan platiti u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Prekršajnim nalogom Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave varaždinske, Policijske postaje Novi Marof od 11. kolovoza 2025., broj: 211-07/25-3/12949, Ur.broj: 511-14-08-25-1, proglašen je krivim okrivljenik EĆ zbog prekršaja iz članka 199. stavka 8. i članka 51. stavka 5. u vezi sa člankom 293. stavkom 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a za koje je kažnjen ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 1.710,00 eura.
2. Nadalje, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 mjeseca.
3. Okrivljenik je obvezan i na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 218,99 eura.
4. Protiv navedenog prekršajnog naloga okrivljenik je podnio prigovor zbog visine izrečene novčane kazne, izrečene zaštitne mjere i visine troškova postupka, navodeći u bitnom da ne spori počinjenje prekršaja i ujedno se kaje i ne bježi od svoje prekršajne odgovornosti, međutim, izrečenu ukupnu novčanu kaznu nije u mogućnosti platiti. Okrivljenik ističe kako samo povremeno obavlja honorarne poslove i oni mu daju jedine prihode kojima zadovoljava svoje životne potrebe, te smatra da izdavatelj prekršajnog naloga utvrdio previsoke novčane kazne. Nadalje, okrivljenik smatra da je trebalo uzeti u obzir i njegovu nekažnjavanost i ne izricati mu zaštitnu mjeru jer oduzimanjem vozačke dozvole gubi mogućnost obavljanja i tih honorarnih poslova, a također i mogućnost pomaganja majci koja je slabijeg zdravstvenog stanja i koju mora voziti na liječničke preglede i kontrole. Zbog navedenog, okrivljenik moli da mu se maksimalno ublaži novčana kazna i troškovi postupka, te da mu se prikladno smanji trajanje zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom.
5. Prigovor nije osnovan.
6. Ispitujući pobijani prekršajni nalog, po službenoj dužnosti, u smislu članka 238. stavka 11. u vezi sa člankom 202. stavkom 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), ovaj Sud je utvrdio da na štetu okrivljenika nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava, da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točki 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona.
7. Razmatrajući odluku o izrečenoj ukupnoj novčanoj kazni utvrđeno je da je navedena odluka pravilna i zakonita i da novčana kazna nije prestroga. Naime, za prekršaj iz točke 1. propisana je novčana kazna u iznosu od 130,00 eura i koja se u slučaju prometne nesreće u kojoj ima ozlijeđenih osoba uvećava za iznos od 260,00 eura pa je okrivljeniku utvrđena novčana kazna u iznosu od 390,00 eura. Nadalje, za počinjeni prekršaj iz točke 2. propisana je novčana kazna u iznosu od 1.320,00 do 2.650,00 eura, alternativno kazna zatvora do šezdeset dana, a okrivljeniku je utvrđena novčana kazna u minimalno zakonom propisanom iznosu. Iako je prvostupanjsko prekršajno tijelo propustilo za svaki pojedini prekršaj počinjen u stjecaju utvrditi novčanu kaznu kako je to propisano odredbom članka 39. stavka 1. Prekršajnog zakona, navedena nepravilnost nije na štetu okrivljenika. Utvrđene novčane kazne primjerene su težini pojedinog prekršaja, stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja (članak 36. Prekršajnog zakona) tako da ukupna novčana kazna nije prestroga, a navodi žalbe koji nisu ničim ni potkrijepljeni, s obzirom na težinu počinjenih prekršaja, ne opravdavaju primjenu odredaba o ublažavanju novčane kazne.
8. Razmatrajući nadalje odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj Sud je utvrdio da odluka prvostupanjskog prekršajnog tijela o izricanju zaštitne mjere zabrane okrivljeniku upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od tri mjeseca nije prestroga.
9. Naime, navedeno ponašanje okrivljenika predstavlja teški oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ponovno počiniti takav prekršaj. Težina prekršaja ogleda se u viskom stupnju koncentracije alkohola kod okrivljenika i okolnostima postupanja konkretne prilike, čime je velikoj mjeri ugrožavao druge sudionike u prometu i njihovu imovinu, te je i sam stradao i uništio svoj automobil. Po sudsko medicinskoj teoriji i praksi osobe pod utjecajem alkohola od najmanje 2,33 g/kg nalaze u pijanom stanju, u kojem su intelektualne funkcije jako sužene, izražena je dremljivost, osoba nije sposobna koncentrirati se i povremeno se gubi prisebnost, a shvaćanje opasnosti svedeno je na minimum. Stoga je i ovaj Sud mišljenja da je potrebno otkloniti uvjete koji mu omogućavaju ponovno činjenje prekršaja. Zaštitna mjera određena je u zakonom propisanom trajanju (od jednog mjeseca do dvije godine) razmjerno težini djela, osobinama ličnosti počinitelja i nedovoljnoj svijesti o opasnosti činjenja ovog prekršaja, odnosno naravi potrebe za ograničenjem prava u konkretnom slučaju u smislu članka 51.a Prekršajnog zakona. Nisu prihvaćeni osnovanima razlozi, a koje ističe žalitelj radi ukidanja odluke o zaštitnoj mjeri. Naime, okolnosti što je žalitelju za obavljanje honorarnih poslova i vožnju majke liječniku eventualno neophodno svakodnevno upravljanje vozilom, nemaju takav značaj da bi došlo do promjene pravilne odluke prvostupanjskog prekršajnog tijela.
10. U vrijeme trajanja izrečene zaštitne mjere, u skladu s odredbom članka 130. stavka 9. Prekršajnog zakona, uračunati će se vrijeme koje je okrivljeniku vozačka dozvola bila privremeno oduzeta naredbom o određivanju mjere opreza.
11. Prema uvjerenju ovog Suda izvršenjem izrečene novčane kazne i navedene zaštitne mjere ostvariti će se svrha prekršajnog postupka pa tako i svrha specijalne i generalne prevencije.
12. Odluka o troškovima prvostupanjskog postupka pravilna je i zakonita te u skladu s Rješenjem o utvrđivanju cijena posebnih troškova nastalih radom Ministarstva unutarnjih poslova RH (Narodne novine, broj: 55/11, 58/11, 100/12, 110/14, 45/16) prema kojem naknada paušalne svote troškova za izdavanje prekršajnog naloga iznosi 500,00 kuna / 66,36 eura (fiksni tečaj konverzije 7,5345), uporabe alkotesta iznosi 80,00 kuna / 10,62 eura, izrada skice mjesta nastanka prometne nesreće u razmjeru iznosi 200 kuna / 26,54 eura, izrada fotoelaborata prometne nesreće iznosi 120,00 kuna / 15,93 eura, te analiza alkohola u krvi u mokraći iznosi ukupno 750,00 kuna / 99,54 eura. Neosnovano okrivljenik predlaže da ga se oslobodi plaćanja troškova, jer nije doprinio dokaze o svojim osobnim i imovinskim prilikama, a iz kojih bi proizlazilo da bi time bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje ili uzdržavanje osoba koje je dužan uzdržavati.
13. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezan okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.
14. Zbog navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 21. listopada 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Ksenija Šupe Vukadinović v.r.
Jasna Momirović v.r.
Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi varaždinskoj, Policijskoj postaji Novi Marof u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.