Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2209/2025-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Slavice Garac, predsjednice, Nike Grospić Ivasović, izvjestiteljice i Diane Preglej, članice, u pravnoj stvari tužiteljice RI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Borni Okroši, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Sava osiguranje, društvo za osiguranje d.d. – Podružnica Hrvatska iz Zagreba, Roberta Frangeša Mihanovićeva 9, OIB: 45237012600, zastupanog po punomoćniku EI, zaposlenom kod tuženika, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1615/2020-35 od 6. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 21. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 1615/2020-35 od 6. prosinca 2024. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O zahtjevu tužiteljice RI za naknadu troška nastalog povodom žalbe bit će odlučeno u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom odbijen kao neosnovan zahtjev tužiteljice da joj tuženik isplati iznos od 2.820,84 EUR–a[1] (21.253,60 kn), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 27. studenog 2019. pa do isplate kako je to pobliže navedeno u izreci presude te zahtjev tužiteljice da joj tuženik isplati iznos od 1.426,29 EUR–a (10.746,40 kn), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana podnošenja tužbe pa do isplate kako je to pobliže navedeno u izreci presude, kao i da joj naknadi trošak parničnog postupka, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Protiv navedene presude žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom iz 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući da se ista ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, kao i da joj se naknadi trošak nastao povodom žalbe u iznosu od 312,50 EUR–a.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode tužiteljice u cijelosti, predlažući da se žalba iste odbije kao neosnovana te prvostupanjska presuda potvrdi, kao i da mu se naknadi trošak nastao povodom odgovora na žalbu, i to trošak sudske pristojbe (bez navođenja konkretnog zatraženog iznosa).

4. Žalba je osnovana.

5.1. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice, konačno postavljen podneskom od 6. veljače 2023. (list 116-117 spisa), da joj tuženik isplati:

- na ime naknade imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege u smislu odredbe iz 1095. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO) te naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, i to konkretno prava na tjelesno i duševno zdravlje u smislu odredaba iz čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO–a, u svezi čl. 19. st. 1. i 2. ZOO–a iznos od 2.820,84 EUR–a (21.253,60 kn), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 27. studenog 2019., kada je odštetni zahtjev podnesen tuženiku pa do isplate,

- na ime naknade imovinske štete zbog izgubljene zarade u smislu odredbe iz 1095. st. 1. ZOO–a neto iznos od 1.426,29 EUR–a (10.746,40 kn), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 26. lipnja 2020., kada je tužba u ovom predmetu podnesena pa do isplate,

dakle ukupan iznos od 4.247,13 EUR–a (32.000,00 kn), kao i da joj naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.439,54 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

5.2.1. Tužiteljica je štetu čiju naknadu u ovom predmetu potražuje pretrpjela u i u svezi prometne nesreće koja se dogodila 14. kolovoza 2019. u [adresa], mjestu [adresa], kada je vozilo registarske oznake [registarska oznaka], marke Renault BBCJ05, kojim je upravljao OI, uslijed neprilagođene brzine u zavoju udarilo u prednji dio vozila registarske oznake [registarska oznaka], kojim je upravljala tužiteljica.

5.2.2. Vozilo registarske oznake [registarska oznaka] bilo je na dan nesreće osigurano kod Zavarovalnice Sava, zavarovalne družbe d.d. na temelju ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti u smislu odredbe iz čl. 22. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (''Narodne novine'' broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 – u daljnjem tekstu: ZOOP), u svezi čl. 2. st. 1. t. 2. ZOOP–a.

6. Osnovani su žalbeni navodi tužiteljice da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude, u dijelu u kojem je odlučeno o glavnom potraživanju tužiteljice, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP–a, budući da su nejasni razlozi na kojima se ista u tome dijelu temelji.

7.1. Iz dokaza koji su izvedeni tijekom prvostupanjskog postupka i koji su pravno relevantni za utvrđivanje odlučnih činjenica u ovom predmetu, i to konkretno preslike obračunskih isprava za isplatu plaće tužiteljice (list 67-80 i list 87-89 spisa), preslike potvrde Opće bolnice Karlovac od 28. veljače 2020. (list 98 spisa), preslike izvješća o privremenoj nesposobnosti/spriječenosti za rad tužiteljice (list 99-105 spisa) te pisanog nalaza i mišljenja mr. sci. dr. ĆI, stalnog sudskog vještaka od 4. ožujka 2022. (list 108-109 spisa), kao i navoda koje su tužiteljica i tuženik iznijeli tijekom postupka, proizlazi u bitnom:

- da se 14. kolovoza 2019. u [adresa], mjestu [adresa], dogodila nesreća kada je vozilo registarske oznake [registarska oznaka], marke Renault BBCJ05, kojim je upravljao OI, uslijed neprilagođene brzine u zavoju udarilo u prednji dio vozila registarske oznake [registarska oznaka], kojim je upravljala tužiteljica,

- da je vozilo registarske oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao OI, na dan nesreće bilo osigurano kod Zavarovalnice Sava, zavarovalne družbe d.d. na temelju ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti,

- da je postupak u ovom predmetu pokrenut tužbom od 26. lipnja 2020. protiv tuženika Sava osiguranje, društvo za osiguranje d.d. – Podružnica Hrvatska, u kojoj je tužiteljica u bitnom navela da se obratila tuženiku s odštetnim zahtjevom od 27. studenog 2019., a sukladno kojem joj je tuženik isplatio iznos od 398,17 EUR–a (3.000,00 kn), slijedom čega od tuženika zahtijeva da joj, pored iznosa koji joj je isplatio mirnim putem prije pokretanja postupka, na ime naknade imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege, naknade imovinske štete zbog izgubljene zarade te naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, i to konkretno prava na tjelesno i duševno zdravlje isplati ukupan iznos od 4.247,13 EUR–a (32.000,00 kn), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, kao i da joj naknadi trošak parničnog postupka, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama,

- da je tuženik u odgovoru na tužbu od 12. listopada 2020. naveo u bitnom da priznaje pasivnu legitimaciju, štetni događaj, da je vozilo registarske oznake [registarska oznaka] na dan nesreće bilo osigurano kod tuženika na temelju ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti broj SLO-03/2784007 te odgovornost svog osiguranika za nesreću, ali da osporava visinu tužbenog zahtjeva,

- da je tuženik u podnesku od 7. srpnja 2021. naveo, odnosno potvrdio da je tužiteljici prije pokretanja postupka isplatio iznos od 398,17 EUR–a (3.000,00 kn), i to iznos od 345,08 EUR–a (2.600,00 kn) na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti te iznos od 53,09 EUR–a (400,00 kn) na ime naknade imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege,

- da je tužiteljica uz podnesak od 26. siječnja 2022. dostavila presliku potvrde Opće bolnice Karlovac od 28. veljače 2020. i preslike izvješća o privremenoj nesposobnosti/spriječenosti za rad tužiteljice, iz kojih je vidljivo:

- da je tužiteljica bila privremeno nesposobna za rad, odnosno na bolovanju u razdoblju od 19. kolovoza 2019. pa do 31. siječnja 2020.,

- da je Opća bolnica Karlovac izdala potvrdu o tome da je tužiteljica, kao njihova djelatnica, bila na bolovanju u razdoblju od 19. kolovoza 2019. pa do 31. siječnja 2020. te da je u tom razdoblju razlika između naknade za bolovanje koju je tužiteljica primila i njezine prosječne plaće za razdoblje od siječnja 2019. pa do lipnja 2019. iznosila 1.426,29 EUR–a (10.746,40 kn) (neto),

- da je na prijedlog tužiteljice provedeno medicinsko vještačenje od strane mr. sci. dr. ĆI, stalnog sudskog vještaka,

- da iz nalaza i mišljenja vještaka od 4. ožujka 2022. proizlazi:

- da je tužiteljica (rođena **.**.1984.) stradala u predmetnoj prometnoj nesreći i pritom od ozljeda zadobila istegnuće vratne kralješnice (whiplash) i natučenje desne strane prsa,

- da je tužiteljica zbog navedenih ozljeda trpjela fizičke bolove jakog intenziteta 3 dana, srednjeg intenziteta 8 dana, a slabog intenziteta mjesec dana, kao i kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta i sekundarni strah jakog intenziteta 2 dana, srednjeg intenziteta 3 dana, a slabog intenziteta 4 dana,

- da su navedene ozljede dovele do trajnog smanjenja životnih aktivnosti tužiteljice za 2%, u kojem obujmu će ista morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu,

- da je tužiteljici zbog navedenih ozljeda bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od 6 tjedana po 2 sata dnevno, dakle ukupno 84 sata,

- da je tužiteljica, postupajući sukladno rješenju prvostupanjskog suda poslovni broj Pn-1615/2020-20 od 22. kolovoza 2022. kojim je pozvana da se očituje na nalaz i mišljenje vještaka, podneskom od 6. veljače 2023. konačno postavila tužbeni zahtjev,

- da se tuženik na ročištu od 6. veljače 2024. očitovao na način da povlači priznanje pasivne legitimacije te da osporava svoju pasivnu legitimaciju jer je predmetna prometna nesreća prouzročena vozilom inozemne registarske oznake (SLO), pa da je nadležan Hrvatski ured za osiguranje, dok se tužiteljica očitovala na način da ostaje kod tužbenog zahtjeva u cijelosti,

- da je tuženik u podnesku od 6. veljače 2024. ponovno istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije, obrazlažući ga na način da je u mirnom postupku obrađivao štetu i isplatio nesporni dio kao korespondent stranog osiguratelja te pozivajući se pritom na odredbu iz čl. 34. st. 1. ZOOP–a,

- da je tuženik na ročištu od 22. listopada 2024., na kojem je zaključena glavna rasprava, naveo u bitnom da ustraje kod prigovora promašene pasivne legitimacije.

7.2. Ovdje valja napomenuti da tuženik tijekom prvostupanjskog postupka nije prigovorio obračunu razlike između naknade za bolovanje koju je tužiteljica primila u razdoblju od 19. kolovoza 2019. pa do 31. siječnja 2020. te njezine prosječne plaće za razdoblje od siječnja 2019. pa do lipnja 2019. u iznosu od 1.426,29 EUR–a (10.746,40 kn) (neto), a koji tužiteljica potražuje od tuženika na ime izgubljene zarade, niti je tuženik prigovorio nalazu i mišljenju vještaka od 4. ožujka 2022.

8. Prvostupanjski sud je na temelju takvog činjeničnog stanja donio pobijanu presudu kojom je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev, obrazlažući svoju odluku na način:

- da je odredbom iz čl. 221. st. 2. ZPP–a propisano da će sud, uzimajući u obzir sve okolnosti, prema svom uvjerenju ocijeniti hoće li uzeti za priznatu ili osporenu činjenicu koju je stranka najprije priznala, a onda potpuno ili djelomično porekla ili ograničila priznanje dodavanjem drugih činjenica,

- da je odredbom iz čl. 34. st. 1. ZOOP–a propisano da oštećena osoba kojoj je u Republici Hrvatskoj nanesena šteta uporabom vozila inozemne registracije za koje postoji valjana međunarodna isprava ili dokaz o postojanju osiguranja od automobilske odgovornosti iz čl. 32. st. 1. ZOOP–a može podnijeti odštetni zahtjev Hrvatskom uredu za osiguranje, a da je odredbom iz čl. 34. st. 4. ZOOP–a propisano da obradu i isplatu ovakvih šteta Hrvatski ured za osiguranje može povjeriti svojim članovima ili specijaliziranim organizacijama za obradu navedenih šteta, koji su dužni odštetni zahtjev obraditi i likvidirati sukladno međunarodnim sporazumima o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti,

- da, iako je tuženik obrađivao navedenu štetu prema odštetnom zahtjevu od 27. studenog 2019. te isplatio tužiteljici nesporan dio štete u iznosu od 398,17 EUR–a (3.000,00 kn), ta okolnost ne utječe na činjenicu postojanja pasivne legitimacije,

- da pasivna legitimacija u ovom slušaju proizlazi iz čl. 34. st. 1. ZOOP–a, sukladno kojem je za naknadu štete koja je u Republici Hrvatskoj nanesena uporabom vozila inozemne registracije nadležan Hrvatski ured za osiguranje, a ne tuženik.

9. Uzimajući u obzir činjenično stanje u ovom predmetu, nejasni su razlozi na temelju kojih je prvostupanjski sud zaključio da tuženik nije pasivno legitimiran u smislu odredbe iz čl. 34. st. 1. ZOOP–a, a čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP–a.

10. Prvenstveno valja istaknuti da se pitanje aktivne, odnosno pasivne legitimacije prosuđuje kroz primjenu materijalnog prava na utvrđeno činjenično stanje, pri čemu od legitimacije treba razlikovati stranačku sposobnost, odnosno može li tužitelj/tuženik uopće biti stranka u postupku. Dokazivanje procesne legitimacije ograničava se na to da tužitelj treba učiniti vjerojatnim da je ovlašten za vođenje konkretne parnice protiv tuženika (da ima pravni interes kada bi postojale građanskopravne pretpostavke za koje on samo tvrdi da postoje), uz pretpostavku da je točno da postoji, odnosno da ne postoji građanskopravno ovlaštenje iskazano u tužbenom zahtjevu (postoji li sporni građanskopravni odnos te proizlazi li iz njega za tužitelja tužbeni zahtjev pitanja su meritorne naravi o kojima se odlučuje na kraju raspravljanja, a zbog čega se parnica i vodi).

11. Nadalje, sukladno odredbama iz čl. 921. i čl. 964.–965. ZOO–a, u svezi čl. 43. ZOO–a te čl. 12. st. 4. ZOOP–a, a koje su u ovom predmetu mjerodavne za donošenje odluke o tužbenom zahtjevu u dijelu koji se odnosi na glavno potraživanje tužiteljice, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, oštećena osoba podnosi tužbu za naknadu štete protiv odgovornog osiguratelja ili odgovorne osobe za naknadu štete, s time da je odgovornost odgovornog osiguratelja i štetnika (osiguranika) solidarna, što znači da oštećena osoba može tužiti oba solidarna dužnika zajedno ili svakog posebno te da protiv svakog od njih može ishoditi pravomoćnu presudu o naknadi cjelokupne štete ili tražiti od svakog samo dio štete, s time da se u konačnici može namiriti samo od jednog od njih.

12.1. Dakle, izbor odredaba iz čl. 34. st. 1. i 4. ZOOP–a, a koje je prvostupanjski sud primijenio, je pogrešan jer se tim odredbama ne rješava pitanje aktivne, odnosno pasivne legitimacije za podnošenje tužbe za naknadu štete, kako to prvostupanjski sud i tuženik pogrešno smatraju.

12.2. Naime, time što je tužiteljici, kao oštećenoj osobi kojoj je u Republici Hrvatskoj nanesena šteta uporabom vozila inozemne registracije koje je na dan nesreće bilo osigurano kod Zavarovalnice Sava, zavarovalne družbe d.d. na temelju ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti, dana mogućnost da odštetni zahtjev može podnijeti Hrvatskom uredu za osiguranje (i/ili imenovanom korespodentu stranog osiguratelja od automobilske odgovornosti za rješavanje štete u državi u kojoj se dogodila prometna nezgoda, koju su prouzročili njegovi osiguranici) nije ujedno prestao postojati građanskopravni odnos odgovornosti za štetu između oštećene osobe i osiguratelja/štetnika, već iz njega za tužiteljicu proizlazi tužbeni zahtjev za naknadu štete.

13.1. Uostalom, valja primijetiti i da odredba iz čl. 34. st. 1. ZOOP–a propisuje samo mogućnost, odnosno pravo oštećenika da se u situaciji kada mu je šteta nanesena uporabom vozila inozemne registracije za koje postoji valjana međunarodna isprava ili dokaz o postojanju osiguranja od automobilske odgovornosti iz čl. 32. st. 1. ZOOP–a obrati s odštetnim zahtjevom Hrvatskom uredu za osiguranje, ali ne i obvezu da tako postupi.

13.2. Dakle, oštećenik se u situaciji kada mu je šteta nanesena uporabom vozila inozemne registracije za koje postoji valjana međunarodna isprava ili dokaz o postojanju osiguranja od automobilske odgovornosti iz čl. 32. st. 1. ZOOP–a može obratiti s odštetnim zahtjevom i osiguratelju (odnosno u ovom konkretnom slučaju njegovoj podružnici) kod kojeg je na dan nesreće vozilo inozemne registracije bilo osigurano te protiv istog pokrenuti parnični postupak radi naknade štete ukoliko odštetnom zahtjevu nije u cijelosti ili djelomično udovoljeno.

14. Na kraju valja reći i da je prvostupanjski sud, imajući u vidu da je načelo savjesnosti i poštenja (čl. 4. ZOO–a), neovisno o tome što se primarno veže za obvezno pravo, kao i načelo zabrane zlouporabe prava (čl. 6. ZOO–a) koje proizlazi iz tog načela, ujedno i postupovno (procesno) načelo, propustio ocijeniti je li Sava osiguranje, društvo za osiguranje d.d. – Podružnica Hrvatska, kao podružnica Zavarovalnice Sava, zavarovalne družbe d.d., postupala savjesno i pošteno te u skladu sa zabranom zlouporabe prava kada je, nakon što je mirnim putem prije pokretanja postupka isplatila tužiteljici na ime naknade štete iznos od 398,17 EUR–a (3.000,00 kn), prvotno u odgovoru na tužbu priznala pasivnu legitimaciju, a zatim (nakon što je medicinsko vještačenje bilo provedeno) na ročištu od 6. veljače 2024. povukla priznanje pasivne legitimacije te osporila svoju pasivnu legitimaciju, što je ponovila i u podnesku od 6. veljače 2024. i na ročištu od 22. listopada 2024., pozivajući se pritom na odredbu iz čl. 34. st. 1. ZOOP–a.

15. Slijedom svega navedenog, uzimajući pri tome u obzir i da odluka o trošku parničnog postupka u ovom predmetu ovisi o uspjehu stranaka u pogledu glavne stvari u smislu odredaba iz čl. 154. ZPP–a, valjalo je primjenom odredbe iz čl. 369. st. 1. ZPP–a odlučiti kao pod točkom I. izreke ove odluke.

16.1. Prvostupanjski sud će u ponovnom suđenju ispraviti nedostatak na koji mu je rješenjem ovog drugostupanjskog suda ukazano te ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu, vodeći pritom računa o odredbi iz čl. 338. st. 4. ZPP–a.

16.2. Isto tako, prvostupanjski sud će voditi računa o tome da je, iako je u uvodu pobijane presude kao ime tuženika navedena Zavarovalnica Sava, zavarovalna družba d.d., Sava osiguranje, društvo za osiguranje d.d. – Podružnica Hrvatska, dok je u izreci pobijane presude kao ime tuženika navedena Sava osiguranje, društvo za osiguranje d.d. – Podružnica Hrvatska, tužiteljica u tužbi, kao i tijekom cijelog prvostupanjskog postupka, kao ime tuženika navela Sava osiguranje, društvo za osiguranje d.d. – Podružnica Hrvatska, odnosno o mogućnosti uklanjanja navedenog nedostatka u smislu odredaba iz čl. 83. ZPP–a.

17. U pogledu zahtjeva tužiteljice za naknadu troška nastalog povodom žalbe valja dodati da će o istom, sukladno odredbi iz čl. 166. st. 3. ZPP–a, biti odlučeno u konačnoj odluci, tako da je primjenom navedene odredbe valjalo odlučiti kao i pod točkom II. izreke ove odluke.

U Zagrebu 21. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

Slavica Garac