Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1425/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Joka Umićević kao predsjednice vijeća, Ines Kovačević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i mr. sc. Iris Gović Penić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Jurica Borojević i Domagoj Jugović iz Nove Gradiške protiv tuženika, BL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa punomoćnik Zoran Hlevnjak odvjetnik iz [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. broj Povrv- 255/2020-32 od 19. prosinca 2022., dana 21. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. broj Povrv-255/2020-32 od 19. prosinca 2022. u dijelu pod točkom II izreke.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se žalba tuženika kao nedopuštena u odnosu na točku I izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio sljedeću presudu:

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je donio javni bilježnik Iva Dujmović u Zagrebu, Jurišićeva 21, dana 07.01.2020. godine pod poslovnim brojem OVRV-23/2019 u dijelu u kojem je istim određena ovrha.

II. Nalaže se tuženiku BL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici IL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], plati iznos od 60.568,95 kn / 8.038,88 EUR1, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na isti počev od 01.10.2019. godine pa do isplate, a koja kamata je po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, te naknaditi tužiteljici troškove ovog postupka u iznosu od 15.632,11 kn / 2.074,74 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. prosinca 2022. godine pa do isplate po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve to u roku 15 dana.

III. Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za platež zatezne kamate na dosuđeni glavni iznos od 60.568,95 kn / 8.038,88 EUR kao pod toč. II. izreke zatražene za dan 30.09.2019. godine, te s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva preko onog što joj je dosuđeno kao pod toč. II. izreke ove presude.

2. Protiv navedene presude u dijelu pod točkom I i II izreke žalbu ulaže tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja predlažući da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti uz naknadu troškova parničnog postupka tuženiku podredno istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba tuženika u odnosu na točku I izreke je nedopuštena jer tuženik nema pravni interes podnijeti žalbu u dijelu u kojem je ukinut u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pa je stoga u tom dijelu valjalo žalbu tuženika odbaciti kao nedopuštenu u smislu odredbe čl.358.st.3.Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22,155/23 - dalje: ZPP) pa je stoga odlučeno na temelju odredbe čl.366.st.1.ZPP-a kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja .

4. Žalba tuženika u odnosu na točku II izreke je neosnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud smatra da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ZPP-a na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a te nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju neosnovano ukazuje tuženik jer odluka nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, izreka odluke je razumljiva te ne proturječi razlozima odluke i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima odluke navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

6. Prvostupanjski sud je na temelju provedenog dokaznog postupka utvrdio sve okolnosti koje su relevantne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene u skladu sa odredbom čl.8.ZPP-a pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

7. Predmet spora je tražbina tužiteljice prema tuženiku po računu 43-Odj- 1 od 31.srpnja 2019. u iznosu od 60. 568,95 kn/ 8.038,88 EUR na ime troškova zastupanja a koje je ovdje tužiteljica kao odvjetnica tuženika obavljala za tuženika temeljem punomoći u postupcima koji su se vodili kod Općinskog suda Nova Gradiška (sada Općinski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški) poslovni broj P-5/03 kao i ovršnih postupaka pod poslovnim brojevima Ovr-1203/04 i Ovr-1220/2015.

8. Iz stanja spisa i utvrđenja prvostupanjskog sud proizlazi sljedeće:

-da je ovdje tužiteljica kao odvjetnica po valjanoj punomoći zastupala ovdje tuženika u parničnom postupku koji se vodio kod Općinskog suda u Novoj Gradišci pod posl. brojem P-5/03 a te je na temelju pravomoćne i ovršne presude od 27. veljače 2004. a koja se nalazi na listi 38 spisa u ovršnom predmetu posl. broj Ovr-1203/2004 (prileži ovom spisu) naloženo u tom predmetu tuženiku UL da tužitelju ČL, ovdje tuženiku, naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 21.726,35 kn a koji se odnosi na troškove zastupanja OL po odvjetnici IL ovdje tužiteljici,

-da ovdje tužiteljica potražuje u ovom predmetu troškove zastupanja koje je obavljala za ovdje tuženika u navedenom parničnom predmetu pod posl. brojem P-5/03 u iznosu od 20.526,35 kn prema specifikaciji troškova (list 8 spisa) a koji trošak odgovara dosuđenom trošku u predmetnom parničnom postupku kada se od dosuđenog iznosa troška parničnog postupka oduzme trošak provedenog vještačenja u iznosu od 1.200,00 kn,

-da je ovdje tužiteljica zastupala tuženika u ovršnom predmetu Ovr-1203/2004 (prileži ovom spisu) te je u tom ovršnom postupku poduzela radnje zastupanja a koje se odnose na sastavljane ovršnog prijedloga, zastupanje na dva ročišta 15.rujna 2006. i 24. listopada 2006. - sveukupno 15.042,60 kn (za svaku radnju po 5.014,20 kn, uključen PDV) prema specifikaciji troškova koje tužiteljica potražuje na listi 8 spisa,

-da je ovdje tužiteljica zastupala tuženika u ovršnom predmetu pod posl. brojem Ovr- 1220/2015 te je u tom ovršnom postupku (prileži spis) poduzela radnje i to sastava prijedloga od 14. veljače 2014., zastupanje na ročištima 31. siječanja 2017., 28. rujna 2017. i 17. prosinac 2018. - ukupno 25.000 kn (za svaku radnju po 6.250,00 kn uključen PDV) a što odgovara specifikaciji troškova tužiteljice na listi 8 spisa,

-da tužiteljica temeljem računa 43-Odj-1 od 31.07.2019. (list 5 spisa) potražuje naprijed navedene iznose na ime troškova zastupanja ovdje tuženika u predmetnim postupcima a što sveukupno odgovara iznosu od 60.568,95 kn/ 8.038,88 EUR,

-da je tuženik opozvao tužiteljici punomoć dana 10. veljače 2019.,

-da u svom iskazu tužiteljica u bitnome ističe da je pokrenula ovrhu jer je tuženika zastupala od 2003. do 2019. kada joj je tuženik otkazao punomoć te joj tuženik nije ništa platio na ime troškova zastupanja niti za ovršne postupke a niti za parnični postupak a koji se vodio radi naknade štete prouzrokovane kaznenim djelom fizičke osobe te se stoga ne radi o ratnoj šteti u pogledu koje bi bila uključena Republika Hrvatska, da je ovrha pokrenuta temeljem pravomoćne i ovršne presude protiv štetnika u tom parničnom postupku i to na pokretninama a kasnije i na nekretninama

-da joj tuženik nije platio ništa za troškove zastupanja u parničnom predmetu u kojem je ishodila za njega naknadu štete te je u prijedlogu za ovrhu navedeno da se parnični trošak za zastupanje tuženika u tom parničnom predmetu dostavi na račun tužiteljice kao odvjetnice čime se tuženik suglasio ,te negira da ovdje tuženik nije bio upoznat sa predmetnim ovršnim postupcima jer i iz sudskih zapisnika iz tih ovršnih postupka proizlazi da je tuženik bio nazočan na ročištima i na očevidu na licu mjesta, te potvrđuje što su naveli i sam tuženik i njegova supruga da je tuženik prije otkaza punomoći tražio tužiteljicu da zastupa njenu kćer u postupku razvoda braka što je tužiteljica odbila jer se postupak vodio pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, da je predložila tuženiku izlazeći mu u susret određeni sporazum oko plaćanja njenih troškova zastupanja u smanjenom iznosu na što je tuženik izjavio da nema novaca ali da će potražiti kredit da bi nakon toga otkazao punomoć tužiteljici, te je pokušala stupiti sa njim u kontakt ali nije to uspjela jer se nije javljao na njene pozive i zbog promijenjenih brojeva telefona,

-da u iskazu tuženik u bitnome navodi da nema materijalni trag da se tužiteljica naplatila od države a da on od tuženika UL protiv kojeg je vodio postupak naknade štete dobiva oko 1.800,00 kn mjesečno od njegove mirovine, i to je počeo dobivati odmah nakon pravomoćne presude koju mu je uručila tužiteljica, te navodi da se ne sjeća da je sudjelovao na očevidu u ovršnom predmetu radi ovrhe na nekretninama UL jer je bolestan i ne zna što je jučer ručao,

-da u svom iskazu svjedokinja ŽL (supruga tuženika) navodi da je tužiteljica zastupala njenog supruga ovdje tužitelja i kada je stiglo rješenje iz tog predmeta isto je tužitelju uručila u kancelariji a da je tuženik želio počastiti tužiteljicu sa 500,00 kn ali je ona to odbila primiti rekavši da se naplatila i tužiteljicu su sretali kada je dolazila u Gradišku obitelji i nikada im nije rekla da su dužni te su došli kod tužiteljice radi zastupanja njezine kćeri u razvodu braka što je tužiteljica odbila zbog pretrpanosti s poslom i tada je tek kasnije u razgovoru rekla da su dužni i to za postupak kojeg je vodila za tuženika i to oko 30.000,000 kn iako je prije rekla da se naplatila, navodi da tužiteljici nisu ništa platili niti dali time da je tužiteljica rekla da joj mogu platiti u ratama bez poreza i kamata, navodi da od ratne štete njen suprug i nadalje dobiva novac i to preko mirovinskog fonda što je tužiteljica dogovorila sa tuženikom te je tužiteljica uspjela na tuženika prepisati zemlju tog I u pogledu kojeg se vodio postupak i ta nekretnina je prodana nekom B a njezin muž je znao za taj postupak oko zemlje jer je bio pozvan na lice mjesta i tada su zajedno bili na vanjskom uredovanju i potpisali su zapisnik a vrijednost te zemlje je bila 15.0000,00 kn, nema saznanja jesu li presudom tuženiku dosuđeni kakvi troškovi postupka, a da je, sigurno bi se javila tužiteljici.

9. Prvostupanjski sud je na temelju naprijed navedenih utvrđenja, i to da je tužiteljica kao punomoćnica temeljem valjanih punomoći zastupala ovdje tuženika u parnici radi naknade štete, a koji je pravomoćno završen u korist ovdje tuženika , te nadalje je zastupala ovdje tuženika u ovršnim postupcima radi naplate novčane tražbine koju je tuženik ostvario u parničnom postupku radi naknade štete i to na nekretninama i pokretninama štetnika tuženika, te s obzirom da iz iskaza tuženika kao i svjedokinje, supruge tuženika, jasno proizlazi da tuženik nije ništa platio ovdje tužiteljici na ime troškova zastupanja tuženika u predmetnim postupcima , pravilno zaključio da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovan na temelju relevantnih odredbi Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23 – dalje: ZOO-a) a koji se primjenjuju u ovom konkretnom predmetu i to odredbi čl. 773., 776., 775. i čl. 763. st.2.ZOO-a a koje reguliraju pravni institut ugovora o nalogu.

10. Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud je na temelju provedenog dokaznog postupka pravilno utvrdio koje troškove zastupanja je tužiteljica u predmetnim postupcima poduzela i na koje ima pravo kao zastupnik tuženika i koji u potpunosti odgovaraju specifikaciji troškova na listu 8 spisa.

11. Naime iz pravomoćne i ovršne presude (list 38 spisa predmeta Ovr-1203/04) jasno proizlazi da su pravomoćnom presudom priznati troškovi zastupanja tuženika u tom parničnom predmetu u iznosu od 20.526,35 kn time da je na taj trošak dodan i trošak provedenog vještačenja u iznosu od 1.200,00 kn kojeg je podmirio tuženik u tom postupku pa je stoga tuženik u obvezi isplatiti tužiteljici troškove zastupanja u iznosu od 20. 526, 35 kn stoga su žalbeni prigovori tuženika da nije jasna visina tih troškova u cijelosti neosnovani jer tuženik očito gubi iz vida da mu je taj trošak upravo i dosuđen pravomoćnom sudskom odlukom.

12. Nadalje iskaz samo tuženika je kontradiktoran i u suprotnosti sa iskazom svjedokinje, njegove supruge, koja jasno navodi da je tuženik bio upoznat sa provođenjem ovršnih postupaka i to na nekretninama i pokretninama štetnika a što proizlazi i iz ovršnih predmeta Ovr-1220/2015 kao i Ovr-1203/2004 da je ovdje tuženik bio prisutan na uredovanjima i raspravama u tim ovršnim predmetima a što jasno potvrđuje i njegova supruga u svom iskazu.

13. Nadalje tuženik u žalbenim navodima ističe da se u presudi navodi IL kao fizička osoba a zapravo se ovdje radi o odvjetnici IL što smatra propustom suda jer se radi o različitim poreznim obveznicima jer ako presuda postane pravomoćna tužiteljica bi mogla ovršiti tuženika kao fizička osoba i navesti svoj privatni račun dok bi pravilno bilo da se navede žiro račun odvjetničkog ureda.

14. Međutim ovi žalbeni navodi nisu odlučni u ovom parničnom postupku jer tužiteljica je aktivno legitimirana stranka kao fizička osoba a na koji način će se ovršiti pravomoćna presuda i koji račun će se naznačiti je predmet ovršnog postupka a ne ovog parničnog postupka.

15. Također žalbeni prigovor tuženika da sud nije odlučio o prijedlogu tužitelja o miješanju Republike Hrvatske u ovom postupku je neosnovan jer u ovom konkretnom slučaju je tužiteljica predložila miješanje RH u ovoj parnici i to na strani tužiteljice, a ne tuženik.

16. Žalbeni prigovor tuženika da je sud prekoračio tužbeni zahtjev jer je dosudio iznos u eurima iako je predmet spora isplata iznosa u kunama je u cijelosti neosnovan.

17. Naime ovdje se ne radi o prekoračenju tužbenog zahtjeva kako to pogrešno smatra tuženik već o obaveznom dvojnom iskazivanju novčanih vrijednosti dakle istovremeno u dvije valute (kn/ EUR) u vremenskom razdoblju od 5.rujna 2022. do 31. prosinca 2023. a prvostupanjska presuda je donesena 19. prosinca 2022., dakle upravo u tom vremenskom razdoblju.

18. Žalbeni prigovori tuženika koji su usmjereni na dužinu trajanja ovršnih postupaka u kojima nije još naplaćena u cijelosti glavnica pa tako niti kamate i troškovi nisu odlučni u ovom postupku.

19. Naime ovdje valja dodati da je tuženik opozvao punomoć za zastupanje tužiteljici s danom 10. veljače 2019. a prema specifikaciji troškova koji su nastali u ovršnom postupku u kojima je tužiteljica poduzimala radnje zastupanja tuženika datiraju za vrijeme kada je punomoć bila na snazi i to u ovršnom postupku posl.broj Ovr- 1203/2004 radnje su poduzete 2004 i 2006. godine a u ovršnom postupku posl.broj Ovr-1220/2015 radnje zastupanja su poduzete 2014, 2017. i 2018. pa stoga je tuženik u obvezi podmiriti troškove zastupanja za radnje koje je poduzela ovdje tužiteljica kao njegova odvjetnica za vrijeme trajanja njihovog pravnog odnosa a koji je prestao opozivom punomoći od strane tuženika.

20. Prema Tbr. 48. Tarife je propisano da naplata odvjetničke usluge dospijeva otkazom punomoći , opozivom punomoći ili raskidom ugovora o zastupanju.

21. Točno je da sud u pobijanoj presudi ne navodi koju je Odvjetničku tarifu primijenio u ovom konkretnom predmetu međutim to nije utjecalo na zakonitost i pravilnost pobijane odluke.

22. Naime ovdje je u primjeni Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 – dalje: Tarifa) a prema Tbr. 48. st. 1. Tarife odvjetnik primjenjuje Tarifu koja je na snazi u trenutku naplate odvjetničke nagrade.

23. Žalbeni prigovor tuženika da nije jasno utvrđeno zbog čega je neka radnja 4.110,00 kn a druga praktički u istom predmetu 5.000,00 kn su paušalni jer očito ovdje tuženik gubi iz vida da su se vodila tri postupka sa različitim vrijednostima predmeta spora.

24. Na kraju žalbeni prigovori tuženika na odluku o troškovima parničnog postupka u ovom postupku su paušalni jer tuženik nije naveo u pogledu kojih stavki je odluka o trošku nejasna a prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

25. Slijedom navedenog na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Zagrebu 21. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Joka Umićević