Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-2140/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Roberta Jambora, predsjednika vijeća te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Vesne Žulj i članice vijeća Mirele Mijoč Kramar, u pravnoj stvari tužitelja ĐĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Velimir Galić, odvjetnik u Požegi, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, kojeg zastupa Iva Markotić Bagarić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Hanžeković & Partneri d.o.o. sa sjedištem u [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Požegi, poslovni broj P-396/2023-7 od 27. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj 21. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Požegi, poslovni broj P-396/2023-7 od 27. veljače 2025. u pobijanom dijelu pod točkama I. i II. izreke.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Požegi, poslovni broj P-396/2023-7 od 27. veljače 2025. odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi: "Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d Zagreb, Vatroslava Jagića 33, da tužitelju ĐĆ, [adresa], isplati iznos od 1.425,13 EUR/10.737,68 HRK, sve sa zakonskom zateznom kamatom sukladno odredbi članka 29.stavak 2. Zakona o obveznim odnosima i sukladno članku 1. Uredbe o izmjeni zakona o obveznim odnosima, koja teče od 14.10.2022 godine, do isplate, te naknadi troškove parničnog postupka, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe." (točka I. izreke). Navedenom presudom naloženo je tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 750,00 eura, uvećane za pripadajuće zatezne kamate koje teku od 27. veljače 2025. pa do isplate, u roku od 15 dana (točka II. izreke). Navedenom presudom odbija se u preostalom dijelu za iznos od 178,10 eura i zateznom kamatom na taj iznos zahtjev tuženika za isplatom troška parničnog postupka (točka III. izreke).
2. Protiv navedene presude u dijelu pod točkama I. i II. izreke pravodobno se žali tužitelj, zbog svih zakonom propisanih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP) te predlaže da sud drugog stupnja usvoji žalbu i ukine pobijanu presudu i vrati sudu na ponovni postupak, podredno da istu preinači.
Tužitelj potražuje trošak sastava žalbe.
3. Žalba je neosnovana.
4. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, sud drugog stupnja je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, a na koju povredu određeno upire tužitelj u podnesenoj žalbi. Pobijana se presuda može ispitati, ima razloga o svim odlučnim činjenicama, a razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni, niti međusobno proturječni. Jednako tako, nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).
5. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 1. ZPP u vezi s člankom 8. ZPP, na koju tužitelj sadržajno upire u žalbi. Sud prvog stupnja je na pravilan način u skladu s odredbom članka 8. ZPP ocijenio sve dokaze u postupku, uključujući i iskaz tužitelja (točka 16. obrazloženja presude).
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.425,13 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 14. listopada 2022.
7. Tijekom postupka sud prvog stupnja je utvrdio:
- da su u parničnom postupku Općinskog suda u Požegi poslovni broj Povrv- 54/2018 tužitelj Croatia osiguranje d.d., ovdje tuženik i tuženik ĐĆ, ovdje tužitelj, 27. siječnja 2020., zaključili sudsku nagodbu kojom se tuženik, ovdje tužitelj, obvezao tužitelju, ovdje tuženiku, na ime glavnice isplatiti iznos od 30.430,93 HRK, a na ime troška postupka iznos od 4.404,00 HRK, sveukupno iznos od 34.834,93 HRK, u roku od 30 dana od dana sklapanja sudske nagodbe;
- da je 14. listopada 2022. sačinjena izjava o prijeboju broj 9264/2022 (dalje: izjava o prijeboju) kojom je tuženik izjavio prijeboj vezano za međusobna potraživanja;
- da je tuženikovo potraživanje prema tužitelju po osnovi ovrhe u predmetu Ovrv-215/2018 (parnični predmet Povrv-54/2018) iznosilo 10.737,68 HRK / 1.425,13 eura[1] ;
- da je iznosu od 1.425,13 eura kao svoje potraživanje tuženik pribrojio iznos od 154.049,27 HRK / 20.445,85 eura zbog neplaćene police osiguranja od strane ovdje tužitelja, stoga je ukupan iznos tuženikovog potraživanja iznosio 21.870,89 eura;
- da je tužiteljevo potraživanje prema tuženiku po osnovi naknade štete broj:
62 IMUS 152/2022/1 iznosilo 30.388,21 eura / 228.959,99 HRK;
- da je tuženik iznos od 20.445,85 eura stavio u prijeboj s potraživanjem ovdje tužitelja u iznosu od 30.388,21 eura, a dobivena razlika iznosi 8.517,22 eura;
- da je iznos razlike od 8.517,22 eura tuženik isplatio tužitelju;
- da je tuženik kompenzirao iznos od 21.870,99 eura s potraživanjem tužitelja u iznosu od 30.388,21 eura, te da je tuženik pravilno utvrdio razliku koja je isplaćena tužitelju u iznosu od 8.517,22 eura (pregled preuzetih/neplaćenih šteta, list 19 spisa).
8. Slijedom svega navedenog, sud prvog stupnja je zaključio da tužitelj nije dokazao osnovanost svog potraživanja te je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.
9. Odredbom članka 7. stavka 1. ZPP propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.
10. Odredbom članka 219. stavka 1. ZPP propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.
11. Odredbom članka 1111. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. - dalje: ZOO) propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.
12. Iz citirane odredbe proizlazi da institut stjecanja bez osnove ima tri elementa - da je jedna strana stekla određenu imovinu, da je drugoj strani smanjena imovina i da za to ne postoji pravovaljana osnova (osnova koja je bez uporišta u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, i/ili osnova koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala).
13. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da tužitelj nije dokazao osnovanost svog potraživanja. Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da tužitelj nije dokazao da je tuženik iznos od 1.425,13 eura neosnovano stekao, odnosno da je isti iznos smanjena imovina tužitelja, što je bio dužan dokazati u skladu s odredbom članka 7. stavka 1. i članka 219. stavka 1. ZPP.
14. U odnosu na žalbene navode tužitelja kako nije prihvatio niti potpisao izjavu o prijeboju, valja istaknuti da prijeboj nastaje izjavom o prijeboju (odredba članka 196. stavka 1. ZOO), dok se smatra, nakon izjave o prijeboju, da je učinak prijeboja nastao onoga trenutka kad su se ispunile pretpostavke za to (odredba članka 196. stavka 2. ZOO). Dakle, potrebna je jednostrana izjava volje o namjeravanom prebijanju, koju izjavljuje dužnik, zahtijevajući od vjerovnika da se njihova međusobna potraživanja prebiju, no, za nastanak prijeboja ne mora postojati sporazum stranaka, već je neophodno i dovoljno da jedna strana izjavi drugoj da vrši prijeboj. Posebno se ističe da tužitelj tijekom postupka, sve do njegovog saslušanja na ročištu 4. veljače 2025., niti ne navodi da nije bio suglasan s izjavom o prijeboju, već samo navodi da su parnične stranke sačinile predmetnu izjavu o prijeboju.
15. U odnosu na žalbene navode tužitelja u kojima ističe da je tužitelj podmirio potraživanja koja je tuženik prema njemu imao na temelju sudske nagodbe sklopljene 27. siječnja 2020. u predmetu Općinskog suda u Požegi posl. br. Povrv- 54/2018, valja istaknuti da tužitelj tu činjeničnu tvrdnju nije dokazao. Tužitelj isto navodi tek u svome iskazu, dok tijekom postupka ne prilaže materijalne dokaze, niti predlaže provođenje financijskog vještačenja, odnosno ne predlaže nijedan dokaz na temelju kojeg bi sud mogao o toj činjenici odlučiti. Osim toga, isto nije od utjecaja u ovom postupku, jer je predmet ovog spora isplata iznosa od 1.425,14 eura na ime stjecanja bez osnove, a tužitelj nije dokazao pretpostavke stjecanja bez osnove iz odredbe članka 1111. stavka 1. ZOO.
16. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP potvrditi pobijanu presudu, odnosno odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.
17. Zahtjev tužitelja za nadoknadom troškova žalbe nije osnovan jer sa žalbom nije uspio, te je stoga valjalo, u skladu s člankom 154. stavkom 1. i člankom 166. stavkom 1. ZPP, odlučiti kao pod točkom II. izreke ove presude.
U Zagrebu 21. listopada 2024.
Predsjednik vijeća:
Robert Jambor
