Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-2421/2022-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ivice Veselića, predsjednika vijeća, Tihane Marije Miladin, kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Dubravke Penić Lukač, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice BŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Zdenku Margarinu, odvjetniku u Zadru, protiv tuženika B2 Kapital, d.o.o. Zagreb, OIB: 57509775367, iz Zagreba, Radnička cesta br. 41, zastupanog po punomoćniku Šimi Petriću, odvjetniku u Zadru, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-946/2021-15 od 27. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 21. listopada 2025.,
r i j e š i o j e
Ukida se presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-946/2021-15 od 27. svibnja 2022. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja je odlučeno:
„I. Proglašava se nedopuštenom izvansudska ovrha temeljem Zadužnice broj [broj], ovjerene kod javnog bilježnika Davora Miškovića, dana 07. kolovoza 2006. godine.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 3.400,00 kuna, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu, za iznos koji predstavlja razliku od dosuđenog do zatraženog iznosa, zahtjev tužiteljice za naknadom troška odbija kao neosnovan.“
2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno, istu i preinačiti.
3. Žalba tuženika je osnovana.
4. Pobijanom odlukom, ni postupkom koji joj je prethodio nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi da je izvansudska ovrha temeljem Zadužnice posl. broj Ov-9309/2006, ovjerena kod javnog bilježnika dana 4. kolovoza 2006., nedopuštena. Tužiteljica tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da je nastupila zastara tražbine jer je postupak izravne naplate tražbine pokrenut dana 12. lipnja 2020., a temeljem zadužnice od dana 4. kolovoza 2006., dakle nakon proteka zastarnog roka od 5 godina.
6. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda i rezultata dokaznog postupak proizlaze sljedeće odlučne činjenice:
- da je tužiteljica bila jamac platac i založni dužnik u Ugovoru o kreditu sklopljenom 3. kolovoza 2006. između Hypo Alpe Adria Bank d.d. i LUAN tiskarske djelatnost, vl. BŽ, kao korisnika kredita, koji ugovor o kreditu je solemniziran kod javnog bilježnika Davora Miškovića iz Zadra pod brojem OU-507/2/2006 dana 7. kolovoza 2006.,
- da je tužiteljica kao sredstvo osiguranja kredita, između ostalog, predala vjerovniku iz ugovora o kreditu Hypo Alpe Adria Bank d.d. jednu bjanko zadužnicu na temelju koje je ovdje tuženik pokrenuo postupak izravne naplate prema ovdje tužiteljici,
- da je Hypo Alpe Adria Bank d.d. kao cedent ugovorom u ustupu tražbine od 5. lipnja 2014. ustupio potraživanje iz tražbina koju ima prema tužiteljici na temelju iz ugovora o kreditu društva H-ABDUCO,
- da je H-ABDUCO kao cedent ugovorom o ustupu tražbine od 17. prosinca 2014. ustupilo potraživanje koje ima prema tužiteljici na temelju ugovora o ustupu tražbine od 5. lipnja 2014. ovdje tuženiku,
- da je vjerovnik tužiteljice, Hypo Alpe Adria Bank d.d. kao ovrhovoditelj, dana 9. listopada 2008., podnio prijedlog za ovrhu na temelju ovršnih isprava i to: solemniziranog Ugovora o kreditu broj ovjere OU-102/06-1, solemniziranog Ugovora o kreditu ovjerenog pod brojem OU-507/2/2006, te na temelju zadužnice ovjerene pod brojem OV-10979/2006, te je Općinski sud u Zadru donio rješenje o ovrsi broj Ovr-2563/2008 od 28. siječnja 2009. (list 16 spisa),
- da je ovdje tuženik dana 12. lipnja 2020. pokrenuo postupak izravne naplate prema ovdje tužiteljici kao ovršeniku na temelju ovršne isprave - zadužnice ovjerene kod javnog bilježnika Davora Miškovića u Zadru broj OV-9309/2006 od 4. kolovoza 2006,
- da je ovdje tužiteljica podnijela prijedlog za proglašenjem pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, te je zaključkom Općinskog sud u Zadru, poslovni broj Ovr-762/2020- 3 od 27. travnja 2021. upućena na pokretanje parničnog postupka radi proglašenja izvansudske ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz članka 50. stavka 1. točka 11 Ovršnog zakona.
7. U žalbenoj fazi postupka sporno je je li nastupila zastara prava tuženika potraživati naplatu tražbine prema tužiteljici na temelju zadužnice kao ovršne isprave.
8. Prvostupanjski sud je polazeći od utvrđenja, koja među strankama nisu sporna, utvrdio da je zastara počela teći danom izdavanja zadužnice 4. kolovoza 2006., te da je petogodišnji zastarni rok istekao prije nego je tuženik pokrenuo postupak izravne naplate na temelju zadužnice.
9. Sud prvog stupnja je pobijanom presudom proglasio nedopuštenom izravnu naplatu na temelju zadužnice OV-9309/2006 od 4. kolovoza 2006. kod Financijske agencije, a takvu odluku prvostupanjski sud temelji na činjenici da je osnovan prigovor zastare jer na temelju članka 225. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje ZOO) tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije propisan neki drugi rok zastare. Takav zaključak prvostupanjskog sud u skladu je s pravnim stavom Vrhovnog suda RH od 19. studenog 2018., poslovni broj Su-IV-4/18-17, prema kojem se na tražbine iz zadužnice , koja je privatna isprava i na kojoj je potpis dužnika samo ovjeren kod javnog bilježnika (zadužnice sastavljene prije 1. siječnja 2011.) i koja nije potvrđena (solemnizirana) kod javnog bilježnika, primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina iz članka 225. ZOO.
10. Međutim osnovano žalitelj navodi da je prvostupanjski sud pogrešno kao početak tijeka zastarnog roka uzeo datum izdavanja zadužnice, jer je zadužnica dospjela na naplatu otkazom ugovora o kreditu 1. kolovoza 2008., kada je dospjela na naplatu tražbina iz ugovora o kreditu jer se zadužnica kao sredstvo osiguranja aktualizira tek kada kredit dospije na naplatu. U situaciji kada bi se na zadužnicu primjenjivao kraći rok, vjerovnik više ne bi mogao tražiti ovrhu na temelju zadužnice, odnosno zastara za zadužnicu bi počela teći prije nego što bi vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze od ovršenika (dospijeće tražbine). U spis nije dostavljen raskid ugovora o kreditu, međutim iz činjeničnih navoda tužbe i navoda tuženika proizlazi da je tražbina iz ugovora o kreditu dospjela na naplatu 1. kolovoza 2008. Zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano (članak 215. stavak 1. ZOO). Stoga je, u smislu odredbe čl. 215. st. 1. ZOO, zastara tražbine tuženika počela teći prvi dan nakon dospijeća osnovnog pravnog posla, 2. kolovoza 2008. pa bi u odnosu na zadužnicu kao sredstvo osiguranja tražbine, zastara nastupila 2. kolovoza 2013.
11. Tijekom postupka bilo je sporno je li prekinut tijek zastare u odnosu na naplatu tuženika, kao preuzimatelja potraživanja, po predmetnoj zadužnici broj [broj] radnjom vjerovnika tužiteljice iz osnovnog pravnog posla, Hypo Alpe Adria Bank d.d., kada je 9. listopada 2008. pokrenut ovršni postupak na temelju drugih ovršnih isprava - ugovora o kreditu i zadužnice Ov-10979/2006.
12. Odredbom članka 241. ZOO propisano je da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.
13. Polazeći od shvaćanja da je zadužnica vrijednosni papir, te je tako glavna karakteristika zadužnice apstraktnost ugovorne obveze izdavatelja, pa vjerovnik može tražiti ispunjenje obveze iz zadužnice, a izdavatelj ima ograničenu mogućnost isticanja prigovora, prvostupanjski sud zaključuje da pokretanje ovršnog postupka od strane vjerovnika tužiteljice (prednika ovdje tuženika), pogotovo kod činjenice da navedeni ovršni postupak i nije pokrenut na temelju konkretne zadužnice broj [broj] od 4. kolovoza 2006., a u odnosu na koju zadužnicu je ovdje tužiteljica iznijela prigovor zastare, nije mogao dovesti do prekida tijeka zastarnog roka.
14. Ovaj drugostupanjski sud ne slaže se sa pravnim shvaćanjem suda prvog stupnja da nije došlo do prekida zastare u odnosu na potraživanje tuženika na temelju predmetne zadužnice radnjom ranijeg vjerovnika i pokretanjem ovršnog postupka na temelju drugih ovršnih isprava.
15. Naime, iako je zadužnica apstraktna pokušaj naplate duga koji proizlazi iz osnovnog pravnog posla protiv osnovnog dužnika, a to tužiteljica jest, po pravnom shvaćanju ovog suda ipak dovodi do prekida zastare kada se ima u vidu odredba članka 241. ZOO i tumačenje iste odredbe u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-832/18od 22. prosinca 2020. Naime, podnošenje prijedloga za ovrhu na temelju druge ovršne isprave (ali ne zadužnice koja je predmet ovoga spora) prekinulo je zastaru jer je raniji vjerovnik pokretanjem ovršnog postupka poduzeo radnju radi ostvarenja iste tražbine koju je ovdje tuženik pokušao naplatiti na temelju zadužnice u prijepornom ovršnom postupku.
16. Međutim, zastarni rok koji je prekinut počinje ponovno teći nakon pravomoćnog okončanja ovršnog postupka. U situaciji kada je ovršni postupak dovršen obustavom postupka učinak prekida zastare, neovisno o razlogu zbog kojeg je došlo do obustave postupka, ili pitanje učinaka prekida zastare, valja vezati uz razloge obustave postupka i na kojoj od stranaka u ovršnom postupku leže razlozi zbog kojih je ovršni postupak obustavljen. (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev-943/17 10. svibnja 2017.)
17. Kako prvostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog pristupa nije utvrđivao kada je i na koji način pravomoćno okončan ovršni postupak koji se vodio kod Općinskog suda u Zadru pod poslovnim brojem Ovr-2563/08, a koji je pokrenut prijedlogom za ovrhu ranijeg vjerovnika Hypo Alpe Adria Bank d.d., kao ovrhovoditelja protiv ovdje tužiteljice, kao ovršenice, na temelju druge ovršne isprave Ugovora o kreditu broj [broj kredita], radi naplate tražbine koja se odnosi na dugovanje po Ugovoru o kreditu, činjenično stane je ostalo nepotpuno utvrđeno.
18. Iz navedenih razloga žalbu valjalo je ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, na temelju odredbe čl. 370. ZPP.
19. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će uvidom u spis Općinskog suda u Zadru pod poslovnim brojem Ovr-2563/08 utvrditi kada je pravomoćno okončan taj ovršni postupak, jer je tada ponovno počeo teći zastarni rok prekinut podnošenjem ovršnog prijedoga, te će, u slučaju ako je taj postupak obustavljen, utvrditi razloge obustave postupka, odnosno na kojoj od stranka u ovršnom postupku leže razlozi zbog kojih je postupak obustavljen. Naime, u slučaju da za obustavu ovršnog postupka nije odgovorna ovršenica, a ovdje tužiteljica, već je odgovoran ovrhovoditelj, nema prekida zastare podnošenjem ovršnog prijedloga u tom postupku.
U Zagrebu 21. listopada 2025.
Predsjednik vijeća:
Ivica Veselić
