Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovi broj: Gž-2727/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Tomislava Aralice kao predsjednika vijeća, Vlatke Fresl Tomašević kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Ilijane Petyo kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Mariji Maričević, odvjetnici u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 237D, protiv tuženika Allianz osiguranje d.d. Zagreb, Heinzlova 70, OIB: 23759810849, zastupanog po punomoćniku Ruđeru Aniću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Anić i Partneri, u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, poslovni broj Pn-562/2015-178 od 20. siječnja 2025. i dopunske presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, poslovni broj Pn- 562/2015-184 od 19. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 21. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, poslovni broj Pn-562/2015-178 od 20. siječnja 2025. u točki II izreke.

II Preinačuje se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, poslovni broj Pn-562/2015-178 od 20. siječnja 2025. u točki III izreke i sudi:

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 5.348,50 eura zajedno sa zateznim kamatama od 20. siječnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III Preinačuje se dopunska presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, poslovni broj Pn-562/2015-184 od 19. svibnja 2025. i sudi:

Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju zatezne kamate na dosuđeni iznos od 6.030,36 eura od 30. siječnja 2013. do 20. siječnja 2025.

IV Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 8.401,45 eura na ime naknade štete sa pripadajućim zateznim kamatama pobliže navedenim u točki I izreke prvostupanjske presude (točka I izreke) dok je u preostalom zahtjev tužitelja za iznos od 5.822,01 eura sa zatraženim zateznim kamatama odbijen (točka II izreke). Nadalje je određeno da svaka stranka snosi svoj trošak (točka III izreke).

2. Tužitelj presudu sadržajno u dijelu kojim je tužbeni zahtjev odbijen i u dijelu kojim nije prihvaćen njegov zahtjev za naknadu troškova postupka pobija zbog svih žalbenih razloga čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže preinačenje presude u smislu žalbenih navoda odnosno ukidanje iste u pobijanom dijelu i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovni postupak sve uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

4. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za isplatu naknade štete za povredu prava osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje koju je isti pretrpio uslijed ozljeđivanja u nezgodi 1. lipnja 2011. u kojoj je stradao kao vozač mopeda kao i zahtjev za naknadu imovinske štete i to troškova liječenja, troškova puta, izgubljene zarade te naknade za tuđu pomoć i njegu.

5. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije našao da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP. Isto tako suprotno žalbenim razlozima, sud prvog stupnja sastavio je presudu u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku, za svoju odluku dao je jasne i razumljive razloge koji imaju podlogu u izvedenim dokazima. Pobijana presuda ima jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu u proturječnosti s izrekom presude. Ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati pa se nije ostvario žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. tč. 11. ZPP, na koju povredu odredaba parničnog postupka ukazuje tužitelj u svojoj žalbi.

6. U ovoj žalbenoj fazi nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija i odgovornost tuženika za štetu koju je pretrpio tužitelj, posljedice ozljeđivanja utvrđenih nalazima i mišljenjima liječnika vještaka kao niti omjer suodgovornosti tužitelja u nastanku vlastite štete od 20%. Također nije sporno da je tuženik po odštetnom zahtjevu od 26. kolovoza 2011. tužitelju isplatio iznos od 5.308,91 eura na ime neimovinske štete, te imovinsku štetu s naslova izgubljene zarade od 1.287,40 eura, dakle ukupno 6.596,31 eura.

7. Pošavši od utvrđenja da je u predmetnom štetnom događaju tužitelj zadobio prijelom nosne kosti, prijelom lijeve palčane kosti na tipičnom mjestu, otrgnuće dva zuba, iščašenje i prijelom zuba, otrgnuće zubnog mesa gornje čeljusti, gnječno dernu ranu usana, potres mozga, rane ogrebotine po lijevom stopalu u području gležnja uslijed kojih ozljeda je trpio fizičke boli i strah opisan u nalazima i mišljenjima liječnika vještaka da su po provedenom liječenju kod tužitelja zaostale trajne posljedice zadobivenih ozljeda koje smanjuju njegovu životnu aktivnost u omjeru od 16% te naruženost blagog stupanja, sud prvog stupanja tužitelju je utvrdio pravičnu naknadu zbog povrede njegove osobnosti u iznosu od 9.600,00 eura i to po kriteriju pretrpljenih fizičke boli u iznosu od 3.300,00 eura, po kriteriju pretrpljenog straha iznos od 1.500,00 eura, po kriteriju pretrpljenih duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti u iznosu od 3.300,00 eura i zbog naruženja 1.500,00 eura te tužitelju uzimajući u obzir njegov doprinos od 20% (1.920,00 eura) te nesporno isplaćeni iznos u mirnom postupku od 5,308,91 eura, pozivom na odredbe čl. 19. st. 1. i 2. i čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 u daljnjem tekstu: ZOO) dosudio tužitelju daljnji iznos od 2.371,09 eura zajedno sa zateznim kamatama od

30. siječnja 2013. do isplate.

8. Pošavši od daljnjeg utvrđenja da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju određenim nalazom i mišljenjem vještaka utvrdio je tužitelju s te osnove pripada pravo na isplatu naknade s te osnove po cijeni sata 2,65 eura. Nadalje da tužitelj s obzirom da je zbog predmetnog ozljeđivanja bio na bolovanju u razdoblju od 2. lipnja 2011. do 30. lipnja 2011., od 16. do 20. siječnja 2012. te od 13. do 30. veljače 2012. kada je gubio na zaradi ima pravo na naknadu izgubljene zarade kao i putnih troškova koje je imao radi obavljanja zdravstvenih pregleda kao i pravo na naknadu troškova liječenja vezano za rekonstrukciju čeljusti, pozivom na odredbu čl. 1095. st. 1. ZOO, sud prvog stupnja utvrdio je ukupni iznos imovinske štete koju je tužitelj pretrpio u iznosu od 9.147,20 eura te tužitelju uračunajući njegov doprinos od 20% (1.829,44 eura) te nesporno isplaćeni iznos u mirnom postupku (1.287,40 eura) dosudio s osnova imovinske štete iznos od 6.030.36 eura zajedno sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate jer tuženik do dana presuđenja nije znao visinu ove štete, pa prije toga nije bio u zakašnjenju, a sve u visini stope određene odredbom čl. 29. st.1. ZOO.

9. U žalbenoj fazi postupka sporna je visina neimovinske štete te odluka o tijeku dosuđenih zateznih kamata na dosuđeni iznos imovinske štete.

10. Neosnovano tužitelj prigovara visini dosuđene naknade kao preniskoj. Naime sud prvog stupnja vodio je računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti i duševnih boli zbog naruženosti i straha i cilju kojem služi naknada te da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom. Pri tome je sud imao u vidu karakter i težinu ozljeda, trajanje i intenzitet fizičkih bolova i straha i smanjenje životnih aktivnosti (16%) kao i postojanje naruženja te dob tužitelja u vrijeme štetnog događaja te je visinu utvrdio prema cijenama u vrijeme presuđenja. Slijedom navedenog, pravilno je primijenjeno i materijalno pravo odredba čl. 1100. st. 2. i čl. 1103. ZOO, kada je tužitelju utvrdio naknadu radi povrede njegovog prava osobnosti u jedinstvenom iznosu od 9.600,00 eura, koji iznos i po stavu ovog suda drugog stupnja predstavlja pravničnu novčanu naknadu u smislu odredbe čl. 1100. st. 2. ZOO uzimajući u obzir okolnosti konkretnog slučaja pa činjenica da je sud u obrazloženju pogrešno naveo da je naruženje tužitelja lakog stupnja umjesto da je, a kako su to vještaci na ročištu održanom 15. listopada 2012. usuglašeno naveli, srednjeg stupnja ne dovodi u pitanje pravilnost utvrđene visine pravične novčane naknade. S obzirom na navedeno a imajući u vidu već isplaćeni iznos naknade neimovinske štete i utvrđene suodgovornosti tužitelja pravilno je sud istom dosudio daljnju naknadu u iznosu od 2.371,09 zajedno s pripadajućim zateznim kamatama od podnošenja zahtjeva do isplate.

11. Stoga je u tom dijelu žalbu tužitelja valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku odluku u dijelu kojem je djelomično odbijen zahtjev tužitelja s naslova neimovinske štete.

12. Međutim u pravu je tužitelj kada navodi da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je (dopunskom presudom) odbio zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na dosuđenu imovinsku štetu od podnošenja zahtjeva do presuđenja.

13. To iz razloga jer je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (“Narodne novine” broj 151/05, 36/09 i 75/09 u daljnjem tekstu ZOOP) predstavlja lex specialis u odnosu na ZOO u dijelu koji se odnosi na uređenje prava oštećene osobe na podnošenje odštetnog zahtjeva neposredno odgovornom osiguratelju (čl. 11.), te vezano za postupak i rokove za rješavanje odštetnih zahtjeva (čl. 12.) odnosno na pravo oštećene osobe na podnošenje tužbe (povećanje zaštite žrtava automobilskih nezgoda kao slabije strane u postupku, pravično izvršenje obveze odgovornog osiguratelja, sankcioniranje nepravovremenog izvršavanja obveza u obliku zateznih kamata radi brže obrade i likvidacije šteta te isplati naknade za štete, a u slučaju kada nije moguće utvrditi visinu konačnog iznosa naknade štete u propisanim rokovima, obvezu osiguratelja da o tome izvijesti podnositelja zahtjeva za naknadu štete s navođenjem opravdanih razloga, ali i izvršiti obvezu isplate nespornog iznosa naknade štete oštećenoj osobi, rasterećenje sudstva u Republici Hrvatskoj, kao i zaštita osiguravatelja od izvršenja plaćanja zatezne kamate za naknade štete koje nije bio u mogućnosti riješiti u utvrđenom roku jer nije znao za istu), a o kojoj svrsi i cilju trebaju računa voditi sudovi.

14. Donoseći pobijanu odluku sud prvog stupnja zanemario je odredbu čl. 12. st. 1. ZOOP važećeg na dan nastanka štetnog događaja kojom je određeno da je odgovorni osiguratelj dužan u roku od 30 dana a u slučaju imovinske štete u roku od 14 dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva dostaviti podnositelju zahtjeva obrazloženu ponudu za naknadu štete, ako su odgovornost za naknadu štete te visina štete nesporne, ili utemeljen odgovor na sve točke iz odštetnog zahtjeva u slučaju ako su odgovornost za naknadu štete ili visina štete sporne, dok je st. 4. istog čl. određeno da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz stavka 1. ovoga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. St. 4. čl. 12. ZOOP upravo se ostvaruje svrha zaštite osoba oštećenih u prometnim nezgodama sankcioniranjem odgovornog osiguravatelja zbog ne postupanja s odštetnim zahtjevom u rokovima i na način propisanim u st. 1.

15. Slijedom navedenog pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 12. ZOOP valjalo je tužitelju dosuditi zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate. Kako je prvostupanjskom presudom tužitelju dosuđena zatezna kamata na dosuđeni iznos imovinske štete od presuđenja do isplate, a dopunskom presudom odbijen njegov zahtjev za isplatu zateznih kamata od podnošenja zahtjeva valjalo je, temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP, preinačiti dopunsku presudu i dosuditi tužitelju zatezne kamate na imovinsku štetu od podnošenja zahtjeva do presuđenja.

16. U pravu je tužitelj i kada osporava odluku o troškovima postupka. Naime, imajući u vidu da je tužitelj uspio u pogledu osnove i visine tužbenog zahtjeva u omjeru od 79,50% a tuženik u 20,50% pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda da su stranke uspjele podjednako u sporu. Sukladno odredbe čl. 154. st. 2. ZPP tužitelj ima pravo na naknadu troškova postupka u omjeru od 59%.

17. S obzirom na navedeno pravilnom primjenom čl. 154. st. 2, čl. 155. st. 1. i 2. i čl. 164. st. 1., 2., 3. i 4. ZPP tužitelj ima pravo na naknadu troška na ime naknade za zastupanje po odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - "Narodne novine" broj 142/2012., 103/2014., 118/2014. i 107/2015., 37/2022. i 126/2022. dalje: Tarifa) i to za sastav prijedloga za mirno rješenje spora 100 bodova, za sastav tužbe 100 bodova (Tbr. 7/1 Tarife), za zastupanje na ročištu 13.1.2016. 50 bodova (Tbr. 9/2 Tarife), za zastupanje na ročištima 18.7.2013., 4.11.2013., 23.10.2014., 31.8.2016., 15.11.2017 svaki po 100 bodova (Tbr. 9/1 Tarife), za zastupanje na ročištima 13.10.2021., 14.2.2022., 3.5.2022. i 15.10.2024. svaki po 250 bodova (Tbr. 9/1 Tarife), za sastav podneska od 4.4.2013., 14.11.2013., 20.2.2014. i 28.10.2014. svaki po 100 bodova (Tbr. 8/1 Tarife), za sastav podneska od 22.3.2019. 25 bodova (Tbr. 8/4 Tarife) te za sastav podnesaka 11.8.2022. I 24.7.2024. svaki po 62,50 bodova (Tbr. 8/4 Tarife) što iznosi 2.325 bodova a što uz vrijednost boda od 2,00 eura i pripadajući PDV sveukupno iznosi 5.812,50 eura.

17.1. Tužitelju nisu priznati troškovi sudskih pristojbi jer iz spisa ne proizlazi da bi tužitelj iste platio. Isto tako, osim naprijed navedenih obrazloženih podnesaka tužitelju nije priznat trošak sastava zatraženih daljnjih obrazloženih podnesaka budući u smislu odredbe Tbr. 8/1 Tarife tužitelju pripada pravo na isplatu najviše troška četiri obrazložena podneska.

18. Imajući u vidu da je prema konačno specificiranom tužbenom zahtjevu tužitelj uzimajući u obzir uspjeh u pogledu osnove i visine konačno uspio sa 79,50% a tuženik sa 20,50% valjalo je tužitelju priznati troškove zastupanja u omjeru od 59% odnosno u iznosu od 3.429,37 eura. Tužitelju je valjalo priznati i cjelokupne troškove vještačenja jer su isti bili potrebni za vođenje parnice neovisno u uspjehu u sporu u iznosu od 1.919,13 eura odnosno valjalo je priznati tužitelju trošak u sveukupnom iznosu od 5.348,50 eura.

19. Slijedom svega iznesenog valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP žalbu tužitelja djelomično odbiti i djelomično prihvatiti te pobijanu presudu potvrditi u odbijajućem dijelu odluke o glavnoj stvari te preinačiti u odluci o troškovima postupka a dopunsku presudu preinačiti vezano za odluku o tijeku kamata.

20. Tužitelju nije dosuđen trošak žalbenog postupka, jer u odnosu na glavnu stvar sa žalbom nije uspio, a zbog odluke o troškovima postupka i tijeka kamata nisu nastali posebni troškovi.

U Zagrebu 21. listopada 2025.

Predsjednik vijeća:

Tomislav Aralica