Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-3541/2024-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, predsjednika vijeća Jasenke Grgić, sudac izvjestitelj i član vijeća Marijan Vugić te člana vijeća Renate Đaković Vranković, u pravnoj stvari tužitelja IŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici Bojan Zustović i dr., odvjetnici u Pazinu, Franine i Jurine 7, protiv tuženice ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski Trg 3A, OIB: 23057039320, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & partneri d.o.o., Zagreb, Lopašićeva 6, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv dijela presude Općinskog suda u Pazinu, poslovni broj P-423/2021-26 od 18. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 21. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Pazinu, poslovni broj P-423/2021-26 od 18. travnja 2024. godine u dijelu pod točkama I., II., IV., V. i VII. izreke.
II. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troška postupka u povodu pravnog lijeka.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:
"I. Utvrđuje se u Ugovoru o [broj kredita] koji je dana 23. veljače 2007. u [adresa] zaključen između parničnih stranaka, ništetnom odredba iz članka 2., članka 3. i članka 7. u dijelu u kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak (CHF), u dijelu iz članka 7. kojom je propisana valutna klauzula i da će se povrat obveza iz ugovora (iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate za zakašnjenja u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi) obračunati po srednjem tečaju banke za CHF na dan odobrenja žiro-računa banke, kao i da je korisnik kredita upoznat s mogućim promjenama iznosa anuiteta o dospijeću u kunama nastalog uslijed promjene tečaja i da potpisom na ugovoru korisnik potvrđuje da ga je banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja te odredba iz čl. 8. u dijelu u kojem je propisano da su ugovorne strane suglasne da se za vrijeme trajanja ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama banke.
II. Nalaže se tuženici da tužitelju isplati novčani iznos od 3.142,31 eura (tritisućestočetrdesetdva eura i tridesetjedan cent) sa zateznim kamatama koje teku:
- na iznos od 3,48 eura od 1. travnja 2007., do isplate,
- na iznos od 0,63 eura od 1. veljače 2008., do isplate,
- na iznos od 5,39 eura od 1. ožujka 2008., do isplate,
- na iznos od 10,09 eura od 1. travnja 2008., do isplate,
- na iznos od 0,76 eura od 1. listopada 2008., do isplate,
- na iznos od 31,95 eura od 1. studenog 2008., do isplate,
- na iznos od 8,22 eura od 1. prosinca 2008., do isplate,
- na iznos od 36,32 eura od 1. siječnja 2009., do isplate,
- na iznos od 38,10 eura od 1. veljače 2009., do isplate,
- na iznos od 39,89 eura od 1. ožujka 2009., do isplate,
- na iznos od 34,53 eura od 1. travnja 2009., do isplate,
- na iznos od 34,32 eura od 1. svibnja 2009., do isplate,
- na iznos od 28,43 eura od 1. lipnja 2009., do isplate,
- na iznos od 21,53 eura od 1. srpnja 2009., do isplate,
- na iznos od 24,37 eura od 1. kolovoza 2009., do isplate,
- na iznos od 29,37 eura od 1. rujna 2009., do isplate,
- na iznos od 24,50 eura od 1. listopada 2009., do isplate,
- na iznos od 24,03 eura od 1. studenog 2009., do isplate,
- na iznos od 29,81 eura od 1. prosinca 2009., do isplate,
- na iznos od 40,52 eura od 1. siječnja 2010., do isplate,
- na iznos od 40,52 eura od 1. veljače 2010., do isplate,
- na iznos od 39,06 eura od 1. ožujka 2010., do isplate,
- na iznos od 49,49 eura od 1. travnja 2010., do isplate,
- na iznos od 47,23 eura od 1. svibnja 2010., do isplate,
- na iznos od 49,71 eura od 1. lipnja 2010., do isplate,
- na iznos od 77,49 eura od 1. srpnja 2010., do isplate,
- na iznos od 71,35 eura od 1. kolovoza 2010., do isplate,
- na iznos od 93,96 eura od 1. rujna 2010., do isplate,
- na iznos od 82,74 eura od 1. listopada 2010., do isplate,
- na iznos od 73,07 eura od 1. studenog 2010., do isplate,
- na iznos od 101,97 eura od 1. prosinca 2010., do isplate,
- na iznos od 116,71 eura od 1. siječnja 2011., do isplate,
- na iznos od 105,68 eura od 1. veljače 2011., do isplate,
- na iznos od 109,08 eura od 1. ožujka 2011., do isplate,
- na iznos od 99,84 eura od 1. travnja 2011., do isplate,
- na iznos od 100,87 eura od 1. svibnja 2011., do isplate,
- na iznos od 100,87 eura od 1. lipnja 2011., do isplate,
- na iznos od 135,01 eura od 1. srpnja 2011., do isplate,
- na iznos od 168,37 eura od 1. kolovoza 2011., do isplate,
- na iznos od 163,65 eura od 1. rujna 2011., do isplate,
- na iznos od 137,46 eura od 1. listopada 2011., do isplate,
- na iznos od 136,72 eura od 1. studenog 2011., do isplate,
- na iznos od 134,89 eura od 1. prosinca 2011., do isplate,
- na iznos od 141,66 eura od 1. siječnja 2012., do isplate,
- na iznos od 149,22 eura od 1. veljače 2012., do isplate,
- na iznos od 149,42 eura od 1. ožujka 2012., do isplate,
i to do 31. prosinca 2007. po stopi od 15 % godišnje, od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14 % godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12 % godišnje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena (čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima), u roku 15 dana.
III. U preostalom dijelu u kojem je tužitelj od tuženice zatražio isplatu iznosa od 175,76 eura s pripadajućim zateznim kamatama tužbeni zahtjev se odbija.
IV. Utvrđuje se da ne postoji novčana tražbina tuženice istaknuta radi prebijanja u iznosu 59,77 eura (450,35 kuna) sa zatraženim zateznim kamatama.
V. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju troškove postupka isplatom iznosa od 1.562,89 eura (tisućupetstošezdesetdva eura i osamdesetdevet centi) sa zateznim kamatama koje teku od 18. travnja 2024. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena (čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima), u roku 15 dana.
VI. U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka se odbija.
VII. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka. "
2. Protiv ove presude žali se pod točkama I., II., IV., V. i VI. izreke žali se tuženik iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (“Službeni list SFRJ” br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i “Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje ZPP), s prijedlogom da se u pobijanom dijelu prvostupanjska presuda preinači sukladno žalbenim navodima ili ukine uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.
3. Žalba nije osnovana.
4. Suprotno navodima žalbe tuženika nisu počinjene one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje se žalba poziva.
5. Pobijana presuda u svemu je sačinjena sukladno čl. 338. st. 4. ZPP pa nema nedostataka.
6. Prvostupanjski sud, a pozivom na pravomoćne presude donesene u povodu tužbi za zaštitu ovetjednih interesa prava i interesa i prava potrošača pruža tužitelju traženu pravnu zaštitu otklanjajući kao neosnovan prigovor zastare tuženika i prigovor prijeboja.
7. Ova odluka suda prvog stupnja je pravilna.
8. Odredbom čl. 81. st. 2. i 3. ZZP/03, koja je bila na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u odnosima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, posebice ako potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj.
9. Predmetna ugovorna odredba, to jest što je u ugovorima o potrošačkim kreditima "ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak", spomenutim odlukama viših sudova ocijenjena je nepoštenom i ništetnom. Najprije u sad pravomoćnoj presudi Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012, potom u presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 3. listopada 2017. kojom je potvrđena dotična prvostupanjska odluka nižeg suda. Potom je odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 2221/2018. od 3. rujna 2019. odbijena revizija tuženih banaka u tom dijelu. U navedenoj odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske se navodi kako je dotični uglavak kojim je glavnica kredita bila vezana uz valutu švicarski franak, a u svezi sa sklapanje tih ugovora o kreditu sa ugovornom odredbom o promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu s jednostranom odlukom te banke, i to zato jer su:
- ugovorne odredbe iz takvih ugovora o kreditu svih tuženih banaka bile nerazumljive za klijente, jer im nisu na valjan način objašnjene posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi po klijente kao potrošače,
- tužene banke kao trgovci bile su svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja ovih kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima,
- te su banke svjesno propustile o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita, zbog čega su obje odredbe nepoštene i stoga ništetne.
10. Drugačija pravna shvaćanja tuženika koja on izlaže u svojoj žalbi nisu prihvatljiva.
11. Također, nisu prihvatljiva pravna shvaćanja tuženika kako osporeni dio predmetnog ugovora nije ništetan. O tome je odlučeno u pravomoćnom dijelu presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012. donesene povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava, a o čemu je gore bilo riječi. A ta odluka svojim utvrđenjima veže sud i kad odlučuje o pojedinačnoj tužbi, slijedom odredbe čl. 502.c ZPP.
12. Opće pravilo o posljedicama ništetnosti sadržano je u čl. 323. ZOO koji glasi: "U slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje."
13. U odnosu na prigovor zastare potraživanja, kog tuženik i u žalbi opetovano ističe, sud prvog stupnja ga je pravilno ocijenio neosnovanim. To iz razloga, što je Udruga Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača, dana 4. travnja 2012. pokrenula pred Trgovačkim sudom u Zagrebu parnični postupak radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv osam banaka, između kojega i tuženika, upravo radi utvrđenja nepoštenim ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Navedena tužba je pokrenuta u smislu čl. 502. a ZPP, te se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502. a st. 1. ZPP, te će sud u tom slučaju biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
14. Vrhovni sud Republike Hrvatske je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022., upravo za predmetne pravne situacije restitucijskog zahtjeva kod ništetnog ugovora, zauzeo sljedeće pravno shvaćanje: "4. Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja (misli se na shvaćanja u predmetu Rev-2245/2017-2 i ono na sjednici Građanskog odjela od 30. siječnja 2020.), počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. 5. Zaključak iz točke 4. odnosi se na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka."
15. U predmetnom slučaju tužitelj je ustao s tužbom 27. svibnja 2021., a s obzirom na ono gore rečeno, zastara je za restitucijski zahtjev zbog ništavosti odredbe o valutnoj klauzuli počela teći 14. lipnja 2018. godine. Dakle opći zastarni rok od 5 godina nije protekao prije utuženja za ovu osnovu.
16. O tijeku zateznih kamata sud je prvog stupnja odlučio pravilno primijenivši odredbu čl. 1115. ZOO. Tuženik je prilikom zaključenja predmetnih ništetnih ugovornih odredbi bio nepošten jer su mu, kao visoko specijaliziranom privredniku iz financijske oblasti, bili poznati financijski mehanizmi koji mogu dovesti do predmetnog očitog nerazmjera u davanjima. To je zapravo presuđena stvar u pravomoćnom dijelu presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012. gdje je odlučeno o tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, a o čemu je gore bilo riječi. Zato je sud prvog stupnja pravilno odlučio kako zatezne kamate teku od dana stjecanja. Vještačenjem je utvrđeno kad je stečen pojedini dio utuženog zbirnog iznosa.
17. Također vezano uz žalbene navode i ovaj sud je suglasan da u vrijeme sklapanja ugovora bilo je dopušteno ugovarati valutnu klauzulu ali nije bilo dopušteno da tužene banke kao trgovci su bile svjesne rizika po korisnika kredita kao potrošača zbog ugovaranja ovih kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima ali usprkos tome nisu na valjan način objasnili posljedice.
18. Odgovara da u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke su ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim formularnim ili standardnim ugovorima) ipak na drugi način davale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredbi na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora, pri čemu valja reći da je teret dokazivanja o obaviještenosti potrošača na bankama.
19. Iz iskaza tužitelja jasno proizlazi da on takve obavijesti nije dobio, dok iz iskaza saslušanog svjedoka KŠ proizlazi da ona nije osobno sudjelovala o pregovorima o odobravanju kredita sa tužiteljem te da stoga ne može reći o čemu je djelatnica koja je razgovarala sa tužiteljem tužitelja i obavijestila.
20. Na vode žalbe tuženika o statusu tužitelja kao potrošača valja reći da iz obrazloženja pobijane presude, a i iz stanja spisa proizlazi da tužena u tijelu postupka tužitelju nije osporila status potrošača, ali ako se sagleda sadržaj ugovora o kreditu iz kojeg je razvidno da je kredit bio namijenjen radi zadovoljavanja stambenih potreba tužitelja, kao iskaz tužitelja, onda tužena u tijeku postupka tužitelju nije osnovano osporila status potrošača.
21. Vezano uz prigovor mjesne nadležnosti prvostupanjskog suda samo valja reći da je prvostupanjski sud na poziv ovoga suda dana 20. kolovoza 2025. godine donio dopunsko rješenje kojim je odbio prigovor mjesne nenadležnosti a protiv kojeg rješenja je tuženik uložio žalbu, a koja je rješenjem ovog suda od 21. listopada 2025. godine odbijena kao neosnovana.
22. Vezano uz, u žalbi stavljen je prijedlog za eventualno izuzeće sudaca, samo valja reći da odredbe ZPP ne propisuju eventualno izuzeće suca, već se je sudac dužan izuzeti ukoliko za to postoje zakonski razlozi.
23. Glede žalbenih navoda koji se odnose na odluku o parničnom trošku valja reći da se u ovom slučaju, a u skladu s doktrinom i sudskom praksom Europske unije, ne radi o tzv. pravoj retroaktivnosti nego o prividnoj odnosno nepravoj ili kvazi- retroaktivnosti kod koje se novo pravno pravilo primjenjuje i na odnose nastale prije njegovog stupanja na snagu, ako još uvijek nisu dovršeni, a što je ovdje upravo slučaj jer se dovršavaju donošenjem presude, a uprave odredbom čl. 52. toč. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23.) propisano da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne stranke ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje se Tarifa i vrijednost boda koji su na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.
24. Zbog navedenog, a kako ovaj sud nije našao da su počinjene i one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, to je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci (toč. I.).
25. Odluka o trošku postupka u povodu pravnog lijeka temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP (toč. II.).
U Zagrebu 21. listopada 2025.
Predsjednica vijeća:
Jasenka Grgić
