Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-1413/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Vlatke Fresl Tomašević, predsjednice vijeća, Ilijane Petyo, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Tomislava Aralice, člana vijeća, u pravnoj stvari HB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici Damir Švec i Hanibal Hunjek, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Damir Švec & Hanibal Hunjek iz Zagreba, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba (OIB:53056966535), Magazinska cesta 69, kojeg zastupa punomoćnik Josip Grošeta, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja i žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1203/2020-37 od 26. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj 21. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Djelomično se odbija žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1203/2020-37 od 26. veljače 2025. u dijelu pod toč. I. izreke.
II. Djelomično se odbija žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1203/2020-37 od 26. veljače 2025. u dijelu pod toč. II., IV. i V. izreke.
III. Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1203/2020-37 od 26. veljače 2025. u dijelu pod toč. III. izreke i u tom dijelu se tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.
IV. Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1203/2020-37 od 26. veljače 2025. u dijelu pod toč. VI. izreke kojom je određeno da svaka stranka snosi svoj parnični trošak i sudi:
Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.081,81 eura sa zateznom kamatom od 21. listopada 2025. do isplate po stopi koja tužitelju pripada kao sudioniku u ostalim odnosima u smislu čl. 29 st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu ZOO), u roku od 15 dana.
Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.
V. Odbijaju se zahtjevi tužitelja i tuženika za naknadu troška žalbe.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:
" I Odbija se zahtjev tužitelja koji glasi:
"1. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka Ugovora o kreditu broj: [broj kredita] zaključen 07.09.2005., sa osiguranjem naplate prijenosom prava vlasništva na vozilu marke „OPEL“, tip vozila „ASTRA 3“ model vozila „ESSENTIA“, broj šasije:
[broj šasije], a kojim je tuženik RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. (OIB 53056966535), Zagreb, Magazinska cesta 69 odobrio i isplatio tužitelju RB (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kredit za kupnju novog motornog vozila, u iznosu od 20.112,51 CHF, u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Raiffeisenbank Austria d.d. (u daljnjem tekstu: kreditora), važećem na dan korištenja kredita, sa rokom otplate od 84 mjeseca (7 godina), uz promjenjivu kamatnu stopu od 5,50% godišnje, koji je ovjeren kao ovršni javnobilježnički akt kod javnog bilježnika Petra Tadića dana 09. rujna 2005., pod brojem: OU-289/05-2, između tuženika, kao davatelja kredita, te tužitelja, kao korisnika kredita.
2. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. (OIB:53056966535), Zagreb, Magazinska cesta 69, da tužitelju RB (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], na ime vraćanja onoga što je temeljem ništetnog Ugovora o kreditu primio od 13.09.2005. do 20.09.2012., isplati iznos od 7.120,90 eur sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na:
-17,46 eura od 22.3.2010.
-203,24 eura od 21.4.2010.
-208,10 eura od 21.5.2010.
-210,82 eura od 21.6.2010.
-212,85 eura od 21.7.2010.
-218,73 eura od 23.8.2010.
-219,36 eura od 21.9.2010.
-220,72 eura od 21.10.2010.
-10,08 eura od 25.10.2010.
-220,71 eura od 22.11.2010.
-234,04 eura od 21.12.2010.
-231,54 eura od 20.1.2011.
-232,32 eura od 21.2.2011.
-234,64 eura od 21.3.2011.
-231,82 eura od 20.4.2011.
-238,65 eura od 20.5.2011.
-248,77 eura od 20.6.2011.
-258,76 eura od 20.7.2011.
-266,97 eura od 22.8.2011.
-251,85 eura od 20.9.2011.
-243,16 eura od 20.10.2011.
-245,21 eura od 21.11.2011.
-249,37 eura od 20.12.2011.
-253,29 eura od 20.1.2012.
-254,02 eura od 20.2.2012.
-252,51 eura od 20.3.2012.
-252,23 eura od 20.4.2012.
-254,37 eura od 21.5.2012.
-254,14 eura od 20.6.2012.
-252,01 eura od 20.7.2012.
-251,02 eura od 20.8.2012.
-188,14 eura od 20.9.2012., sve do isplate prema kamatnoj stopi koju određuje Zakon o zateznoj kamati, u svezi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate do 31.12.2007., od 01.01.2008. do 31.07.2015., prema eskontnoj stopi HNB, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 (pet) postotnih poena; od 01.08.2015. do 31.12.2022., prema kamatnoj stopi određenoj čl. 29. st. 2. i 8. ZOO, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za 3 (tri) postotna poena, a od 01.01.2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri (3) postotna poena, u roku od 15 dana.
3. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom prema gore označenoj stopi po čl. 29.st.2. i 8. ZOO- a koja teče od dana donošenja presude do isplate, sve u roku od 15 dana.".
II. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan pod točkom 2. Ugovora o kreditu broj: [broj kredita] od 07.09.2005., koji je solemniziran kod javnog bilježnika Petra Tadića dana 09. rujna 2005., pod brojem: OU-289/05-2, a odnosi se na ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu i glasi: „godišnja, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora“.
III. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. (OIB 53056966535), Zagreb, Magazinska cesta 69, da tužitelju RB (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], isplati iznos od 497,66 eura, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom:
-na iznos od 3,84 eura od 21.12.2007. do isplate;
-na iznos od 3,96 eura od 21.01.2008. do isplate;
-na iznos od 3,93 eura od 21.02.2008. do isplate;
-na iznos od 4,03 eura od 21.03.2008. do isplate;
-na iznos od 3,94 eura od 21.04.2008. do isplate;
-na iznos od 3,91 eura od 27.05.2008. do isplate;
-na iznos od 5,04 eura od 23.06.2008. do isplate;
-na iznos od 5,02 eura od 21.07.2008. do isplate;
-na iznos od 4,99 eura od 21.08.2008. do isplate;
-na iznos od 5,01 eura od 22.09.2008. do isplate;
-na iznos od 5,26 eura od 21.10.2008. do isplate;
-na iznos od 5,27 eura od 21.11.2008. do isplate;
-na iznos od 5,24 eura od 22.12.2008. do isplate;
-na iznos od 5,61 eura od 21.01.2009. do isplate;
-na iznos od 5,60 eura od 23.02.2009. do isplate;
-na iznos od 5,48 eura od 23.03.2009. do isplate;
-na iznos od 8,84 eura od 21.04.2009. do isplate;
-na iznos od 8,88 eura od 21.05.2009. do isplate;
-na iznos od 8,76 eura od 23.06.2009. do isplate;
-na iznos od 8,79 eura od 21.07.2009. do isplate;
-na iznos od 8,77 eura od 21.08.2009. do isplate;
-na iznos od 8,76 eura od 21.09.2009. do isplate;
-na iznos od 8,70 eura od 21.10.2009. do isplate;
-na iznos od 8,80 eura od 23.11.2009. do isplate;
-na iznos od 8,84 eura od 21.12.2009. do isplate;
-na iznos od 8,99 eura od 21.01.2010. do isplate;
-na iznos od 9,05 eura od 22.02.2010. do isplate;
-na iznos od 9,21 eura od 22.03.2010. do isplate;
-na iznos od 9,21 eura od 21.04.2010. do isplate;
-na iznos od 9,28 eura od 21.05.2010. do isplate;
-na iznos od 9,55 eura od 21.06.2010. do isplate;
-na iznos od 9,63 eura od 21.07.2010. do isplate;
-na iznos od 10,05 eura od 23.08.2010. do isplate;
-na iznos od 10,08 eura od 21.09.2010. do isplate;
-na iznos od 10,00 eura od 21.10.2010. do isplate;
-na iznos od 9,92 eura od 22.11.2010. do isplate;
-na iznos od 10,22 eura od 30.11.2010. do isplate;
-na iznos od 10,79 eura od 31.12.2010. do isplate;
-na iznos od 10,39 eura od 31.01.2011. do isplate;
-na iznos od 10,53 eura od 28.02.2011. do isplate;
-na iznos od 10,35 eura od 31.03.2011. do isplate;
-na iznos od 10,38 eura od 30.04.2011. do isplate;
-na iznos od 11,14 eura od 31.05.2011. do isplate;
-na iznos od 11,22 eura od 30.06.2011. do isplate;
-na iznos od 11,42 eura od 31.07.2011. do isplate;
-na iznos od 11,10 eura od 31.08.2011. do isplate;
-na iznos od 10,76 eura od 30.09.2011. do isplate;
-na iznos od 9,74 eura od 31.10.2011. do isplate;
-na iznos od 9,72 eura od 30.11.2011. do isplate;
-na iznos od 9,87 eura od 31.12.2011. do isplate;
-na iznos od 10,00 eura od 31.01.2012. do isplate;
-na iznos od 10,01 eura od 29.02.2012. do isplate;
-na iznos od 9,92 eura od 31.03.2012. do isplate;
-na iznos od 9,98 eura od 30.04.2012. do isplate,
-na iznos od 10,03 eura od 31.05.2012. do isplate,
-na iznos od 9,96 eura od 30.06.2012. do isplate,
-na iznos od 9,97 eura od 31.07.2012. do isplate,
-na iznos od 9,92 eura od 31.08.2012. do isplate,
-na iznos od 9,98 eura od 26.09.2012. do isplate, i to za razdoblje do 31.prosinca 2007. po stopi iz čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za razdoblje do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskonte stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamate proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine, sve u 15 dana.
IV. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan pod točkom 7. Ugovora o kreditu broj: [broj kredita] 07.09.2005., koji je solemniziran kod javnog bilježnika Petra Tadića dana 09. rujna 2005., pod brojem: OU-289/05-2, a koji se odnosi na način otplate kredita (valutnu klauzulu) i glasi da se kredit otplaćuje: „ ... u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća ...“
V. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. (OIB 53056966535),
Zagreb, Magazinska cesta 69, da tužitelju RB (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], radi ugovorene valutne klauzule, isplati iznos od 1.333,16 Eur /10.089,69 Kn, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom:
-na iznos od 6,67 eura od 21.01.2009. do isplate;
-na iznos od 6,46 eura od 23.02.2009. do isplate;
-na iznos od 2,40 eura od 23.03.2009. do isplate;
-na iznos od 1,73 eura od 21.04.2009. do isplate;
-na iznos od 2,37 eura od 21.05.2009. do isplate;
-na iznos od 0,55 eura od 21.07.2009. do isplate;
-na iznos od 0,20 eura od 21.08.2009. do isplate;
-na iznos od 0,89 eura od 23.11.2009. do isplate;
-na iznos od 1,71 eura od 21.12.2009. do isplate;
-na iznos od 4,73 eura od 21.01.2010. do isplate;
-na iznos od 6,10 eura od 22.02.2010. do isplate;
-na iznos od 9,49 eura od 22.03.2010. do isplate;
-na iznos od 9,37 eura od 21.04.2010. do isplate;
-na iznos od 10,95 eura od 21.05.2010. do isplate;
-na iznos od 16,56 eura od 21.06.2010. do isplate;
-na iznos od 18,31 eura od 21.07.2010. do isplate;
-na iznos od 27,10 eura od 23.08.2010. do isplate;
-na iznos od 27,70 eura od 21.09.2010. do isplate;
-na iznos od 26,10 eura od 21.10.2010. do isplate;
-na iznos od 24,44 eura od 22.11.2010. do isplate;
-na iznos od 30,83 eura od 30.11.2010. do isplate;
-na iznos od 42,76 eura od 31.12.2010. do isplate;
-na iznos od 34,31 eura od 31.01.2011. do isplate;
-na iznos od 37,27 eura od 28.02.2011. do isplate;
-na iznos od 33,50 eura od 31.03.2011. do isplate;
-na iznos od 34,18 eura od 30.04.2011. do isplate;
-na iznos od 50,18 eura od 31.05.2011. do isplate;
-na iznos od 51,73 eura od 30.06.2011. do isplate;
-na iznos od 65,10 eura od 31.07.2011. do isplate;
-na iznos od 58,23 eura od 31.08.2011. do isplate;
-na iznos od 50,72 eura od 30.09.2011. do isplate;
-na iznos od 49,91 eura od 31.10.2011. do isplate;
-na iznos od 49,33 eura od 30.11.2011. do isplate;
-na iznos od 52,92 eura od 31.12.2011. do isplate;
-na iznos od 56,04 eura od 31.01.2012. do isplate;
-na iznos od 56,46 eura od 29.02.2012. do isplate;
-na iznos od 54,30 eura od 31.03.2012. do isplate;
-na iznos od 55,76 eura od 30.04.2012. do isplate;
-na iznos od 56,76 eura od 31.05.2012. do isplate;
-na iznos od 55,08 eura od 30.06.2012. do isplate;
-na iznos od 55,52 eura od 31.07.2012. do isplate;
-na iznos od 54,26 eura od 31.08.2012. do isplate;
-na iznos od 50,17 eura od 26.09.2012. do isplate, i to za razdoblje do 31.prosinca 2007. po stopi iz čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za razdoblje do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskonte stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamate proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine, sve u 15 dana.
VI. Svaka stranka snosi svoj parnični trošak."
2. Tužitelj pobija presudu u dijelu pod toč. I. i VI. izreke iz svih razloga iz čl. 353. st. 1 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP). Predlaže preinačiti presudu u pobijanom dijelu i usvojiti prvopostavljeni tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova parničnog postupka, kao i troška žalbe, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, podredno ukinuti presudu u pobijanom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Tuženik pobija presudu u dijelu pod toč. II., III., IV., V. i VI. izreke iz svih žalbenih razloga. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbene zahtjeve tužitelja u cijelosti, odrediti da je tužitelj dužan tuženiku naknaditi trošak parničnog postupka, kao i trošak žalbe, sve uvećano za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu, podredno ukinuti pobijanu presudu i odrediti da se ponovno provede glavna rasprava.
4. Na žalbe nisu dati odgovori.
5. Ovaj drugostupanjski sud je na temelju čl. 365. st. 2. ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbama, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava.
6. Predmet spora je glavni tužbeni zahtjev tužitelja, kao potrošača, kojim traži da se utvrdi da je predmetni ugovor o kreditu ništetan i da se na ime vraćanja primljenog temeljem ništetnog ugovora naloži tuženiku isplata iznosa od 7.120,90 eura sa zateznim kamatama, a postavlja i eventualno kumulirani zahtjev kojim traži da se utvrdi da je ništetna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi i u vezi toga zahtjev za isplatu iznosa od 497,66 eura sa zateznim kamatama, kao i da se utvrdi ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli iz tog ugovora i u vezi toga zahtjev da za isplatu 1.333,16 eura za zateznim kamatama.
7. Na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud je utvrdio:
- da su tuženik kao kreditor i tužitelj kao korisnik kredita 7. rujna 2005. zaključili ugovor o kreditu u valuti CHF u kunskoj protuvrijednosti, da je riječ o kreditu s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom u skladu s Odlukom tuženika o kamatnim stopama kreditora, s time da je početna kamatna stopa ugovorena u visini 5,50% godišnje, te da je tijekom otplate kredita početno ugovorena kamatna stopa izmijenjena u više navrata, o čemu je tuženik obavještavao tužitelja,
- da iz sadržaja predmetnog ugovora i tužiteljevog iskaza proizlazi da je sklopio s tuženikom ugovor o kreditu radi kupnje automobila za osobne potrebe, te da je tužitelj potrošač prema odredbi čl. čl. 3. st. 1 Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07), a da tuženik nije dokazao suprotno,
- da je odnosu na nepoštenu ugovornu odredbu o promjenjivoj stopi redovne kamate i valutne klauzule vođen sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je presudom P-1401/12 od 4.7.2013. koji je utvrdio da je i ovdje tuženik u razdoblju od 1.6.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima u kojima su korištene ništetne i nepoštene odredbe, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica i švicarski franak te u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008. redovne kamatne stope koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima primjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, što je sve imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa na štetu potrošača, te da je time i tuženik postupio protivno odredbama čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09),
- da je Vrhovni sud Republike Hrvatske je 15.4.2015. donio presudu Revt-249/14 kojom je, između ostaloga, odbijena revizija tuženika protiv presude VTSRH Pž- 7129/13 od 13.6.2014. u dijelu kojim je potvrđena presuda TS u Zagrebu u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu na taj način promjenjiva,
- da je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske donio 14.6.2018. presudu Pž- 6632/17 kojom je, između ostaloga, odbijena i žalba ovdje tuženika protiv presude TS u Zagrebu P-1401/12 od 4.7.2013. u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula) jer je utvrđeno da je i tuženik u razdoblju od 1.4.2005. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije sklapanja ugovora tuženik kao trgovac nije u cijelosti informirao potrošača o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, postupajući time protivno odredbama iz čl. 81., 82. i 90. Zakona o zaštiti potrošača (NN 86/03), a nadalje od 7.8.2007. -31.12.2008. protivno odredbama iz čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača (NN 97/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09),
- da je iz iskaza tužitelja utvrdio da je kredit s valutnom klauzulom u CHF sklopio jer su mu u auto-kući u kojoj je kupovao automobil ponudili kredit kod tuženika kao dobar kredit, s dobrom kamatnom stopom, da su govorili da su i njihovi djelatnici uzeli takve kredite, da su imali pripremljen ugovor; da je na tužitelja činjenica da su taj kredit uzimali i djelatnici auto-kuće djelovala poticajno, činio mu se povoljan, no nije znao da će rata toliko porasti; da je tužitelju bio ponuđen već pripremljen tekst ugovora i da prilikom sklapanja nije bilo pregovora oko sada spornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, da je tužitelju bio kao najpovoljniji prezentiran samo kredit s valutnom klauzulom u CHF,
- da iz iskaza tužitelja ne proizlazi da je tuženik tužitelja valjano informirao o specifičnim rizicima koje nosi valuta CHF niti da su mu bili poznati egzaktni parametri i metoda izračuna parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni kamatne stope, da oni i nisu tužitelju mogli biti poznati jer na taj način nisu navedeni niti u predmetnom ugovoru koji ne sadrži precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope već je to samo uopćeno navedeno (promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora) niti drugoj u spisu dostavljenoj dokumentaciji.
8. Prvostupanjski sud utvrđuje, da su ništetni dijelovi ugovornih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu, kojim odredbama je ugovorena valutna klauzula u valuti CHF i promjenjiva kamatna stopa u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, te dosuđuje tužitelju preplaćene iznose utvrđene vještačenjem po osnovi ništetnih odredbi, otklanjajući prigovor zastare kao neosnovan, presuđujući sve na način, kako je to pobliže opisano pod toč. II., III., IV. i V. izreke prvostupanjske presude.
9. Isto tako, prvostupanjski sud zaključuje, da ništetnost pojedinih ugovornih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu ne dovodi do ništetnosti cijeloga Ugovora o kreditu, jer isti može opstati i bez njih budući da je kao valjani dio ugovora preostao dio odredbe iz kojeg je razvidan početni tečaj CHF u odnosu na Kn u trenutku korištenja kredita, kao i početno ugovorena kamatna stopa, te iz tih razloga odbija tužbeni zahtjev tužitelja da se utvrdi ništetnim i bez pravnog učinka Ugovor o kreditu u cijelosti, i zahtjev za isplatu po toj osnovi u iznosu od 7.120,90 EUR, presuđujući sve na način, kako je to pobliže opisano pod toč. I. izreke prvostupanjske presude.
10. U odnosu na žalbu tužitelja kojom se pobija presuda u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev radi utvrđenja ništetnim u cijelosti predmetnog ugovora i isplate po osnovi ništetnosti cijelog ugovora, ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.
11. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, presuda u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev radi utvrđenja ništetnim u cijelosti predmetnog ugovora i isplate po osnovi ništetnosti cijelog ugovora, nema nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, izreka ne proturječi razlozima presude te odlučnim činjenicama utvrđenih tijekom postupka, pa u tom dijelu nije počinjena niti bitna povreda odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Tužitelj neosnovano ukazuje na bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP, jer je prvostupanjski sud odlučivao u okviru postavljenih tužbenih zahtjeva.
12. Neosnovano se tužitelj poziva na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1 u vezi s čl. 188. st. 2 ZPP budući da je iz obrazloženja presude (toč. 6.) vidljivo da je prvostupanjski sud odlučivao o prvom zahtjevu tužitelja kao glavnom smatrajući ga neosnovanim, dok je eventualno kumulirani zahtjev smatrao osnovanim.
13. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, pravilno je prvostupanjski sud odbio glavni tužbeni zahtjev tužitelja, kojim je isti zahtijevao da se utvrdi ništetnim i bez pravnog učinka čitav Ugovor o namjenskom kreditu, kao i da se tužitelju iz osnova te ništetnosti isplati iznos od 7.120,90 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, ispravno pri tome zaključujući, da ništetnost samih spornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi ne dovodi do ništetnosti cijeloga Ugovora o kreditu.
14. Odredbom čl. 87. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03, dalje: ZZP/03), propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna, te da ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost samog ugovora, ako on može opstati bez ništetne odredbe.
15. Prema odredbi čl. 1065. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 112/99, 88/01 - dalje: ZOO/91) koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora, ugovorom o kreditu banka se obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno. Odredbom čl. 1066. st. 2. ZOO propisano da se ugovorom o kreditu utvrđuju iznos te uvjeti davanja, korištenja i vraćanja kredita. Sadržajno iste odredbe nalaze se i čl. 1021. i 1022. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, dalje ZOO).
16. Sukladno navedenim zakonskim odredbama bitni elementi ugovora o kreditu su iznos kredita, uvjeti davanja, korištenja i vraćanja kredita, slijedom čega se eventualna ništetnost odredbi predmetnog ugovora o kreditu, makar u dijelu o kojem ovisi mogućnost njegove opstojnosti u cjelini, ne odnosi na bitne elemente ugovora o kreditu iz čl. 1066. st.2. u vezi s čl. 1065. ZOO/91.
17. Ništetnost pojedinih odredbi ugovora o kreditu na koje ukazuje tužitelj ne odnosi se na bitne elemente ugovora o kreditu iz članka 1066. st. 2. u vezi s člankom 1065. ZOO/91 (iznos kredita, uvjeti davanja, korištenja i vraćanja kredita). Naime, ugovorna odredba o visini početno ugovorene kamatne stope je valjana, jednako kao što je valjana i ugovorna odredba o kunskom iznosu kojeg je tuženik kao banka stavio na raspolaganje tužitelju kao korisniku kredita, a ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli je i ustanovljena upravo zbog toga da bi predmetni ugovor o kreditu bio oslobođen tih odredbi.
18. Ugovor o kreditu može opstati i bez nepoštenih, a time i ništetnih ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u smislu čl. 105. st. 1. ZOO/91, a navedene ugovorne odredbe nisu bile odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen niti takav zaključak proizlazi iz činjeničnih navoda tužbe, a niti iz utvrđenih činjenica tijekom prvostupanjskog postupka.
19. Nije u pravu tužitelj u žalbi kada se poziva na pojedine odluke sudova RH, kao i na presudu Vrhovnog suda Republike Slovenije broj II Ips-18/2022 od 21. prosinca 2022. U odnosu na pravna shvaćanja Suda Europske unije na koja se isto poziva, u predmetima C-154/15, C-307/15 i C-308/15 sud je utvrdio i definirao pravila koja vrijede neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašenja nepoštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite od nepoštenih odredaba koja tek kumulativna primjena osigurava potpunu i djelotvornu zaštitu od nepoštenih odredaba suglasno Direktivi 93/13 EEZ. Prvo pravilo o ex tunc učincima utvrđenja da je određena ugovorna odredba nepoštena ide u pravcu da ti učinci idu unatrag od trenutka sklapanja ugovora. Smatra se da nepoštena ugovorna odredba nikad nije bila ugovorena tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača te sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da navedene odredbe nije bilo. Drugo pravilo je da proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom za potrošače nastaje subjektivno pravo na restituciju i treće pravilo jest da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena. Nadalje, održavanje ugovora na snazi unatoč tome što su pojedine odredbe tog ugovora utvrđene ništetnim ne protivi se čl. 6. Direktive Vijeća EEZ/13 o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima od 5. travnja 1993. čije su odredbe implementirane u naš pravni sustav Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 78/12).
20. Utvrđenjem ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi uspostavlja se ravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, na način da je potrošač doveden u poziciju kao da je ugovor sklopljen bez ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, odnosno nalazi se u poziciji kao da je isti sklopljen po početno ugovorenoj kamatnoj stopi i primjenom tečaja važećeg u vrijeme zaključenja ugovora. Utvrđenjem djelomične ništetnosti potrošaču načelno je omogućeno zahtijevati od banke po pravilima o stjecanju bez osnove preplaćene iznose po osnovi utvrđenih ništetnih ugovornih odredbi, a u ovom konkretnom slučaju tužitelj je postavio eventualno kumulirani zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi ugovora o kreditu kojima je ugovoren način promjene kamate i valuta ispunjenja obveze te za isplatu preplaćenih iznosa.
21. Nadalje, Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Rev-259/2022-3 od 9. listopada 2024. odgovorio je na pravno pitanje koje glasi: „Može li opstati ugovor o kreditu sklopljen između kreditne institucije kao vjerovnika i potrošača kao dužnika u slučaju kada sud utvrdi da su odredbe o parametrima promjenjivosti kamatne stope i o valutnoj klauzuli nepoštene i ništetne sukladno članku 324. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005.) i članku 87. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/2003., 46/2007., 79/2007.) i članku 102. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/2007., 125/2007.), ili je u tom slučaju riječ o ništetnom ugovoru u cjelini?“, na način da: „Ugovor o kreditu sklopljen između kreditne institucije i potrošača, kada sud utvrdi da su odredbe o promjenjivosti kamatne stope i valutne klauzule nepoštene i ništetne, može opstati na temelju odredaba čl. 324. st. 1. i 2. ZOO-a, te da zapreka za to ne postoji niti u ZZP.“, te navedeno pravo shvaćanje prihvaća i ovaj sud.
22. Stoga je na temelju čl. 368. st. 1 ZPP valjalo odlučiti kao u izreci pod toč. I. presude.
23. U odnosu na žalbu tuženika kojom pobija presudu u dijelu kojim je odlučeno o eventualno kumuliranom zahtjevu, valja reći sljedeće.
24. Osim što tuženik osnovano ukazuje na bitnu povredu čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP u dijelu koji se odnosi na dosuđene zatezne kamate na pojedine iznose, u preostalom dijelu pobijane presude nije počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer su dati razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni i nisu u suprotnosti s ispravama u spisu i drugim provedenim dokazima, kao što ne stoji prigovor tuženika o počinjenoj relativno bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 338. st. 4. ZPP na koju se poziva tuženik, jer je prvostupanjski sud u obrazloženju sumarno naveo zahtjeve stranaka, činjenice koje su stranke iznijele i dokaze koje su predložile, koje je od tih činjenica utvrđivao, kako i zašto ih je utvrdio, koje je od tih činjenica utvrdio dokazivanjem, te je u okviru svojih ovlaštenja koja proizlaze iz odredbe čl. 220. st. 2. ZPP, suprotno navodima tuženika, valjano ocijenio dokaze za koje je utvrdio da iz tih dokaza može utvrditi odlučne činjenice.
25. Odredbom čl. 81. st. 2. i st. 3. ZZP/03 važećeg u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu između stranaka u ovome sporu, bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u odnosima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, posebice ako potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaj na njen sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (st. 4. istog članka). Posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe prema čl. 87. st. 1 ZZP/03 je ništetnost odredbe.
26. Prvostupanjski sud je u odnosu na sporne dijelove odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli pravilno primijenio odredbe članka 502.c ZPP i čl. 118 Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 14/14,110/15, 14/19) u pogledu vezanosti suda za utvrđenja iz presuda donesenih u postupku Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/2012 u kojem je u odnosu na tuženika prihvaćen zahtjev tužbe radi zaštite kolektivnih interesa i prava i to zato što je protivno zakonu, bez pojedinačnog pregovaranja unosio u potrošačke ugovore nepoštene odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF i jednostranoj izmjeni kamatne stope čime su povrijeđeni zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava potrošača.
27. Tužitelj se u tužbi poziva na sadržaj navedenih pravomoćnih sudskih presuda, a iz ovdje utvrđenih i nespornih činjenica o sadržaju ugovornih odredbi o valuti glavnice i promjenjivoj kamatnoj stopi te okolnostima njegovog sklapanja, proizlazi da se odnose i na predmetni ugovor stranaka o kreditu.
28. Sudovi su u presudama donesenim u postupku radi kolektivne zaštite potrošača, proveli test neravnoteže (analizom činidbe i protučinidbe), kao i test nesavjesnosti te su svoju ocjenu o nesavjesnosti banaka, između ostaloga i tuženika, utemeljili u bitnom na činjenicama da trgovac nije potrošaču dao dovoljno informacija u fazi pregovaranja i zaključivanja ugovora o kreditu, a koje su bile važne za donošenje informirane odluke, da potrošača nisu upoznali s rizicima koji za njega proizlaze iz ugovora o kreditu, da potrošača nisu informirali o uvjetima jednostrane promjene kamatne stope (prema odluci trgovca), da je bila riječ o ugovorima u kojima je obveza potrošača ovisila o promjenjivim elementima (valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa), da su sporne odredbe u standardni ugovor ušle na inicijativu trgovaca (banaka), da su banke u vrijeme sklapanja ugovora trebale voditi računa i o interesima druge strane i odrediti neku referentnu vrijednost, da je nepošteno koristiti se odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a kojima su banke bile ovlaštene jednostrano promijeniti obvezu potrošača, da su potrošači bili u ovisnom položaju, jer nisu imali drugu mogućnost doći do novčanih sredstava izvan kredita, da potrošači nisu mogli imati utjecaj (reklamacijom) na izmjenu jednostrane odluke banke u pogledu promjene kamatne stope, a koji test nesavjesnosti su sudovi proveli s obzirom na okolnosti prije sklapanja ugovora o kreditu, odnosno prilikom pregovaranja o uvjetima kredita.
29. Test poštenosti proveden je već u kolektivnom sporu u kojemu je pravomoćno utvrđen nedostatak transparentnosti uslijed čega potrošači korisnici kredita nisu mogli procijeniti potencijalno znatne gospodarske posljedice koje bi takve odredbe imale za njihove financijske obveze, što znači da tuženik kao profesionalac (banka) nije dao tužitelju kao korisniku kredita sve potrebne informacije, uzimajući u obzir narav ugovora i okolnost da takve odredbe nisu bile ni jasne ni lako razumljive, a nesumnjivo su, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prouzročile znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja kao potrošača pa se radi o nepoštenim pa time i ništetnim odredbama prema čl. 81. i 87. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03, dalje ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu.
30. Neosnovano se tuženik poziva na povredu prava na pravično suđenje s aspekta prava na procesnu jednakost jer je prvostupanjski sud je proveo kontradiktoran postupak i strankama u postupku dao jednaku mogućnost da izlože činjenice i predlože dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, pa stoga tuženik nije doveden u nejednak položaj u odnosu na tužitelja. U skladu s načelom stranačke istine sud utvrđuje odlučne činjenice primjenom dokaza koje mu stranke ponude, što ne znači da je dužan prihvatiti sve predložene dokaze, već je sukladno odredbi čl. 220. st. 2. ZPP sud odlučuje koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Dakle, ne postoji obveza suda izvesti sve dokaze koje su stranke predložile ako ti dokazi nisu potrebni radi utvrđivanja odlučnih činjenica.
31. U postupku je saslušan tužitelj, dok je tuženik, koji je u odgovoru na tužbu predložio da se na okolnost pojedinačnog pregovaranja i da su iste tužitelju bile razumljive predložio saslušanje VB tijekom postupka odustao od tog prijedloga i predložio saslušati KB, međutim, odustao je i od njenog saslušanja. Dokaz saslušanjem javnog bilježnika, budući da isti nije sudjelovao u postupku pregovaranja između stranaka i po logici stvari nema saznanja o okolnostima pregovaranja kod sklapanja ugovora te se saslušanjem javnog bilježnika ne može utvrđivati obaviještenost potrošača prije sklapanja konkretnog ugovora, nije bilo potrebno provoditi.
32. Iz iskaza tužitelja ne proizlazi, niti je tuženik, na kojem je bio teret dokaza sukladno odredbi čl. 81. st. 4. ZZP/03 dokazao da bi se o predmetnim ugovornim odredbama ugovora o kreditu na ništetnosti pojedinačno pregovaralo, odnosno da su tužitelju protumačeni i objašnjeni značaj i posljedice istih to jest da mu ih je tuženik učinio razumljivima, i to ne samo formalno i u gramatičkom smislu, već suštinski, kako pojam razumljivosti tumači i Sud EU u predmetu C-186/16, a prema kojem razumljivost podrazumijeva da su korisniku kredita od strane kreditora pružene potpune informacije na temelju kojih može procijeniti ekonomske posljedice takvih odredbi za njegove financijske obveze i donijeti razboritu i informiranu odluku.
33. Tuženik nije dokazao da je o spornim dijelovima ugovornih odredbi pojedinačno pregovarao s tužiteljem i informirao ga o rizicima tečaja valute CHF te kriterijima promjene kamatne stope, pravomoćne odluke o ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi vežu sud i u ovom sporu stranaka te su neodlučni za pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude svi žalbeni navodi kojima tuženik osporava pravilnost tih utvrđenja.
34. Vezano za navode tuženika o promotivnim uvjetima, valja reći da se radi o općenitim informacijama koje su davane potrošačima, iz kojih su potrošači mogli vidjeti eventualno kretanje tečaja određene valute, te isti nisu relevantan dokaz za utvrđenje da su tužitelju prilikom zaključenja ugovora o kreditu pružene sve informacije na temelju kojih bi on mogao donijeti valjanu odluku o tome da li će zaključiti ugovor pod takvim uvjetima ili ne. Žalbeni navodi o mogućnosti izbora između kredita vezanog uz valutu EUR ili CHF nisu odlučni za ocjenu (ne)poštenosti odredbe o valutnoj klauzuli, već je odlučno da je odredba unesena u izabrani ugovor bez pregovaranja i pune informiranosti o svim rizicima valutne klauzule u CHF.
35. Što se tiče navoda tuženika o zakonitosti i opravdanosti ugovaranja promjenjivosti kamatne stope i valutne klauzule, valja reći da nije sporna zakonitost ugovaranja promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, i ti žalbeni navodi tuženika nisu od utjecaja, jer je ovdje relevantno to što je to dopuštenje u konkretnom slučaju iskorišteno na štetu potrošača i protivno čl. 81. ZZP/03.
36. S obzirom da u ovom konkretnom slučaju ugovor o kreditu nije konvertiran, žalbeni navodi tuženika koji se poziva na odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju su neosnovani.
37. Okolnost da je ugovor ispunjen, da tužitelj nije prigovarao na promjene kamatnih stopa i da nije koristio pravo na raskid ugovora nije od značaja za osnovanost zahtjeva, Ispunjenjem ugovora nije nestao uzrok ništetnosti dijela spornih odredbi jer su nepoštene i ništetne od dana sklapanja Ugovora o kreditu.
38. Protivno žalbenim navodima tuženika kojima ističe pogrešnu primjenu odredbe čl. 326. st. 2. ZOO, u konkretnom slučaju se ne radi o zabrani manjeg značaja. Naime, zaštita potrošača javni je interes zaštićen Zakonom o zaštiti potrošača, ali i drugim zakonima, zbog čega se povreda interesa i prava potrošača zaštićena tim zakonima ne može smatrati povredom manjeg značaja kako to pogrešno smatra tuženik.
39. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da su dijelovi predmetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF ništetni, slijedom čega je pravilno prvostupanjski sud odlučio pod toč. II. i IV. izreke prvostupanjske presude, pa je tako na temelju čl. 368. st. 1 ZPP valjalo odbiti žalbu tuženika u tom dijelu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
40. U odnosu na restitucijski zahtjev po osnovi ništetnih odredaba Ugovora o kreditu, na koje bi tužitelj imao pravo po pravilima ZOO o stjecanju bez osnove, neosnovani su žalbeni navodi tuženika koji se odnose na financijsko vještačenje, kojem je prigovorio jer je izrađen kao da su stranke ugovorile kunski kredit s fiksnom kamatnom stopom. Međutim, sud nije ovlašten revidirati ugovor na način da izmijeni sadržaj nepoštene ugovorne odredbe, niti na način da ju svede na pravičnu mjeru, niti na način da se primijene dispozitivne odredbe nacionalnog prava, već nepoštenu odredbu samo može izuzeti iz primjene (proglasiti ništetnom). Zbog toga je prvostupanjski sud pravilno kao mjerodavnu za izračun visine preplaćenih iznosa kredita uzeo početno ugovorenu kamatnu stopu i početni tečaj CHF.
41. Neosnovano tuženik smatra da je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju, odlučujući o visini tužbenog zahtjeva za isplatu po osnovi ništetne odredbe o valutnoj kaluzuli CHF, trebao ukupno zatraženi iznos na ime preplaćenih mjesečnih iznosa temeljem ništetne ugovorne odredbe umanjiti s negativnim tečajnim razlikama nastalim u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate kredita.
42. O spornom pitanju Vrhovni sud Republike Hrvatske izrazio je pravno shvaćanje u više svojih odluka (Rev 549/2023-4 od 18. prosinca 2023., Rev 545/2023-3 od 23. siječnja 2024. i dr.), te je ocjena i ovog suda da u slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, sud nije ovlašten ni dužan umanjiti tražbinu preplaćenih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koje se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK-CHF bio manji od tečaja HRK-CHF na dan isplate kredita.
43. Kako tuženik tijekom postupka nije na određeni način istaknuo procesnopravni prigovor radi prebijanja iz članka 333. ZPP ili materijalnopravni prigovor prijeboja (kompenzacija) iz članka 195. i 196. ZOO, odnosno nije podnio protutužbu, prvostupanjski je sud pravilno postupio kada navedeno potraživanje tužitelja nije umanjio s tzv. potplaćenim iznosima.
44. Prema Objedinjenom pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022., ako je ništetnost ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.
45. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl.broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu kojim je utvrđena ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi prema jednostranoj odluci tuženika je postala pravomoćna donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014., a u dijelu kojim je utvrđena ništetnost odredbe o ugovorenoj valuti obveze u CHF, donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.broj:Pž- 6631/2017 od 14. lipnja 2018.
46. Kako je u konkretnom slučaju tužba podnesena 28. veljače 2020. pogrešno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je odlučio o prigovoru zastare tuženika u odnosu na zahtjev za isplatu iznosa od 497,44 eura po osnovi ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, budući da je u trenuku podnošenja tužbe nastupila zastara pa je u tom dijelu valjalo preinačiti prvostupanjsku presudu i odlučiti na temelju čl. 373. toč. 3. ZPP kao u izreci pod toč. III. izreke ove presude.
47. Međutim, neosnovan je prigovor zastare tuženika u odnosu na zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli, jer nije protekao zastarni rok od pet godina (čl. 225 ZOO).
48. U odnosu na tijek zateznih kamata na dosuđene iznose tuženik osnovano ukazuje da prvostupanjski sud nije dao razloge zbog čega tuženika smatra nesavjesnim stjecateljem u smislu čl. 1115. ZOO, čime je ostvarena bitna povreda odredaba panričnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, međutim ovaj sud je koristeći ovlast iz čl. 373.a ZPP potvrdio prvostupanjsku odluku u tom dijelu. Tuženik je nesavjesni stjecatelj s obzirom da se u konkretnom slučaju radi o povratu onog što je tuženik stekao temeljem nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi, koje je u ugovor unio sam tuženik i tužitelj nije mogao na njih utjecati te je povrijedio kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, čime je povrijedio odredbe ZZP/03 te odredbe ZOO. Stoga postoji obveza plaćanja zatezne kamate od dana stjecanja pojedinih iznosa (u tom smislu i odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd-1535/2021 od 19. listopada 2021. i Rev-364/2022 od 25. travnja 2023.)
49. Slijedom navedenog, na temelju čl. 368. st. 1. i 373.a ZPP potvrđena je prvostupanjska presuda pod toč.V izreke i odlučeno kao u izreci pod toč. II. izreke ove presude.
50. Na žalbe tužitelja i tuženika kojom pobijaju odluku o troškovima postupka treba reći sljedeće. S obzirom da je pobijana prvostupanjska presuda djelomično preinačena, ovaj sud je trebao o troškovima odlučiti na temelju čl. 166 st. 2. ZPP.
51. Nije pravilna odluka prvostupanjskog suda kojom je o troškovima postupka odlučeno primjenom čl. 154. st. 4 ZPP.
52. U konkretnom slučaju tužitelj nije uspio sa glavnim tužbenim zahtjevom, ali je uspio s eventualno kumuliranim zahtjevom u pretežitom dijelu odnosno nije uspio samo u manjem dijelu zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi.
53. Po ocjeni ovoga suda tužitelj ima pravo na cjelokupni trošak iako nije uspio s neznatnim dijelom zahtjeva, radi kojeg nisu nastali posebni troškovi u smislu čl. 154. st. 5 ZPP i to za radnje koje se odnose na odlučivanje o eventualno kumuliranom zahtjevu i prema vrijednosti predmeta spora iz tog zahtjeva.
54. Pri tom treba reći da je u presudi Suda Europske unije u spojenim predmetima C- 224/19 i C-259/19 u točki 5. izreke odlučeno da "Članak 6. st. 1. i članka 7. st. 1. Direktive 93/13, te načelo djelotvornosti treba tumačiti na način da im se protivi sustav koji dopušta da dio postupovnih troškova snosi potrošač, ovisno o visini neosnovano plaćenih iznosa koji su mu vraćeni nakon utvrđenja ništavosti ugovorne odredbe zbog njezine nepoštenosti, s obzirom na to da takav sustav stvara znatnu prepreku koja potrošača može odvratiti od ostvarivanja prava na djelotvorni sudski nadzor eventualne nepoštenosti ugovornih odredaba, kako je dodijeljeno Direktivom 93/13".
55. Tužitelju je tako priznat kao potreban, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine broj 138/2023), trošak sastava tužbe (Tbr.7.1), podnesaka 13. ožujka 2021. i 30. siječnja 2024.(Tbr. 8.1), zastupanja na ročištima 17. ožujka 2021., 15. ožujka 2022., 4. prosinca 2024. i 24. siječnja 2025. (Tbr.9.1), po 100 bodova, što je uz vrijednost boda od 2,00 Eur, i PDV25%, 250 eura za svaku radnju, odnosno ukupno 1.750,00 Eur, čemu je dodan trošak vještačenja u iznosu od 265,45 eur te trošak sudske pristojbe za tužbu 66,36 Eur (ranije 500,00 kn) (prema vrijednosti predmeta spora eventualno kumuliranog zahtjeva), što je sveukupno 2.081,81 eura.
56. Tako je tužitelju dosuđen parnični trošak u iznosu od 2.081,81 eura sa pripadajućom zateznom kamatom po stopi u smislu čl. 29 st. 2 ZOO, dok tuženiku ne pripada pravo na parnični trošak.
57. Tužitelju nije dosuđen trošak žalbe budući da nije uspio u dijelu pobijane odluke o glavnoj stvari, već je uspio jedino u dijelu odluke o trošku, a isto tako ni tuženiku nije dosuđen trošak žalbe jer je uspio sa žalbom samo u manjem dijelu, zbog čega nisu nastali posebni troškovi.
U Zagrebu 21. listopada 2025.
Predsjednica vijeća:
Vlatka Fresl Tomašević
