Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2310/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Mirele Mijoč Kramar i člana vijeća Roberta Jambora, u pravnoj stvari tužiteljice RC iz [adresa] (OIB [osobni identifikacijski broj]), koju zastupa punomoćnik Filip Lisac, odvjetnik u Opatiji, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ul. grada Vukovara 282 (OIB 22694857747), kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri iz Zagreba, Pisarnica Rijeka, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-308/2024-5 od 21. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj 21. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-308/2024-5 od 21. veljače 2025. pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da na ime naknade štete isplati tužiteljici iznos od 15.500,00 eura s zateznom kamatom koja teče na iznos od 13.100,00 eura od 23. ožujka 2018. pa do isplate i na iznos od 2.400,00 eura od 21. veljače 2025. pa do isplate i pod točkom II. izreke.

II. Preinačuje se po žalbi tužiteljice presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-308/2024-5 od 21. veljače 2025. pod točkom III. izreke kojom je odbijen zahtjev tužiteljice za nadoknadu daljnjeg iznosa s osnova neimovinske štete u iznosu od 3.826,00 eura (preko iznosa od 16.000,00 eura do iznosa od 19.826,00 eura) te u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužiteljice za nadoknadu parničnog troška preko iznosa od 8.181,46 eura do iznosa od 11.668,35 eura, za iznos od 3.486,89 eura i sudi:

1. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici daljnji iznos s osnova neimovinske štete u iznosu od 3.826,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 23. ožujka 2018. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., dalje: ZOO) u ostalim odnosima, u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici daljnji parnični trošak u iznosu od 3.486,89 eura sa zateznim kamatama koje teku od 21. listopada 2025. do isplate po stopi koja se određuje sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO, u ostalim odnosima, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi trošak žalbe u iznosu od 312,50 eura sa zateznim kamatama koje teku od 21. listopada 2025. do isplate po stopi koja se određuje sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO, u ostalim odnosima, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku da na ime naknade štete isplati tužiteljici iznos od 16.000,00 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznose kako slijedi na iznos od 13.100,00 eura počevši od 23. ožujka 2018. pa do isplate i na iznos od 2.900,00 eura počevši od presuđenja pa do isplate, u roku od 15 dana. Pod točkom II. izreke nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici na ime prouzročenog parničnog troška iznos od 8.181,46 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče počevši od presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana. Pod točkom III. izreke odbija se zahtjev tužiteljice za nadoknadu štete u iznosu od 3.826,00 eura (preko iznosa od 16.000,00 eura do 19.826,00 eura), te zahtjev za nadoknadu parničnog troška u preostalom dijelu kao neosnovan.

Prvostupanjskim rješenjem dopušta se preinaka tužbe od 15. rujna 2023.

2. Protiv prvostupanjske presude pod točkom III. izreke u dijelu u kojem je odbijen dio zahtjeva za naknadu neimovinske štete i u dijelu u kojem je odbijen zahtjev za naknadu parničnog troška žali se tužiteljica zbog svih zakonom predviđenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj:

53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP), predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti. Traži trošak žalbe.

3. Tuženik se žali zbog svih zakonom predviđenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. ZPP protiv točke I. izreke i to na visinu dosuđene neimovinske štete (13.100,00 eura), visinu dosuđene naknade za tuđu pomoć (2.400,00 eura) i na početak tijeka zatezne kamate na dosuđeni iznos neimovinske štete od 23. ožujka 2018. te protiv točke II. izreke. Traži trošak žalbe.

4. Žalba tužiteljice u odnosu na tužbeni zahtjev o kojem je prvostupanjski sud odlučivao je osnovana, a žalba tuženika je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete koja joj je kao suvozaču na mopedu nastala u prometnoj nezgodi koja se dogodila 14. srpnja 2017.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud nije našao da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti. Nadalje, neosnovani su žalbeni navodi tužiteljice da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 191. ZPP kada nije dopustio preinaku u odnosu na tijek zateznih kamata (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev 1163/2022-2 od 24. listopada 2023.).

7. U postupku pred prvostupanjskim sudom nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 261. st. 3. ZPP, koju tuženik u žalbi ističe, jer okolnosti na koje se poziva tuženik u svojoj žalbi, a koje se svode isključivo na njegovu ocjenu nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka odnosno medicinske dokumentacije, nisu odlučne za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari budući je prvostupanjski sud, suprotno navodima žalbe, pravilno prihvatio nalaz i mišljenje stalnog vještaka doc. prim. dr. sc. Deanu Girotto, kao i njegovo usmeno očitovanje (list 273 spisa) u kojem je obrazložio svoj nalaz i otklonio prigovore tuženika. Naime, nisu uočene proturječnosti niti nedostaci u nalazu i mišljenju vještaka u smislu odredbe čl. 261. st. 3. ZPP, a prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane odluke jasno i detaljno izložio razloge zbog kojih je prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka, a sve sukladno odredbi čl. 8. ZPP te slijedom navedenog pravilno odbio prijedlog tuženika za provođenjem novog vještačenja s obzirom da nisu bili ostvareni uvjeti iz čl. 261. st. 3. ZPP te za isto dao jasne i uvjerljive razloge.

8. Prvostupanjski sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovanim polazeći od utvrđenja i zaključaka:

-da u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka prometne struke kao objektivan, istinit i u skladu s pravilima struke, imajući u vidu da stranke nisu imale primjedbe na nalaz tog vještaka,

-da je zaključak vještaka da je, iako moped kojim je upravljao CC (neregistriran i bez vozačke dozvole) nije imao upaljeno putno svijetlo, da se osiguranik tuženika pred skretanje kretao brzinom od 20 km/h, kada je moped bio udaljen za oko 22,5 m ispred mjesta sudara, i nalazio se na svojoj desnoj traci u prolasku kraj rasvjetnog stupa, a da gledano iz smjera kretanja osiguranika tuženika moped bi mu upravo dolazio kroz zavoj po lijevoj traci i bio u području preglednosti dijela kolnika koji je osvijetljen javnom rasvjetom, zatim da je prema opažanju djelatnika policije mjesto nesreće bilo dobro osvijetljeno, što uz prikladnu pažnju omogućava zamjećivanje vozila i bez njihovog izvora svjetlosti, da bi s obzirom na iskazanu brzinu prilaska zastajanjem na sebi desnoj traci osiguranik tuženika mogao prikladnom pažnjom zapaziti nailazak mopeda te s obzirom na iskazanu brzinu prilaska zastajanjem na sebi desnoj traci mogao izbjeći nesreću propuštanjem mopeda,

-da opisani zaključak vještaka prometne struke nitko od stranaka u postupku nije osporio, a sud isti prihvaća u potpunosti, te ocjenjuje da je nalaz i mišljenje vještaka u skladu s pravilima struke, te je odgovornost osiguranika tuženika nesporna u odnosu na ovdje tužiteljicu kao putnika pozivom na odredbu čl. 1069. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., dalje: ZOO),

-da se u ovoj parnici ne odlučuje o međusobnoj krivnji vozača sudionika prometne nesreće od 17. srpanj 2017., niti ocjenjuje stupanj njihove međusobne (su)odgovornosti , dakle je li do prometne nesreće došlo krivnjom jednog ili drugog sudionika nesreće, te u kojem omjeru, jer to može biti predmet eventualno regresnih parnica, već da je za odštetnu odgovornost prema tužiteljici kao putniku na motornom vozilu odlučno da se radi o šteti prouzročenoj pogonom dvaju motornih vozila,

-da u odnosu na prigovor tuženika da tužiteljica zaštitnu kacigu nije nosila prvostupanjski sud ističe da je iz Zapisnika o očevidu od 17. srpanj 2017. utvrđeno kako je tužiteljica zaštitnu kacigu koristila, a isti zaključak proizlazi i iz mišljenja vještaka sudske medicine, pa stoga i ovaj sud prihvaća da je tužiteljica u vrijeme prometne nezgode zaštitnu kacigu koristila,

-da iako vještak sudske medicine navodi da zaštitna kaciga nije fotografirana ili zasebno tehnički pregledana, ipak vještak izričito navodi da se može zaključiti da bi nošenjem zaštitne kacige koja je evidentirana u Zapisniku o očevidu, u konkretnom slučaju, u predmetnom štetnom događaju, kod imenovane tužiteljice mogle nastati : prijelom svoda lubanje lijevo, nagnječenje mozga obostrano uz traumatski epiduralni i subduralni hematom desno čeono-tjemeno,

-da dakle, i sam vještak potvrđuje da ozljede koje je kod tužiteljice utvrdio (i sve posljedice tih ozljeda) upućuju da su mogle nastati i uz nošenje zaštitne kacige, pa dakle, i navedeno ukazuje da je zaštitnu kacigu tužiteljica koristila,

-da vještak dakle, s obzirom na pretrpljene ozljede tužiteljice, zaključuje da u slučaju da je u trenutku udara glavom o prepreku ili podlogu na glavi imala zaštitnu kacigu, zaštitna kaciga da bi u određenoj mjeri amortizirala silu udara pa bi ukupni opseg ozljeda glave bio manji, navodi koje ozljede možebitno ne bi nastale da je u dinamici predmetnog štetnog događaja cijelo vrijeme imala zaštitnu kacigu (kod imenovane tužiteljice ne bi nastao prijelom zatiljne kosti lijevo s utisnućem, a moguće niti prijelomi ostalih kostiju baze lubanje u obimu kakvi su evidentirani), ali istovremeno ne isključuje mogućnost da bi i u predmetnom štetnom događaju i sa zaštitnom kacigom cijelo vrijeme na glavi ozljede mozga u smislu nagnječenja mozga i krvarenja unutar lubanjske šupljine kod imenovane tužiteljice bile istovjetne, pa time i trajne posljedice koje proizlaze iz ozljeda mozga bile istovjetne,

-da je zaključak prvostupanjskog suda da je tužiteljica zaštitnu kacigu na dan prometne nesreće 14. srpanj 2017. na glavi imala, ali je ista uslijed dinamike prometne nesreće možebitno ispala (ili nepravilnog vezivanja, ili neki drugi razlog...), ali i da nošenjem zaštitne kacige cijelo vrijeme dinamike ozljeđivanja ne bi opet ni u tom slučaju bilo spriječeno tako jako i teško ozljeđivanje lubanje i mozga, te da tužiteljica i u toj situaciji nošenja zaštitne kacige cijelo vrijeme je isto mogla zadobiti nagnječenje mozga i krvarenja unutar lubanjske šupljine (akceleracijskodeceleracijske ozljede),

-da stoga prigovor tuženika da tužiteljica zaštitnu kacigu nije imala prvostupanjski sud ne prihvaća, kao niti doprinos šteti tužiteljice zbog nenošenja zaštitne kacige.

-da je vještak sudske medicine dao jasne razloge na temelju kojih parametara ocjenjuje da je zaštitnu kacigu tužiteljica nosila, i to je nedostatak površinskih ozljeda glave koje kod tužiteljice ne nalazi, a isto potvrđuje i vještak neurokirurg, da takve ozljede kod tužiteljice ne nalazi u medicinskoj dokumentaciji,

-da je u odnosu na visinu štete neimovinsku i imovinsku prvostupanjski sud izveo dokaz medicinskim vještačenjem, kao i saslušanje tužiteljice,

-da imajući u vidu jačinu i trajanje fizičkih bolova koje je tužiteljica trpjela u svezi s štetnim događajem, i to fizičku bol jakog intenziteta u trajanju od 24 sata, srednjeg intenziteta u trajanju od 20 dana, i slabijeg intenziteta u trajanju od 45 dana vršene ambulantne preglede i kontrole, korištenje analgetika, odnosno sve neugodnosti liječenja, cijeneći da je kod tužiteljice utvrđeno da je trpjela strah (primarni i sekundarni) u jakom intenzitetu od sedam dana, srednjem oko 21 dana, te lakom od 60 dana (neovisno od toga što se vještak osvrnuo da je strah predmet procjene psihijatra, a cijeneći da nitko od stranaka nije do zaključenja prethodnog postupka takav dokaz

predložio), zatim cijeneći da je naruženje djelomično privremenog karaktera bilo prisutno do reoperacije odnosno zatvaranja koštanih defekata, da je bila ošišana te je nosila periku da sakrije ožiljke i s time bilo je 5 mjeseci težeg stupnja, dok da sada postoji trajno naruženje srednjeg stupnja lijevo zatiljno te desno čeono-parijetalno zbog vidljivog operacijskog reza i djelomičnog gubitka kose na tom mjestu s blažim udubljenjem /delevacije/ koštanog dijela poklopaca, a također je i prvostupanjski sud neposrednim opažanjem utvrdio na tjemenu i na čelu desne strane ožiljak od operacije, a također na stražnjem dijelu glave prekrivene kosom, da se radi o vrlo mladoj ženskoj osobi i o trajnom naruženju srednjeg stupnja na vidljivom dijelu tijela tužiteljice glavi, te cijeneći da je tužiteljica nastradala u dobi od 17 godina, zatim utvrđeni stupanj smanjenja životne aktivnosti u omjeru od 35% u vidu trajnih posljedica gdje se smetnje i danas manifestiraju povremenim glavoboljama, povremenim smetnjama vida i ravnoteže, kao i da zaostaje tipični moždani sindrom sa psihoorganskim promjenama i smanjenih fizioloških kapaciteta vezanih uz funkcioniranje središnjeg živčanog sustava, zatim da predmetna ozljeda ima utjecaj na svakodnevne životne i radne aktivnosti te da će se kod tužiteljice preostala funkcionalna sposobnost realizirati na aktivnosti sa skraćenim vremenom uz ulaganje pojačanih napora za zadovoljavanje svih životnih potreba kao i prije ozljede prvostupanjski sud je utvrđuje da tužiteljici po osnovi povrede prava osobnosti pripada pravična novčana naknada u iznosu od 13.100,00 eura, temeljem čl. 1100. ZOO,

-da prigovor tuženika kojim osporava kao previsoko ocijenjen stupanj smanjenja životne aktivnosti od 35% prvostupanjski sud ne prihvaća budući da je vještak usmeno na ročištu od 12. prosinca 2023. pojasnio na temelju kojih nalaza utvrđuje da je dokazan psihoorganski sindrom kod tužiteljice, kao i da je u postotak od 35% uključio i sve posljedice vezano uz taj sindrom ali i bez istoga, a osobito da bi uvažavajući posljedice s područja psihijatrije, te ukoliko bi se vještačenje obavilo i po vještaku psihijatrije stupanj smanjenja životne aktivnosti mogao čak biti i veći od 35%,

-da neosnovano tuženik upire na izostanak pregleda psihologa i neurokirurga nakon 2018. kada nalaz vještaka osporava jer upravo vještak kojeg imenuje sud na temelju medicinske dokumentacije, pregleda tužiteljice te vlastitog iskustva u području svoje specijalnosti ocjenjuje stupanj smanjenja životne aktivnosti, pa tako i u ovom slučaju u omjeru od 35%,

-da imajući u vidu da je tužiteljici tuđa nestručna pomoć bila potrebna u trajanju od cca 480 sati (30 dana x 6 h + 60 dana x 3 h + 120 dana x 1 h), ovaj sud utvrđuje da tužiteljici na ime tuđe pomoći i njege pripada pravična novčana naknada u iznosu od 2.400,00 eura (480 h x 5,00 eura), sve temeljem odredbe čl. 1093. st. 2. ZOO i čl. 223. ZPP,

-da u odnosu na potrebu pojačane prehrane imajući u vidu da je ista tužiteljici bila potrebna u vidu pojačanih unosa vitamina, minerala, voćnih sokova za vrijeme četiri mjeseca po ozljeđivanju, ovaj sud utvrđuje da tužiteljici na ime pojačane prehrane pripada pravična novčana naknada u iznosu od 500,00 eura, sve temeljem odredbe čl. 1093. st. 2. ZOO i čl. 223 ZPP,

-da je temeljem odredbe čl. 1100 st. 1. i 2. ZOO tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično usvojen i tužiteljici po osnovi povrede prava osobnosti s osnova neimovinske štete dosuđen iznos od 13.100,00 eura, te iznos od 2.900,00 po osnovi imovinske štete, ukupno 16.000,00 eura,

-da je preostali zahtjev za nadoknadu neimovinske štete u iznosu od 3.826,00 eura (preko iznosa od 16.000,00 eura do 19.826,00 eura) odbijen kao neosnovan,

-da je tužiteljici priznato pravo na zakonsku zateznu kamatu od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 23. ožujka 2018., na iznos od 13.100,00 eura, a na iznos od 2.900,00 eura počevši od presuđenja pa do isplate,

-da je tužiteljica još u tužbi podnesenoj 18. siječanj 2019. uredila zahtjev u odnosu na sve vidove zatražene štete, pa neosnovano tuženik osporava da nije moguće razlučiti po kojem kriteriju i u kojim iznosima tužiteljica štetu potražuje,

-da prvostupanjski sud nije dopustio preinaku tužbe kao u podnesku od 13. siječanj 2025, jer se ne radi o preinaci tužbe kojom se nakon vještačenja uređuje tužbeni zahtjev u odnosu na opseg štete, već se radi o preinaci u odnosu na tijek zakonske zatezne kamate u odnosu na koju preinaku je tužiteljica prekludirana zaključenjem prethodnog postupka.

9. Dakle, prvostupanjski sud je ocijenio da je tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti u vidu povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje te je pozivom na odredbu čl. 1100. st. 1. ZOO ocijenio da bi tužiteljici za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno/duševno zdravlje pripadao iznos u visini od 13.100,00 eura. Međutim, prema uvjerenju ovog suda, osnovano tužiteljica smatra da joj je prvostupanjski sud s osnova neimovinske štete trebao dosuditi i daljnji iznos od 3.826,00 eura.

9.1. Naime, sukladno odredbi čl. 1100. st. 2. ZOO fizičke boli, različiti oblici duševnih boli i strah nisu samostalni oblik povrede prava osobnosti već su to kriteriji koji zajedno s ostalim okolnostima slučaja utječu na ocjenu suda u kojoj mjeri je pravo osobnosti povrijeđeno. Stoga, po ocjeni ovoga suda, imajući u vidu i okolnosti samoga štetnog događaja, težinu ozljeda, dugotrajno i komplicirano liječenje, da se radi mladoj osobi koja će posljedice trpjeti cijeli život u svim segmentima privatnog i društvenog života, da se radi o naruženosti koja je vidljiva u svakodnevnom životu, da je općepoznata činjenica da je mladim osobama fizički izgled iznimno bitan te imajući u vidu i vrijeme čekanja na naknadu te sve druge okolnosti slučaja kao i značenje povrijeđenog dobra i cilj kojemu služi ta naknada, na način da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO, a imajući u vidu iznose navedene u Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. studenog 2002., br. Su-1331-VI/02 i 1372-11/02 i pravnog shvaćanja zauzetog na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., tužiteljici bi s osnova pretrpljene neimovinske štete, pored dosuđenog iznosa od strane prvostupanjskog suda, pripadao i daljnji iznos od 3.826,00 eura sa zateznim kamatama od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

9.2. Slijedom istoga, neosnovani su žalbeni navodi tuženika kojima osporava visinu dosuđene neimovinske štete tužiteljici pri čemu tuženik, u bitnome, osporava visinu polazeći od tvrdnje da ne prihvaća rezultate provedenog medicinskog vještačenja i da je prvostupanjski sud trebao odrediti novo vještačenje, koji prigovor je kao neosnovan otklonjen.

10. Neosnovani su i žalbeni navodi tuženika kojima osporava tijek kamata na neimovinsku štetu od odštetnog zahtjeva s obzirom da pri donošenju odluke o tijeku zateznih kamata na dosuđenu naknadu štete nastale uporabom prijevoznog sredstva koje podliježe obveznom osiguranju u prometu potrebno cijeniti odredbu čl. 12. st. 4. („Narodne novine“, broj 151/2005., 36/2009., 75/2009., 76/2013., 152/2014., dalje: ZOOP) kao lex specialisa. Navedenom je zakonskom odredbom propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz čl. 12. st. 1. ZOOP oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj Rev-365/2023-2 od 24. travnja 2024. i dr.). Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci broj Rev 373/2022-3 od 29 studenoga 2022. na temelju pitanja: „Jesu li prvostupanjski i drugostupanjski sud pri donošenju odluke o tijeku zateznih kamata na dosuđenu imovinsku i neimovinsku štetu bili dužni cijeniti odredbu čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu i dosuditi tužiteljici zakonske kamate koje teku od dana podnošenja odštetnog zahtjeva odgovornom osiguratelju- tuženiku, neovisno o datumu završetka liječenja tužiteljice i neovisno o danu presuđenja?" prihvatio reviziju tužiteljice, preinačio prvo i drugostupanjsku presudu i dosudio zateznu kamatu od odštetnog zahtjeva.

11. Prvostupanjski sud je prema provedenom vještačenju utvrdio da je tužiteljici trebala tuđa njega i pomoć u trajanju od 480 sati te je pravilnom primjenom odredbe čl. 223. ZPP utvrdio vrijednost cijene sata u iznosu od 5,00 eura pri čemu su neosnovani žalbeni navodi da je utvrđivanjem takve visine cijene sata prvostupanjski sud odstupio od važeće sudske prakse s obzirom da je istu vrijednost sata tuđe pomoći utvrdio primjerice i Županijski sud u Splitu u odluci broj Gž-391/2024 od 5. lipnja 2025., Županijski sud u Slavonskom Brodu u odlukama broj Gž-227/2025 od 1. travnja 2025. i Gž R-22/2025 od 25. ožujka 2025., Županijski sud u Zagrebu u odluci broj Gž-2374/24-2 od 24. rujna 2024, Županijski sud u Dubrovniku u odluci broj Gž- 389/2024 od 10. srpnja 2024. i dr.

12. Nadalje, prvostupanjski sud je utvrdio da je tužiteljica nosila zaštitnu kacigu, koju okolnost tuženik žalbom ne osporava, nego tuženik ističe prigovor doprinosa tužiteljici jer da tužiteljica nije na glavi imala pravilno pričvršćenu kacigu. Međutim, imajući u vidu utvrđenja prvostupanjskog suda; da je tužiteljica zaštitnu kacigu na dan prometne nesreće 14. srpanj 2017. na glavi imala, da je vještak sudske medicine dao jasne razloge na temelju kojih parametara ocjenjuje da je zaštitnu kacigu tužiteljica nosila i to je nedostatak površinskih ozljeda glave koje kod tužiteljice ne nalazi, a da isto potvrđuje i vještak neurokirurg i da takve ozljede kod tužiteljice ne nalazi u medicinskoj dokumentaciji, da je zaštitna kaciga uslijed dinamike prometne nesreće u jednom momentu možebitno ispala (ili nepravilnog vezivanja, ili neki drugi razlog...), ali i da nošenjem zaštitne kacige cijelo vrijeme dinamike ozljeđivanja ne bi opet ni u tom slučaju bilo spriječeno tako jako i teško ozljeđivanje lubanje i mozga, te da tužiteljica i u toj situaciji nošenja zaštitne kacige cijelo vrijeme je isto mogla zadobiti nagnječenje mozga i krvarenja unutar lubanjske šupljine (akceleracijskodeceleracijske ozljede), žalbeni navodi tuženika kojima obrazlaže svoje tvrdnje o potrebi uračunavanja doprinosa tužiteljice nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude.

13. S obzirom da je odredbom čl. 52. st. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/2023.) propisano da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava, da primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka, neosnovani su iscrpni žalbeni navodi tuženika kojima osporava primjenu vrijednosti boda prema važećoj tarifi u vrijeme donošenje odluke o troškovima u konkretnom slučaju (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev 1309/2024-2 od 1. listopada 2024. i dr.). Pri tome tuženik određeno ne prigovara broju i vrstama radnji za koje je tužiteljici dosuđen trošak, a sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

14. Slijedom svega navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude, a prihvatiti žalbu tužiteljice i na temelju čl. 373. toč. 3. ZPP odlučiti kao pod točkom II. izreke ove presude.

15. S obzirom da je tužiteljica uspjela u cijelosti sa tužbenim zahtjevom o kojem je prvostupanjski sud odlučivao, valjalo je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP tužiteljici priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u cijelosti (10.563,03 eura) što zajedno sa troškom vještačenja, koji je prvostupanjski sud pravilno priznao u cijelosti, u iznosu od 1.105,32 eura, ukupno iznosi 11.668,35 eura, a kako je tužiteljici priznat trošak u iznosu od 8.181,46 eura, dužan je tužiteljici nadoknaditi i daljnji trošak u iznosu od 3.486,89 eura sa zateznim kamatama od 21. listopada 2025. (čl. 151. st. 3. ZPP) po kamatnoj stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO, koja se određuje u ostalim odnosima.

16. Tužiteljici je primjenom Tbr. 10. 1. u vezi Tbr. 46. i 54. Tarife priznat trošak sastava žalbe u iznosu od 312,50 eura sa zateznim kamatama od 21. listopada 2025. (čl. 151. st. 3. ZPP) po kamatnoj stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO, koja se određuje u ostalim odnosima.

U Zagrebu 21. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Vesna Žulj