Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj Gž Ob-82/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Ankice Jakovina predsjednice vijeća, Dragice Sirovica Hranilović sutkinje izvjestiteljice i Zinke Bulka članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ID, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Vesna Rogulj, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika KD, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Radmila Bonifačić, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5502/2012-89 od 26. lipnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 21. listopada 2025.,
r i j e š i o j e
Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5502/2012- 89 od 26. lipnja 2026. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja suđeno je:
„I. Nalaže se tuženiku KD, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da isplati tužiteljici ID, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 45.600,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 16. siječnja 2009.godine do dana 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od dana 1. kolovoza 2015. godine do dana 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, od dana 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od dana 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja a za drugo polugodište referentan stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
II. Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za isplatom preko dosuđenog iznosa od 45.600,00 EUR do zatraženog iznosa od 104.565,60 EUR.
III. Nalaže se tužiteljici u roku 15 dana naknaditi parnični trošak tuženiku u iznosu od 7.438,31 EUR.“
2. Protiv navedene presude pod stavcima II. i III. izreke žali se tužiteljica zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i bitne povrede odredaba parničnog postupka, s prijedlogom sudu drugoga stupnja da pobijanu presudu preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.
3. Protiv navedene presude pod stavkom I. izreke žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), s prijedlogom da drugostupanjski sud usvoji žalbu.
4. U odgovoru na žalbu tužiteljice, tuženik se u cijelosti protivi svim žalbenim navodima.
5. Žalbe stranaka su osnovane.
6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 104.565,60 EUR na ime zajedničkih ulaganja stranaka u nekretninu u naravi obiteljsku kuću u [adresa].
7. Ispitujući prvostupanjsku presudu utvrđeno je da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju u žalbi ukazuje tužiteljica, jer obrazloženje ne sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama za presuđenje, zbog čega se ista ne može ispitati, a i činjenično stanje nije u potpunosti utvrđeno, na što ukazuju obje stranke.
8. Među strankama nije sporno da su tužiteljica i tuženik sklopili brak 2. veljače 1980.
9. Sporno je, međutim, koja ulaganja u predmetnu nekretninu, koja je postojala i prije nego što je tužiteljica došla živjeti u zajedničko kućanstvo s tuženikom na adresi [adresa], predstavljaju bračnu stečevinu stranaka, a koja eventualno ulaganja prije sklapanja braka ili nakon faktičnog prestanaka bračne zajednice.
10. Također je sporno je li prije sklapanja braka postojala izvanbračna zajednica stranaka te kada je došlo do faktičnog prestanka njihove bračne zajednice.
11. Prvostupanjski su u obrazloženju navodi:
- da su parnične stranke bile u braku od 2. veljače 1980. do razvoda 2004. godine, time da je zajednički život stranaka započeo početkom kolovoza 1979. godine, a u istoj kući su živjeli i nakon razvoda braka sve do 2011. godine,
- da je u braku stranaka rođeno četvero djece,
- da su stranke živjele u kući koja je najprije bila u vlasništvu oca tuženika, a potom ju je 1982. godine naslijedio tuženik nakon očeve smrti,
- da tijekom trajanja njihovog braka, kao i prije sklapanja braka u istu su vršena određena ulaganja, a nesporno je među strankama da je za vrijeme trajanja bračne zajednice sagrađena garaža, soba na garaži, ulazne stepenice na gornji kat i kuća je proširena u odnosu na staru gradnju,
- da iz nalaza vještaka proizlazi da je vrijednost nekretnine u kolovozu 1979. godine iznosila 86.300,00 EUR te je vrijednost ulaganja stranaka u razdoblju od kolovoza 1979. do srpnja 2004. godine iznosila 91.200,00 EUR,
- da su za vrijeme trajanja braka obje stranke bile zaposlene, ostvarivale prihode, financirale kućanstvo, brinule o djeci, a važnu ulogu je imala i majka tuženika koja je kuhala i također brinula o djeci stranaka,
- da je tužiteljica dobro zarađivala u frizerskom salonu tj. salon je dobro poslovao, a zatvoren je 2002. godine,
- da je tuženik više godina i to od 1983./84. do 1987./88. u istom radio poslije svog posla čime je doprinosio poslovanju salona,
- da je tuženik bio zaposlen u Krašu, a osim rada u frizerskom salonu dodatno je zarađivao u „fušu“ i sviranjem,
- da su obje stranke dizale kredite, a sredstva ulagale u uređenje kuće s time da je tužiteljica prema vlastitim navodima sredstvima kredita uređivala i frizerski salon, kupila auto,
- da su stranke od 1988., a najkasnije od 1990. godine imale odvojene financije, no da su i dalje zajednički brinuli o djeci i vodili kućanstvo, a odvojene financije da ukazuju na poremećaj bračnih odnosa, a ne na prestanak bračne zajednice,
- da iako je tužiteljica ostvarivala veća primanja od tuženika i mogla time više doprinositi u obitelji, a tuženik je pored plaće ostvarivao zaradu sviranjem te je i uložio svoja vlastita sredstva u uređenje kuće, prvostupanjski sud smatra da su stranke zajednički ulagale u gradnju i uređenje kuće, da je imovina nastala proširenjem kuće i adaptacijom zajednička te da je doprinos stranaka u stjecanju takove imovine, podjednak.
12. Radi toga je prvostupanjski sud imajući na umu da su stranke počele živjeti zajedno od 1979. godine, kada je i počela adaptacija kuće, primijenio odredbe Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine" broj 11/78., 45/89. i 59/90., dalje: ZBPO).
13. Odredbom čl. 277. ZBPO bilo je propisano kako je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, ili potječe iz te imovine, njihova zajednička imovina.
14. Prvostupanjski sud primjenjuje i odredbu čl. 287. ZOBPO, prema kojoj se kod utvrđivanja suvlasničkih dijelova udio bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine, a pri tome se vodi računa ne samo o osobnom dohotku i zaradi svakog od bračnih drugova, nego i o pomoći jednog bračnog druga drugome, o radu u domaćinstvu i porodici, brizi oko odgoja i podizanja djece, kao i o svakom drugom obliku rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine.
15. Primjenom naprijed navedenih odredaba, zaključivši da je doprinos stranaka u stjecanju zajedničke imovine podjednak, te imajući u vidu da je vrijednost ulaganja stranaka u razdoblju od kolovoza 1979. do srpnja 2004. godine iznosila 91.200,00 EUR, doprinos tužiteljice u ulaganje u nekretninu utvrđuje u iznosu 45.600,00 EUR, u kojem iznosu prihvaća tužbeni zahtjev, a odbija ga u daljnjem iznosu do zatraženih 104.565,60 eura.
16. Međutim, iz navedenih odredbi proizlazi da je za utvrđivanje bračne stečevine odlučno trajanje bračne zajednice, a ne formalno trajanje braka. Bračna zajednica je sastavni dio braka i može postojati samo unutar braka, brak formalno može trajati i nakon faktičnog prestanka zajedničkog života i zajedničkog privređivanja. U slučaju da faktično zajedništvo prestane prije razvoda, imovina stečena nakon tog prestanka ne ulazi u bračnu stečevinu.
17. Sadržaj spisa ukazuje na mogućnost ranijeg narušavanja i faktičnog prestanka zajedničkog života i zajedničkog privređivanja. Iskazi stranaka i iskazi njihove djece govore o početku razdvajanja i odvojenim financijama krajem 1980-ih godina. Sama tužiteljica u dopunskom iskazu navodi da je „zarada i sve u braku bilo zajedničko do 1988. godine“. S druge strane, navodi o kontinuiranim ulaganjima i aktivnostima na objektu kroz dulje razdoblje ostali su bez potpune ocjene. Iako obje strane navode da su i nakon toga nastavile živjeti u istoj kući, iz iskaza proizlazi da su prihodi, troškovi i financijske obveze bili odvojeni, a tužiteljica je sama financirala potrebe djece, režije i poslovanje frizerskog salona. Prvostupanjski sud nije ocijenio odlučne okolnosti koje bi pokazale je li nakon odvajanja financija i nadalje postojala bračna zajednica u smislu zajedničkog života i privređivanja, ili je zajednica faktično prestala, iako je brak formalno trajao do 2004. godine.
18. Osim toga, nije raspravljena ni tvrdnja tužiteljice da je razdoblje prije sklapanja braka imalo obilježja izvanbračne zajednice, s obzirom na njezine navode da su već tada zajednički ulagali u adaptaciju nekretnine koja je tada bila u vlasništvu tuženikovih roditelja.
19. Nadalje, osnovano žalba tužiteljice ukazuje da prvostupanjski sud nije pravilno utvrdio i ocijenio omjer doprinosa stranaka u stjecanju imovine. Sud je doprinos bračnih drugova ocijenio podjednakim, bez dostatnog obrazloženja, iako iz nalaza financijskog vještaka te iz iskaza svjedoka (djeca stranaka) proizlazi da je tužiteljica tijekom trajanja zajednice ostvarivala veća primanja, financirala troškove kućanstva, podizanje djece i u više navrata samostalno dizala kredite koji su djelom korišteni i za potrebe obitelji i ulaganja u nekretninu. Takve okolnosti, ako se utvrde istinitima, mogu upućivati na to da je doprinos tužiteljice bio veći od doprinosa tuženika.
20. S obzirom na sve navedeno, pobijanu presudu nije moguće pravilno ispitati, pa ju je valjalo ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje temeljem čl. 369. st. 1. i čl. 370. ZPP.
21. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će, uz ponovnu i potpunu ocjenu dokaza utvrditi je li u razdoblju nakon odvajanja financija između stranaka i nadalje postojala bračna zajednica u smislu zajedničkog života i zajedničkog privređivanja, ili je bračna zajednica faktično prestala ranije, ima li razdoblje prije sklapanja braka obilježja izvanbračne zajednice, s obzirom na tvrdnje tužiteljice da su i prije braka zajednički ulagali u adaptaciju nekretnine, iz kojih su sredstava izvršena ulaganja u predmetnu nekretninu te jesu li ista bila zajednička ili isključivo osobna sredstva jednog od bračnih drugova, te, konačno, razmjerno utvrđenim doprinosima svakog od bračnih drugova, odrediti u kojem omjeru su stranke sudjelovale u stjecanju imovine koja se smatra zajedničkom (bračnom) stečevinom, vodeći računa i o doprinosu u vidu rada u kućanstvu, brige o djeci i pomoći u poslovanju drugog bračnog druga te o podizanju i otplati kredita.
22. Kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima parničnog postupka pa će novom odlukom o glavnoj stvari prvostupanjski sud odučiti i o cjelokupnim troškovima postupka.
U Velikoj Gorici 21. listopada 2025.
Predsjednica vijeća
Ankica Jakovina
