Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1761/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Tomislava Aralice kao predsjednika vijeća, Vlatke Fresl Tomašević kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Ilijane Petyo kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Marija Budimir, odvjetnica u Puli, Rovinjska ulica 9, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, zastupane po Općinskog državnom odvjetništvu u Puli-Pola, Građansko upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Pn-295/2018- 57 od 29. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 21. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Pn-295/2018-57 od 29. studenog 2024. u odbijajućem dijelu točke I, II i III izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženoj da tužitelju isplatiti na ime nematerijalne štete iznos od 7.664,74 eura sa pripadajućim zateznim kamatama od presuđenja do isplate dok je u preostalom dijelu zahtjev s te osnove odbijen (točka I izreke) te na ime materijalne štete iznos od 42.568,89 eura sa pripadajućim zateznim kamatama pobliže navedenim u točki II izreke prvostupanjske presude, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja s te osnove odbijen (točka II izreke). Nadalje naloženo je tuženoj da na ime naknade troškova parničnog postupka isplati tužitelju iznos od 8.323,65 era sa pripadajućim zateznim kamatama dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka odbijen (točka III izreke), dok je zahtjev tužene za naknadu troškova postupka u cijelosti odbijen (točka IV izreke).

2. Presudu u odbijajućem dijelu točke I, II i III izreke pobija tužitelj sadržajno zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže preinačenje pobijane presude prema navodima žalbe, uz naknadu troškova odnosno ukidanje iste u pobijanom dijelu i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovni postupak. Traži trošak žalbenog postupka.

3. Žalba tužitelja nije osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koju je tužitelj koju je on pretrpio uslijed neosnovanog lišenja slobode u kaznenom postupku u kojem je pravomoćno oslobođen optužbe.

5. Pošavši od utvrđenja da je tužitelj rješenjem Županijskog suda u Puli – Istražnog centra poslovni broj Kir-758/04 od 28. svibnja 2004. bio lišen slobode i da se u razdoblju od 27. svibnja do 8. studenog 2004. nalazio u pritvoru te da je presudom prvostupanjskog suda poslovni broj K-534/04 od 4. ožujka 2013. oslobođen od optužbe da je počinio kazneno djelo iz čl. 326. st. 1. Kaznenog zakona, koja je preinačena presudom Županijskog suda u Puli – Pola poslovni broj Kž-73/15 od 30. listopada 2015. na način da je optužba protiv tužitelja odbijena sud je utvrdio da je tužitelj u naprijed navedenom razdoblju bio neosnovano lišen slobode pa mu je pozivom na odredbu čl. 14. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 152/17, 70/17 dalje u tekstu ZKP) i čl. 154. i čl. 200. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 3/94, 7-96, 112/99, 88/01, 35/05, dalje u tekstu ZOO/91) u skladu sa nalazom i mišljenjem liječnika vještaka koji je u cijelosti prihvatio tužitelju dosudio naknadu nematerijalne štete zbog povrede prava na slobodu, povrede ugleda i časti, za pretrpljene duševne bolove u iznosu od 7.664,74 eura za zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

6. Pošavši od daljnjih utvrđenja da je činjenica da je tužitelj tijekom 2004. bio neosnovano lišen slobode utjecala na pad prometa tužiteljevog trgovačkog obrta jer dok je bio u pritvoru nije mogao raditi ali i kada je iz pritvora izašao zbog percepcije njegovih kupaca da je kriminalac i da prodaje ukradenu robu zbog čega kupci više nisu kupovati robu na njegovom štandu, da je tužitelj gubio na zaradi, da tužitelj ima pravo na naknadu izgubljene zarade od tužene ali samo za razdoblje 2004. i 2005. budući je iz pritvora pušten početkom studenog 2004. te mu je trebao određeni period kako bi se reintegrirao u društvo te nastavio poslovati sa tvojim trgovačkim obrtom, dok u odnosu na daljnji period od 2006. do zatvaranja obrta 2010. njegov zahtjev nije osnovan jer gubitak na zaradi u tom daljnjem periodu nije bio u uzročnoj vezi sa neosnovanim lišenjem slobode sud prvog stupnja sukladno nalazu i mišljenju financijskog vještaka dosudio je tužitelju s te osnove za 2004. i 2005. iznos od 42.568,89 eura sa pripadajućim zateznim kamatama, dok je zahtjev za period od 2006. do 2010. kao neosnovan odbio.

7. Suprotno tvrdnjama žalitelja, nisu pobijanom presudom ni postupkom koji joj je prethodio počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, tako ni ona iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP a na koju sadržajno ukazuje. O odlučnim činjenicama pobijana presuda ima jasne i dostatne razloge i nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

8. Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (članak 8. ZPP) valjano utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, time da u svojoj žalbi tužitelj navodi neodlučne činjenice prema kojima bi činjenično stanje ostalo pogrešno ili nepotpuno utvrđeno. Prema tome ne postoji niti žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 355. ZPP-a).

9. U ovoj žalbenoj fazi postupka, a kako to proizlazi iz navoda žalbe tužitelja sporan je dosuđeni tijek zateznih kamata na nematerijalnu štetu te preostali (odbijeni ) iznos materijalne štete.

10. Suprotno mišljenju žalitelja pravilno je sud prvog stupnja prilikom odlučivanja u ovoj pravnoj stvari primijenio odredbe ZOO/91. To iz razloga što je mjerodavni propis kod odlučivanja po pitanjima obveznih odnosa onaj koji je bio važeći u vrijeme nastanka određenog odnosa temeljem kojih stranka potražuje ispunjenje nekog njenog prava koji iz istog proizlazi. Naime, odredbom čl. 1163. st. 1. Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05) propisano je da se odredbe tog zakona neće primjenjivati na obvezne odnose koji su nastali prije stupanja na snagu tog zakona. Dakle, ZOO/05 primjenjuje se na obvezno pravne odnose nastale nakon njegovog stupanja na snagu tj. nakon 1. siječnja 2006. (čl. 1165.). Posljedično navedenom, a imajući u vidu da se tužitelj neosnovano nalazio u pritvoru tijekom 2004. (zbog čega i potražuje naknadu štete u ovoj pravnoj stvari od tužene), kada je na snazi bio ZOO/91, neovisno o činjenici što je tijekom 2014., nakon provedenog kaznenog postupka, pravomoćnom presudom oslobođen kaznene odgovornosti odnosno što je tijekom 2014. optužba protiv tužitelja odbijena, mjerodavni propis za odlučivanje o njegovom zahtjevu za naknadu štete u ovoj pravnoj stvari je ZOO/91.

11. Nastavno na navedeno pravilno je sud prvog stupnja zatezne kamate na nematerijalnu štetu koju je dosudio u visini (koja je u žalbenoj fazi između stranaka nesporna) koju je utvrdio po cijenama u vrijeme presuđenja, dosudio tužitelju od presuđena do isplate, pozvavši se na odredbu čl. 277. st 1. ZOO/91, imajući u vidu da odredbama ZOO/91 nije bilo propisivao da bi naknada nematerijalne štete dospijevala podnošenjem zahtjeva, a kako to potražuje tužitelj.

12. Nisu osnovani niti žalbeni navodi tužitelja vezani za dosuđenu naknadu materijalne štete s naslova izgubljene zarade. Naime, pri ocjeni da li je došlo do izmakle koristi u smislu odredbe čl. 155. ZOO/91 uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovnom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima. Dakle, osnovano je bilo potraživati naknadu štete, u konkretnom slučaju, zbog izgubljene koristi u vremenu kada tužitelj nije bio u mogućnosti obavljati poslove kojim se bavio do pritvaranja i ostvarivao zaradu te u vremenu koje bi po redovnom tijeku stvari bilo potrebno da se nakon izlaska iz pritvora tužitelj integrira u društvo te nastavi poslovati sa tvojim trgovačkim obrtom, koje je i po stavu ovog suda drugog stupnja primjereno u konkretnom slučaju u trajanju do kraja 2005. Ne može se prihvatiti tvrdnja tužitelja da bi po redovnom tijeku stvari, kroz daljnjih 5 godina, do zatvaranja njegovog obrta ostvarivao istu dobit koju je ostvario u godini koja je prethodila 2003. a imajući u vidu nastupanje inflacije i financijske krize, promjene omjera ponude i potražnje na tržištu, otvaranje trgovačkih lanaca koji imaju trgovine sa jeftinom robom što je sve zasigurno promijenilo i kupovne navike i kupovne mogućnosti građana kao niti da bi za smanjenje njegovih prihoda na štandu bilo isključivo u uzročno posljedičnoj vezi s njegovim pritvaranjem. Pri tome sud iz provedenih dokaza nije mogao utvrditi da bi u nekoj mjeri (niti eventualno u kojoj mjeri), u tom razdoblju od daljnjih 5 godina, nakon 2005. došlo do smanjenja zarade tužitelja upravo zbog njegovog neosnovanog pritvaranja niti, kako to pogrešno smatra tužitelj, iz iskaza saslušanih svjedoka, koji nisu decidirano iskazivali o tom razdoblju već o razdoblju nakon pritvaranja tužitelja. Pravilno sud prvog stupnja utvrđuje da poslovanje bilo kojeg obrta, pa i tužiteljevog, po redovitom tijeku stvari u periodu od 7 godina mogu utjecati više faktora koji mogu imati posljedice na redovito poslovanje i bez događaja vezanih za neosnovano lišenje slobode.

13. Slijedom navedenog na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno je sud prvog stupnja primijenjeno materijalno pravo iz čl. 185. st. 2., čl. 189. i čl. 195. ZOO kada je djelomično prihvatio taj dio tužbenog zahtjeva te naložio tuženoj da tužitelju naknaditi pretrpljenu štetu s naslova izgubljene zarade koju je pretrpio u 2004. i 2005. u dosuđenim iznosima sa pripadajućim zateznim kamatama sukladno nalazu i mišljenju financijskog vještaka koji nalaz tužitelj žalbom ne osporava.

14. I odluka o troškovima postupka pravilna je kako po osnovi (čl. 154. st. 2. ZPP) tako i po visini (čl. 155 st. 1. ZPP) troškova koji su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 112/12, 103/14, 118/14, 107/15, 57/22 i 126/22).

15. Slijedom navedenog valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu 21. listopada 2025.

Predsjednik vijeća:

Tomislav Aralica