Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-3312/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Tomislava Aralice kao predsjednice vijeća, Vlatke Fresl Tomašević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i, Ilijane Petyo kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice DM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Goranu Šljiviću, odvjetniku u Rovinju, Augusto Ferri 35, protiv tužene Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Petrinjska 59, OIB: 53056966535, zastupana po punomoćniku Saši Poldanu, odvjetniku iz Odvjetničkog ureda Poldan, Gatara, Vižintin, Komorski, Primorac u Rijeci, Jadranski trg 4/II, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli – Pola, Stalna služba u Rovinju - Rovigno, poslovni broj P-287/2023-31 od 19. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 21. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli – Pola, Stalna služba u Rovinju - Rovigno, poslovni broj P- 287/2023-31 od 19. ožujka 2024., u točki I izreke.
II Preinačuje se presuda Općinskog suda u Puli – Pola, Stalna služba u Rovinju - Rovigno, poslovni broj P-287/2023-31 od 19. ožujka 2024., u dijelu točke II izreke kojom je prihvaćen zahtjev za isplatu glavnice u iznosu od 7.046,38 eura i u točki III izreke kojim je prihvaćen zahtjev za isplatu iznosa od 6.017,79 eura sa zateznim kamatama od 30. rujna 2015. pa do isplate i sudi:
Odbija se zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa glavnice od 7.046,38 eura i zahtjev za isplatu iznosa od 6.017,79 eura sa zateznim kamatama od 30. rujna 2015. pa do isplate kao neosnovan.
r i j e š i o j e
I Prihvaćaju se kao djelomično osnovana žalba tuženika i ukida presuda Općinskog suda u Puli – Pola, Stalna služba u Rovinju - Rovigno, poslovni broj P- 287/2023-31 od 19. ožujka 2024. u dijelu točke II izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata iznose
- 21,47 eura od 30. studenoga 2007. do isplate;
- 21,36 eura od 31. prosinca 2007. do isplate;
- 21,74 eura od 31. siječnja 2008. do isplate;
- 21,95 eura od 29. veljače 2008. do isplate;
- 22,31 eura od 31. ožujka 2008. do isplate;
- 21,76 eura od 30. travnja 2008. do isplate;
- 42,92 eura od 31. svibnja 2008. do isplate;
- 43,45 eura od 30. lipnja 2008. do isplate;
- 42,66 eura od 31. srpnja 2008. do isplate;
- 42,70 eura od 31. kolovoza 2008. do isplate;
- 43,15 eura od 30. rujna 2008. do isplate;
- 46,66 eura od 31. listopada 2008. do isplate;
- 44,30 eura od 30. studenoga 2008. do isplate;
- 47,28 eura od 31. prosinca 2008. do isplate;
- 47,73 eura od 31. siječnja 2009. do isplate;
- 47,93 eura od 28. veljače 2009. do isplate;
- 47,34 eura od 31. ožujka 2009. do isplate;
- 47,45 eura od 30. travnja 2009. do isplate;
- 46,56 eura od 31. svibnja 2009. do isplate;
- 45,91 eura od 30. lipnja 2009. do isplate;
- 46,06 eura od 31. srpnja 2009. do isplate;
- 46,39 eura od 31. kolovoza 2009. do isplate;
- 46,35 eura od 30. rujna 2009. do isplate;
- 46,00 eura od 31. listopada 2009. do isplate;
- 46,63 eura od 30. studenoga 2009. do isplate;
- 47,13 eura od 31. prosinca 2009. do isplate;
- 47,85 eura od 5. veljače 2010. do isplate;
- 47,67 eura od 1. ožujka 2010. do isplate;
- 48,65 eura od 31. ožujka 2010. do isplate;
- 48,45 eura od 30. travnja 2010. do isplate;
- 48,79 eura od 31. svibnja 2010. do isplate;
- 51,96 eura od 30. lipnja 2010. do isplate;
- 51,29 eura od 31. srpnja 2010. do isplate;
- 4,35 eura od 31. kolovoza 2010. do isplate;
- 4,28 eura od 31. listopada 2010. do isplate;
- 4,19 eura od 30. studenoga 2010. do isplate;
- 4,38 eura od 31. prosinca 2010. do isplate;
- 4,62 eura od 31. prosinca 2010. do isplate;
- 4,44 eura od 31. siječnja 2011. do isplate;
- 4,49 eura od 28. veljače 2011. do isplate;
- 4,41 eura od 31. ožujka 2011. do isplate;
- 4,42 eura od 30. travnja 2011. do isplate;
- 4,73 eura od 1. lipnja 2011. do isplate;
- 4,72 eura od 30. lipnja 2011. do isplate;
- 4,72 eura od 8. kolovoza 2011. do isplate;
- 4,72 eura od 13. rujna 2011. do isplate;
- 4,72 eura od 17. listopada 2011. do isplate;
- 4,71 eura od 22. studenoga 2011. do isplate;
- 4,71 eura od 20. prosinca 2011. do isplate;
- 4,69 eura od 17. siječnja 2012. do isplate;
- 4,68 eura od 20. veljače 2012. do isplate;
u dijelu točke izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznose
- 35,27 eura od 30. lipnja 2010. do isplate;
- 42,56 eura od 31. srpnja 2010. do isplate;
- 57,74 eura od 31. kolovoza 2010. do isplate;
- 53,10 eura od 31. listopada 2010. do isplate;
- 45,62 eura od 30. studenoga 2010. do isplate;
- 61,39 eura od 31. prosinca 2010. do isplate;
- 81,46 eura od 31. prosinca 2010. do isplate;
- 67,25 eura od 31. siječnja 2011. do isplate;
- 72,23 eura od 28. veljače 2011. do isplate;
- 65,90 eura od 31. ožujka 2011. do isplate;
- 67,04 eura od 30. travnja 2011. do isplate;
- 93,38 eura od 1. lipnja 2011. do isplate;
- 93,39 eura od 30. lipnja 2011. do isplate;
- 93,39 eura od 8. kolovoza 2011. do isplate;
- 93,39 eura od 13. rujna 2011. do isplate;
- 93,39 eura od 17. listopada 2011. do isplate;
- 93,39 eura od 22.studenoga 2011. do isplate;
- 93,39 eura od 20. prosinca 2011. do isplate;
- 92,61 eura od 17. siječnja 2012. do isplate;
- 92,61 eura od 20. veljače 2012. do isplate;
- 91,52 eura od 19. ožujka 2012. do isplate;
- 91,52 eura od 17. travnja 2012. do isplate;
- 91,52 eura od 15. svibnja 2012. do isplate;
- 91,52 eura od 10. srpnja 2012. do isplate;
- 91,52 eura od 19. srpnja 2012. do isplate;
- 91,52 eura od 17. kolovoza 2012. do isplate;
- 91,52 eura od 18. rujna 2012. do isplate;
- 91,52 eura od 16. listopada 2012. do isplate;
- 91,52 eura od 19. studenoga 2012. do isplate;
- 91,52 eura od 18. prosinca 2012. do isplate;
- 91,52 eura od 17. siječnja 2013. do isplate;
- 91,52 eura od 19. veljače 2013. do isplate;
- 99,25 eura od 19. ožujka 2013. do isplate;
- 99,92 eura od 16. travnja 2013. do isplate;
- 96,89 eura od 21. svibnja 2013. do isplate;
- 87,47 eura od 17. lipnja 2013. do isplate;
- 87,23 eura od 17. srpnja 2013. do isplate;
- 89,55 eura od 21. kolovoza 2013. do isplate;
- 93,26 eura od 16. rujna 2013. do isplate;
- 98,39 eura od 25. listopada 2013. do isplate;
- 95,74 eura od 29. studenoga 2013. do isplate;
- 97,62 eura od 16. siječnja 2014. do isplate;
- 99,75 eura od 14. veljače 2014. do isplate;
- 87,90 eura od 14. veljače 2014. do isplate;
- 90,33 eura od 14. ožujka 2014. do isplate;
- 89,54 eura od 14. travnja 2014. do isplate;
- 86,84 eura od 26. svibnja 2014. do isplate;
- 85,98 eura od 13. lipnja 2014. do isplate;
- 86,37 eura od 14. srpnja 2014. do isplate;
- 89,43 eura od 14. kolovoza 2014. do isplate;
- 92,00 eura od 16.rujna 2014. do isplate;
- 91,47 eura od 15. listopada 2014. do isplate;
- 93,69 eura od 14. studenoga 2014. do isplate;
- 95,20 eura od 15. prosinca 2014. do isplate;
- 94,31 eura od 15. siječnja 2015. do isplate;
- 95,52 eura od 16. veljače 2015. do isplate;
- 95,52 eura od 16. ožujka 2015. do isplate;
- 95,52 eura od 15. travnja 2015. do isplate;
- 95,52 eura od 15. svibnja 2015. do isplate;
- 95,52 eura od 15. lipnja 2015. do isplate;
- 95,52 eura od 17. srpnja 2015. do isplate;
- 95,52 eura od 17. kolovoza 2015. do isplate;
- 95,52 eura od 16. rujna 2015. do isplate;
- 95,52 eura od 19. listopada 2015. do isplate;
i u točki IV izreke i u tom se dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.
II Ostavlja se da se o troškovima žalbenog postupka odluči u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja utvrđene su ništetnim dijelovi odredbe toč. 7. i 2. Ugovora o kreditu br. [broj kredita] koji su sklopili tužiteljica kao korisnik kredita i tuženika kao davatelj kredita (u daljnjem tekstu ugovora o kreditu) u dijelu kojim je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF i odredbe ugovora o kreditu u dijelu kojim je određena promjenjiva kamatna stopa sukladno odluci banke o kamatnim stopama ili drugog akta banke (točka I izreke). Naloženo je tuženoj da tužiteljici isplati iznos od 7.046,38 eura i to iznos od 1.471,83 eura zajedno sa zateznim kamatama pobliže navedenim u točki IIA izreke po osnovi preplaćenih iznosa temeljem ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope te iznos od 5.574,55 eura zajedno sa zateznim kamatama pobliže navedenim u točki IIB izreke na ime neosnovano naplaćenih iznosa s osnove nepoštene odredbe o valutnoj klauzuli (točka II izreke) kao i iznos od 6.017,79 eura na ime razlike glavnice koja je nastala prilikom konverzije s kamatom tekućom na taj iznos od 30. rujna 2015. do isplate (točka III izreke). Isto tako naloženo je tuženici naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 2.924,58 eura s pripadajućim zateznim kamatama tekućima od dana presuđenja pa do isplate (točka IV izreke) dok je u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadnom troškova postupka odbijen kao neosnovan (točka V izreke).
2. Protiv prvostupanjske presude u točkama I, II, III i IV izreke žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači na način da sud drugog stupnja odbije tužbeni zahtjev u cijelosti odnosno da istu ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.
3. Žalba tuženika djelomično je osnovana.
4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnosti ugovornih odredbi ugovora o kredita o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF kao i zahtjev za isplatu plaćenih iznosa po osnovi ništetnih dijelova ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF sadržanih u predmetnom potrošačkom ugovoru za koji je provedena konverzija sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/15, dalje ZID ZPK/15).
5. Pošavši u bitnom od utvrđenja da je tužiteljica kao korisnik kredita sa tuženikom sklopila ugovor o kreditu kojim joj je odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti od 89.700,00 CHF s redovnom kamatnom stopom od 4,95% godišnje promjenjivom u skladu s odlukom o kamatnim stopama kreditora s rokom otplate 348 mjeseci, da su tužiteljica i tuženik sklopili i Dodatak ugovora o kreditu 17. veljače 2016. sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju, na temelju pisanog prihvata izračuna konverzije od strane korisnika kredita te regulirali konverziju kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, da zaključenje istog nema nikakvog utjecaja na osnovanost tužbenog zahtjeva, da su odredbe prema kojem banka određuje da je kamatna stopa promjenjiva u skladu s odlukom o kamatnim stopama kreditora nepoštene i nejasne i stoga ništetne, da su iste ništetne s obzirom da u predmetnim ugovorima nisu jasno određeni parametri za promjenu kamatne stope, a budući da ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi predstavlja odredbu unaprijed formuliranog standardnog ugovora tuženika da se o istoj nije pojedinačno pregovaralo, da promjenjiva kamatna stopa mora biti razumljiva i određena parametrima koji će biti razumljivi korisnicima kredita kako ne bi došli u poziciju da samo mogu primiti obavijest o odluci banke bez da na nju mogu reagirati i o istom pregovarati, da su ugovorne odredbe ugovora o kreditu kojima se glavnica veže za valutu CHF i ugovara obračun kamate u CHF za tužiteljicu kao prosječnog klijenta banka također nepoštene i nerazumljive jer tužiteljici nije na valjan način objašnjena posljedica i doseg takve ugovorne odredbe kao potrošaču, dok su banke kao trgovci bile svjesne rizika za tužiteljicu kao potrošača zbog ugovaranja ovog kredita uz primjenu valutne klauzule u CHF te da je i ta ugovorna odredba o valutnoj klauzuli predstavlja odredbu unaprijed formuliranog standardnog ugovora tuženika o kojoj se također nije pojedinačno pregovaralo, da je u postupku pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji se je vodio pod posl.br. P- 1401/12 presudom od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. pravomoćno utvrđeno da je, između ostalih, tuženik u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku tužene banke o promjeni stope ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, čime je tuženik postupio suprotno tada važećim Zakonima o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03 u daljnjem tekstu ZZP/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. pa do 6. kolovoza 2007., a nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09 u daljnjem tekstu ZZP/07), da je u kolektivnom sporu radi zaštite prava i interesa potrošača Visoki trgovački sud Republike Hrvatske pod posl.br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, a koje shvaćanje prihvaća i Vrhovni sud RH u odluci Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. te je u navedenom postupku pravomoćno utvrđeno da su tužene banke među kojima je i ovdje tuženik u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime su banke postupile suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. tada važećeg ZZP/03 u razdoblju do 6. kolovoza 2007. da od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. suprotno odredbama čl. 96. i čl. 97. ZZP/07 sud prvog stupnja utvrdio je, pozvavši se na odredbe ZZP/03, da su navedene odredbe ništetnim te utvrdivši da tužiteljica ima pravo na povrat preplaćenih iznosa temeljem ništetnih odredbi o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli tužiteljici s tog naslova, sukladno nalazu i mišljenju financijskog vještaka, dosudio iznos od 7.046,38 eura za preplatu na ime kamata između izvršenih uplata i iznosa koje bi uplatila da se od početka otplate primjenjivala početno ugovorena kamatna stopa i na ime preplate zbog rasta tečaja zbog valutne klauzule CHF između izvršenih uplata i iznosa koje bi uplatila da je tečaj CHF bio jednak tečaju na dan isplate kredita, sve sa kamatama na pojedine iznose, kao i iznos od 6.017,79 eura sa zateznim kamatama tekućim od 30. rujna 2015. do isplate na ime razlike glavnice koja je nastala prilikom konverzije uz primjenu odredaba čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 u daljnjem tekstu: ZOO-a) i čl. 1111. ZOO, pri tom otklonivši kao neosnovan prigovor zastare.
6. Neosnovani su i žalbeni navodi tuženika vezani za stajalište prvostupanjskog suda o neosnovanosti prigovora zastare potraživanja, koje je u skladu s Objedinjenim pravnim shvaćanjem Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF zauzetom u vidu zaključka na sjednici održanoj 31. siječnja 2022., koje pravno shvaćanje je prihvaćeno i kroz sudsku praksu ovog suda. Valja navesti i da je svoj stav u odnosu na navedeno Objedinjeno pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izrazio i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj: U-III-3202/2023 od 26. rujna 2024. u kojoj je navedeno da su "…time sudska vijeća Vrhovnog suda ispunila ustavnu obvezu iz čl. 115. st. 3. Ustava da pored zakonskih pravila koja uređuju zastaru, primijene izravno čl. 29. st. 1. Ustava i čl. 6. st. 1. Konvencije i osiguraju da njihovo tumačenje zakona ne predstavlja neproporcionalno ograničenje prava na pristup sudu".
7. Odredba čl. 502.c ZPP određuje da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, time da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se osoba na njih pozvati, za zaključiti je da u ovom postupku sud obvezuju odluke iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, koje utvrđuju da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, odnosno da navedene odluke imaju direktni učinak i obvezuju sudove i da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošači mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude.
8. Sudovi su u navedenim presudama donesenim u postupku radi kolektivne zaštite potrošača, proveli test neravnoteže (analizom činidbe i protučinidbe), kao i test nesavjesnosti te su svoju ocjenu o nesavjesnosti banaka, između ostaloga i tuženika, utemeljili u bitnom na činjenicama da trgovac nije potrošaču dao dovoljno informacija u fazi pregovaranja i zaključivanja ugovora o kreditu, a koje su bile važne za donošenje informirane odluke, da potrošača nisu upoznali s rizicima koji za njega proizlaze iz ugovora o kreditu, da potrošača nisu informirali o uvjetima jednostrane promjene kamatne stope (prema odluci trgovca), da je bila riječ o ugovorima u kojima je obveza potrošača ovisila o promjenjivim elementima (valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa), da su sporne odredbe u standardni ugovor ušle na inicijativu trgovaca (banaka), da su banke u vrijeme sklapanja ugovora trebale voditi računa i o interesima druge strane i odrediti neku referentnu vrijednost, da je nepošteno koristiti se odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a kojima su banke bile ovlaštene jednostrano promijeniti obvezu potrošača, da su potrošači bili u ovisnom položaju, jer nisu imali drugu mogućnost doći do novčanih sredstava izvan kredita, da potrošači nisu mogli imati utjecaj (reklamacijom) na izmjenu jednostrane odluke banke u pogledu promjene kamatne stope, a koji test nesavjesnosti su sudovi proveli s obzirom na okolnosti prije sklapanja ugovora o kreditu, odnosno prilikom pregovaranja o uvjetima kredita.
9. Prvostupanjski sud je u svojoj odluci dao dostatne i odlučne razloge o primjeni utvrđenja iz spora za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, pravilno utvrđujući da je tužiteljica predmetni ugovor o kreditu zaključila kao potrošač u smislu odredbe čl. 3. toč. 1. ZZP/03 kao i da tuženik, na kojem je teret dokaza sukladno odredbi čl. 81. st. 4. istog Zakona, nije dokazao postojanje okolnosti koje bi isključile pretpostavke za primjenu direktnog učinka tih odluka u konkretnom slučaju, pa tako ni da je pregovarala sa tužiteljicom ni da ju je unatoč tome što u ugovoru o kreditu nisu navedeni nikakvi parametri ostvarenjem kojih bi bila ovlaštena mijenjati redovnu kamatu prije sklapanja ugovora o tome obavijestila na drugi način, kao ni da bi ju u potpunosti informirala o svim mogućim rizicima ugovaranja valutne klauzule u CHF za buduće obveze.
10. Kako su odredbe o ugovorenoj kamati i valutnoj klauzuli glavnice u CHF sadržajno izražene na način kao i one, koje su pravomoćnim presudama u postupku kolektivne zaštite potrošača utvrđene ništetnima te ne postoje okolnosti koje bi ukazivale da je postupanje tuženika prilikom ugovaranja promjenjive kamatne stope i valute CHF uz koju je vezana glavnica kredita između stranaka bilo drugačije od utvrđenog u navedenim sudskim postupcima, to je prvostupanjski sud osnovano zaključio da su iste ništetne.
11. Što se tiče žalbenih navoda o zakonitosti i opravdanosti ugovaranja promjenjivosti kamatne stope i valutne klauzule, valja reći da nije sporna zakonitost ugovaranja promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, već je odlučujući način ugovaranja. Obzirom da u ovom konkretnom slučaju iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je ugovorena redovna kamatna stopa promjenjiva jednostranom odlukom banke, a da se prije zaključenja nije pojedinačno pregovaralo o egzaktnim parametrima i metodi izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača, a valutna klauzula u CHF je ugovorena bez da je tuženik u cijelosti informirao tužiteljicu o rizicima promjene tečaja CHF, a to znači o svim parametrima bitnim za donošenje odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužiteljice, to je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te je na isto pravilno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da su sporni dijelovi odredbi ugovora o kreditu ništetni, te isto nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima tuženika.
12. Nadalje treba reći da nije sporno da je između stranaka zaključen Dodatak Ugovoru o kreditu 18. siječnja 2016. kojim je izvršena konverzija kredita prema odredbama ZID ZPK.
13. U oglednom postupku koji se vodio u predmetu Gos-1/2019, odgovarajući na pitanje važno za jedinstvenu primjenu prava Vrhovni sud RH je dao sljedeći odgovor: „Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ br. 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.“ Ustavni sud Republike Hrvatske rješenjem broj U- I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom ZID ZPK/15.
14. ZID ZPK/15 predstavlja lex specialis u odnosu na opće odredbe obveznog prava u dijelu kojim se njime drugačije uređuju pojedini ugovorni odnosi i njihovi pravni učinci, i njime je stvorena pravna osnova za zaključivanje sporazuma u obliku dodatka ugovoru. Stoga dodatak ugovoru svoje izvorište ima u tom prisilnom propisu ocijenjenom suglasnim s Ustavom Republike Hrvatske (u tom smislu i ovaj sud u rješenju D1/19 od 4. ožujka 2020.) pa se odredbe Dodatka zaključenog među parničnim strankama ne mogu ocijeniti nepoštenima niti posljedično ništetnima. Iako je riječ o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, te je odredbe unaprijed formulirao zakonodavac, a ne banka, pa se njegove odredbe ne mogu ocjenjivati jednako kao odredbe koje je unaprijed sastavio trgovac i o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, što proizlazi iz odredbe čl. 49. st. 5. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 41/14 i 110/15, dalje ZZP/14).
15. Odredbe Dodatka ugovoru koji je sklopljen u skladu sa ZID ZPK/15 odraz su prisilnih zakonskih odredbi ZID ZPK/15 zbog kojeg se ne primjenjuje odredba čl. 49. st. 1 i 5. ZZP/14, važećeg u vrijeme sklapanja Dodatka ugovoru pa kako se radi o propisu koji je prošao test ocjene ustavnosti njegovih odredbi, koje je unaprijed odredio zakonodavac, a ne tuženik, obvezuju stranke jer nemaju elemenata koji bi im davali značenje nepoštenosti sa posljedicom ništetnosti.
16. Odredbom čl. 19.b. ZID ZPK/15 propisano je osnovno načelo konverzije i to da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.
17. Nastavnom odredbom čl. 19.c st.1. ZID ZPK/15 propisan je način izračuna konverzije kredita i to na način da se:
1. na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se iznosom početno odobrene glavnice smatra iznos koji je zadužen u poslovnim knjigama vjerovnika, a koji iznos može biti veći od isplaćenog iznosa zbog tečajne razlike zbog kupoprodaje deviza prilikom isplate kredita,
2. umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF,
3. početno utvrđeni otplatni plan kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF uključujući sve njegove izmjene, na temelju kojeg su izračunati obroci odnosno anuiteti u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, zamijeni novim otplatnim planom izračunatim u skladu s toč. 1. i 2. ovoga stavka, a na temelju kojeg se izračunavaju novi obroci odnosno anuiteti u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, uzimajući u obzir sve izmjene ugovornih uvjeta koji se odnose na iznos, namjenu i rokove dospijeća glavnice te iznos, vrstu i razdoblje promjene kamatnih stopa i ostale promjene koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu uvjetovale izmjenu početno utvrđenog otplatnog plana i obroka odnosno anuiteta,
4. iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka odnosno anuiteta u CHF i kunama s valutnom klauzulom u CHF (osim uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije) pretvore u EUR i u valutnu klauzulu u EUR po tečaju primjenjivom na datum uplate, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Takvi iznosi pretvoreni u EUR i valutnu klauzulu u EUR predstavljaju osnovu za namirenje obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR iz toč. 3. ovoga stavka, pri čemu se poštuje redoslijed namirenja dospjelih obveza sukladno općim uvjetima vjerovnika, ali ne obračunavaju zatezne kamate, 5. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR ako iznos preplate ne prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz toč. 3. ovoga stavka, koristi za namirenje budućih obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR koji će dospjeti na način da se sukcesivno kod plaćanja budućeg obroka odnosno anuiteta koji će dospjeti iznos do najviše 50% dospjelog obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR namiri preplatom, sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi, pri čemu ako iznos preplate prelazi više od 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz toč. 3. ovoga stavka, vjerovnik i potrošač sporazumom definiraju način iskorištavanja iznosa preplate iznad 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, a ako iznos preplate prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz toč. 3. ovoga stavka, vraća potrošaču od strane vjerovnika u roku od 60 dana od datuma prihvata konverzije od strane potrošača, time da se iznos preplate iz ove točke preračunava u kune po tečaju na dan 30. rujna 2015. i na njega vjerovnik nije dužan obračunati kamatu niti tečajnu razliku, već njih snosi potrošač,
6. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR na način iz toč. 4. ovoga stavka manji od ukupnog iznosa obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih na način iz toč. 3. ovoga stavka, namiri vjerovniku od strane potrošača sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača, a obveze po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR nastave ispunjavati od strane potrošača,
7. iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR utvrđuje na dan 30. rujna 2015., kao razlika novog otplatnog plana utvrđenog sukladno toč. 3. ovoga stavka i uplaćenih iznosa utvrđenih sukladno toč. 4. ovoga stavka, pri čemu iznos preplate utvrđen u toč. 5. ovoga stavka ne umanjuje iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR, a manje uplaćeni iznos utvrđen u toč. 6. ovoga stavka namiruje se sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača.
18. Nepoštene (i ništetne) ugovorne odredbe o jednostranoj promjeni stope ugovorne kamate i valutnoj klauzuli u CHF iz Ugovora o kreditu nakon sklapanja Dodatka Ugovoru ne obvezuju tužiteljicu jer su zamijenjene na način kao da je za cijelo ugovoreno vrijeme kredit bio ugovoren s valutnom klauzulom u EUR uz promjenjivu kamatnu stopu za kredite s valutnom klauzulom u EUR. Parnične stranke su sklapanjem Dodatka Ugovoru izvršile konverziju kredita u skladu s prisilnom odredbom čl. 19.c ZID ZPK/15 na način da su svi iznosi plaćeni na ime otplate Ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF tijekom otplate kredita do dana obračuna konverzije (osim onih koji su eventualno plaćeni na ime zateznih kamata zbog zakašnjenja tužitelja u plaćanju dospjelih obveza, naknada i troškova iz čl. 19.c st. 1. toč. 4. ZID ZPK/15) uzeti u obračun konverzije na način i pod uvjetima kako je određeno specijalnim propisom – ZID ZPK/15. Na trgovcu tj. banci je bila obveza da potrošaču ponudi sklapanje dodatka ugovora o kreditu čiji je sadržaj u pogledu načina izračuna konverzije u cijelosti određen ZID ZPK/15, dok je potrošaču sklapanje takvog dodatka bilo ostavljeno na izbor, a u konkretnom slučaju tužiteljica je kao potrošač prihvatila ponudu i Dodatak je zaključen i izvršen u skladu s odredbama ZID ZPK/15 te izaziva pravne učinke.
19. Tako je sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu sukladno odredbi čl. 19.c ZID ZPK/15 osiguran povrat stečene koristi banke, putem korištenja uplata potrošača za namirenje dospjelih i budućih obroka kredita u EUR koji je zamijenio kredit u CHF, a do njegova sklapanja je došlo na temelju pristanka potrošača kojemu su bile poznate sve posljedice konverzije.
20. Kraj činjenice da je tuženik postupio na temelju kogentnih odredbi ZID ZPK/15 jer je utvrđeno da je u izračun konverzije uvrstio sve iznose koje je za vrijeme otplate kredita primio od tužiteljice, uključivo i razliku između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema promijenjenoj kamatnoj stopi i anuiteta koji bi bio obračunat da je primijenjena kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi na kredite u valuti euro, kao i sve svote koje je primio uz primjenu valutne klauzule u CHF, uključivo i razliku između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema primijenjenom tečaju i tečaja koji je bio važeći na dan korištenja kredita te su stranke suglasno utvrdile ukupno potraživanje tuženika na dan sklapanja Dodatka, razlike koje tužiteljica zahtijeva tužbom, nakon zaključenog Dodatka nisu (više) u imovini tuženika bez pravne osnove pa nisu ispunjene pretpostavke za povrat iznosa propisane člankom 1111. ZOO.
21. Primjena ZID ZPK/15 kao posebnog propisa derogira opće odredbe ZOO o pravnim posljedicama ništetnosti tako da se svote koje su plaćene na temelju nepoštenog dijela odredbe o jednostranoj izmjeni stope redovne kamate i valutnoj klauzuli ne vraćaju potrošaču već su iskorištene u njegovu korist za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim Dodatkom sklopljenim sukladno odredbama ZID ZPK/15, sa jasno propisanim načinom raspolaganja nastalom preplatom koja se, u slučaju da nije dostatna za zatvaranje obveze iz kredita prema novom otplatnom planu, koristi za namirenje budućih obroka ili anuiteta dok se, za slučaj da njezin iznos prelazi ukupan zbroj obroka ili anuiteta u valutnoj klauzuli u eurima prema novom otplatnom planu, vraća potrošaču.
22. Na taj način je valjano prestala obveza tuženika (čl. 160. st. 1. ZOO) za povrat više plaćenih iznosa s osnove ništetnih dijelova odredbi iz Ugovora o kreditu, a koja bi proizlazila iz čl. 1111. st. 1. ZOO i te preplaćene svote nisu bez pravne osnove ostale u imovini tuženika. Budući da je tužiteljica kao korisnik kredita prihvatila konverziju na temelju odredbi ZID ZPK/15 sklapanjem Dodatka ugovoru sa tuženikom, nema više pravo na povrat više plaćenih svota po osnovi ništetnih odredbi iz Ugovora o kreditu, jer izračun konverzije kredita iz čl. 19. c st. 1 ZIP ZPK/15 uključuje i te uplate. Tužiteljica ne može zahtijevati ni iznos na ime razlike glavnice kao nepriznatog iznosa umanjenja glavnice u provedenoj konverziji odnosno razlike između neotplaćene (nedospjele) glavnice u CHF po početnom tečaju i neotplaćene glavnice u EUR po tečaju na dan konverzije 30. rujna 2015., jer je Dodatkom ugovoru sukladno odredbi čl. 160. st. 1 ZOO sporazumno postojeći ugovorni odnos na temelju osnovnog ugovora (Ugovora o kreditu) izmijenjen u skladu s navedenim Dodatkom Ugovoru te je time postignut puni sporazum o novim kreditnim uvjetima.
23. Imajući u vidu navedeno, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 7.046,38 eura na ime preplate po osnovi ništetnog dijela odredbe o redovnoj kamati i o valutnoj klauzuli u CHF kao i iznosa od 6.017,79 eura sa zateznim kamatama tekućim od 30. rujna 2015. do isplate na ime razlike glavnice koja je nastala prilikom konverzije, zbog čega je valjalo preinačenjem prvostupanjske presude odbiti te zahtjeve primjenom čl. 373. toč. 3. ZPP i odlučiti u izreci presude.
24. Tužiteljici jedino pripada pravo na zatezne kamate od dana plaćanja pojedinačnih novčanih iznosa na temelju nepoštenih ugovornih odredaba koje je tuženik uračunao prilikom izračuna konverzije kredita pa do dana izvršene konverzije kada su ti iznosi iskorišteni za ispunjenje obveze koje je tužiteljica preuzela sklapanjem Dodatka ugovora. Naime, ZID ZPK/15 izrijekom ne regulira materijalnopravni učinak ništetnosti ugovorne odredbe propisan čl. 1111. st. 1. ZOO u vezi s čl. 1115. ZOO kojim je propisan opseg vraćanja stečenog bez osnove na način da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.
25. S obzirom da specijalnim propisom nije uređeno područje prava na zatezne kamate po osnovi odredbe čl. 1111. ZOO, tada se primjenjuje opći propis, odnosno čl. 1115. ZOO temeljem kojeg tužitelju pripada pravo na isplatu zatezne kamate od dana plaćanja pojedinačnih novčanih iznosa na temelju nepoštenih ugovornih odredaba uračunatih prilikom izračuna konverzije kredita pa do dana izvršene konverzije. Takvo pravno shvaćanje izraženo je i u odluci Vrhovnog suda RH od 21. prosinca 2022. broj Rev 586/2019 u kojoj se ukazuje da je na 7. sjednici Građanskog odjela VSRH održanoj 13. i 20. prosinca 2022. zauzeto pravno shvaćanje o pravnim učincima sporazuma o konverziji Ugovora o kreditu u CHF u EUR i pravima potrošača, koje prihvaća i ovaj sud i koje glasi: "Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. ZID ZPK/15, nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz članka 1111. stavak 1. ZOO, na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije.“, kao i u odluci Vrhovnog suda RH od 8. travnja 2025. broj Rev 925/2023-2.
26. Kako zbog pogrešnog pravnog shvaćanja da izvršenom konverzijom kredita prema odredbama ZID ZPK/15 nije prestala obveza tuženika po osnovi ništetnih dijelova ugovornih odredbi iz ugovora o kreditu, prvostupanjski sud nije utvrđivao u kojem razdoblju i u kojoj visini bi tužiteljici pripadale zatezne kamate u smislu čl. 1115. ZOO na više plaćene iznose uračunate prilikom konverzije, u tom dijelu nisu ispunjeni uvjeti za preinačenje te je na temelju čl. 370. ZPP valjalo ukinuti prvostupanjsku presudu i odlučiti pod točki I izreke rješenja.
27. Kako je djelomično ukinuta odluka o glavnom zahtjevu valjalo je ukinuti i odluku o naknadi troškova postupka.
28. Slijedom svega navedenog valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tuženika odbiti kao djelomično neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi te odlučiti kao u točki I izreke ove presude, temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP prvostupanjsku presudu djelomično preinačiti i odlučiti kao u točki II izreke ove presude te temeljem odredbe čl. 370. ZPP istu djelomično ukinuti i odlučiti kao u točki I izreke rješenja i djelomično vratiti predmet sudu prvog stupanja na ponovno suđenje.
29. O troškovima postupka nastalim povodom pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci, a sukladno čl. 166. st. 4. ZPP (točka III izreke rješenja).
30. U nastavku postupka prvostupanjski sud će izvesti predložene dokaze radi utvrđenja bitnih činjenica koje se odnose na razdoblje i u kojoj visini bi tužiteljici pripadale zatezne kamate te primijeniti materijalno pravo vodeći računa o gore izloženim shvaćanjima, i potom donijeti novu pravilnu i zakonitu odluku.
U Zagrebu 21. listopada 2025.
Predsjednik vijeća:
Tomislav Aralica
