Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3027/2024-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Vlatke Fresl Tomašević kao predsjednice vijeća, Tomislava Aralice kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Ilijane Petyo kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužiteljice GO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćnici Andrei Dominkuš, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Addiko bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, zastupana po punomoćniku Hrvoju Matiću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-896/2022-25 od 29. veljače 2024., odluka ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-896/2022-30 od 29. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 21. listopada 2025.,

p r e s u d i o j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-896/2022-25 od 29. veljače 2024., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-896/2022-30 od 29. travnja 2024., pod točkama I., II., III. i IV. izreke presude.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-896/2022-25 od 29. veljače 2024., ispravljenom rješenjem istog suda poslovni broj P-896/2022-30 od 29. travnja 2024., suđeno je:

"I. Utvrđuju se ništetnima odredbe članka 6. i 17. Ugovora o kreditu broj [broj kredita] od 23. siječnja 2008. godine, solemniziranog dana 23. siječnja 2008. kod javnog bilježnika Željke Horvat Pernar iz Zagreba pod poslovnim brojem OV-1195/2008 sklopljenog između tužiteljice MO, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] (ranije na adresi [adresa]), kao korisnice kredita i tuženika Addiko Bank d.d., OIB 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6 (ranije Hypo Alpe-Adria Bank d.d. Zagreb) kao kreditora u dijelu u kojem je tužiteljica obvezna platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika ili drugog akta tuženika, a preko ugovorene kamatne stope od 5, 60 % godišnje.

II. Utvrđuju se ništetnima odredbe članka 2., 3. i 4. Ugovora o kreditu broj [broj kredita] od 23. siječnja 2008. godine, solemniziranog dana 23. siječnja 2008. godine kod javnog bilježnika Željke Horvat Pernar iz Zagreba pod poslovnim brojem OV- 1195/2008, sklopljenog između tužiteljice EO, [adresa] (ranije na adresi [adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnice kredita i tuženika Addiko Bank d.d., 10000 Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 (ranije Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., Zagreb) kao kreditora u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.

III. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d., OIB 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, da tužiteljici GO, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati iznos od 1.796,03 EUR sa zateznim kamatama tekućim

- na iznos od 0,23 EUR od 4.3.2008. do isplate,

- na iznos od 1,30 EUR od 2.4.2008. do isplate,

- na iznos od 0,75 EUR od 16.10.2008. do isplate,

- na iznos od 1,92 EUR od 3.12.2008. do isplate,

- na iznos od 6,11 EUR od 10.1.2009. do isplate,

- na iznos od 7,25 EUR od 10.2.2009. do isplate,

- na iznos od 9,45 EUR od 8.4.2009. do isplate,

- na iznos od 6,09 EUR od 8.4.2009. do isplate,

- na iznos od 6,81 EUR od 6.5.2009. do isplate,

- na iznos od 5,28 EUR od 20.6.2009. do isplate,

- na iznos od 4,48 EUR od 9.8.2009. do isplate,

- na iznos od 4,71 EUR od 1.10.2009. do isplate,

- na iznos od 5,11 EUR od 1.10.2009. do isplate,

- na iznos od 5,11 EUR od 6.11.2009. do isplate,

- na iznos od 4,58 EUR od 6.11.2009. do isplate,

- na iznos od 5,71 EUR od 8.12.2009. do isplate,

- na iznos od 6,94 EUR od 5.1.2010. do isplate,

- na iznos od 7,67 EUR od 5.2.2010.. do isplate,

- na iznos od 7,67 EUR od 11.3.2010. do isplate,

- na iznos od 9,71 EUR od 7.4.2010. do isplate,

- na iznos od 9,64 EUR od 5.5.2010. do isplate,

- na iznos od 13,31 EUR od 10.6.2010. do isplate,

- na iznos od 16,16 EUR od 7.7.2010. do isplate,

- na iznos od 12,46 EUR od 12.8.2010. do isplate,

- na iznos od 19,33 EUR od 1.9.2010. do isplate,

- na iznos od 16,70 EUR od 5.10.2010. do isplate,

- na iznos od 15,14 EUR od 4.11.2010. do isplate,

- na iznos od 26,41 EUR od 5.1.2011. do isplate,

- na iznos od 22,18 EUR od 1.3.2011. do isplate,

- na iznos od 23,80 EUR od 1.3.2011. do isplate,

- na iznos od 23,33 EUR od 1.4.2011. do isplate,

- na iznos od 24,92 EUR od 12.5.2011. do isplate,

- na iznos od 28,93 EUR od 6.7.2011. do isplate,

- na iznos od 27,68 EUR od 6.7.2011. do isplate,

- na iznos od 35,79 EUR od 1.8.2011. do isplate,

- na iznos od 33,51 EUR od 1.9.2011. do isplate,

- na iznos od 30,52 EUR od 4.10.2011. do isplate,

- na iznos od 30,14 EUR od 1.11.2011. do isplate,

- na iznos od 29,93 EUR od 2.12.2011. do isplate,

- na iznos od 31,47 EUR od 5.1.2012. do isplate,

- na iznos od 33,31 EUR od 3.2.2012. do isplate,

- na iznos od 33,42 EUR od 1.3.2012. do isplate,

- na iznos od 32,34 EUR od 3.4.2012. do isplate,

- na iznos od 31,88 EUR od 1.5.2012. do isplate,

- na iznos od 33,38 EUR od 1.6.2012. do isplate,

- na iznos od 33,05 EUR od 1.7.2012. do isplate,

- na iznos od 32,64EUR od 2.8.2012. do isplate,

- na iznos od 32,32 EUR od 1.9.2012. do isplate,

- na iznos od 30,97 EUR od 2.10.2012. do isplate,

- na iznos od 32,36 EUR od 6.11.2012. do isplate,

- na iznos od 32,79 EUR od 4.12.2012. do isplate,

- na iznos od 32,34 EUR od 1.1.2013. do isplate,

- na iznos od 30,91 EUR od 2.3.2013. do isplate,

- na iznos od 31,87 EUR od 2.3.2013. do isplate,

- na iznos od 32,66 EUR od 6.4.2013. do isplate,

- na iznos od 31,49 EUR od 1.5.2013. do isplate,

- na iznos od 29,48 EUR od 14.6.2013. do isplate,

- na iznos od 28,58 EUR od 2.7.2013. do isplate,

- na iznos od 29,51 EUR od 2.8..2013. do isplate,

- na iznos od 30,39 EUR od 3.9..2013. do isplate,

- na iznos od 32,14 EUR od 2.10.2013. do isplate,

- na iznos od 31,79 EUR od 29.11.2013. do isplate,

- na iznos od 31,56 EUR od 4.12.2013. do isplate,

- na iznos od 30,90 EUR od 10.1.2014. do isplate,

- na iznos od 32,57 EUR od 11.2.2014. do isplate,

- na iznos od 33,38 EUR od 2.3.2014. do isplate,

- na iznos od 32,23 EUR od 3.5.2014. do isplate,

- na iznos od 32,31 EUR od 5.7.2014. do isplate,

- na iznos od 33,17 EUR od 22.8.2014. do isplate,

- na iznos od 33,84 EUR od 10.9.2014. do isplate,

- na iznos od 33,46 EUR od 8.10.2014. do isplate,

- na iznos od 131,89 EUR od 8.10.2014. do isplate,

po stopi koja se za razdoblje do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

IV. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d., OIB 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, da tužiteljici GO, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.050,18 EUR sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 29. veljače 2024. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 187,50 EUR sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od

29. veljače 2024. do isplate."

Istom odlukom je i riješeno kako se utvrđuje da je tužiteljica povukla dio tužbe za isplatom 503,98 eura.

2. Protiv navedene presude u dijelu pod točkama I., II., III. i IV. izreke, ali ne i protiv rješenja, pravodobno se žali tuženik zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/122, dalje: ZPP). Predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači ili podredno ukine. Traži naknadu troška žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Suprotno žalbenim navodima, u prvostupanjskom postupku nije počinjena povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući se odluka suda prvog stupnja može ispitati, izreke presude i rješenja su razumljive, ne proturječe same sebi niti razlozima presude i rješenja, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za odlučivanje u ovom predmetu jasni su i neproturječni, te ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude i rješenja navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

5. Ispitujući pobijanu presudu i rješenja, kao i postupak koji im je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. U prvostupanjskom postupku nije počinjena niti povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP, kako to neosnovano navodi žalitelj, budući je sud na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pravilno utvrdio činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem i za isplatom utužene svote na ime vraćanja preplaćenog iznosa anuiteta zbog nepoštenih odredbi u potrošačkom ugovoru, kao i zahtjev za naknadom troškova postupka. U postupku su utvrđene sljedeće bitne činjenice:

- pravni prednik tuženika, Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., kao kreditor i tužitelj kao korisnik kredita zaključili su 23. siječnja 2008. Ugovor o kreditu broj: [broj kredita] (dalje u tekstu: ugovor) temeljem kojeg je tuženikov prednik kao kreditor odobrio i stavio tužitelju na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 9.545,00 CHF, na rok otplate od 7 godina;

- u članku 6. i 17.ugovora stranke su ugovorile redovnu kamatu od 5,60 % godišnje, promjenjivu u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora;

- u čl. 2, 3. i 4. istog ugovora ugovorena je valuta uz koju je vezana glavnica u CHF te kako se kredit otplaćuje uz valutnu klauzulu vezanu uz CHF;

- za vrijeme trajanja otplate kredita tuženik je doista samostalno mijenjao kamatnu stopu;

- tijekom otplate kredita kurs CHF se u odnosu na kunu višekratno mijenjao, neko vrijeme je blago padao da bi potom značajno narastao (listovi 268 - 280 spisa);

- ugovorena je otplata kredita prema otplatnom planu u 84 mjesečne rate, od prve koja dospijeva 29. veljače 2008, pa nadalje;

- tužitelj je do 7. listopada 2014. otplatio čitav kredit;

- stranke o ugovornim odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi, kao ni o valuti uz koju je vezana glavnica švicarski franak, nisu pojedinačno pregovarale, a one su uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, ove odredbe su bile unaprijed formulirane od strane tuženika tako da tužitelj zbog toga nije imao utjecaja na njihov sadržaj jer se radi o odredbama unaprijed formuliranoga standardnog ugovora tuženika kao trgovca;

- vještačenjem je utvrđeno kako je tužitelj, zbog primjene valutne klauzule vezane uz CHF, u razdoblju od početka otplate kredita do dana otplate kredita platio tuženiku 13.532,18 kuna / 1.796,03 eura više no što bi platio po prvotnom tečaju po kojem mu je isplaćen kredit u kunama (list 278 spisa);

- Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača, ustao je dana 4. travnja 2012. protiv više banaka, uključujući i tuženika, pred Trgovačkim sudom u Zagrebu s tužbom za zaštitu kolektivnih interesa i prava, a predmet je vođen pod poslovnim brojem P-1401/12;

- u tom je predmetu Trgovački sud u Zagrebu donio presudu poslovni broj P- 1401/12 od 4. srpnja 2013. u kojoj se utvrđuje kako su tužene banke, a među njima i tuženik, u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što su u potrošačkim ugovorima o kreditima koristile nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banke, kao i ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a o čemu se nije pojedinačno pregovaralo;

- ova prvostupanjska odluka je djelomično potvrđena (u dijelu glede promjenjive kamatne stope) i preinačena (u dijelu glede valutne klauzule u CHF) presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014.;

- odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. potvrđena je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015.;

- protiv ove odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-2521/2015, U-III-2536/2015, U-III-

2547/2015, U-III-2565/2015, U-III-2603/2015, U-III-2604/2015, U-III-2605/2015 od 13. prosinca 2016. djelomično je usvojena ustavna tužba (u dijelu glede valutne klauzule u CHF) pa je u tom dijelu predmet vraćen Vrhovnom sudu Republike Hrvatske na ponovni postupak;

- potom Vrhovni sud Republike Hrvatske, odlučujući ponovo o reviziji, odlukom poslovni broj Revt-575/16 od 3. listopada 2017. djelomično ukida dio odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske (glede valutne klauzule u CHF) te mu vraća predmet na ponovno suđenje u tom dijelu;

- nakon ponovnog suđenja Visoki trgovački sud Republike Hrvatske presudom poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. odbija žalbu tuženih banaka i sad potvrđuje odluku Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2021 i u dijelu glede valutne klauzule u CHF;

- odlučujući povodom revizije tuženika Vrhovni sud Republike Hrvatske svojom presudom poslovni broj Rev 2221/2018 od 3. rujna 2019. potvrđuje presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. u dijelu u kojem je utvrđeno da su tužene banke, uključujući i tuženika, u predmetnom razdoblju povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak;

- dakle, u konačnici, u sporu za zaštitu interesa potrošača pravomoćno je utvrđeno kako je, između ostalih, i predmetni tuženik, u predmetnom razdoblju povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe, i to:

1. u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, i

2. u istim ugovorima ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak;

- stoga je tuženik povrijedio i prava tužitelja kao korisnika kredita kad je i u predmetnom ugovoru o kreditu uglavio nepoštene ugovorne odredbe kojima je ugovorena jedna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o čemu se nije pojedinačno pregovaralo, te ugovorio valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak;

- nije sporno kako je Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. pravni prednik tuženika Addiko Bank d.d.

8. Na utvrđene činjenice sud je prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz čl. 4., čl. 29., čl. 240. do 246., čl. 247.,čl. 269., čl. 272, čl. 322., čl. 323., čl. 323., čl. 324., čl. 326., čl. 328., čl. 1111 i čl. 1114., čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO), čl. 3., čl. 74., čl. 81., od čl. 96. do čl. 102. i čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 75/09, 133/09, 78/12, dalje: ZZP/07), pa odlučio kao u izreci.

9. Sud je prvog stupnja pravilno utvrdi bitne činjenice i pravilno primijenio materijalno pravo.

10. Polazeći od naprijed opisanih utvrđenja, sud je prvog stupnja pravilno zaključio kako postupanje tuženika glede ugovaranja jednostrano promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u CHF nije bilo nužno niti dopušteno, kako je riječ o ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo te da iste, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, slijedom čega je odlučio kako je u tom dijelu ugovor ništetan, a primjenom odredaba čl. 324. st. 1. ZOO.

11. To iz razloga, što ugovorna odredba o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi nije jasna jer sadrži neodređenost i nedefiniranost jednog od osnovnih sastojka samog ugovora, to jest cijene. Ta odredba nije lako razumljiva, jer tužitelju nisu mogli biti poznati parametri izračuna kamatne stope. Kako je prvostupanjski sud ocijenio da odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi nisu jasne niti lako razumljive, sukladno odredbi članka 96. ZZP/07, bilo je dopušteno ocjenjivati da li su odredbe konkretnog ugovora o kreditu glede promjenjive kamatne stope poštene. Na temelju svih provedenih dokaza, sud prvog stupnja je utvrdio da su odredbe o kamatnoj stupi u dijelu preko visine koja je ugovorena u samom trenutku sklapanja ugovora (to jest 5,60 %) nepoštene, s obzirom da iste suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Dakle, kamatna stopa je u trenutku sklapanja ugovora bila određena u ugovorenoj visini od 5,60 %, da bi potom ugovaranje promjenjive kamatne stope omogućilo jednostranu odluku tuženika o visini ugovorene stope. Tuženik je to iskoristio i na štetu tužitelja višekratno povisivao kamatne stope.

12. Također je sud prvog stupnja pravilno utvrdio kako je nepoštena i suprotna načelu savjesnosti i poštenja, te kako uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, i ugovorna odredba o ugovaranju valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

13. Pritom se prvostupanjski sud pravilno pozvao na ovdje meritorne presude, u dijelovima u kojima su postale pravomoćne, Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014 i Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., te Vrhovnog suda RH poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. i Rev 221/2018 od 3. rujna 2019. povodom kolektivne tužbe za zaštitu interesa potrošača. Kao i na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2521/2015, U-III-2536/2015, U-III-2547/2015, U- III-2565/2015, U-III-2603/2015, U-III-2604/2015, U-III-2605/2015 od 13. prosinca 2016.

14. U konačnici je, kako kad i kako u kojem dijelu, presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 postala pravomoćna u dijelovima u kojima je utvrđeno da su nepoštene i ništetne obje predmetne ugovorne odredbe, i ona o jednostrano promjenjivoj redovnoj kamati kao i ona o valutnoj klauzuli u CHF.

15. Odredbom članka 96. stavka 2. i 3. ZZP/07, koja je bila na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u odnosima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, posebice ako potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj.

16. I prema shvaćanju ovog višeg suda ništetna je i nepoštena ugovorna odredba o kamatnoj stopi koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika, a da prije i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu ugovorne strane nisu pojedinačno pregovarale i ugovorom utvrdile egzaktne parametre, i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, i to na štetu potrošača.

17. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., pri ocjeni razumljivosti ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi, bankama stavio na teret nedostatak pružanja informacija potrošačima o ekonomskim posljedicama koje takve ugovorne odredbe imaju na potrošače, pri čemu je uzeo u obzir da su takvi ugovori pisani stručnom terminologijom, nerazumljivoj i nepoznatoj prosječnom građaninu, kao i propust službenika banaka da potrošačima (korisnicima kredita) prilikom pregovaranja, odnosno sklapanja ugovora o kreditu, objasne koji sve čimbenici utječu na formiranje kamatne stope tijekom trajanja ugovorenog kreditnog razdoblja.

18. Ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva, već potrošaču moraju biti na transparentan način objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope, kao i odnos s drugim odredbama ugovora, odnosno općih uvjeta poslovanja, koje se na to odnose tako da potrošač na temelju točnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz dotične ugovorne odredbe za njega proizlaze.

19. I druga predmetna ugovorna odredba, to jest što je u ugovorima o potrošačkim kreditima „ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak“, također je odlukama viših sudova ocijenjena nepoštenom i ništetnom. Najprije u sad pravomoćnoj presudi Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012, potom u presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 3. listopada 2017. kojom je potvrđena dotična prvostupanjska odluka nižeg suda. Potom je odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 2221/2018. od 3. rujna 2019. odbijena revizija tuženih banaka u tom dijelu. U navedenoj odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske se navodi kako je dotični uglavak kojim je glavnica kredita bila vezana uz valutu švicarski franak, a u svezi sa sklapanje tih ugovora o kreditu sa ugovornom odredbom o promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu s jednostranom odlukom te banke, i to zato jer su:

- ugovorne odredbe iz takvih ugovora o kreditu svih tuženih banaka bile nerazumljive za klijente, jer im nisu na valjan način objašnjene posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi po klijente kao potrošače,

- tužene banke kao trgovci bile su svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja ovih kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima,

- te su banke svjesno propustile o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita, zbog čega su obje odredbe nepoštene i stoga ništetne.

20. Drugačija pravna shvaćanja tuženika koja on izlaže u svojoj žalbi nisu prihvatljiva.

21. Stoga je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava odlučio kao u točkama I. i II. izreke pobijane presude gdje je dotične ugovorne odredbe utvrdio ništetnim.

22. Također, nisu prihvatljiva pravna shvaćanja tuženika kako osporeni dio predmetnog ugovora nije ništetan. O tome je već odlučeno u pravomoćnom dijelu presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 gdje je odlučeno o tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, a o čemu je gore bilo riječi. Prema odredbi čl. 502.c ZPP, "Fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati." Stoga je sud i u konkretnom predmetu vezan za utvrđenja u spomenutoj parnici.

23. Opće pravilo o posljedicama ništetnosti sadržano je u članku 323. stavku 1. ZOO koji glasi: „U slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.“

24. U ovom predmetu tužitelj zahtjeva isplatu samo s osnova valutne klauzule, ne i s osnove jednostrano promjenjive kamate. Sud je prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kad je u točki III. izreke osporene presude naložio tuženiku isplatu preplaćenog iznosa s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli. A visina te preplate je utvrđena adekvatnim dokazom – vještačenjem po financijskom vještaka.

25. U odnosu na prigovor zastare potraživanja sud prvog stupnja ga je pravilno ocijenio neosnovanim. To iz razloga, što je Udruga Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača, dana 4. travnja 2012. pokrenula pred Trgovačkim sudom u Zagrebu parnični postupak radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv osam banaka, između kojega i tuženika, upravo radi utvrđenja nepoštenim ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Navedena tužba je pokrenuta u smislu članka 502.a ZPP, te se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ZPP, te će sud u tom slučaju biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

26. Vrhovni sud Republike Hrvatske je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022., upravo za predmetne pravne situacije restitucijskog zahtjeva kod ništetnog ugovora, zauzeo sljedeće pravno shvaćanje: „4. Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja (misli se na shvaćanja u predmetu Rev-2245/2017-2 i ono na sjednici Građanskog odjela od 30. siječnja 2020.), počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. 5. Zaključak iz točke 4. odnosi se na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka.“

27. U predmetnom slučaju tužiteljica je ustala s tužbom 16. veljače 2022, a s obzirom na ono gore rečeno, zastara je za restitucijski zahtjev zbog ništavosti odredbe o valutnoj klauzuli počela teći 14. lipnja 2018. Dakle, opći zastarni rok od 5 godina nije protekao prije utuženja za osnovu valutne klauzule. Dakle, ovaj dio zahtjeva nije u zastari, kako je to pravilno zaključio sud prvog stupnja.

28. Stoga kad je sud prvog stupnja na temelju svih okolnosti predmetnog slučaja, uključujući i utvrđenja iz presude povodom tužbe radi zaštiti kolektivnih interesa i prava, te činjenice da se radi o unaprijed formuliranom ugovoru trgovca na čiji sadržaj tužitelj nije mogao imati utjecaj, pravilno zaključio kako se o predmetnim ništetnim odredbama ugovora nije pojedinačno pregovaralo.

29. O tijeku zateznih kamata sud je prvog stupnja odlučio pravilno primijenivši odredbu iz članka 29. stavka 1. i 2. ZOO u svezi s člankom 1115. ZOO. Tuženik je prilikom zaključenja predmetnih ništetnih ugovornih odredbi bio nepošten jer su mu, kao visoko specijaliziranom privredniku iz financijske oblasti, bili poznati financijski mehanizmi koji mogu dovesti do predmetnog očitog nerazmjera u davanjima. To je utvrđenje iz pravomoćnom dijela presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012. gdje je odlučeno o tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, a o čemu je gore bilo riječi. Zato je sud prvog stupnja pravilno odlučio kako zatezne kamate teku od dana stjecanja. Vještačenjem je utvrđeno kad je stečen pojedini dio utuženog zbirnog iznosa.

30. Što se tiče žalbenih razloga kako je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu procesnih propisa iz čl. 360. st. 1. ZPP jer nije pozvao vještaka na ročište da bi ovaj usmeno iznio svoj nalaz i mišljenje valja kazati kako je točno da je usmeno iznošenje nalaza i mišljenja na raspravi obavezno. Sud je prvog stupnja stoga doista prekršio procesni propis kad nije tako postupio. Međutim, nije svaka povreda procesnih propisa takva da bi se smatrala bitnom u smislu odredbe čl. 354. st. 1. ZPP (relativno bitna), već samo ona koja je bila ili je mogla biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude. U okolnostima predmetnog slučaja, to što prvostupanjski sud nije pozvao vještaka na usmeno iznošenje nalaza i mišljenja nije bilo niti je moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude. To zato što je predmetno vještačenje u osnovi matematički izračun koji se po prirodi stvari, u svojoj cjelokupnosti, ni ne može iznositi usmeno. Može se samo rekapitulirati. Uz to, sud je prvog stupnja omogućio raspravljanje o predmetnom nalazu i mišljenju te je tuženik iznio primjedbe na koje je vještak, također pismeno, odgovorio. Izvjesno je da nakon toga vještak usmeno na raspravi ne bi izlagao drugačije.

31. Osim toga nije na vještaku odluka o tome da li je zakonito uzimati u obzir kod izračuna preplate takozvanu negativnu razliku ili ne. Vještak je izračunao obje varijante, a sud se odlučio za onu koja ne uzima u obzir negativne razlike i za to pružio valjano obrazloženje.

32. To što je u početnom periodu otplate anuiteta kurs CHF padao zbog čega je došlo do smanjenja anuiteta u prvom mjesecima otplate u odnosu na onaj početni ne utječe na izračun preplate po ovoj osnovi. To stoga jer tuženik tijekom postupka nije zahtijevao prijeboj po ovoj osnovi, a što pravilno obrazlaže u osporenoj odluci sud prvog stupnja. Valja kazati i kako je zahtijevanje povrata pretplate zbog nepoštenih odredbi po čl. 81. st. 2. i 3. ZZP/03 pravo potrošača, a tužena banka to nije.

33. Osim toga, za potraživanje tuženika zbog tečajne razlike kada je tužitelj plaćao anuitete po nižem tečaju CHF ne postoji pravna osnova jer je čl. 323. st. 2. ZOO-a propisano da je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran svom suugovaratelju za štetu koju trpio zbog ništetnosti ugovora, ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti, pa stoga tuženik na čijoj su strani razlozi krivnje za sklapanje takvog ugovora ne može ostvariti pravo na naknadu štete od tužiteljice. Stoga pozivanje na sudsku praksu koja je uvažila prigovor banke nema za posljedicu drukčiji ishod ove parnice, a niti je zbog prihvaćanja izračuna vještaka u inačici bez negativnih razlika činjenično stanje ostalo pogrešno ili nepotpuno utvrđeno.

34. Odluka o troškovima postupka se pravilno zasniva na članku 154. stavku 1. i članku 155. ZPP. Pa kako je tužiteljica uspjela sa svojim zahtjevima, tuženik joj je dužan naknadite sve troškove potrebne za vođenje parnice. Sud je prvog stupnja pravilno odmjerio koji su troškovi bili potrebni za vođenje parnice. Visinu troška zastupanja po odvjetniku sud je prvog stupnja pravilno obredio prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23, dalje OT).

35. Slijedom iznesenog, valjalo je temeljem članka 368. stavka 1. ZPP žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u ožalbljenim dijelovima, jer je ovaj sud ustanovio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a ni razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

36. Zahtjev tuženika za naknadom troška žalbe nije osnovan, jer sa žalbom nije uspio pa ga je po članku 166. stavku 1. ZPP valjalo odbiti.

U Zagrebu 21. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte