Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-619/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr.sc. Iris Gović Penić kao predsjednika vijeća, Sanje Joka Umićević, kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Ines Kovačević, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice HJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Diani Milin, odvjetnici iz Rijeke, protiv tuženika ĆJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Branimiru Čoliću, odvjetniku iz Rijeke, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Crikvenici, poslovni broj P-492/2024 od 11. studenoga 2024., u sjednici vijeća 21. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Crikvenici, poslovni broj P-492/2024 od 11. studenoga 2024. u točki I. i II. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 252.452,83 EUR-a, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče po stopi propisanoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima i to od 22. prosinca 2011. godine, pa sve do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi parnični trošak u visini od 32.062,50 EUR-a zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana 11. studenoga 2024. godine, pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu joj parničnih troškova preko iznosa dosuđenog u t. II. izreke ove presude.“

2. Protiv dijela te presude pod točkom I. i II. izreke žali se tuženik iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 142/22 i 155/23 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači prema žalbenim navodima.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da tuženik plati utuženi iznos od 252.452,83 eura.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da su ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, a nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju ističe žalitelj jer su u prvostupanjskoj presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni pa ista nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

6. U provedenom postupku utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne presude te osnovom izvedenih dokaza i njihove ocjene u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje.

7. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi da su tuženik kao i BJ (u ovom predmetu 1. tuženik u odnosu na kojeg je pravomoćno prekinut postupak rješenjem Općinskog suda u Crikvenici, poslovni broj Pu P-43/2019 od 1. prosinca 2021. i rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-486/2024-2 od 15. veljače 2024.) 8. ožujka 2011. kod javnog bilježnika Koke Borasa iz [adresa] pod brojem Ov-1100/2011 potpisali i ovjerili potvrdu kojom potvrđuju da prema tužiteljici postoji dug i to u iznosu od 130.883,50 eura, 44.308,89 eura i 77.260,44 eura te da tuženici odbijaju tužiteljici taj dug vratiti i nisu ispunili svoju obvezu pa zato traži da joj isti navedeni iznos plate.

8. Iz provedenog postupka proizlazi:

- da je u potvrdi od 15. veljače 2011., a koju su tuženici potpisali pred javnim bilježnikom Kokom Borasom iz [adresa], navedeno da postoji dug tuženika prema tužiteljici u iznosu od 130.883,50 eura – aneks 05, broj ugovora 2611-02; iznos od 44.308,89 eura – aneks 13, broj ugovora 3009-00 i iznos od 77.260,44 eura – aneks 35, broj ugovora 2008-99/1;

- da je između tuženika kao primatelja i SJ (zastupane po punomoćnici HJ) zaključen ugovor o depozitu za obrtna sredstva br. 2611-02 dana 26. studenog 2002. u odnosu na depozit od 1.051.206,27 kuna (protuvrijednost 141.369,07 eura);

- da je dana 26. rujna 2007. zaključen aneks br. 5 ugovora o depozitu br. [broj depozita] za obrtna sredstva između tuženih kao primatelja i SJ (opunomoćenica HJ) kao deponenta, a kojim je izmijenjen čl. 1. osnovnog ..., pa glasi da se iznos depozita uvećava za iznos kamata do tadašnjeg dana, te glavnica depozita iznosi 952.779,52 kune (protuvrijednost 130.883,50 eura);

- da je 30. rujna 2000. zaključen ugovor o depozitu za obrtna sredstva između tuženika kao primatelja i SJ (opunomoćenica HJ) kao deponenta u odnosu na depozit od 96.010,00 kuna (protuvrijednost 25.000,00 DEM) te aneks tog ugovora br. 13, dana 30. rujna 2007., kojim (zaključen između tuženika kao primatelja te SJ – opunomoćenica HJ, kao deponenta) je izmijenjen čl. 1. osnovnog ugovora ... te se iznos depozita uvećava za iznos kamata pa glavnica depozita iznosi 322.639,61 kunu (protuvrijednost 44.308,89 eura);

- da je između tuženika i SJ (opunomoćenica HJ) kao deponenta zaključen ugovor o depozitu za obrtna sredstva 20. kolovoza 1999. u odnosu na depozit od 10.466,28 kuna (protuvrijednost 2700,00 DEM) te aneks tog ugovora br. 35. dana 20. kolovoza 2007., zaključen između tuženika kao primatelja te HJ kao deponenta, kojim je izmijenjen čl. 1. osnovnog ..., tako da se glavnica depozita uvećava za iznos kamata i iznosi 564.232,99 kuna (protuvrijednost 77.260,44 eura).

8.1. Također iz postupka proizlazi da su HJ i TJ sklopile 10. veljače 2011. ugovor o ustupu – prijenosu potraživanja kojim je utvrđeno da TJ ima potraživanje prema ĆJ i BJ u iznosu od 130.883,50 eura temeljem aneksa br. 05 ugovora o depozitu br. [broj depozita] od 26. rujna 2007., te iznos od 44.308,89 eura temeljem aneksa br. 13 ugovora o depozitu br. [broj depozita] od 30. rujna 2007. te da TJ ustupa to svoje potraživanje svojoj kćeri HJ odnosno ga prenosi na nju i ovlašćuje istu da u svoje ime i za svoj račun ishodi i primi te iznose na svoj račun te u tu svrhu poduzme sva zakonom dozvoljena sredstva.

9. U postupku je utvrđeno da je potvrdu od 15. veljače 2011. potpisao tuženik ĆJ te je njegov potpis ovjeren od strane javnog bilježnika (a što je i nesporno) te iz postupka proizlazi da navedeni iznos tuženik nije vratio tužiteljici.

10. Prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da tuženik neosnovno ističe prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije, a to stoga jer se potraživanje tužiteljice temelji na potvrdi od 15. veljače 2011. kojom potvrdom tuženik utvrđuje da postoji njegov dug u odnosu na tužiteljicu te je u tom smislu tužiteljica aktivno legitimirana potraživati od tuženika iznose navedene u potvrdi od 15. veljače 2011. na kojoj potvrdi je ovjeren potpis tuženika kod javnog bilježnika Koke Borasa iz [adresa] pod brojem Ov- 1100/2011.

11. Prema odredbi čl. 214. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 – dalje: ZOO) zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze, a zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze (stavak 2. istog članka).

11.1. Zastara počinje teći od prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano (čl. 215. st. 1. ZOO), a zastara nastupa kad istekne posljednji dan zakonom određenog vremena (čl. 216. ZOO).

11.2. Tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare (čl. 225. ZOO).

11.3. U ovome predmetu primjenjuje se opći zastarni rok iz čl. 225. ZOO, pa stoga tražbina tužiteljice može zastarjeti za pet godina.

11.4. Tužbu u ovom predmetu tužiteljica je podnijela 22. prosinca 2011.

12. Tužiteljica svoje potraživanje u odnosu na tuženika temelji na potvrdi od 15. veljače 2011. (list 4 spisa) kojom su tuženici potvrdili da u odnosu na tužiteljicu postoji dug – u iznosu od 130.883,50 eura – aneks 05, [broj], iznosa od 44.308,89 eura – aneks 13, [broj] i iznosa od 77.260,44 eura – aneks 35, [broj]. Aneks 05, ugovora 2611-02, koji je zaključen 26. rujna 2007., aneks 13 [broj], koji aneks je zaključen 30. rujna 2007., aneks 35 [broj], a koji aneks je zaključen 20. kolovoza 2007., pa stoga od dana zaključenja navedenih aneksa do dana podnošenja tužbe u ovom predmetu proizlazi da nije protekao opći zastarni rok od pet godina, a taj zastarni rok nije protekao niti od dana sačinjenja potvrde od 15. ožujka 2011., stoga potraživanje tužiteljice nije u zastari, te je u tom smislu pravilno primijenjeno materijalno pravo u prvostupanjskom postupku.

13. Iz svega navedenog proizlazi da je sud prvog stupnja na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev i odlučio kao u točki I. izreke pobijane prvostupanjske presude.

14. Na žalbene navode valja reći da protivno istima u postupku tuženik nije predložio provođenje dokaza vještačenjem po sudskom vještaku financijske struke, a također se neosnovani ukazuju žalbeni navodi da potvrda o dugu je ništetna jer zapravo predstavlja nagodbu, a obzirom se ne radi o nagodbi zaključenoj između stranaka u smislu odredbi Zakona o obveznim odnosima.

14.1. Neodlučni su žalbeni navodi o ništetnosti ugovora o zajmu i aneksa tih ugovora a to obzirom na to jer je kao što je već navedeno temelj potraživanja tužiteljice potvrda od 15. veljače 2011. a tužiteljica ne zasniva svoje potraživanje u odnosu na tuženika na predmetnim ugovorima o zajmu.

15. Isto tako su neosnovani žalbeni navodi koji se odnose na istaknuti prigovor radi prijeboja, a to stoga jer je prvostupanjski sud valjano ocijenio da isti prigovor žalitelj nije specificirao u mjeri dovoljnoj za odlučivanje o prigovoru.

16. Sukladno svemu iznesenom osnovano je prvostupanjski sud naložio tuženiku tužiteljici platiti utuženi iznos od 252.452,83 eura, a koje potraživanje tužiteljica kao što je već navedeno temelji na potvrdi od 15. veljače 2011. pri čemu se ponovno ukazuje tuženiku da je isti potpisao navedenu potvrdu, da je njegov potpis na potvrdi ovjeren od stane javnog bilježnika u [adresa] te da prema iskazu samog tuženika tužiteljici navedeni iznos niti djelomično niti u cijelosti (a koji iznos je naveden u potvrdi od 15. veljače 2011.) nije vraćen.

17. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP.

18. Iz iznesenih razloga valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu (čl. 368. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 21. listopada 2025.

Predsjednik vijeća

mr.sc. Iris Gović Penić