Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2740/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Vlaste Mrzljak predsjednice vijeća Milene Frankić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Gabriele Topić Kordej, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Josipu Petroviću, odvjetniku u Zlataru protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., OIB: 02535697732, iz Zagreba, Radnička cesta 50, zastupanog po punomoćnici Tihani Svetec, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Leko & partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini poslovni broj P- 1016/2022-31 od 28. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 21. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Privredne banke d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini poslovni broj P- 1016/2022-31 od 28. travnja 2023. pod toč.I., II. i IV. izreke presude.

II. Preinačava se presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini poslovni broj P-1016/2022-31 od 28. travnja 2023. pod toč. III., V., VI. I VII. izreke presude i sudi;

1.Odbija se zahtjev tužitelja koji glasi:

„III. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb, d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB 02535697732 da tužitelju RF OIB: [osobni identifikacijski broj],[adresa] isplati zatezne kamate na svaki mjesečni više uplaćeni iznos na ime promjene kamatne stope, i to kako slijedi:

na iznos od 2,11 eur/ 15,89 kuna od 15.02.2007. pa do 30.09.2015.

na iznos od 2,14 eur/16,14 kuna od 15.03.2007. pa do 30.09.2015.

na iznos od 2,11 eur/15,9 kuna od 15.04.2007. pa do 30.09.2015.

na iznos od 2,07 eur/15,6 kuna od 15.05.2007. pa do 30.09.2015.

na iznos od 2,07 eur/15,61 kuna od 15.06.2007. pa do 30.09.2015

na iznos od 0,02 eur/0,13 kuna od 15.07.2007. pa do 30.09.2015.

na iznos od 15,61 eur/117,65 kuna od 15.08.2007. pa do 30.09.2015.

na iznos od 15,61 eur/117,63 kuna od 15.09.2007. pa do 30.09.2015.

na iznos od 15,30 eur/115,26 kuna od 15.10.2007. pa do 30.09.2015.

na iznos od 15,68 eur/118,14 kuna od 15.11.2007. pa do 30.09.2015.

na iznos od 15,38 eur/115,91 kuna od 15.12.2007. pa do 30.09.2015.

na iznos od 47,27 eur/356,16 kuna od 15.01.2008. pa do 30.09.2015.

na iznos od 80,20 eur/604,24 kuna od 15.02.2008. pa do 30.09.2015.

na iznos od 82,56 eur/622,03 kuna od 15.03.2008. pa do 30.09.2015.

na iznos od 82,03 eur/618,02 kuna od 15.04.2008. pa do 30.09.2015.

na iznos od 79,32 eur/597,6 kuna od 15.05.2008. pa do 30.09.2015.

na iznos od 80,18 eur/604,11 kuna od 15.06.2008. pa do 30.09.2015.

na iznos od 79,50 eur/598,96 kuna od 15.07.2008. pa do 30.09.2015.

na iznos od 79,10 eur/596,01 kuna od 15.08.2008. pa do 30.09.2015.

na iznos od 79,31 eur/597,55 kuna od 15.09.2008. pa do 30.09.2015.

na iznos od 82,08 eur/618,45 kuna od 15.10.2008. pa do 30.09.2015.

na iznos od 84,12 eur/633,82 kuna od 15.11.2008. pa do 30.09.2015.

na iznos od 81,36 eur/613,03 kuna od 15.12.2008. pa do 30.09.2015.

na iznos od 88,54 eur/667,07 kuna od 15.01.2009. pa do 30.09.2015.

na iznos od 88,58 eur/667,42 kuna od 15.02.2009. pa do 30.09.2015.

na iznos od 86,53 eur/651,98 kuna od 15.03.2009. pa do 30.09.2015.

na iznos od 86,82 eur/654,12 kuna od 15.04.2009. pa do 30.09.2015.

na iznos od 87,06 eur/655,94 kuna od 15.05.2009. pa do 30.09.2015.

na iznos od 85,81 eur/646,56 kuna od 15.06.2009. pa do 30.09.2015.

na iznos od 86,35 eur/650,6 kuna od 15.07.2009. pa do 30.09.2015.

na iznos od 85,42 eur/643,59 kuna od 15.08.2009. pa do 30.09.2015.

na iznos od 86,43 eur/651,19 kuna od 15.09.2009. pa do 30.09.2015.

na iznos od 85,33 eur/642,9 kuna od 15.10.2009. pa do 30.09.2015.

na iznos od 86,20 eur/649,44 kuna od 15.11.2009. pa do 30.09.2015.

na iznos od 85,89 eur/647,12 kuna od 15.12.2009. pa do 30.09.2015.

na iznos od 87,84 eur/661,85 kuna od 15.01.2010. pa do 30.09.2015.

na iznos od 84,23 eur/634,66 kuna od 15.02.2010. pa do 30.09.2015.

na iznos od 83,97 eur/632,65 kuna od 15.03.2010. pa do 30.09.2015.

na iznos od 85,35 eur/643,09 kuna od 15.04.2010. pa do 30.09.2015.

na iznos od 87,43 eur/658,73 kuna od 15.05.2010. pa do 30.09.2015.

na iznos od 87,63 eur/660,27 kuna od 15.06.2010. pa do 30.09.2015.

na iznos od 90,47 eur/681,61 kuna od 15.07.2010. pa do 30.09.2015.

na iznos od 90,44 eur/681,45 kuna od 15.08.2010. pa do 30.09.2015.

na iznos od 95,36 eur/718,47 kuna od 15.09.2010. pa do 30.09.2015.

na iznos od 92,43 eur/696,4 kuna od 15.10.2010. pa do 30.09.2015.

na iznos od 93,16 eur//701,91 kuna od 15.11.2010. pa do 30.09.2015.

na iznos od 75,30 eur/567,33 kuna od 15.12.2010. pa do 30.09.2015.

na iznos od 78,21 eur/589,26 kuna od 15.01.2011. pa do 30.09.2015.

na iznos od 77,25 eur/582,01 kuna od 15.02.2011. pa do 30.09.2015.

na iznos od 77,82 eur/586,34 kuna od 15.03.2011. pa do 30.09.2015.

na iznos od 78,09 eur/588,37 kuna od 15.04.2011. pa do 30.09.2015.

na iznos od 79,67 eur/600,25 kuna od 15.05.2011. pa do 30.09.2015.

na iznos od 69,60 eur/524,41 kuna od 15.06.2011. pa do 30.09.2015.

na iznos od 72,90 eur/549,29 kuna od 15.07.2011. pa do 30.09.2015.

na iznos od 77,14 eur/581,22 kuna od 15.08.2011. pa do 30.09.2015.

na iznos od 57,17 eur/430,78 kuna od 15.09.2011. pa do 30.09.2015.

na iznos od 55,49 eur/418,12 kuna od 15.10.2011. pa do 30.09.2015.

na iznos od 55,60 eur/418,95 kuna od 15.11.2011. pa do 30.09.2015.

na iznos od 55,94 eur/421,46 kuna od 15.12.2011. pa do 30.09.2015.

na iznos od 57,27 eur/431,51 kuna od 15.01.2012. pa do 30.09.2015.

na iznos od 57,67 eur/434,49 kuna od 15.02.2012. pa do 30.09.2015.

na iznos od 57,17 eur/430,74 kuna od 15.03.2012. pa do 30.09.2015.

na iznos od 57,14 eur/430,52 kuna od 15.04.2012. pa do 30.09.2015.

na iznos od 57,43 eur/432,74 kuna od 15.05.2012. pa do 30.09.2015.

na iznos od 57,76 eur/435,17 kuna od 15.06.2012. pa do 30.09.2015.

na iznos od 57,28 eur/431,61 kuna od 15.07.2012. pa do 30.09.2015.

na iznos od 57,05 eur/429,88 kuna od 15.08.2012. pa do 30.09.2015.

na iznos od 56,01 eur/422,04 kuna od 15.09.2012. pa do 30.09.2015.

na iznos od 57,13 eur/430,45 kuna od 15.10.2012. pa do 30.09.2015.

na iznos od 57,53 eur/433,48 kuna od 15.11.2012. pa do 30.09.2015.

na iznos od 57,18 eur/430,83 kuna od 15.12.2012. pa do 30.09.2015.

na iznos od 57,18 eur/430,83 kuna od 15.01.2013. pa do 30.09.2015.

na iznos od 56,62 eur/426,64 kuna od 15.02.2013. pa do 30.09.2015.

na iznos od 56,40 eur/424,96 kuna od 15.3.2013 pa do 30.09.2015.

na iznos od 57,44 eur/432,78 kuna od 15.04.2013. pa do 30.09.2015.

na iznos od 55,93 eur/421,4 kuna od 15.05.2013. pa do 30.09.2015.

na iznos od 55,76 eur/420,09 kuna od 15.06.2013. pa do 30.09.2015.

na iznos od 55,82 eur/420,57 kuna od 15.07.2013. pa do 30.09.2015.

na iznos od 55,78 eur/420,27 kuna od 15.08.2013. pa do 30.09.2015.

na iznos od 56,29 eur/424,14 kuna od 15.09.2013. pa do 30.09.2015.

na iznos od 56,70 eur/427,2 kuna od 15.10.2013. pa do 30.09.2015.

na iznos od 56,84 eur/428,29 kuna od 15.11.2013. pa do 30.09.2015.

na iznos od 57,39 eur/432,44 kuna od 15.12.2013. pa do 30.09.2015.

na iznos od 56,84 eur/428,23 kuna od 15.01.2014. pa do 30.09.2015.

po stopi koja od 30. studenog 2007. godine pa do 31. prosinca 2007. godine teče određenoj u čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do 30. rujna 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,sve u roku od 15 dana.“

„V. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB 02535697732 da tužitelju RF OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati zatezne kamate na svaki mjesečni više uplaćeni iznos zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, i to kako slijedi:

na iznos od 1,52 eur/ 11,42 kuna od 15.03.2007. pa do 30.09.2015.

na iznos od 4,93 eur/ 37,18 kuna od 15.03.2008. pa do 30.09.2015.

na iznos od 2,59 eur/ 19,53 kuna od 15.04.2008. pa do 30.09.2015.

na iznos od 2,85 eur/ 21,46 kuna od 15.10.2008. pa do 30.09.2015.

na iznos od 11,80 eur/ 88,93 kuna od 15.11.2008. pa do 30.09.2015.

Na iznos od 31,18 eur/ 234,94 Kuna Od 15.01.2009. pa do 30.09.2015. na iznos od 31,39 eur/ 236,5 kuna od 15.02.2009. pa do 30.09.2015.

na iznos od 22,39 eur/ 168,69 kuna od 15.03.2009. pa do 30.09.2015.

na iznos od 23,64 eur/ 178,12 kuna od 15.04.2009. pa do 30.09.2015.

na iznos od 24,70 eur/ 186,1 kuna od 15.05.2009. pa do 30.09.2015.

na iznos od 19,23 eur/ 144,89 kuna od 15.06.2009. pa do 30.09.2015.

na iznos od 21,59 eur/ 162,7 kuna od 15.07.2009. pa do 30.09.2015.

na iznos od 17,50 eur/ 131,85 kuna od 15.08.2009. pa do 30.09.2015.

na iznos od 21,93 eur/ 165,25 kuna od 15.09.2009. pa do 30.09.2015.

na iznos od 17,10 eur/ 128,81 kuna od 15.10.2009. pa do 30.09.2015.

na iznos od 20,91 eur/ 157,54 kuna od 15.11.2009. pa do 30.09.2015.

na iznos od 19,56 eur/ 147,34 kuna od 15.12.2009. pa do 30.09.2015.

na iznos od 28,15 eur/ 212,06 kuna od 15.01.2010. pa do 30.09.2015.

na iznos od 33,23 eur/ 250,4 kuna od 15.02.2010. pa do 30.09.2015.

na iznos od 32,00 eur/ 241,08 kuna od 15.03.2010. pa do 30.09.2015.

na iznos od 38,43 eur/ 289,53 kuna od 15.04.2010. pa do 30.09.2015.

na iznos od 48,06 eur/ 362,08 kuna od 15.05.2010. pa do 30.09.2015.

na iznos od 49,01 eur/ 369,23 kuna od 15.06.2010. pa do 30.09.2015.

na iznos od 62,15 eur/ 468,27 kuna od 15.07.2010. pa do 30.09.2015.

na iznos od 62,05 eur/ 467,53 kuna od 15.08.2010. pa do 30.09.2015.

na iznos od 85,17 eur/ 641,68 kuna od 15.09.2010. pa do 30.09.2015.

na iznos od 71,26 eur/ 536,89 kuna od 15.10.2010. pa do 30.09.2015.

na iznos od 74,65 eur/ 562,47 kuna od 15.11.2010. pa do 30.09.2015.

na iznos od 74,65 eur/ 562,47 kuna od 15.12.2010. pa do 30.09.2015.

na iznos od 91,36 eur/ 688,38 kuna od 15.01.2011. pa do 30.09.2015.

na iznos od 85,84 eur/ 646,73 kuna od 15.02.2011. pa do 30.09.2015.

na iznos od 89,14 eur/ 671,62 kuna od 15.03.2011. pa do 30.09.2015.

na iznos od 90,68 eur/ 683,24 kuna od 15.04.2011. pa do 30.09.2015.

na iznos od 99,73 eur/ 751,45 kuna od 15.05.2011. pa do 30.09.2015.

na iznos od 120,83 eur/ 910,36 kuna od 15.06.2011. pa do 30.09.2015. na iznos od 143,53 eur/ 1081,4 kuna od 15.07.2011. pa do 30.09.2015. na iznos od 172,66 eur/ 1300,92 kuna od 15.08.2011. pa do 30.09.2015. na iznos od 129,73 eur/ 977,44 kuna od 15.09.2011. pa do 30.09.2015. na iznos od 115,40 eur/ 869,51 kuna od 15.10.2011. pa do 30.09.2015. na iznos od 116,34 eur/ 876,58 kuna od 15.11.2011. pa do 30.09.2015. na iznos od 119,18 eur/ 897,99 kuna od 15.12.2011. pa do 30.09.2015. na iznos od 130,55 eur/ 983,63 kuna od 15.01.2012. pa do 30.09.2015. na iznos od 133,93 eur/ 1009,08 kuna od 15.02.2012. pa do 30.09.2015. na iznos od 129,68 eur/ 977,09 kuna od 15.03.2012. pa do 30.09.2015. na iznos od 129,43 eur/ 975,22 kuna od 15.04.2012. pa do 30.09.2015. na iznos od 131,95 eur/ 994,15 kuna od 15.05.2012. pa do 30.09.2015. na iznos od 134,70 eur/ 1014,86 kuna od 15.06.2012. pa do 30.09.2015. na iznos od 130,67 eur/ 984,53 kuna od 15.07.2012. pa do 30.09.2015. na iznos od 128,70 eur/ 969,72 kuna od 15.08.2012. pa do 30.09.2015. na iznos od 119,84 eur/ 902,97 kuna od 15.09.2012. pa do 30.09.2015. na iznos od 129,35 eur/ 974,62 kuna od 15.10.2012. pa do 30.09.2015. na iznos od 132,78 eur/ 1000,42 kuna od 15.11.2012. pa do 30.09.2015. na iznos od 129,78 eur/ 977,82 kuna od 15.12.2012. pa do 30.09.2015. na iznos od 129,78 eur/ 977,82 kuna od 15.01.2013. pa do 30.09.2015. na iznos od 125,04 eur/ 942,13 kuna od 15.02.2013. pa do 30.09.2015. na iznos od 123,15 eur/ 927,85 kuna od 15.03.2013. pa do 30.09.2015. na iznos od 131,99 eur/ 994,46 kuna od 15.04.2013. pa do 30.09.2015. na iznos od 119,12 eur/ 897,5 kuna od 15.05.2013. pa do 30.09.2015.

na iznos od 117,63 eur/ 886,3 kuna od 15.06.2013. pa do 30.09.2015.

na iznos od 118,18 eur/ 890,39 kuna od 15.07.2013. pa do 30.09.2015. na iznos od 117,84 eur/ 887,86 kuna od 15.8.2013 pa do 30.09.2015.

na iznos od 122,22 eur/ 920,83 kuna od 15.09.2013. pa do 30.09.2015. na iznos od 125,68 eur/ 946,91 kuna od 15.10.2013. pa do 30.09.2015. na iznos od 126,91 eur/ 956,24 kuna od 15.11.2013. pa do 30.09.2015. na iznos od 131,61 eur/ 991,59 kuna od 15.12.2013. pa do 30.09.2015. na iznos od 126,84 eur/ 955,71 kuna od 15.01.2014. pa do 30.09.2015. na iznos od 132,93 eur/ 1001,55 kuna od 15.02.2014. pa do 30.09.2015. na iznos od 137,02 eur/ 1032,34 kuna od 15.03.2014. pa do 30.09.2015. na iznos od 133,76 eur/ 1007,82 kuna od 15.04.2014. pa do 30.09.2015. na iznos od 129,54 eur/ 976,01 kuna od 15.05.2014. pa do 30.09.2015. na iznos od 130,04 eur/ 979,76 kuna od 15.06.2014. pa do 30.09.2015. na iznos od 133,58 eur/ 1006,47 kuna od 15.07.2014. pa do 30.09.2015. na iznos od 134,90 eur/ 1016,43 kuna od 15.08.2014. pa do 30.09.2015. na iznos od 136,04 eur/ 1024,99 kuna Od 15.09.2014. pa do 30.09.2015. na iznos od 138,70 eur/ 1045,02 kuna od 15.10.2014. pa do 30.09.2015. na iznos od 142,52 eur/ 1073,84 kuna od 15.11.2014. pa do 30.09.2015. na iznos od 142,80 eur/ 1075,94 kuna od 15.12.2014. pa do 30.09.2015. na iznos od 143,06 eur/ 1077,87 kuna od 15.01.2015. pa do 30.09.2015. na iznos od 213,70 eur/ 1610,13 kuna od 15.02.2015. pa do 30.09.2015. na iznos od 204,40 eur/ 1540,04 kuna od 15.03.2015. pa do 30.09.2015. na iznos od 212,04 eur/ 1597,62 kuna od 15.04.2015. pa do 30.09.2015. na iznos od 208,63 eur/ 1571,9 kuna od 15.05.2015. pa do 30.09.2015. na iznos od 211,76 eur/ 1595,47 kuna od 15.06.2015. pa do 30.09.2015. na iznos od 185,62 eur/ 1398,53 kuna od 15.07.2015. pa do 30.09.2015. na iznos od 180,24 eur/ 1358,01 kuna od 15.08.2015. pa do 30.09.2015. na iznos od 141,28 eur/ 1064,5 kuna od 15.09.2015. pa do 30.09.2015. po stopi koja od 30. studenog 2007. godine pa do 31. prosinca 2007. godine teče određenoj u čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do 30. rujna 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dananefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“

„VI. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB 02535697732 da tužitelju RF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] isplati iznos od 11.277,72 eura/ 84.972,00 kn1 s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koje teče od 01. listopada 2015. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“

„VII. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB 02535697732 da tužitelju RF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 7.469,96 eura/56.282,41 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 28. travnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“

2. Svaka stranka snosi svoj trošak cijele parnice.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja utvrđen je ništetnim dio odredbe sadržan u članku 4. točka 1. Ugovora o kreditu broj [broj kredita] od dana 4. siječnja 2007. godine, ovjerenog kod javnog bilježnika Zdravka Bišćan- Pešut pod brojem: OU-7/2007 dana 05. siječnja 2007. godine, koji glasi: "sukladno odluci Banke o kreditiranju građana." ( toč.I. izreke). Utvrđen je ništetnim dio odredbe sadržan u članku 7. točki 2. Ugovora o kreditu broj 9012207461 od dana 4. siječnja 2007. godine, ovjerenog kod javnog bilježnika Zdravka Bišćan- Pešut pod brojem: OU-7/2007 dana 05. siječnja 2007. godine, koji glasi: “U slučaju promjene kamatne stope iz točke 4. Ovog Ugovora, Korisnik kredita pristaje da Banka povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete (toč.II. izreke). Naloženo je tuženiku tužitelju isplatiti zatezne kamate na svaki mjesečni više uplaćeni iznos na ime promjene kamatne stope, sve kako je to pobliže navedeno pod toč.III. izreke. Utvrđen je ništetnim dio ugovorne odredbe članka 7. točka 2. Ugovora o kreditu broj [broj kredita] od dana 4. siječnja 2007. godine, ovjerenog kod javnog bilježnika Zdravka Bišćan- Pešut pod brojem: OU-7/2007 dana 05. siječnja 2007, koji glasi: "plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja" (toč.IV. izreke). Naloženo je tuženiku tužitelju isplatiti zatezne kamate na svaki mjesečni više uplaćeni iznos zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, sve kako je to pobliže navedeno u toč.V. izreke. Naloženo je tuženiku tužitelju isplatiti iznos od 11.277,72 eura/ 84.972,00 kn sa zateznom kamatom koje teče od 01. listopada 2015. godine do isplate po stopi, kako je to pobliže navedenoj u toč.VI. izreke. Konačno, naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 7.469,96 eura/56.282,41 kn sa zateznom kamatom od 28. travnja 2023. do isplate, kako je to pobliže navedenoj u toč.VII. izreke

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 , 155/23 i 21/24 - dalje: ZPP). Predlaže pobijanu presudu preinačiti u skladu sa žalbenim navodima i zahtjev tužitelja odbiti u cijelosti uz naknadu troškova parničnog troška i troškova žalbe, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje, uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Žalba tuženika djelomično je osnovana.

4. Za razliku od žalbenih navoda, u presudi suda prvog stupnja nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer je presuda suda prvog stupnja razumljiva, nije proturječna i sadrže jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječnosti s izrekom presude i sukladni su stanju spisa te se presuda kao takva može ispitati.

5. Također nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Među strankama tijekom postupka nije bilo sporno:

- da su stranke zaključile Ugovor o kreditu broj [broj kredita] dana 4. siječnja 2007. godine , a kojim je ugovoreno da se kredit odobrava tužitelju za kupnju stambenog objekta,a korisnik kredita da se obvezuje sredstva kredita koristiti za ugovorenu namjenu, a banka zadržava pravo kontroliranja namjenskog korištenja kredita,

- da su stranke zaključile Dodatak Ugovoru o kreditu broj [broj kredita] dana 16.12.2015. godine, kojim je korisnik kredita prihvatio izračun konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR sa stanjem na dan 30. rujna 2015.,

- da je tuženik tužitelju stavio na raspolaganje Ugovor o kreditu za kupnju stambenog objekta od 120.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita,

- da se tužitelj odobreni iznos kredita obvezao vratiti uz valutnu klauzulu,

- da je ugovorena otplata kredita u mjesečnim anuitetima i to u 360 mjeseci,

-da je Ugovoru o kreditu je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, a anuiteti dospijevaju na naplatu uzastopno, zadnjeg dana u kalendarskom mjesecu počevši od dana dospijeća prvog anuiteta,

-da je na dan sklapanja Ugovora kamatna stopa je iznosila 4,25% godišnje, time da je kamatna stopa promjenjiva sukladno Odluci banke o kreditiranju građana

-da je iskazom tužitelja, što potvrđuje i sadržaj Ugovora o kreditu iz kojeg proizlazi da je namjena kredita bila kupnja stambenog objekta utvrđeno da tužitelji ima status potrošača (čl.3.st.1. Zakona o zaštiti potrošača - „Narodne novine“ broj 93/03-dalje. ZZP/03).

7. U odnosu na nesporno sklopljeni Dodatak Ugovoru o kreditu broj [broj kredita] od 16. prosinca 2015. (dalje: Dodatak Ugovoru o kreditu) sud prvog stupnja zaključuje kako time tužitelj nije izgubio pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga ostvario eventualna prava za koje smatra da mu pripadaju, kao i da tužitelj konvertiranjem kredita iz valute CHF u valutu Eur nije u potpunosti obeštećen glede štetnih posljedica koje su za njega nastale primjenom ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivosti kamatne stope i o valutnoj klauzuli.

8. Iz nalaza i mišljenja knjigovodstveno financijskog vještačenja, kao i dopune istog proizlazi da ukupna visina preplaćenih mjesečnih anuiteta zbog promjene kamatne stope za razdoblje od 15.veljače 2007. do 15. rujna 2015. iznosi 40.491,93 kn. Ukupna visina preplaćenih mjesečnih anuiteta zbog promjene deviznog tečaja- valutna klauzula za razdoblje od 15. veljače 2007. do 15. rujna 2015. godine iznosi 66.098,91 kn. Po uračunavanju preplate po osnovi konverzije ostalo je još preplate po osnovi kamate i valutne klauzule u ukupnom iznosu od 84.972,00 kn na koji se računa zatezna kamata od dospijeća do uplate i to za 2010. godinu ukupna preplata je iznosila 9.056,32 kn, za 2011. godinu 16.646,07 kn, za 2012. godinu 16.937,57 kn, za 2013. 16.329,50 kn, za 2014. 12.624,11 kn i 2015. 13.378,43 kn.

9. Sud prvog stupnja prihvaća tužbeni zahtjev upućujući na presude donijete u kolektivnom sporu pokrenutom od Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača protiv više poslovnih banaka između kojih je i tuženik, ocjenjujući ništetnim ugovornu odredbu o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi kao i ugovorno odredbu o valutnoj klauzuli u CHF, prihvaćanjem utvrđenja iz nalaza i mišljenja knjigovodstveno financijskog vještaka, te nalazeći prigovor zastare neosnovanim, primjenom odredbe čl.502.c. ZPP, te čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 dalje ZOO/05) i Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 93/03-dalje. ZZP/03), odlučuje kao u izreci presude odlučuje kao pod toč.I., II., i IV. izreke.

10. Sud prvog stupnja je u odnosu na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo iz čl. 87.st.1. u svezi čl. 81.st.2. ZZP/03 u vezi čl. 11., čl. 12. i čl. 21. te čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 dalje ZOO/05) kada je utvrdio da je ništetna i bez pravnog učinka odredba o promjenjivosti redovne kamatne stope predmetnog Ugovora o kreditu, kao i odredba valutnoj klauzuli u CHF, kako je to odlučeno pod toč.I., II., i IV. izreke

11. Međutim, iz činjenica što ih je utvrdio sud prvog stupnja je sud izveo nepravilan zaključak o postojanju drugih činjenica na kojima je utemeljio svoju odluke. Žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP u vezi čl. 19.a- 19.e.Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“; broj 75/09, 112/12, 143/13,147/13, 9/15, 78/15., 102/15, 52/16, 128/22, 156/23 dalje: ZPK) i čl. 1111. ZOO/05 na koji upućuje odredba čl. 2. st. 2. ZZP/03 ostvaren je u toč.III,, V i VI. izreke presude.

12. U predmetnom postupku je utvrđeno i u žalbenoj fazi postupka nije sporno da su tužitelj, kao korisnik kredita i tuženik, kao kreditor dana 4. siječnja 2007. sklopili Ugovor o kreditu u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 120.000 CHF s rokom otplate od 360 mjeseci i uz ugovorenu kamatu od 4,25 % godišnje, koja je promjenjiva u skladu s odlukom kreditora.

13. Nadalje je utvrđeno da su stranke sklopile Dodatak Ugovora o kreditu temeljem odredbi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ br. 102/15, dalje: ZID ZPK) kojim su suglasno izvršile konverziju kredita u valutu euro i u skladu s tim utvrdile iznos preplate i iznos preostale neotplaćene glavnice kredita na dan 30. rujna 2015. kao i uvjete otplate preostalog kredita u eurima.

14. Slijedom pravnog shvaćanja iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev- 18/2018-2 od 26. svibnja 2020. (a tako i u prethodnim odukama br. Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. i br. Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020.) tužitelj prihvatom ponude konverzije i zaključenjem Dodatka Ugovoru o kreditu nije izgubio pravni interes za utvrđenje ništetnosti.

15. Kada je pozivanjem na direktni učinak presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa ocijenio ništetnost odredbe Ugovora o kreditu kojima je ugovoren jednostran način promjene kamatne stope sukladno odluci kreditora, kao i ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, sud prvog stupnja je sud pravilno primijenio čl. 502.c ZPP.

16. Sud prvog stupnja je odgovarajućom primjenom čl. 502.c ZPP i čl. 87.st.1. u svezi čl. 81.st.2. ZZP/03 prihvatio utvrđenje odlučne činjenice uzrokovanja značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer je, na tragu utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/2012, tuženik u unaprijed sastavljenom ugovoru unio odredbe o kamatnoj stopi promjenjivoj njegovim jednostranim odlukama o kojima se nije posebno pregovaralo (tuženik tijekom postupka nije tvrdio suprotno niti je na te okolnosti predlagao izvođenje dokaza saslušanjem njegovog djelatnika koji je sudjelovao u sklapanju Ugora o kreditu) pri čemu je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prešutio odnosno umanjio rizike time što je propustio potpuno informirati potrošača o svim bitnim činjenicama koje utječu na procjenu rizika ugovaranja spornih odredbi (duty of disclosure) a njemu su s obzirom na profesionalnu djelatnost ti rizici bili poznati, prebacivši ih u potpunosti na potrošača. Navedenim je načinom ugovaranja tuženik maksimalno zaštitio svoje trgovačke interese a svaki njemu poznat i prešućen rizik povećanja mjesečnih anuiteta prebacio je na neobaviještenog tužitelja kao potrošača, narušivši time ugovornu ravnotežu.

17. Posljedica takve nepoštene odredbe je njezina ništetnost na temelju odredbe čl.87. ZZP/03.

18. U konkretnom slučaju, stranke su suglasnošću volja zaključile Dodatak Ugovora o kreditu u kojem su se sporazumjele o pretplati i uvjetima otplate preostale glavnice kredita jer su primjenom izračuna konverzije denominiranjem uz valutnu klauzulu u valuti euro i uz kamatne stope primijenjene na kredite uz valutnu klauzulu u euru izjednačile tužiteljev položaj s položajem ostalih potrošača – korisnika kredita s valutnom klauzulom u euru, sud je vještačenjem utvrdio razliku plaćenih anuiteta prema prvom otplatnom planu i početnom tečaju kao posljedice ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi promjenjivoj prema odlukama tuženika.

19. Pitanjem valjanosti sporazuma o konverziji sklopljenog temeljem ZID ZPK/15, kao što je naprijed kazano, bavio se i VSRH u predmetu Gos 1/2019 u kojem je doneseno rješenje 4. ožujka 2020.

19.1. U tom predmetu na naznačeno pravno pitanje: „Je li sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15) nepostojeći ili ništetan u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli“, VSRH je odgovorio da sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Pritom je VS RH ocijenio da je ZID ZPK/15 poseban zakon (lex specialis) u odnosu na opća pravila koja uređuju matično područje obveznog prava, odnosno Zakon o obveznim odnosima „Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje: ZOO) slijedom čega ne mogu opća pravila ZOO o ništetnosti ili izostajanju pravnih učinaka u dijelu u kojem su u eventualnoj koliziji s režimom ZID ZPK/15 o konverziji dovesti do ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji.

20. U tom smislu valja naglasiti da je ZID ZPK/15 upravo i donesen nakon što je ocijenjeno da je u području potrošačkog kreditiranja došlo do znatne neravnoteže u odnosima između korisnika kredita kao potrošača i banaka kao kreditora (trgovca) u odnosu na ugovore o kreditu sklopljene posebno u razdoblju od 2004. do 2008. koji su denominirani u kunama s valutnom klauzulom u CHF, i to stoga što je na domaćem tržištu s vremenom izrazito jačao tečaj CHF, rasle su ugovorene promjenjive kamatne stope što je potrošače, u ispunjavanju kreditnih obveza, dovelo u izrazito težak položaj. Stoga je ZID ZPK/15 imao za cilj otkloniti nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i osigurati otplatu kreditnih zaduženja u iznosu i pod uvjetima koji potrošače kao dužnike ne dovode u neravnopravan i dužnički ovisan položaj u odnosu na kreditora kao vjerovnika, vodeći se načelom kojim se osigurava ravnopravan, a nikako povoljniji položaj u odnosu na dužnike koji su ugovorili zaštitni mehanizam u valuti EUR. Taj zakon u tom smislu predstavlja snažnu, izvanrednu, jednokratnu, retroaktivnu i vremenski ograničenu zakonodavnu intervenciju u području potrošačkog kreditiranja.

21. Navedenu je okolnost, među ostalim, imao na umu i Ustavni sud u postupku ocjenjivanja suglasnosti s Ustavom RH ZID ZPK/15 (U-I/3685/2015) u kojem je odlukom od 4. travnja 2017. ocijenio spomenuti Zakon usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske i nije prihvatio prijedlog većeg broja predlagatelja fizičkih osoba te osam kreditnih institucija za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti Zakona s Ustavom. Ocjenjujući u opisanim okolnostima da ZID ZPK/15 zadovoljava kriterije formalne i materijalne ustavnosti, Ustavni je sud posebno naglasio da ZID ZPK/15 ima legitiman cilj jer se njime povećava socijalna zaštita, sprječava se nastavljanje nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i produbljivanja dužničke krize, pri čemu je predmetna mjera u vidu konverzije ocijenjena razmjernom legitimnom cilju koji se želio postići zato što su propisane mjere bile prikladne i nužne, a nije postojala druga manje tegobna ili ograničavajuća mjera, s jedne strane, dok, s druge, njome nije nametnut ni prekomjeran teret kreditnim institucijama kao adresatima.

22. Neovisno o tome što se Direktiva 93/13/EEZ u konkretnom slučaju ne primjenjuje (tako i Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018.), a zbog potrebe tumačenja nacionalnog prava u duhu prava EU, valja primijetiti da Direktiva ni inače ne sadrži posebne odredbe koje bi se odnosile na zaštitu potrošača pri ostvarivanju prava na povrat neosnovano isplaćenih iznosa na temelju nepoštene ugovorne odredbe, već se restitucijski zahtjevi, dakle, zahtjevi za povrat neosnovano plaćenih iznosa, ostvaruju isključivo na temelju nacionalnog prava, odnosno prema nacionalnom materijalnom i procesnom pravu sukladno načelu procesne autonomije. Pritom dostignuti standardi zaštite prava potrošača zbog nepoštenosti ugovornih odredbi u praksi europskih sudova zahtijevaju ostvarenje mogućnosti uspostavljanja stvarne ravnoteže u pravima i obvezama potrošača, s jedne, i trgovca, s druge strane.

23. Odredbama čl. 19.a do čl.19.e ZPK je u cilju otklanjanja nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i otklanjanja dužničke krize a na osnovu jednokratne i vremenski ograničene mjere u vidu konverzije kredita u valutu euro, predviđeno da se krediti vezani uz CHF konvertiraju u odgovarajuće kredite denominirane u eure i kredite denominirane u kunama s valutnom klauzulom u eurima. Kreditne institucije odnosno banke su temeljem navedenih odredbi ZPK bile obvezne postupiti po navedenom Zakonu dok su potrošači mogli sklopiti navedeni sporazum prihvaćajući konverziju (ili prijedlog banke sa izračunom konverzije ne prihvatiti već zadržati stari važeći kredit denominiran u CHF ili kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u CHF, u kojem slučaju se otplata kredita nastavlja prema važećim ugovorenim uvjetima).

24. Iz navedenih odredbi proizlazi da je cilj ZID ZPK/15 bio korisnike kredita koji su ugovor sklopili uz valutnu klauzulu u CHF dovesti u isti položaj kao da su ugovor o kreditu sklopili uz valutnu klauzulu u EUR.

25. Sudionici u prometu slobodno uređuju obvezne odnose, a ne mogu ih uređivati suprotno Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva (čl. 2. ZOO).

26. Iz navedenih odredbi ZID ZPK/15 i Dodatka Ugovoru o kreditu sklopljenog sukladno tim odredbama, proizlazi da vjerovnik i dužnik, upravo polazeći od ništetnosti ugovornih odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, dodatkom ugovoru uređuju svoje odnose u pogledu valute obveze i kamatne stope za cijelo razdoblje od sklapanja kredita pa nadalje (na način da se korisnik kredita dovodi u isti položaj kao da je ugovor o kreditu sklopio uz valutnu klauzulu u EUR), time da se razlika između uplaćenih iznosa i obveze koju bi potrošač imao da je sklopio ugovor s valutnom klauzulom u EUR računa kao preplata, s kojom se, ovisno o okolnostima slučaja, postupa sukladno odredbi čl. 19.c st. 5. ZIZ ZPK/15.

27. Tijekom postupka između stranaka nije bilo sporno da je Dodatak ugovoru o kreditu sklopljen sukladno odredbama ZID ZPK/15 koji je izričito i detaljno propisivao način konverzije i koji u tom dijelu predstavlja prisilan propis. U takvoj situaciji odredbe glave II. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 41/14, 110/15 i 14/19 - dalje: ZZP), koje uređuju pitanje nepoštenih odredbi u potrošačkim ugovorima, ne primjenjuju se na ugovorne odredbe kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne prirode odnosno kojima se u ugovor unose odredbe i načela konvencija koje obvezuju Republiku Hrvatsku, jer to priječi odredba čl. 49. st. 5. ZZP. Tako se u konkretnom slučaju ne primjenjuje ni odredba stavka 1. članka 49. ZZP prema kojoj se nepoštenom smatra ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

28. Slijedom iznesenog, polazeći od činjenice da je Dodatak ugovoru o kreditu sklopljen na temelju (prisilnog) propisa koji je uspješno prošao test ocjenjivanja ustavnosti u ustavnosudskom postupku, valja zaključiti da njegove odredbe obvezuju stranke jer nemaju elemenata koji bi im davali obilježje nepoštenosti i imali za posljedicu njihovu ništetnost.

29. Sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu na temelju odredbi ZID ZPK/15, kojim su stranke iznova, i to počevši od dana sklapanja ugovora o kreditu, uredile svoje odnose u pogledu valute obveze i promjenjivosti kamatne stope, stranke su se prešutno odrekle svojih tražbina koje bi im pripadale po osnovi ništetnosti ugovornih odredbi, i to u opsegu obračuna izvršenog u smislu odredbe čl. 19.c ZID ZPK/15. To stoga što zamjena nepoštenih ugovornih odredaba dispozitivnim zakonskim odredbama uspostavlja stvarnu ravnotežu u pravima i obvezama kako tužitelja kao potrošača, tako i tuženika (banke) kao trgovca.

30. Pri ovakvoj ocjeni valja imati na umu i ustaljeno stajalište Suda EU prema kojem se u odnosu na poduzetnike poput banaka u istim ili srodnim pravnim odnosima kao predmetnom, potrošač nalazi u slabijem položaju (tako i u odluci broj C-26/13 od 30. travnja 2014.), kao i da je ZID ZPK/15 imao primarni cilj zaštitu potrošača CHF kredita kao slabije ugovorne strane, a ostvarenje tog cilja imalo je veći značaj od pravne sigurnosti druge strane (tako i Ustavni sud, U-I/3685/2015 od 4. travnja 2017., točka 30.). Međutim, ZID ZPK/15 je u odredbama članaka 19.d. i 19.e propisao detaljnu, jasnu i transparentnu proceduru koja je prethodila zaključenju ugovora o konverziji, kao i sadržaj tog ugovora, pa je tužitelj kao potrošač bio u prilici još i prije sklapanja ugovora o konverziji proučiti njegove odredbe. Štoviše, još prije donošenja ZID ZPK/15, Vlada Republike Hrvatske je u obrazloženju Konačnog prijedloga tog Zakona (P.Z./899 od 10. rujna 2015.) istakla, među ostalim, da ZID ZPK/15 predstavlja izvanrednu i jednokratnu zakonodavnu intervenciju koja je temelj za „trajno rješenje problema u CHF“.

30.1. Tako je ZID ZPK/15 u čl. 19.d prilično strogim pravilima nametnuo tuženiku kao vjerovniku i trgovcu, brojne obveze prije dostave ponude sklapanja ugovora o konverziji potrošaču, i to: za potrebe provjere izračuna konverzije, izraditi kalkulator na temelju kojeg je izračunata konverzija, koji uključuje detaljan pregled svih elemenata izračuna, i učiniti ga dostupnim svakom pojedinom potrošaču preko svojih mrežnih stranica kojem će potrošač pristupiti preko svog osobnog identifikacijskog broja, zatim omogućiti potrošaču pristup povijesnom pregledu: općih kretanja kreditiranja, odluka o kamatnim stopama, dnevnih tečajeva primjenjivih na kredite denominirane u CHF i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u CHF te na kredite denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR koje je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u CHF i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u CHF te na kredite denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Ujedno je tuženik kao vjerovnik i trgovac imao obvezu i prije objave spomenutog kalkulatora na mrežnoj stranici pribaviti mišljenje ovlaštenog revizora ili sudskog vještaka da je kalkulator izvršen u skladu s načinom izračuna propisanim čl. 19.c ZID ZPK/15 te takvo mišljenje objaviti na svojim mrežnim stranicama u roku od 45 dana od dana stupanja na snagu ZID ZPK/15.

30.2. Pored ovih obveza, vjerovniku je, u skladu s odredbom članka 19.e ZID ZPK/15, također nametnuta i obveza dostave izračuna konverzije kredita u roku od 45 dana od stupanja na snagu Zakona zajedno s prijedlogom novog ili izmijenjenog ugovora o kreditu, kao i pregleda stanja svih pojedinačnih vrsta tražbina, nadalje i pregled stanja svih pojedinačnih tražbina od potrošača pri čemu izračun konverzije mora sadržavati jasan pregled svih promjena i iz kojega mora biti razumljivo na koji je način utvrđen iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR iz članka 19.c st. 1. točke 7. ovoga Zakona, iznos preplate iz članka 19.c. st. 1. toč. 5. ovoga Zakona ako je ona utvrđena, odnosno manje plaćeni iznos iz čl. 19.c. st. 1. toč. 6. ovoga Zakona ako je on utvrđen.

30.3. S druge strane, odredba čl. 19.e st. 5., 7., 8. i 9. propisuje obveze potrošača u slučaju prihvata konverzije (obavijestiti vjerovnika o prihvatu u roku od 30 dana), zatim u stavku 5. da učinak konverzije snosi vjerovnik na način da se u poslovnim knjigama vjerovnika konverzija iskazuje kao usklađenje tražbine zbog promjene tečajeva, odnosno rashod temeljem povrata preplate, kao i da razliku u početnoj glavnici zbog kupoprodaje deviza iz čl. 19.c st. 1. točka 1. Zakona, iznos naplaćenih zateznih kamatama, naknada i troškova iz čl. 19.c. st. 1. toč. 4., iznos kamate i tečajnih razlika na ime preplate iz čl. 19.c st. 1. toč. 5. Zakona snosi potrošač. Osim toga, st. 8. čl. 19.e ZID ZPK propisana je i sudbina odobrenih pogodnosti (padaju na teret potrošača), dok je u st. 9. propisano ako potrošač prihvati izračun konverzije kredita, vjerovnik neće tražiti dodatne instrumente plaćanja, u odnosu na ugovorene, niti postavljati dodatne uvjete potrošaču kojima se bi se derogirala njegova druga prava.

31. U pogledu pravnih učinaka konverzije izvršene predmetnim Dodatkom Ugovora o kreditu treba kazati da, sukladno odredbi čl. 19.c st. 1. ZID ZPK, konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i da se provodi na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio, da je koristio kredit denominiran u eure, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom, što je inače načelo konverzije kredita u skladu s odredbom čl. 19.b ZID ZPK.

32. Tako je sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu sukladno odredbi čl. 19.c ZID ZPK osiguran povrat stečene koristi banke, tuženika putem korištenja uplata potrošača za namirenje dospjelih i budućih obroka kredita u eurima koji je zamijenio kredit u CHF, a do njegova sklapanja je došlo na temelju informiranog pristanka potrošača kojemu su bile poznate sve posljedice konverzije na koju je potrošač kao korisnik kredita slobodno pristao.

33. Stoga valja zaključiti da zamjena nepoštenih ugovornih odredaba zakonskim odredbama uspostavlja stvarnu ravnotežu u pravima i obvezama kako tužitelja kao potrošača, tako i tuženika (banke) kao trgovca jer, s jedne strane, omogućuje donošenje informirane odluke o sklapanju ugovora o konverziji od strane potrošača budući da je potrošač kao slabija ugovorna strana objektivno bio u mogućnosti informirano procijeniti hoće li prihvatiti ili odbiti ponudu banke za sklapanje ugovora o konverziji. Pritom se posebno naglašava da je zaključenje ugovora o konverziji ovisilo o volji potrošača jer je samo potrošaču ostavljena mogućnost izbora prihvaćanja ili neprihvaćanja konverzije. S druge strane, ovakav način uređenja zamjene nepoštenih ugovornih odredbi omogućuje i balansiranje interesa potrošača i trgovca na tržištu.

34. Naime, učinak konverzije prema ZID ZPK djeluje ex tunc što omogućuje uspostavu činjeničnog i pravnog okvira u kojem bi se potrošač našao i bez postojanja nepoštene ugovorne odredbe. Tako stvorena mogućnost uspostave činjeničnog i pravnog okvira kakav je postojao, već sama po sebi, ima restitucijski učinak jer omogućuje vraćanje koristi koju je druga ugovorna strana (trgovac) stekla od potrošača po osnovi nepoštene ugovorne odredbe (tako i Sud EU u presudi C- 308/156 MFR, točka 62.), i to u okolnostima i u proceduri koja je unaprijed poznata i unaprijed svim stranama predstavljena kao jednokratna mjera i trajno rješenje.

35. Na taj je način, zaključenjem Dodatka ugovoru o kreditu koji je zaključen prema pravilima posebnog propisa (ZID ZPK/15) uspostavljena ravnoteža između efektivne zaštite i zahtjeva pravne sigurnosti, kao i zaštite legitimnih očekivanja strana u ugovornom odnosu koje su postupale u dobroj vjeri u opsegu obračuna izvršenog u smislu odredbe čl.19.c u vezi s čl. 19.e ZID ZPK/15. Interveniranje u takav pravni odnos na način koji to tužitelj zahtijeva u točki II. svog zahtjeva unutar opsega obračuna izvršenog prema odredbi č.19.c u vezi s odredbom čl. 19.e ZID ZPK/15 bilo bi suprotno slobodi ugovaranja i slobodi tržišnog natjecanja koja izvire iz slobode ugovaranja.

36. To je pravno shvaćanje nadalje podudarno s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u presudi poslovni broj: Rev-637/2019-2 od 15. studenog 2022. gdje je odgovoreno na materijalnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni tako, da tužitelj koji je kao korisnik kredita (potrošač) prihvatio konverziju na temelju ZID ZPK zaključenjem Dodatka Ugovoru o kreditu s tuženikom kao kreditorom (trgovcem), nema pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovorne (redovne) kamate iz kredita denominiranog u kunama u CHF odnosno kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF zato što izračun konverzije kredita iz čl. 19.c ZID ZPK uključuje i te uplate.

37. Tužitelj nije osporavao valjanost Dodatka ugovora o kreditu, odnosno da je obračun konverzije sačinjen sukladno čl. 19.b i 19.c ZPK. Stoga po zaključenju sporazuma stranaka s obvezom tužitelja iz čl. 6. i 7. Dodatka ugovoru o kreditu referentna točka izračuna više ne može biti početna kamatna stopa jer ništetne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF zamijenjene odredbama navedenog Dodatka.

38. Slijedom iznijetog, s obzirom na jasno izraženu suglasnost volja ugovornih strana izraženu u Dodatku Ugovoru o kreditu tako, da je njime postignut puni sporazum o kreditnim uvjetima, u dijelu odluke suda pravog stupnja pod točkom III., V. i VI. izreke pogrešno je primijenjeno materijalno pravo iz odredbe čl. 1111. ZOO u svezi čl. 19.c ZID ZPK zbog čega tužitelj nema pravo na isplatu preplaćenog u ispunjenju ništetnih ugovornih odredbi Ugovora o kreditu kako glavnice tako ni zateznih kamata na više uplaćene iznose na ime promjene kamatne stope i odrede o valutnoj klauzuli tekućim od dana stjecanja pa do 30.rujna 2015., pa je na temelju odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP u tom dijelu preinačena presuda suda prvog stupnja tako, da je zahtjev tužitelja odbijen ne ulazeći u osnovanost ostalih žalbenih navoda tuženika.

39. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl.166.st.2. ZPP pri čemu je uzeta u obzir činjenica da je tužitelj u ovom sporu zatražio pravnu zaštitu kao potrošač, a time kao slabija ugovorna stranka protiv tuženika (trgovca) kao jače stranke u njihovom međusobnom pravnom odnosu i to u pravnoj stvari gdje sudska praksa nije ustaljena, pa je sukladno praksi Europskog suda za ljudska prava slično pravno shvaćanje zauzeo je i Europski sud za ljudska prava primjerice u predmetu C i M, zahtjev broj 72152/2013) unatoč činjenici da tužitelj nije uspio sa zahtjevom za isplatu utuženog iznosa, bilo primjereno odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka i to iz razloga što tužitelj nije mogao predvidjeti svoje izglede za uspjeh, jer sudska praksa o spornom pitanju nije ustaljena, pa tužitelj nije mogao biti svjestan da njegov zahtjev nema razumne izglede za uspjeh, a tužbeni zahtjev nije bio lišen bilo kakvog sadržaja ili očigledno nerazuman.

40. Zbog navedenog razloga valjalo je odbiti i zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

U Zagrebu 21. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

Vlasta Mrzljak