REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj: Gž R-167/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirne- Nade Terlević Sebastijan, predsjednice vijeća, Zorana Šarića, člana vijeća i suca izvjestitelja te Miroslava Ružića, člana vijeća, pravnoj stvari tužitelja FV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Zoranu Životiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatskog Telekoma d.d., Zagreb, Radnička cesta 21, OIB: 81793146560, zastupanog po punomoćniku ĆV iz Odvjetničkog društva Ruždjak i partneri d.o.o., odvjetnicima u Zagrebu, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-12085/2021-31 od 18. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 21. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se u potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-12085/2021-31 od 18. srpnja 2025.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu tužitelja.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjski je sud presudio:

" I/ Odbija se konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: "I. Utvrđuje se da Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu broj H3-2378142- 27-2019 od 01.07.2019. godine donesena 17. veljače 2021. godine, broj: H3- 96698-2021 nije dopuštena i da radni odnos, zasnovan Ugovorom o radu na neodređeno vrijeme broj H3-2378142-27-2019 dana 1. srpnja 2019. godine između tuženika HRVATSKI TELEKOM d.d., Zagreb, Radnička cesta 21, OIB: 81793146560 i tužitelja MV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nije prestao.

II. Nalaže se tuženiku HRVATSKI TELEKOM d.d., Zagreb, Radnička cesta 21, OIB: 81793146560 u roku od 8 (osam) dana vratiti tužitelja MV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na posao i to na radno mjesto Stručnjak za analizu i poslovno planiranje 1 – u Odsjeku za poslovnu analitiku i izvještavanje.

III. Nalaže se tuženiku, HRVATSKI TELEKOM d.d., Zagreb, Radnička cesta 21, OIB: 81793146560 da u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplati tužitelju MV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime bruto plaće iznos od 58.237,44 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama za razdoblje od dana 18.2.2021. do 6.7.2023. godine koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12. 2023. sa zateznim kamatama koje se određuju, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana, tekućom na sljedeće iznose:

- Na iznos od 617,36 € od 18. veljače 2021. godine

- Na iznos od 2.057,86 € od 18. ožujka 2021. godine

- Na iznos od 2.057,86 € od 18. travnja 2021. godine

- Na iznos od 2.057,86 € od 18. svibnja 2021. godine

- Na iznos od 2.057,86 € od 18. lipnja 2021. godine

- Na iznos od 2.057,86 € od 18. srpnja 2021. godine

- Na iznos od 2.057,86 € od 18. kolovoza 2021. godine

- Na iznos od 2.057,86 € od 18. rujna 2021. godine

- Na iznos od 2.057,86 € od 18. listopada 2021. godine

- Na iznos od 2.057,86 € od 18. studenog 2021. godine

- Na iznos od 2.057,86 € od 18. prosinca 2021. godine

- Na iznos od 2.057,86 € od 18. siječnja 2022. godine

- Na iznos od 2.057,86 € od 18. veljače 2022. godine

- Na iznos od 2.057,86 € od 18. ožujka 2022. godine

- Na iznos od 2.057,86 € od 18. travnja 2022. godine

- Na iznos od 2.057,86 € od 18. svibnja 2022. godine

- Na iznos od 2.057,86 € od 18. lipnja 2022. godine

- Na iznos od 2.057,86 € od 18. srpnja 2022. godine

- Na iznos od 2.057,86 € od 18. kolovoza 2022. godine

- Na iznos od 2.057,86 € od 18. rujna 2022. godine

- Na iznos od 2.057,86 € od 18. listopada 2022. godine

- Na iznos od 2.057,86 € od 18. studenog 2022. godine

- Na iznos od 2.057,86 € od 18. prosinca 2022. godine

- Na iznos od 2.057,86 € od 18. siječnja 2023. godine

- Na iznos od 2.057,86 € od 18. veljače 2023. godine

- Na iznos od 2.057,86 € od 18. ožujka 2023. godine

- Na iznos od 2.057,86 € od 18. travnja 2023. godine

- Na iznos od 2.057,86 € od 18. svibnja 2023. godine

- Na iznos od 2.057,86 € od 18. lipnja 2023. godine.

Nalaže se tuženiku, HRVATSKI TELEKOM d.d., Zagreb, Radnička cesta 21, OIB: 81793146560 da u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplati tužitelju MV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime razlike bruto plaće za razdoblje od 6. srpnja 2023. godine do 6. veljače 2024. godine iznos od 3.021,06 EUR 2023. godine s pripadajućim zateznim kamatama koje teku:

- Na iznos od 559,37 EUR od 6. srpnja 2023. godine

- Na iznos od 401,63 EUR od 6. kolovoza 2023. godine

- Na iznos od 401,64 EUR od 6. rujna 2023. godine

- Na iznos od 327,36 EUR od 6. listopada 2023. godine

- Na iznos od 327,36 EUR od 6. studenog 2023. godine

- Na iznos od 352,09 EUR od 6. prosinca 2023. godine

- Na iznos od 327,37 EUR od 6. siječnja 2024. godine

- Na iznos od 324,24 EUR od 6. veljače 2024. godine,

pa sve do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, a od 30.12.2023. sa zateznim kamatama koje se određuju, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku, HRVATSKI TELEKOM d.d., Zagreb, Radnička cesta 21, OIB: 81793146560 da u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplati tužitelju MV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime bruto plaće za razdoblje od 6. veljače 2024. godine do 6. studenog 2024. godine iznos od 6.937,79 EUR na ime razlike bruto plaće za razdoblje od 6. veljače 2024. godine do vraćanja na posao s pripadajućim zateznim kamatama koje teku:

- Na iznos od 1.595,83 € od 6. srpnja 2024. godine

- Na iznos od 2.057,86 € od 6. kolovoza 2024. godine

- Na iznos od 2.057,86 € od 6. rujna 2024. godine

- Na iznos od 1.226,24 €od 6. listopada 2024. godine

pa sve do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, a od 30.12. 2023. sa zateznim kamatama koje se određuju, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku, HRVATSKI TELEKOM d.d., Zagreb, Radnička cesta 21, OIB: 81793146560 da u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplati tužitelju MV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove ovog parničnog postupka zajedno sa zateznim kamatama koje se određuju, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana.".

II/ Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 7.050,00 eur, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim od 18. srpnja 2025. do isplate, u roku od 15 dana."

2. Protiv te presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnosi tužitelj, istu pobija u cijelosti i to zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi, u bitnome, navodi da je u pobijanoj presudi prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo-odredbu čl. 116. Zakona o radu, da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da je tužiteljev izostanak s posla do 31. siječnja 2021. bio opravdan, a da od 1. veljače 2021. nije opravdan, da je tužitelju bio odobren neplaćeni dopust do 31. siječnja 2021. i da se tužitelj tuženiku pismeno obratio sa zahtjevom za odobrenje neplaćenog dopusta i za veljaču 2021., da je tuženik taj zahtjev odbio dopisom od 29. siječnja 2021., da je tužitelj isti zaprimio 4. veljače 2021., ali da nije dobio obavijest kako bi se trebao vratiti na posao, da je obzirom da su mu raniji zahtjevi odobravani tužitelj očekivao da će mu i predmetni zahtjev biti odobren, da je tuženiku protekao rok za pravovremeni otkaz, da se tužitelj javio tuženiku 9. veljače 2021., nakon što mu je ukinut pritvor, da sve da se uzme i da je tužiteljev izostanak s posla bio neopravdan da bi to bilo dana 5., 8. i 9. veljače 2021., da sukladno odredbi čl. 16. Kolektivnog ugovora Hrvatskog telekoma radnik ima pravo na oslobođenje obveze rada uz naknadu plaće do ukupno najviše sedam radnih dana, a u drugim, osobito važnim, nepredvidivim i neplaniranim slučajevima radnik ima pravo na oslobođenje obveze rada do pet radnih dana, da je onda tuženik tužiteljev izostanak 5., 8. i 9. veljače trebao tretirati primjenom navedene odredbe Kolektivnog ugovora, posebice obzirom na činjenicu da je tužitelj radio kod tuženika neprekidno od 1. kolovoza 2007. i da nije počinio nikakvu povredu radne obveze i da je bez odgode obavještavao tuženika o nemogućnosti dolaska na posao i tražio neplaćeni dopust, da zbog izostanaka tužitelja s posla nije došlo ni do kakvog ugrožavanja redovnog poslovanja predmetne organizacijske jedinice i da tuženiku nije prouzročio nikakvu štetu, da je onda prvostupanjski sud u pobijanoj odluci pogrešno utvrdio činjenično stanje i da je pogrešno primijenio materijalno pravo pa tužitelj predlaže da se njegova žalba usvoji i da se pobijana presuda ukine te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. U odgovoru na tu žalbu tuženik, u bitnome, navodi da je žalba tužitelja neosnovana, da je neosnovan tužiteljev prigovor prekluzije, da je tuženik osnovano otkazao ugovor o radu tužitelju i da je dokazao postojanje opravdanih razloga za otkaz pa tuženik predlaže da se žalba tužitelja odbije i da se potvrdi pobijana presuda. Tuženik potražuje i trošak odgovora na žalbu tužitelja.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da je Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu kojega je tuženik dao tužitelju 17. veljače 2021. nedopuštena i da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, da se naloži tuženiku da tužitelja vrati na posao i radno mjesto na kojem je radio prije tog otkaza, a odbijen je i zahtjev tužitelja za isplatu pripadajućih prava po osnovu radnog odnosa od prestanka Ugovora o radu, a sve prema iznosima i rokovima dospjelosti pobliže navedenim u izreci pobijane presude, a tu svoju presudu prvostupanjski sud temelji na utvrđenju da je tuženik imao opravdan razlog za Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu tužitelja i da je otkaz pravovremen.

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći pri tome - dodatno po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a sve kako je to propisano čl. 365. st. 2. ZPP-, ocjena je ovog suda, kao suda drugog stupnja, da je pobijana presuda, u njenom bitnom dijelu, valjana i zakonita.

7. Prije svega valja navesti da kod donošenja pobijane presude prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Nadalje, prvostupanjski sud nakon dovoljne raspravljenosti i valjanom ocjenom provedenih dokaza utvrđuje slijedeće pravnorelevantne činjenice i to:

- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na neodređeno radno vrijeme na radnom mjestu stručnjaka za analizu i planiranje;

- da je tužitelj zbog sumnje u počinjenje kaznenog dijela bio lišen slobode i da nije mogao pristupiti na rad od 10. studenog 2020.;

- da je tuženik na zamolbu tužitelja istome odobrio korištenje neplaćenog dopusta od 1. do 31. prosinca 2020.;

- da je tuženik na zamolbu tužitelja istome odobrio korištenje neplaćenog dopusta od 1. do 31. siječnja 2021., s obvezom vraćanja na rad 1. veljače 2021.;

- da je tužitelj od tuženika 29. siječnja 2021. zatražio i daljnje korištenje neplaćenog dopusta za daljnjih 30 dana;

- da je tuženik Odlukom od 29. siječnja 2021. taj zahtjev tužitelja odbio;

- da je ta Odluka tužitelju dostavljena 4. veljače 2021.;

- da se tužitelj nije javio na rad kod tuženika 1. veljače 2021.;

- da je tužitelj obavijestio tuženika o sjednici u povodu odlučivanja o produljenju istražnog zatvora tužitelju zakazanoj za 9. veljače 2021. i sa zamolbom da se sačeka s donošenjem konačne odluke;

- da je tužitelj obavijestio tuženika da mu je s 9. veljače 2021. ukinut istražni zatvor, da se nalazi na slobodi i da bi sutra ujutro javio na posao i došao na radno mjesto;

- da je tuženik 17. veljače 2021. donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelja broj H3-396698-2021, a koja da je tužitelju dostavljena 18. veljače 2021. (dalje: Odluka);

- da je tužitelj tuženiku 4. ožujka 2021. podnio zahtjev za zaštitu prava;

- da tuženik nije donio odluku po tom zahtjevu;

- da je tužitelj predmetnu tužbu kojom pobija tu Odluku tuženika podnio 31. ožujka 2021.

9. Na temelju tih utvrđenja, onda, prvostupanjski sud zaključuje da je tužitelj imao opravdane razloge za nedolazak na posao u razdoblju od 1. prosinca 2020. do 31. siječnja 2021. jer da mu je za te nedolaske tuženik odobrio korištenje neplaćenog dopusta, da se tužitelj trebao javiti na rad kod tuženika 1. veljače 2021., a kako to da nije učinio, tuženik da mu je odbio zahtjev za neplaćeni dopust, tj. od 1. veljače 2021., tužitelj nije imao opravdane razloge za nedolazak na posao pa da je onda tuženik ima valjanu osnovu za primjenu odredbe čl. 116. ZR.

10. Te, tako utvrđene činjenice, u osnovi i nisu ni sporne među strankama, sporno je je li tuženik imao opravdane razloge za taj otkaz, a ako to postoji od kada bi počeli teći ti rokovi, odnosno je li tuženikova pobijana Odluka donesena u roku iz čl. 116. st. 2. ZR.

11. Tužitelj je kod tuženika zaposlen na neodređeno radno vrijeme što upućuje da je rad na radnom mjestu tužitelja potreban tužitelju. Očito je da je tuženik uspio organizirati odvijanje radnog procesa za vrijeme odsutnosti tužitelja sa posla od 10. studenog 2020. pa sve do 31. siječnja 2021., nakon toga, od 1. veljače 2021.,očito, to više nije bio u mogućnosti pa je tuženik tužiteljev zahtjev za neplaćeni dopust od 29. siječnja 2021. odbio.

12. Kada se tužitelj nije pojavio na radu 1. veljače 2021. jer, očito, tužitelj nije bio u mogućnosti pristupiti na rad zbog toga što je i dalje bio lišen slobode, to je onda od 1. veljače 2021. tužitelj neopravdano izostao s posla i neopravdani razlozi za rad tužitelja kod tuženika traju od 10. veljače 2021., jer se tužitelj tek tada javio na rad (24).

13. Stoga je, a kako to ispravno utvrđuje prvostupanjski sud u pobijanoj presudi, tuženik imao valjani razlog za donošenje Odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu tužitelja od 17. veljače 2021. (10-11) jer, sada, taj izostanak tužitelj sa rada kod tuženika uzrokuje poremećaj unutar poslovnog procesa.

14. U danim okolnostima nije bilo opravdano očekivati od tuženika-poslodavca da tužitelj prije donošenja pobijane Odluke iznese svoju obranu, pa je ispravna ocjena prvostupanjskog suda da je pobijana Odluka utemeljena na pravilnoj primjeni materijalnog prava, odredbe čl. 116. st. 1. i 2. ZR.

15. Tužitelj se neosnovano poziva na tvrdnju da bi pobijana Odluka bila donesena izvan roka određenog čl. 116. st. 2. ZR.

16. To stoga što je 1. veljače 2021. (samo) prvi dan izostanka tužitelja sa rada, neopravdani izostanci tužitelja su onda trajali od 1. do 9. veljače 2021. pa je onda tuženikova Odluka donesena 17. veljače 2021. donesena valjanom primjenom odredbe čl. 116. st. 2. ZR.

17. Isto tako, tužitelj se neosnovano poziva na tvrdnju da bi njegov neopravdani izostanak sa rada bio (tek) od 5. veljače 2021. budući da je odluku kojom se odbija njegov zahtjev za neplaćeni dopust primio 4. veljače 2021.

18. Tužitelj je kao zaposlenik kod tuženika imao obvezu temeljem Ugovora o radu, ali i ranije odluke tuženika kojim mu je odobren neplaćeni dopust do 31. siječnja 2021. javiti se na rad kod tuženika 1. veljače 2021., a kako to nije učinio to je od tada, od 1. veljače a ne od 5. veljače 2021. njegov izostanak neopravdan.

19. Tužitelja ne opravdava činjenica da je tuženik u njegova dva ranija zahtjeva kojim je tražio neplaćeni dopust od tuženika 31. siječnja 2021. udovoljio tim njegovim zahtjevima, već to samo ukazuje da je tuženik ulagao napore da unutar radnog procesa organizira rad i da nadomjesti izostanak tužitelja, pa je tužiteljev (treći) zahtjev za neplaćeni dopust odbio, jer to, očito, više nije bio u mogućnosti, a tužitelj se po isteku roka odobrenog neplaćenog dopusta trebao javiti na rad.

20. Ne mijenja na stvari ni činjenica da je naknadno postupak protiv tužitelja zbog kojega je došlo do donošenja pobijane Odluke, odlukom nadležnog tijela obustavljen, odlučno je činjenično i pravno stanje u trenutku donošenja pobijane odluke.

21. Prema tome, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je valjano zaključio da je pobijanom Odlukom tuženik valjano i pravovremeno tužitelju otkazao ugovor o radu pa je žalba tužitelja neosnovna u tom dijelu.

22. Kako je utvrđeno da je tuženikova Odluka o otkazu ugovora o radu tužitelja valjana i zakonita to je onda prvostupanjski sud valjano odbio zahtjev tužitelja za povratak na rad, ali i isplatu pripadajućih plaća, razlika plaće i drugo (toč. III. izreke pobijane presude) pa je žalba tužitelja neosnovana i u tom dijelu.

23. Slijedom svega navedenog valjalo je onda žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu, potvrditi pobijanu presudu te donijeti presudu kao u izreci, a na temelju odredbe čl. 368. ZPP.

24. Trošak odgovora na žalbu tužitelja, po ocjeni ovog suda,nije bio potreban (čl. 155. st. 1. ZPP), pa je o zahtjevu tuženika za naknadu tog troška valjalo odlučiti kao u izreci, temeljem odredbe čl. 166. st. 1. ZPP.

U Puli - Pola, 21. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

Mirna-Nada Terlević Sebastijan