Poslovni broj: P-416/2020-52
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E D O P U N S K O R J E Š E NJ E
I
D O P U N S K A P R E S U DA
Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji tog suda Vanesi Brizić Bahun, kao sucu pojedincu, na prijedlog višeg sudskog savjetnika-specijalista Maria Samardžića, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB:84397956623, zastupan po punomoćnici TC, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB:26187994862, Zagreb, V. Jagića 33, zastupanog po punomoćnici Mateji Radojević, odvjetnici u OD Hanžeković i partneri u Zagrebu, radi isplate, nakon održane javne, glavne rasprave, zaključene 16. listopada 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 21. listopada 2025.
r i j e š i o j e
Dopušta se preinaka tužbe učinjena podneskom od 21. rujna 2021.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 6.565,51 eura/49.467,86 kn sa zateznom kamatom koja teče od 21. rujna 2021. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i naknaditi trošak parničnog postupka, u roku od 15 dana."
II.Nalaže se tužitelju isplatiti tuženiku parnični trošak u iznosu od 250,00 eura sa zateznom kamatom od 21. listopada 2025. pa do plaćanja po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Dana 03. rujna 2025. donesena je presuda te tužitelj pravovremenom žalbom pobija presudu navodeći da sud nije odlučio o dijelu tužbenog zahtjeva, što se smatra prijedlogom za dopunu presude sukladno čl. 339. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje:ZPP), a budući da taj zahtjev nije raspravljen ponovno je otvorena glavna rasprava sukladno čl. 340. st. 1. ZPP-a.
2. Naime, sud je propustio odlučiti o preinaci tužbe koju je tužitelj učinio podneskom od 21. rujna 2021.
3. Tužitelj je podneskom od 21. rujna 2021. preinačio tužbu povećavši tužbeni zahtjev za iznos od 6.565,51 eura/49.467,86 kn sa zateznom kamatom koja teče od 21. rujna 2021. do isplate, čemu se tuženik protivio. Naime, tužitelj je povećao tužbeni zahtjev za daljnje isplate mirovine tijekom postupka, pa je stoga opravdano i dopušteno ovakvo povišenje tužbenog zahtjeva, dakle, tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka, dok je isto svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, sukladno čl. 190. ZPP-a te je odlučeno kao u izreci rješenja.
4. Na ponovno otvorenoj raspravi stranke su učinile nespornim da visina invalidske mirovine koja bi bila utvrđena radi ozljede na radu uvijek viša od invalidske mirovine izvan rada.
5. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u prijavu o povredi na radu (list 3-6 spisa), zapisnik o uviđaju (list 7-11 spisa), presudu Pn-3684/92 (list 12-17 spisa),
rješenje HZMO od 10. svibnja 1994. (list 18-19 spisa), rješenje HZMO od 10. siječnja 2000. (list 20-21 spisa), ispis iz banke podataka (list 23-33 spisa), odštetni zahtjev (list 34 spisa), obračun isplata (list 27 spisa).
6. Na temelju ocjene dokaza te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno članku 8. ZPP-a sud smatra da tužbeni zahtjev za dopunsku presudu nije osnovan.
7. Naime, predmet spora je potraživanje tužitelja za naknadu štete koju je pretrpio isplatom invalidske mirovine svojem osiguraniku za razdoblje od 01. listopada 2019. do 31. kolovoza 2021. u omjeru od 50%.
8. Između stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja, odgovornost osiguranika tuženika od 50%, uzročno-posljedična veza između predmetnog štetnog događaja i umirovljenja odnosno priznanja invalidske mirovine te aktivna i pasivna legitimacija.
9. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva u cijelosti.
10. Međutim, sporno je i pravno pitanje primjene zakona, jer tužitelj tvrdi i svoj zahtjev temelji na članku 161. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., 119/22., dalje:ZOMO) kojim je propisano da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju.
11. Člankom 164. stavak 1. ZOMO-a propisano je da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete izravno od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete).
12. Nasuprot tome, sukladno čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14., 155/23., dalje:ZOOP), propisano je:
(1.) Društvo za osiguranje obavezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.
(2.) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznosi mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji.
(3.) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.
(4.) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovog članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.
13. Pravnu dilemu temeljem kojeg propisa se ima presuditi obveza tuženika, kao osiguravatelja štetnika, za isplatu štete koju trpi mirovinsko osiguranje razriješio je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-x-388/2018 od 25. kolovoza 2020. na način da je zauzeto pravno shvaćanje prema kojem je za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine. Istovjetno pravno shvaćanje zauzeto je i u kasnijim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske npr. Rev-5292/19 od 16. lipnja 2020., Rev-12/2022 od 12. siječnja 2022., Rev- 552/2022 od 17. svibnja 2022. i Rev-850/2022 od 25. listopada 2022.
14. Ostala opsežna sudska praksa koju su stranke dostavile nije relevantna odnosno primjenjiva u konkretnom predmetu niti je od utjecaja što je tuženik isplatio tužitelju naknadu štete za ranija razdoblja.
15. Kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, tada se obveza tuženika određuje prema članku 27. stavak 2. i 3. ZOOP-a i ta obveza postoji samo ako postoji razlika između iznosa invalidske mirovine koja se isplaćuje i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu.
16. Kako su stranke suglasne da je invalidska mirovina koja bi bila utvrđena radi ozljede na radu viša od invalidske mirovine izvan rada, u tom smislu tuženik je dokazao da ne postoji razlika mirovine.
17. Prema tome, tužitelju ne pripada pravo na naknadu štete u visini iznosa mirovine koju isplaćuje svojem osiguraniku, već štetu čini iznos eventualne razlike između isplaćene invalidske mirovine i pretpostavljene mirovine.
18. Tužitelj je dostavio obračun isplaćenih invalidskih mirovina, dakle, izvršenih svih isplata, a što ne dokazuje štetu koju je tužitelju dužan nadoknaditi tuženik u smislu članka 27. stavak 2. i 3. ZOOP-a.
19. Iz gore navedenog razloga sud nije utvrđivao ostale sporne činjenice niti izvodio i ocjenjivao ostale dokaze i prigovore stranaka te ih nije posebno ni obrazlagao.
20. Tuženik je uspio u postupku te je sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a tužitelj dužan naknaditi troškove postupka tuženiku, a odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 155. ZPP-a, a isti troškovi odmjereni su sukladno vrijednosti predmeta spora, postavljenom zahtjevu za nadoknadu troškova postupka i Tbr. 52. st. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23, dalje:OT) te da na sve obavljene radnje odvjetnik ima pravo obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost.
21. Slijedom navedenog, tuženiku je valjalo priznati troškove postupka, kao potrebne za vođenje parnice, koji se sastoje od troška zastupanja na ročištu od 16. listopada 2025. (Tbr. 9./1. OT), u iznosu od 100 bodova, pa obzirom na vrijednost boda od 2 eura, uvećanog za pripadajući PDV 25%, ukupno iznosi 250,00 eura.
22. Slijedom navedenog je odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu 21. listopada 2025.
Sutkinja
Vanesa Brizić Bahun
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave presude odnosno od dana dostave prijepisa ove presude u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (Čl. 335. Zakona o parničnom postupku). Žalba se podnosi pisano u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke putem ovog suda,a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.
DNA:
1. Oglasna ploča suda 8 dana
