Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-310/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća te Ljiljane Kolenko i Rajka Kipkea, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika MD, zbog kaznenog djela iz čl. 311. st. 1. i 3. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021. i 114/2022., dalje: KZ), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva (ODO) u Zlataru protiv presude Općinskog suda u Zlataru poslovni broj: K-317/2023-16 od 8. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj 21. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Prihvaća se žalba ODO u Zlataru te se preinačuje pobijana presuda u odluci o kazni na način da se okrivljenik MD zbog počinjenog kaznenog djela protiv pravosuđa, neizvršavanjem sudske odluke iz čl. 311. st. 3. u vezi st. 1. KZ, za koje je pobijanom presudom proglašen krivim, na temelju čl. 311. st. 1. KZ osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, time da mu se na temelju čl. 54. KZ u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i pritvoru od 29. rujna 2023. do 8. prosinca 2023.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja okrivljenik MD proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv pravosuđa, neizvršavanjem sudske odluke iz čl. 311. st. 3. u vezi st. 1. KZ te je na temelju čl. 311. st. 1. KZ osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca.

1.1. Na temelju čl. 57. KZ okrivljeniku MD izrečena je djelomična uvjetna osuda na način da će se šest mjeseci kazne zatvora izvršiti (neuvjetovani dio kazne), dok se osam mjeseci kazne zatvora neće izvršiti (uvjetovani dio kazne), ukoliko okrivljenik u roku od tri godine ne počini novo kazneno djelo, time da vrijeme provjeravanja u odnosu na uvjetovani dio kazne počinje teći od pravomoćnosti presude.

1.2. Na temelju čl. 54. KZ vrijeme koje je okrivljenik MD proveo u istražnom zatvoru i pritvoru od 29. rujna 2023. pa do 8. prosinca 2023. uračunato mu je u izrečenu kaznu zatvora na način da se jedan dan pritvora i istražnog zatvora izjednačava s jednim danom zatvora.

1.3. Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj:

152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019. i 80/2022., dalje: ZKP-22, valja napomenuti da sud prvog stupnja nije naveo puni naziv zakona na koji se poziva, niti brojeve Narodnih novina u kojima je isti objavljen, zajedno sa svojim izmjenama i dopunama) naloženo je okrivljeniku MD da podmiri troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP- 22 u paušalnom iznosu od 100,00 eura, u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude.

1.4. Na temelju čl. 148. st. 6. ZKP-22 okrivljenik MD oslobođen je plaćanja troškova obrane po službenoj dužnosti u cijelosti.

2. Protiv navedene presude žalbu su podnijelo ODO u Zlataru zbog odluke o kazni, s prijedlogom da nadležni županijski sud pobijanu presudu preinači na način da okrivljeniku izrekne bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju predloženom u optužnici.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Spis je u skladu s čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022. i 36/2024.) dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu koje je uz dopis broj KŽ-DO-356/2024-3 od 11. lipnja 2024. isti vratilo ovom sudu.

5. Žalba je osnovana.

6. Žalitelj u žalbi ističe da je okrivljenik osuđivan u kontinuitetu od 2011. godine, za kaznena djela protiv imovine te da su mu izricane uvjetne i bezuvjetne kazna zatvora. Stoga, da iz kaznene evidencije za okrivljenika evidentno proizlazi da je činjenje kaznenih djela njegov način života i pribave sredstava za život, a da je žaljenje koje je iskazao samo način da umanji svoju kaznenopravnu odgovornost te da isto nije iskreno, budući da odgovornost za počinjenje djela svaljuje na druge. Također, da okrivljenik umanjuje svoju kaznenopravnu odgovornost navodeći da je bolestan i da se liječi, da je radio i da je skrbio o roditeljima. Pri tome žalitelj smatra da je potpuno neprikladno okrivljeniku, koji cijeli život čini kaznena djela i kome je sud izrekao samostalnu mjeru opreza te koji je ponovno počinio kazneno djelo, izreći djelomično uvjetnu osudu. Naime, da je opisano ponašanje okrivljenika nedopustivo i po mišljenju žalitelja zavređuje bezuvjetnu kaznu zatvora te predlaže nadležnom županijskom sudu da pobijanu presudu preinači i da okrivljeniku izrekne bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci.

7. Prilikom odmjeravanja kazne prvostupanjski sud je otegotnim okrivljeniku cijenio njegovu dosadašnju osuđivanost navodeći da smatra da će takvom vrstom i mjerom kazne biti ostvarena svrha kažnjavanja i da će se ostvariti kako specijalna tako i generalna prevencija.

8. U pravu je žalitelj kad ističe da nema osnova da se višestruko osuđivanoj osobi, specijalnom recidivistu izrekne djelomična uvjetna osuda. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud nije utvrdio olakotne okolnosti na strani okrivljenika. Dakle, sasvim opravdano mu nije uzeo u obzir činjenicu da je izrazio žaljenje i kajanje zbog počinjenog kaznenog djela, što je u redu upravo zbog okolnosti koje navodi žalitelj, dok mu je od otegotnih okolnosti utvrdio višestruku osuđivanost, koja je tako brojna da i po mišljenju ovog žalbenog suda zavređuje strožu kaznu. Naime, odmjerena kazna od jedne godine i šest mjeseci zatvora primjerena je počinjenom kaznenom djelu i osobi okrivljenika, budući da ispravno ističe žalitelj da je u konkretnom slučaju riječ o posebno zaštićenom dobru, kaznenom djelu protiv pravosuđa, a postoji i visok stupanj kriminalne volje na njegovoj strani, jer je izdao povjerenje koje mu je dala sudbena vlast, pustivši ga da se u drugom predmetu brani sa slobode, na način da su mu izrečene mjere opreza koje je on u ovom postupku prekršio.

9. Ovdje treba skrenuti pažnju na činjenicu da je okrivljenik višestruko kažnjavan te da doista ni uvjetne, ni bezuvjetne kazne nisu djelovale na njega da promijeni svoj način razmišljanja i postupanja. Stoga se djelomično uvjetnom osudom ne bi postigla svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ, već će se ista postići samo bezuvjetnom kaznom zatvora i to, po ovom sudu, odmjerenom kaznom zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci. Upravo će se bezuvjetnom kaznom zatvora u takvom vremenskom trajanju djelovati na okrivljenika da više ne čini kaznena djela, kao i na ostalu populaciju ljudi da shvate štetnost i pogibeljnost činjenja kaznenih djela.

10. Budući da drugostupanjski sud ispitujući pobijanu presudu nije utvrdio povrede iz čl. 476. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024. i 72/2025., dalje: ZKP), a s obzirom na navedeno, žalba ODO u Zlataru je prihvaćena te je na temelju čl. 486. st. 1. ZKP preinačena pobijana presuda u odluci o kazni na način pobliže naveden izreci ove presude.

U Varaždinu 21. listopada 2025.

Predsjednik vijeća

Igor Pavlic