Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Kž-612/2025-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea kao predsjednika vijeća te Tomislava Brđanovića i Igora Pavlica, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog HČ, zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: Kov-84/2025-57 od 18. rujna 2025., u sjednici održanoj 21. listopada 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenog HČ kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja, na temelju čl. 351. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 36/24. i 72/25., dalje: ZKP/08) odbijen je prijedlog okrivljenika za izdvajanje iz spisa kao nezakonitih dokaza isprava pobrojenih u izreci pobijanog rješenja.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljenik, po braniteljici Draženki Saško, odvjetnici, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, predlažući preinaku pobijanog rješenja i izdvajanje nezakonitih dokaza.
3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje.
4. Žalba okrivljenika nije osnovana.
5. Žalitelj pobija prvostupanjsko rješenje navodeći da je dio dokaza, čije izdvajanje se traži, pribavljen povredom pravila ZKP/08 o tumačenju i prevođenju i to u odnosu na isprave koje su sastavili policijski službenici o privremenom oduzimanju predmeta, a kao "plodova otrovne voćke" i zapisnika o pretrazi mobitela okrivljenika i bilješke o analizi uspostavljanja telefonskog kontakta. U odnosu na zapisnik o ispitivanju svjedoka ŠČ i ČČ žalitelj tvrdi da u vrijeme potpisivanja izjave da ne želi prisustvovati dokaznom ročištu nije znao za koje ga se kazneno djelo tereti i da se ispituju osobe koje je prevozio, jer o tome nije bio informiran na vlastitom jeziku, pa nije mogao dati informiranu izjavu o odricanju od konfrontacijskog prava.
6. Iako žalitelj točno interpretira čl. 8. ZKP/08 o pravu na prevođenje stranom državljaninu koji ne razumije jezik na kojem se vodi kazneni postupak, ipak nije u pravu kada tvrdi da su isprave čije izdvajanje traži nastale neposredno ili posredno kršenjem prava na prevođenje. Naime, prema utvrđenom činjeničnom stanju na kojem počiva pobijana odluka, a koje činjenice žalitelj niti ne osporava, policijski službenici su inicijalno komunicirali s okrivljenikom na engleskom jeziku te je evidentno da u času uhićenja i oduzimanja predmeta žalitelj nije zatražio tumača za latvijski ili drugi jezik koji razumije. To je vrlo razložno i pozivom na odgovarajuće dokaze utvrdio prvostupanjski sud i ovo utvrđenje se opsežnim žalbenim razlozima ne dovodi u pitanje. Pravo na tumačenje i prevođenje aktivira se u situaciji kada nije moguća komunikacija s okrivljenikom i tada nastaje obveza tijela koje sudjeluje u kaznenom postupku na osiguranje tumača. Navedena se obveza u konkretnom slučaju aktivirala naknadno, kod predaje okrivljenika pritvorskom nadzorniku, što je i konstatirano u odgovarajućim ispravama koje je sastavila policija. Do tog vremena policija je s okrivljenikom komunicirala na engleskom jeziku, pri čemu je prema ispravama u spisu okrivljenika, bez prisutnosti tumača, pregledala Hitna pomoć 3. svibnja 2025., prije uhićenja, što također ukazuje na mogućnost sporazumijevanja s okrivljenikom i kako nije postojala potreba osiguranja tumača kod uhićenja. Zbog navedenoga, u tom dijelu nije osnovana žalba žalitelja i ne radi se o nezakonitim dokazima u smislu čl. 10. st. 2. toč. 3. u vezi čl. 8. st. 9. ZKP/08.
7. Suprotno od navoda žalbe, okrivljenik je u izjavi od 4. svibnja 2025., koja mu je prevedena na ruski jezik i točnost kojeg prijevoda žalitelj ne osporava, upozoren da će se na dokaznom ročištu ispitivati svjedoci, turski državljani, za koje su navedeni osobni podaci. Navedena izjava je dostatan dokaz da je okrivljenik upoznat s održavanjem dokaznog ročišta i koji će se dokazi izvoditi na tom ročištu, pri čemu je prije toga upoznat sa sadržajem optužbe protiv sebe, jer je tumač za ruski jezik Ganna Herman bila prisutna u policijskoj postaji 4. svibnja 2025. od 9,00 sati i ista iskazuje kako je prevela brojne isprave. Ista je iskazala kako je okrivljeniku prevela da će se na dokaznom ročištu ispitivati svjedoci i da je okrivljenik izjavio da ne želi prisustvovati istome. Poziv za dokazno ročište moguće je, prema čl. 176. st. 3. ZKP/08, uputiti telekomunikacijskim sredstvom, a predmetna izjava je dokaz da je okrivljenik pozvan na dokazno ročište. Stoga ne stoji tvrdnja iz žalbe da okrivljenik nije pozvan na dokazno ročište. Spekulacije o sadržaju zapisnika od 4. svibnja 2025. ukazuju samo kako je u istome ostao dio sadržaja od nekog ranijeg zapisnika, jer evidentno okrivljenik nije bio na dokaznom ročištu, kao niti tumač za latvijski (ruski) jezik, ne i na nezakonitost istoga kao dokaza.
8. Pobijano rješenje ispitano je po službenoj dužnosti na temelju čl. 494. st. 4. ZKP/08, kakvim ispitivanjem nisu utvrđene povrede na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti.
9. Žalba okrivljenika nije osnovana pa je stoga odlučeno kao u izreci na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08.
U Varaždinu 21. listopada 2025.
Predsjednik vijeća
Rajko Kipke