Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-72/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Ankice Jakovina predsjednice vijeća, Vitomira Boića suca izvjestitelja i Zinke Bulka člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice EN, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Antun Šagovac, odvjetnik u Velikoj Gorici, Zagrebačka 17, protiv tuženika GN, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Bojan Čobanić, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja prava vlasništva na nekretnini, odlučujući o žalbi i dopuni žalbe tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-603/2023-111 od 10. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 21. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba i dopuna žalbe tužiteljice EN kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-603/2023-111 od 10. prosinca 2024. u točkama I. i II. izreke.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

''I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev, koji glasi:

"Utvrđuje se kako je tužiteljica dosjelošću stekla vlasništvo jednočetvrtinskog (1/4) suvlasničkog udjela nekretnine upisane u zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Sesveta i to u zk. ul. broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica]; [adresa] površine 275 m2, dvorište površine 100 m2, kuća, [adresa], površine 90 m2, zgrada površine 53 m2, zgrada površine 32 m2, ukupne površine 275 m2 (ranije upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], zk.č.br. [katastarska čestica broj], kuća broj 16 i dvorište u [adresa]., površine 76 čhv), a glede kojeg suvlasničkog udjela je trenutno uknjiženo pravo suvlasništva u korist tuženika, a što je tuženik dužan priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva u korist tužiteljice glede navedenog suvlasničkog udjela predmetne nekretnine."

II. Nalaže se tužiteljici da tuženiku u roku od 15 (petnaest) dana naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.687,50 eur.

III. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 596,22 eur.''

2. Protiv dijela presude u odnosu na točku I. i II. izreke, žalbu je podnijela tužiteljica zbog bitnih povreda parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničkog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Sud je učinio bitnu povredu odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 12. Zakona o parničnom postupku jer je prekoračio tužbeni zahtjev, na način da je odbio tužbeni zahtjev na utvrđenje prava vlasništva dosjelošću, iako pravni osnov dosjelosti tužiteljica nije navela u izreci tužbenog zahtjeva u prvotno podnesenoj protutužbi. Tužiteljica je na posljednjem ročištu naglasila da je predmet tužbenog zahtjeva utvrđenje prava vlasništva gdje je pravni osnov otvoren i u odnosu na stjecanje prava vlasništva građenjem. Nisu postojali činjenični razlozi da sud ocjenjuje pretpostavke za stjecanje prava vlasništva samo dosjelošću i da izostavlja razloge za stjecanje prava vlasništva građenjem, jer sud nije vezan pravnom osnovom tužbenog zahtjeva, već činjeničnom osnovom navedenoj u tužbi. Sud je ograničio raspravljanje samo na pretpostavke dosjelosti, protivno zakonu izostavljajući ostale pretpostavke u odnosu na stjecanje prava vlasništva građenjem, iako se tužiteljica pozvala na činjeničnu osnovu građenja. Daljnju bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. i čl. 297. st. 2. ZPP sud je počinio jer u presudi nije ocijenio niti jedan personalni dokaz, niti priloženu dokumentaciju. Na taj način su preskočene odlučne činjenice u iskazima svjedoka i stranaka o doprinosu tužiteljice i njenog pokojnog supruga vezano za stjecanje prava vlasništva građenjem, dogradnjom i rekonstrukcijom prvotnog objekta i izgradnju ostalih zgrada. Zbog izostanka ocjene personalnih dokaza i time izostanka ocjene izvedenih dokaza, osobito uvida u presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod brojem P-5485/78 od 06. 09. 1979., potvrde tuženikove majke ŽN od 05. 02. 2015., te dokumentacije o kreditima tužiteljice i njenog pok. supruga presuda je nejasna i nerazumljiva, a što predstavlja apsolutno bitnu povredu odredba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2. toč. 11. ZPP. Tužiteljica nalazi bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 5. ZPP-a, kao i bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč 6. ZPP-a jer je tužiteljica onemogućena u raspravljanju, a time je počinjena i bitna povreda u vezi čl. 29. st. 1. Ustava RH i čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Sud se u razlozima presude ograničio isključivo na tvrdnju da je odbijen tužbeni zahtjev za preinaku tužbenog zahtjeva. Pogrešno je tumačenje suda da nakon što je odbijena preinaka, nije bio uopće ovlašten ocjenjivati i kvalificirati pravnu osnovu spora. Niti u pitanju stjecanje prava vlasništva dosjelošću, sud nije pravilno ocijenio sve odlučne činjenice, jer je ograničio raspravljanje samo na pitanje da li je tužiteljica ispunila kriterij poštenja, s obzirom da je tuženik upisan kao suvlasnik u zemljišnim knjigama. Izvan ocjene poštenja posjeda tužiteljice sud nije ocijenio druge odlučne činjenice, a posebno da se tuženik odrekao vlasništva u odnosu na suvlasnički dio što je potvrdila majka tuženika ŽN i tuženik u svojem iskazu na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu u predmetu broj P-5485/78. Tužiteljica je čitavo vrijeme bila uvjerena da tuženiku ne pripadaju nikakva vlasnička ovlaštenja na nekretninama. Tvrdnje da tužiteljica ne bi bila samostalni posjednik prije smrti suprugove majke ŽN su nelogične. Zbunjujući je razlog presude, u kojem se navodi da nakon što je odbijen prijedlog za proširenje tužbe na eventualni tužbeni zahtjev, tužiteljica pokušala predmet raspravljanja usmjeriti na stjecanje prava vlasništva građenjem. Pravni osnov stjecanja vlasništva građenjem bio je istaknut, te ga je trebalo dopuniti provođenjem građevinskog vještačenja i dopunskim iskazima. Sud je propustio ocijeniti iskaze svjedoka ČN, TN, AN, CN, ŠN, LN, SN, a koji svjedoci su iskazali da je tužiteljica sa pok. suprugom izgradila dvije etaže kuće i dvorišne zgrade, bez sudjelovanja i protivljenja tuženika, pa je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno. Upis suvlasničkog dijela tuženika vezan je za dodjelu zemljišta nakon poplave, kada su i malodobni članovi kućanstva upisivani kao suvlasnici. Ukazuje se da sadašnji identitet nekretnine prema izvedenom stanju koju izgradnju je financirala tužiteljica, upućuje da ako bi tuženiku i pripadao suvlasnički dio nekretnine, to bi bio vidno manji dio. Pogrešno je primijenjeno materijalno pravo kada je sud zaključio da tužiteljica ne ispunjava pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. U odnosu na stjecanje prava vlasništva građenjem tužiteljica smatra da su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva građenjem tužiteljice kao poštenog graditelja. Predlaže se preinačiti pobijani dio presude usvajanjem tužbenog zahtjeva uz naknadu cjelokupnih troškova postupka i troškova žalbe, podredno zakazati raspravu pred drugostupanjskim sudom ili postupiti prema čl. 373 b. st. 3. ZPP-a, te usvojiti tužbeni zahtjev ili presudu ukinuti i vratiti na ponovno suđenje, drugom sucu pojedincu.

3. Žalba je dopunjena dostavom presude i rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br.: 494/2021-2 od 11.05.2021. kojima je odgovoreno na pitanje „da li je posjed ipso facto, odnosno ex lege nepošten (nesavjestan), samo i jedino iz razloga jer je posjednik tijekom posjedovanja znao da je u zemljišnim knjigama upisana kao vlasnik neka treća osoba, te može li sud samo temeljem te činjenice donijeti odluku o nepoštenju takvog posjeda“, odnosno da okolnost da su prednici revidenta u zemljišnim knjigama bili upisani kao vlasnici, ne čini posjed prednika tužitelja nesavjesnim.

4. U odgovoru na žalbu tuženik predlaže žalbu tužiteljice odbiti i potvrditi odluku prvostupanjskog suda, te tužiteljici naložiti naknadu parničnog troška za odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji je prethodio donošenju istih, ovaj drugostupanjski sud utvrđuje da sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud u skladu s odredbom čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) pazi po službenoj dužnosti, a suprotno žalbenim navodima obrazloženje presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama. Neosnovani su žalbeni razlozi tužiteljice da je počinjena povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 1. u vezi čl. 8. i čl. 297. st. 2. ZPP jer da u razlozima presude sud nije ocijenio personalne dokaze, iskaze svjedoka, niti priloženu dokumentaciju. Prvostupanjski sud je u obrazloženju presude naveo koje dokaze je izveo tijekom postupka, te je na pravilan način dao analizu onih dokaza iz kojih je izveo zaključak o tome da tužiteljica nema kvalitetu posjeda da bi pravo vlasništva stekla dosjelošću. Temeljem čl. 220. ZPP-a dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke. Sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Dakle, sud nije dužan prihvatiti sve prijedloge stranaka u pogledu izvođenja dokaza, već samo one koje sud smatra potrebnim za utvrđenje odlučnih činjenica, a što je prvostupanjski sud i učinio. Suprotno žalbenim navodima sud je u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a ispitao sve okolnosti odlučne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a na temelju tako izvedenih dokaza i njihove ocjene pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje odlučno za ishod spornog odnosa među strankama. Stoga zaključke prvostupanjskog suda o postojanju pravno odlučnih činjenica u cijelosti prihvaća ovaj sud drugog stupnja, a tužiteljica vlastitom ocjenom izvedenih dokaza nije uspjela dovesti u sumnju pravilnost zaključka prvostupanjskog suda. Suvišno je i bez pravne osnove ukazivanje žalitelja na druge odluke donesene u sličnim predmetima jer u smislu odredbe čl. 6. st. 2. Zakona o sudovima (''Narodne novine'', broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22 i 60/22 – dalje: ZS), ovaj sud nije ovlašten ispitivati niti se referirati na odluke donesene u drugim predmetima, već je jedino ovlašten ispitivati pravilnost i zakonitost odluke donesene u ovom predmetu.

7. Parnični postupak pokreće se tužbom, parničnom radnjom tužitelja koja treba sadržavati određen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja, te činjenice na kojima tužitelj temelji svoj zahtjev. Tužbom se postupak determinira u subjektivnom smislu naznakom aktivne stranke koja podnosi tužbu (tužitelja) i pasivne stranke protiv koje se tužba podnosi (tuženika) i u objektivnom smislu isticanjem određenog tužbenog zahtjeva u pogledu glavne stvari i sporednih traženja, te navođenjem činjenica kojima se potkrepljuje i individualizira tužbeni zahtjev. Tužiteljica je tražila utvrđenje prava vlasništva temeljem čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima s obzirom na neprekidni samostalni posjed u proteklih više od 40 godina, jer da joj se u razdoblje posjedovanja uračunava i razdoblje neprekidnog samostalnog posjedovanja nekretnine od strane tuženikove majke, te je sud raspravljanje ograničio na pravnu osnovu koju je u svojoj tužbi naznačila tužiteljica. Ukazuje se da je tužiteljica pravomoćno odbijena s preinakom tužbenog zahtjeva te eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom na utvrđenje da je tužiteljica građenjem stekla pravo vlasništva na suvlasničkom dijelu tuženika. Tužiteljica nije pravovremeno istaknula eventualno kumulirani tužbeni zahtjev.

8. Sud prvog stupnja, između ostalog, u obrazloženju pobijane odluke navodi:

- da je tužiteljica u protutužbi, sada tužbi tvrdila da tuženiku ne pripada pravo vlasništva bilo kojeg udjela u predmetnoj nekretnini

- da se tuženik suvlasništva odrekao prije više od 30 godina, te da je tužiteljica temeljem dosjelosti stekla vlasništvo suvlasničkog udjela koji danas nominalno glasi na tuženika

- da tuženik nikada, a osobito ne u proteklih 30-ak godina nije niti pokušao ostvariti suposjed predmetne nekretnine

- da je tek podnošenjem tužbe kojom je pokrenut ovosudni postupak poslovni broj Psp-19/2021 (ranije Psp-44/16) prvi puta pokušao bilo kakvu izravnu ili neizravnu komunikaciju sa tužiteljicom

- da se tuženik još 80-tih godina prošlog stoljeća odrekao prava vlasništva

- da tuženik unazad posljednjih 30 godina ni na koji način nije pokušao manifestirati ikakvu vlasničku i posjedovnu ovlast glede ikojeg dijela predmetne nekretnine, te nije niti doprinosio održavanju predmetne nekretnine

- da nije pokušao spriječiti nadogradnje predmetne nekretnine vršene od strane tužiteljice

- da je tužiteljica stekla vlasništvo jednočetvrtinskog (1/4) suvlasničkog udjela nekretnine u odnosu na kojeg tuženik figurira u svojstvu nositelja prava vlasništva

- da je tužiteljica isto stekla s obzirom na neprekidni samostalni posjed predmetne nekretnine u proteklih više od 40 godina, a kojoj se u razdoblje posjedovanja uračunava i razdoblje neprekidnog samostalnog posjedovanja nekretnine od strane tuženikove majke ŽN

- da tuženik tvrdi da je suvlasnik 1/4 dijela predmetne nekretnine, a da tužiteljica istu koristi u cijelosti te da ne dopušta tuženiku da stupi u posjed svog suvlasničkog dijela

- da tužiteljica suvlasnički dio tuženika koristi bez ikakve pravne osnove, pa je tužbeni zahtjev za stjecanje prava vlasništva na 1/4 dijela nekretnine u cijelosti neosnovan, jer

nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva suvlasničkog dijela temeljem dosjelosti

- da tužiteljica nije dokazala protek zakonom propisanog roka niti tražene kvalitete posjeda, a da tužiteljica nije bila samostalni posjednik, obzirom je predmetnu nekretninu do svoje smrti u rujnu 2015. koristila majka tuženika sa tužiteljicom

- da tužiteljica nije dokazala valjani pravni temelj za korištenje cijele nekretnine, ali ni svoje poštenje u posjedu, jer je znala i morala znati da je tuženik suvlasnik predmetne nekretnine u 1/4 dijela, koje pravo je upisano u zemljišne knjige

- da je tuženik osporio aktivnu legitimaciju tužiteljice, jer ista više nije suvlasnica predmetne nekretnine, već je sada suvlasnik u 3/4 dijela ČN

- da je rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-466/2023-2 od 11. listopada 2023. ukinuta ranija prvostupanjska presuda

- da je tužiteljica podneskom od 4. siječnja 2024. preinačila tužbeni zahtjev na način da je pored osnovnog tužbenog zahtjeva istaknula i eventualni tužbeni zahtjev kojim traži da se utvrdi da je ona stekla pravo vlasništva na temelju građenja

- da je rješenjem poslovni broj P-603/2023-102 od 19. veljače 2024. prvostupanjski sud odbio prijedlog tužiteljice za preinakom tužbe isticanjem eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva

- da je ocijenjeno da je drugostupanjskom odlukom predmet vraćen sudu na ponovnu glavnu raspravu, a nije vraćen u stadij prethodnog postupka

- da je Županijski sud u Velikoj Gorici rješenjem poslovni broj Gž-206/2024-2 od 24. lipnja 2024. odbio kao neosnovanu žalbu tužiteljice i potvrdio pobijano rješenje kojim je odbijen prijedlog tužiteljice za preinakom tužbe isticanjem podrednog tužbenog zahtjeva

- da je zbog navedenog predmet spora u ponovljenom postupku tužiteljičin zahtjev za utvrđenje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica] (ranije upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], z.kč. br. [katastarska čestica]), temeljem dosjelosti i to u odnosu na ¼ suvlasničkog dijela tuženika

- da je iz iskaza tužiteljice utvrđeno da je saznala da je tuženik suvlasnik predmetne nekretnine nakon smrti svog svekra, a to je bilo 1995., jer su roditelji supruga stalno pričali da je to njihovo

- da kada su ona i suprug 1999. dizali kredit, ŽN je rekla da je to njezino

- da je iz iskaza tuženika utvrđeno da je u predmetnoj nekretnini živio do 1982. ili 1983.

9. Na tako utvrđeno činjenično stanje koje žalbenim navodima nije dovedeno u sumnju, prvostupanjski je sud pravilno zaključio da nije osnovan tužbeni zahtjev tužiteljice.

10. Pravilno prvostupanjski sud utvrđuje da predmet spora u ponovljenom postupku tužiteljičin zahtjev za utvrđenje prava vlasništva na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica] (ranije upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], z.kč. br. [katastarska čestica]) temeljem dosjelosti, jer je tužiteljica i nakon što je pravomoćno odbijen prijedlog za preinakom tužbe, ustrajala da se treba izvesti dokaz građevinskim vještačenjem, na okolnost da je kao pošteni graditelj stekla vlasništvo na predmetnom ¼ dijelu suvlasništva nekretnine. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da nije potrebno izvoditi dokaz građevinskim vještačenjem, jer je predmet spora tužbeni zahtjev kojim se traži da je tužiteljica na temelju dosjelosti stekla vlasništvo nad predmetnim suvlasničkim dijelom.

11. Prvostupanjski sud navodi da je odlučno pitanje da li su ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva temeljem instituta dosjelosti i to sukladno čl. 159. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99 – Odluka USRH, 22/00 – odluka USRH, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17- ispravak pročišćenog teksta – dalje: ZVDSP) u kojemu je propisano da samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten stječe dosjelošću pravo vlasništva protekom 10 godina neprekinutog samostalnog posjedovanja ili sukladno odredbi čl. 159. st. 3. ZVDSP-a, ako mu je posjed barem pošten stječe vlasništvo nekretnine protekom 20 godina neprekinutog samostalnog posjedovanja.

12. Glede činjenice da li je tužiteljica bila u poštenom posjedu predmetne nekretnine ukazuje se na iskaz tužiteljice sa ročišta 22. studenog 2022., kada je iskazala da je saznala da je tuženik suvlasnik nekretnine 1995. nakon smrti svog svekra. Roditelji supruga stalno su pričali da je to njihovo, te su ona i suprug dizali kredit, na što je ŽN, pok. majka supruga, rekla da je to njezino. Iz iskaza tužiteljice utvrđeno je da je ona najkasnije 1999. (pravilno: 1995) saznala da je tuženik upisan kao suvlasnik u ¼ suvlasničkog dijela predmetne nekretnine, pa od 1999. po ocjeni prvostupanjskog suda nije bila pošteni posjednik, jer je znala da joj ne pripada pravo na posjed cijele nekretnine, pa joj najkasnije od 1999. nedostaje minimalna zakonom propisana pretpostavka za stjecanje prava vlasništva na temelju instituta dosjelosti, a to je pošten posjed nekretnine.

13. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženik u svom iskazu na istom ročištu 22. studenog 2022. između ostaloga izjavio da je u predmetnoj nekretnini živio do 1982. ili 1983., a te navode tužiteljica nije osporavala. Dakle, kada bi se uzelo da je tuženik živio u predmetnoj nekretnini do 1982., a da je tužiteljica najkasnije 1999. saznala za to da je tuženik upisan kao suvlasnik predmetne nekretnine, tužiteljičin posjed prestao je biti pošten prije isteka dvadesetogodišnjeg roka potrebnog za stjecanje prava vlasništva na temelju dosjelosti, u svojstvu poštenog posjednika nekretnine.

14. Utvrđeno je da je tužiteljica postala samostalni posjednik predmetne nekretnine tek nakon smrti suprugove majke ŽN **.**.2015. S obzirom na činjenicu da je protutužba, a sada tužba, podnesena 25. srpnja 2016. tužiteljica nije bila niti u samostalnom posjedu predmetne nekretnine u vremenskom razdoblju koje je dovoljno da bi mogla na temelju dosjelosti steći pravo vlasništva na predmetnom ¼ suvlasničkom dijelu nekretnine.

15. S obzirom na činjenicu da je pravomoćno odbijen prijedlog tužiteljice za preinaku tužbe isticanjem podrednog tužbenog zahtjeva, u ponovljenom postupku, nije bilo potrebno analizirati iskaze saslušanih svjedoka (iskazi svjedoka se u velikom dijelu odnose na pitanje dogradnje predmetne nekretnine) jer iz provedenog postupka nedvojbeno proizlazi da tužiteljici nedostaju dvije temeljne pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na temelju dosjelosti, samostalno posjedovanje nekretnine kao i pošten posjed nekretnine. Iz postupanja tužiteljice u ponovljenom postupku, gdje je ona pokušala preinačiti predmetnu tužbu isticanjem podrednog tužbenog zahtjeva da je na temelju građenja stekla vlasništvo predmetnog ¼ suvlasničkog dijela, sud utvrđuje da je i tužiteljica ocijenila da nema uvjeta za stjecanje prava vlasništva na temelju dosjelosti. Zbog svega navedenog odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za utvrđenjem prava vlasništva na ¼ dijela nekretnine na temelju dosjelosti.

16. Uz argumentaciju prvostupanjskog suda, treba reći da pravna kvalifikacija spornog pravnog odnosa koja opravdava traženje tužitelja da sud donese odluku određenog sadržaja, predstavlja fakultativni element tužbe, jer će sud postupati i kad tužitelj ne navede pravnu osnovu, a nije vezan za shvaćanje tužitelja u odnosu na pravnu osnovu spora. To znači da je sud dužan na osnovi utvrđenih činjenica sam prosuditi pravnu kvalifikaciju spornog odnosa i propise na temelju kojih treba ocijeniti osnovanost tužbenog zahtjeva, što je prvostupanjski sud pravilno učinio, jer je sud vezan na tužbeni zahtjev i na činjeničnu osnovu tužbenog zahtjeva, a to je u konkretnom slučaju dosjelost.

17. Posjed je pravno relevantna faktična vlast koju neka osoba ima glede određene stvari, a pravni poredak svojim normama određuje tu činjenicu kao pravnu, koja pod određenim pretpostavkama svojim postojanjem izaziva određene pravne učinke. Posjed predstavlja faktičnu vlast koju neka osoba ima glede određene stvari. Pravo na posjed je ovlast koja proizlazi iz određenog subjektivnog prava i koja ovlašćuje svog nositelja da posjeduje određenu stvar. Posjed kao faktična vlast na nekoj stvari može imati određene kvalitete tj. određenu kakvoću. Članak 18. ZVDSP-a propisuje da kakvoću posjeda čine zakonitost, istinitost i poštenje posjeda. Riječ je o objektivnim i subjektivnim značajkama posjeda, s tim da su objektivne značajke one koje posjeduju daju postojanje ili nepostojanje pravnog temelja za posjedovanje i dopuštenost ili nedopuštenost načina stjecanja tog posjeda, a subjektivnu značajku daje posjednikov stav prema tome ima li on pravo posjedovati određenu stvar. Prema tome, objektivne značajke posjeda su zakonitost i istinitost posjeda, a subjektivna značajka posjeda je poštenje posjeda. Kada je pravnom predniku nedostajalo poštenje kao kvaliteta posjeda (roditelji tuženika), tada se vrijeme posjedovanja nekretnine po tom pravnom predniku ne može uopće uzeti u obzir prilikom računanja trajanja posjeda slijednika u posjedu, što je prvostupanjski sud učinio na način da je utvrdio da tužiteljica nije bila u samostalnom niti poštenom posjedu. Članak 18. st. 3. ZVDSP-a propisuje da je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na posjed ne pripada, a što je prvostupanjski sud i utvrdio. Sama činjenica što posjednik zna ili može znati da je druga osoba u zemljišnim knjigama upisana kao vlasnik nekretnine koju on posjeduje ne čini njegov posjed nepoštenim, već je potrebno ispitati i druge okolnosti koje utječu na samostalnost i poštenje posjeda. Osim pitanja nesmetanog vršenja faktične vlasti od strane posjednika (tužiteljice) i pasivnosti vlasnika (tuženika), za ocjenu poštenja posjednika mjerodavne su i druge okolnosti koje je pravilno prvostupanjski sud uzeo u obzir jer je

prilikom ocjene poštenja vodio računa o kontinuitetu i trajanju posjeda, te nesporno utvrdio da tužiteljica nije dokazala samostalno posjedovanje nekretnine kao i pošten posjed nekretnine. Završno, treba reći da na temelju posjeda koji je nepošten, ma koliko dugo on trajao, dosjelošću se ne može steći pravo vlasništva. Nepošten (nesavjestan) posjednik ne može steći vlasništvo nekretnine dosjelošću, ni redovnom niti izvanrednom, jer se pravo vlasništva dosjelošću može steći samo ako postoji samostalan posjed, dakle ako posjednik izvršava svoju faktičnu vlast na nekretnini kao da je vlasnik nekretnine (ako je imao tzv. vlasnički posjed), što ovdje tužiteljica nije dokazala glede samostalnog posjedovanja, kao niti poštenje posjeda svojih pravnih prednika koji su znali i morali znati da je njihov sin upisan kao suvlasnik predmetne nekretnine.

18. Prema tome, kod donošenja prvostupanjske presude pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo, pa se nije ostvario žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a) a i odluka o troškovima parničnog postupka je zakonita jer je donesena na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a u svezi s čl. 155. ZPP-a uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', broj 138/23 - dalje: Tarifa) te sukladno postavljenim zahtjevima. Tužiteljica u žalbi ne osporava visinu dosuđenih troškova postupka, a kako ovaj sud ne pazi na pogrešnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, to i ovaj sud odluku o troškovima postupka nalazi pravilnom i zakonitom, kako po osnovu, tako i po visini odmjerenih troškova, pri čemu je prvostupanjski sud dao jasne razloge za odluku o troškovima parničnog postupka.

19. Zbog navedenog žalbu tužiteljice valjalo je odbiti kao neosnovanu i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu u točkama I. i II. izreke.

20. U nepobijanom dijelu (točka III. izreke), presuda prvostupanjskog suda ostaje neizmijenjena (čl. 365. st. 1. ZPP).

21. Tužiteljici nije dosuđen trošak žalbenog postupka iz razloga jer je njezina žalba odbijena kao neosnovana (čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a).

22. Tuženiku nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer odgovor na žalbu nije bila potrebna parnična radnja.

U Velikoj Gorici 21. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Ankica Jakovina