REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

Industrijska cesta 15, Sesvete

Poslovni broj: P-737/2025-56

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama po sutkinji Martini Ivanković u pravnoj stvari tužitelja LT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Frane Dobrović, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika VT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 10. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu i uručenje presude 21. listopada 2025., objavio je i

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku VT iz [adresa]), [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da isplati tužitelju LT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] iznos od 78.306,46 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 1. siječnja 2015. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena za razdoblje od 1. siječnja 2015. do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koje kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, sve u roku od 15 dana.“

II Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 24. lipnja 2019. podnio tužbu Općinskom sudu u Rijeci u kojoj navodi da su on i tuženik 28. travnja 2014. zaključili ugovor o zajmu kojim je tužitelj tuženiku pozajmio iznos od 590.000,00 kn s rokom povrata do najkasnije 31. prosinca 2014. Dalje navodi da je tuženika više puta usmeno i putem odvjetnika pozvao na povrat zajma što on nije učinio pa svojim tužbenim zahtjevom potražuje isplatu iznosa od 590.000,00 kn odnosno 78.306,46 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 1. siječnja 2015. do isplate, a potražuje i naknadu parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.

2. Tuženik je prvenstveno prigovorio mjesnoj nadležnosti Općinskog suda u Rijeci pa se taj sud rješenjem poslovni broj P-3583/2019 od 28. listopada 2019. oglasio nenadležnim i nakon pravomoćnosti tog rješenja predmet je dostavljen ovom sudu kao mjesno nadležnom.

3. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu u cijelosti i navodi da je predmetni ugovor o zajmu ništetan jer se radi o prividnom pravnom poslu i jer je sklopljen primjenom sile koju su prema tuženiku primijenili tužitelj i još jedna osoba. Pojašnjava da tužitelj i tuženik nikad nisu bili u poslovnom ili drugom odnosu kao fizičke osobe, nego su poslovali putem svojih trgovačkih društava – tužitelj preko Hagrad-mont d.o.o., a tuženik preko društva Banski vrtovi d.o.o. i oba društva su sada brisana iz sudskog registra. Tuženik dalje navodi da je tužitelj 28. travnja 2014. u pratnji osobe imena L i uz prijetnje tuženiku i njegovoj obitelji došao kod tuženika i natjerao ga da potpiše fiktivni ugovor o zajmu i ovjeri potpis kod javnog bilježnika s tim da taj pravni posao u stvarnosti nikad nije ni realiziran. To potvrđuje ugovor o povratu duga sklopljen 24. travnja 2014. kojeg su potpisale stranke kao zakonski zastupnici citiranih društava i kojim se društvo Banski vrtovi d.o.o obvezalo vratiti društvu Hagrad-mont d.o.o. iznos od 306.562,48 kuna odnosno 40.687,83 eura sa zakonskim zateznim kamatama. Tuženik ističe da je nelogično i neživotno da bi tužitelj četiri dana nakon sklapanja tog ugovora, kojim se društvo u vlasništvu tuženika obvezalo vratiti tužiteljevom trgovačkom društvu 40.687,83 eura, tuženiku osobno pozajmio iznos od 78.306,46 eura. Tvrdi da iznos od 78.306,46 eura predstavlja iznos od 40.687,83 eura iz ugovora između trgovačkih društava stranaka kojem su pribrojene zakonske zatezne kamate na što upućuje i čl. 1 ugovora o zajmu u kojem je navedeno da se zajam daje beskamatno. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev i potražuje naknadu parničnog troška.

4. Tužitelj je na ročištu 24. veljače 2020. potvrdio da on s tuženikom nije bio u izravnom poslovnom odnosu, nego da su to bila njihova trgovačka društva i dodao je da su on i tuženik pravni laici pa su ugovor nazvali ugovorom o zajmu dok je stvarna volja bila povrat predmetnog iznosa od strane tuženika tužitelju što se manifestira u osnovnom ugovoru i u ugovoru o povratu duga. Pojasnio je da je njegovo društvo Hagrad-mont d.o.o. bilo specijalizirano za građevinske radove, a tuženikovo društvo Banski vrtovi d.o.o. je namjeravalo izgraditi kompleks staračkih domova pa su zaključili ugovor o građenju. Dalje navodi da je tuženik od društva Hagrad-mont d.o.o. tražio uplatu spornog iznosa kao jamstvo za ozbiljnost poslova što je to društvo i isplatilo, no do građenja nikad nije došlo jer je tuženik izvođenje radova prijevarno prepustio trećem trgovačkom društvu. Tužitelj je bio jamac društvu Hagrad-mont d.o.o. za plaćeni iznos i za to ga je PBZ d.d. ovršila, a tuženik je, kako bi izbjegao vođenje kaznenog postupka, zaključio s tužiteljem nekoliko pravnih poslova kojim se obvezao vratiti novac, no to još nije učinio.

5. Tuženik je 27. veljače 2020. podnio protutužbu u kojoj navodi da je ugovor o zajmu ništetan jer je prividni pravni posao i da nema pravnog učinka između ugovornih strana. Dodao je da je i tužitelj priznao da je ugovor o zajmu od 28. travnja 2014. prividni ugovor i ne predstavlja stvarnu volju stranaka jer je i sam naveo da je tuženik s tužiteljem zaključio nekoliko pravnih poslova kako bi se izbjeglo vođenje kaznenog postupka. Tvrdi i da se najbitniji sastojak ugovora tj. primitak pozajmljenog iznosa za koji je navedeno da se potvrđuje potpisom ugovora nikad nije ni dogodio. Svojim protutužbenim zahtjevom traži da se utvrdio da je ugovor o zajmu od 28. travnja 2014. ništetan i potražuje naknadu parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.

6. U podnesku od 1. ožujka 2021. tužitelj navodi da je predmetni ugovor o zajmu relativno simulirani pravni posao i da su stranke njegovim zaključivanjem manifestirale svoju pravu volju da tuženik tužitelju vrati iznos od 590.000,00 kn kojeg je tužitelj platio PBZ-u. Dodaje da je tuženik tužitelju predlagao da se kao osiguranje povrata spornog iznosa osnuje založno pravo na nekretninu u Rabu što na kraju nije realizirano zbog prijevarnog ponašanja tuženika i otuđenja te nekretnine u korist treće osobe.

7. Ovaj sud je 23. ožujka 2023. donio presudu poslovni broj P-478/2022-30 kojom je odbio tužbeni zahtjev da se tuženiku naloži da tužitelju plati iznos od 590.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 1. siječnja 2015. do isplate i da mu namiri parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate (točka I izreke), utvrdio je da je ništetan ugovor o zajmu od 28. travnja 2014. (točka II izreke) i naložio je tužitelju da tuženiku plati parnični trošak u iznosu od 9.074,91 eura sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate (točka II izreke). Povodom žalbe tužitelja Županijski sud u Slavonskom Brodu je presudom i rješenjem poslovni broj Gž-722/2023-3 od 14. ožujka 2024. ukinuo presudu ovog suda poslovni broj P-478/2022-30 u točkama I i III izreke dok je preinačio točku II izreke kojom je odlučeno o protutužbenom zahtjevu na način da je odbijen taj zahtjev da se utvrdi ništetnost ugovora o zajmu i predmet je vraćen ovom sudu na ponovno suđenje.

8. Kako je citiranom odlukom višeg suda pravomoćno odbijen protutužbeni zahtjev, u ovoj presudi sud odlučuje samo o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

9. Sud je pročitao isprave u spisu i to: ugovor o zajmu (list 5), opomenu (list 6), povijesne izvatke iz sudskog registra (listovi 12-16), ugovor o povratu duga (listovi 17-20), odluku o imenovanju izvođača radova (str. 30-31), ugovor o izvođenju radova na izgradnji Doma za starije i nemoćne (str. 32-39), ispis elektroničke poruke (str. 40), izvod otvorenih stavaka na dan 31. listopada 2009. (str. 41), rekapitulaciju potraživanja (str. 42), sporazum (str. 57), karticu dobavljača (str. 69), dopis (str. 70), izvadak po poslovnom računu (str. 72, 73), uplatnicu (str. 74), ugovor o cesiji (str. 75), obračun kamata (str. 77), karticu (str. 78, 79). Proveden je i dokaz saslušanjem stranaka.

10. Sud nije pribavio zk. izvadak za nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] ni poslovnu i financijsku dokumentaciju i isprave od PBZ d.d. vezano za naplatu garantnog pologa od tužitelja jer je stranka prema čl. 232 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP) dužna sama podnijeti isprave na koje se poziva kao dokaz svojih navoda dok ih sud pribavlja samo ako stranka sama ne može to postići, a tužitelj nije dokazao da nije sam mogao pribaviti te isprave. Financijsko-knjigovodstveno vještačenje poslovnog odnosa između društava Hagrad-mont d.o.o. i Banski vrtovi d.o.o. nije provedeno jer to nije bilo potrebno za utvrđenje činjeničnog stanja u sporu dok uvid u kazneni spis protiv tuženika nije izvršen jer tužitelj nije dostavio podatke na kojem bi se sudu i pod kojim poslovnim brojem vodio taj postupak s tim da tuženik tvrdi da se protiv njega nije vodio nikakav kazneni postupak. Nije provedeno dodatno saslušanje stranaka što je tužitelj predlagao nakon ukidne odluke jer je sud ocijenio da to nije potrebno za utvrđenje činjeničnog stanja u sporu.

11. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

12. Među strankama nije sporno da one osobno nisu bile u nikakvom poslovnom odnosu i nije sporno da su trgovačka društva čiji su oni vlasnici i jedini članovi, i to tužitelj društva Hagrad-mont d.o.o., a tuženik društva Banski vrtovi d.o.o., bili u poslovnom odnosu. Nije sporno ni da ta trgovačka društva više ne postoje jer su brisana iz sudskog registra.

13. Uvidom u ugovor o zajmu od 28. travnja 2014. (list 5) utvrđeno je da je na njemu potpis tuženika VT istog dana ovjerila javna bilježnica Vesna Kelečić iz Zagreba pod brojem OV-5146/14. U tekstu ugovora tužitelj je naveden kao zajmodavatelj, a tuženik kao zajmoprimatelj i prema čl. 1 tužitelj je tuženiku dao zajam u iznosu od 590.000,00 kn i tuženik se taj iznos obvezao vratiti beskamatno najkasnije do 31. prosinca 2014. Također je navedeno da tuženik potvrđuje primitak tog iznosa potpisom tog ugovora.

14. Uvidom u ugovor o povratu duga od 24. travnja 2014. (str. 17-20) na kojem je potpise stranaka istog dana ovjerila javna bilježnica Vesna Kelečić iz Zagreba pod brojem OV-4971/14. utvrđeno je da su ga sklopili društvo Hagrad-mont d.o.o. kao vjerovnik i društvo Banski vrtovi d.o.o. kao dužnik te tuženik kao jamac. Tužitelj je ugovor potpisao kao direktor društva Hagrad-mont d.o.o., a tuženik ga je potpisao kao direktor društva Banski vrtovi d.o.o. i osobno kao jamac. U čl. 1 tog ugovora je navedeno da Hagrad-mont d.o.o. kao vjerovnik ima potraživanje prema društvu Banski vrtovi d.o.o. na temelju vjerovnikovih uplata garantnog pologa 18. rujna 2008., uplate od 29. siječnja 2009. i na temelju ugovora o cesiji na račun društva Aquamar d.o.o. 18. rujna 2009. u ukupnom iznos od 306.562,48 kn. U taj iznos je uzeto u obzir da je vjerovniku (Hagrad-mont d.o.o.) vraćen iznos od 199.437,52 kn putem ovrhe porezne uprave. Tuženik se kao jamac u čl. 2 tog ugovora obvezao društvu Hagrad-mont d.o.o. isplatiti taj iznos s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama ako to ne učini društvo Banski vrtovi d.o.o. kao dužnik do 31. prosinca 2014.

15. Tužitelj je u svojem iskazu naveo da je dogovor između njegovog trgovačkog društva Hagrad-mont d.o.o. i tuženikovog Banski vrtovi d.o.o. bio da njegovo društvo tuženikovom izgradi starački dom i kao dokaz ozbiljnosti njegovo društvo je tuženikovom moralo platiti 600.000,00 kn što bi mu bilo vraćeno kad bi dobio posao i napravio prve radove, a ako ne bi dobio posao, bilo bi mu odmah vraćeno. Rekao je da je Hagrad-mont d.o.o. digao kredit u kojem je on bio jamac i 2008. je u dva navrata novac isplaćen na račun tuženikovog društva. Dodao je da mu je tuženik nakon te uplate rekao da je on dobio posao i dobio je odluku o tome i zaključili su ugovor o izvođenju radova. Radove je trebao početi izvoditi u roku od mjesec dana, no kako radovi nisu počeli ni nakon pet do šest mjeseci, otišao je na mjesto gdje su se radovi izvodili i tamo je zatekao građevinske strojeve, iskopane temelje, zidove i vidio je da se obnavljala tuženikova kuća. Iskazao je i da je tuženik uzeo njegov novac, a za radove je angažirao drugoga i da mu je obećavao da će mu vratiti taj novac te da ga je zavlačio, nudio mu je neki drugi posao pa nekretninu na Rabu na kojoj je bila hipoteka. Pojasnio je da je tuženik shvatio da će ga kazneno goniti pa su 28. travnja 2014. sklopili ugovor o zajmu. Taj ugovor je sastavio javni bilježnik kojem mu ga je uputio tuženik, a on je suglasan s iznosom od 590.000,00 kn iz ugovora kojeg je izračunao njegov računovođa uz tuženikovu suglasnost. Dodao je da nije raskinut ugovor o izvođenju radova i da smatra da je tuženikov cilj bio da njega prevari. Tužitelj je pojasnio da je njegovo trgovačko društvo kredit ishodilo kod Privredne banke Zagreb d.d. i da je zbog ne vraćanja kredita njegovo društvo otišlo u stečaj i on je ostao bez kuće. Naveo je da je ugovor o zajmu potpisao istovremeno s tuženikom i da ne zna koja je razlika između zajma i priznanja duga. Rekao je i da tuženiku nakon zaključenja ugovora o zajmu nije isplatio navedeni iznos, ali su sačinili sporazum.

16. Tuženik je u svojem iskazu potvrdio da je tužiteljevo trgovačko društvo na račun njegovog trgovačkog društva isplatilo iznos od 432.000,00 kn kao garantni polog i dodao je da tužitelj nikad nije njemu kao fizičkoj osobi isplatio nikakav iznos. Naveo je da je sve do 2016. mislio da će se taj posao realizirati, da je njegovo društvo otišlo u stečaj i da je tužiteljevo trgovačko društvo moglo potraživati od temeljnog kapitala društva Banski vrtovi d.o.o. koji je iznosio 1.566.000,00 eura. Potvrdio je i da je potpisao ugovor o zajmu od 28. travnja 2014., ali je istaknuo da je to napravio pod prijetnjom i u strahu jer ga je tužitelj često nazivao i dolazio mu s nepoznatim osobama, no on te prijetnje nije prijavljivao zbog svoje djece. Naveo je i da je izgradnja trebala ići u tri faze i da je tužiteljevom trgovačkom društvu dodijeljena izgradnja druge faze tj. izgradnja naselja na što se on pobunio jer je htio graditi glavnu zgradu koja je bila predmet prve faze. Dodao je i da o nekretnini na Rabu nije bilo govora jer je ona u vlasništvu njegove djece i opterećena je hipotekom. Iskazao je da nije točno da je ugovor o zajmu sastavljen prema njegovim uputama i da nije on odredio javnog bilježnika i dodao je i da je ugovor o povratu duga potpisao pod prijetnjama. Pojasnio je da su se te prijetnje sastojale u tome da je s tužiteljem k njemu dolazila osoba koja je tada bila izašla iz zatvora i govorila mu je da ima pištolj. Naveo je i da su radovi počeli u proljeće 2009. i da je prvu fazu radova izvodilo društvo Micro te da je gradnja prekinuta 2010. jer je njegovo trgovačko društvo završilo u blokadi. Dodao je i da tužitelj i njegovo trgovačko društvo nikad nisu tražili povrat uplaćenog iznosa od njegovog društva nego to sad traže od njega osobno.

17. Tužitelj je dodao da se nije radilo o nikakvim fazama gradnje i da je on trebao izvršiti radove prve faze te da su u iznosu od 590.000,00 kn obračunate zakonske zatezne kamate na iznos od 306.560,00 kn s čime je tuženik bio suglasan. Tuženik je istaknuo da je još 2008. u projektu bilo navedeno da se radi o tri faze izgradnje i da je to tužitelju bilo poznato.

18. Sud nije prihvatio tuženikove tvrdnje da je ugovor o zajmu i ugovor o povratu duga potpisao pod prijetnjom jer nije životno ni logično da nakon što je potpisao te isprave koje se odnose na znatne novčane iznose koje bi on bio dužan platiti i koji predstavljaju znatno financijsko opterećenje tuženik ne bi ni prijavio navodne prijetnje ni osporio te isprave kao iznuđene prijetnjama.

19. Na temelju iskaza stranaka sud je utvrdio da ugovor kojeg su one sklopile 28. travnja 2014. nije ugovor o zajmu. Naime, prema čl. 499 st. 1 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 – dalje: ZOO) ugovorom o zajmu obvezuje se zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenljivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće, a sam tužitelj iskazuje da tuženiku nije predao nikakav novac prilikom potpisivanja tog ugovora od 28. travnja 2014. dok tuženik još u odgovoru na tužbu navodi da ovaj ugovor nikad nije realiziran tj. da mu nije pozajmljen nikakav iznos. Predaja novca koji je predmet zajma je bitni element ugovora o zajmu pa kako do predaje uopće nije došlo predmetni ugovor o zajmu je prividni ugovor koji prema čl. 285 st. 1 ZOO-a nema učinka među ugovornim stranama što znači da je taj ugovor o zajmu nepostojeći. Dalje je potrebno ocijeniti prikriva li taj prividni ugovor neki drugi ugovor u smislu čl. 285 st. 2 ZOO-a, ako je udovoljeno pretpostavkama za njegovu pravnu valjanost.

20. U parničnom postupku svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika kako je to propisano u čl. 219 str. 1 ZPP-a. Sva dokumentacija koju su stranke dostavile u spis se odnosi na novčane transakcije trgovačkih društava Hagrad-mont d.o.o. i Banski vrtovi d.o.o., a tužitelj nije dostavio nikakav dokaz da bi društvo Banski vrtovi d.o.o. imalo ikakav dug prema njemu osobno i nije ničim potkrijepio svoju tvrdnju da bi Privredna banka Zagreb d.d. njega osobno ovršila zbog toga što društvo Hagrad- mont d.o.o. nije plaćalo kredit i nije dokazao za koji bi iznos bio ovršen. Ugovor o povratu duga od 24. travnja 2014. (listovi 17-20) glasi na iznos od 306.562,48 kn i taj se iznos razlikuje od iznosa od 590.000,00 kn navedenog u ugovoru o zajmu od 28. travnja 2014. Ugovor o zajmu su potpisali tužitelj i tuženik, a ugovor o povratu duga su sklopili trgovačka društva Hagrad-mont d.o.o. i Banski vrtovi d.o.o. te tuženik tako da s obzirom na to da se u ta dva pravna posla ne podudaraju ni iznosi ni stranke, sud nije prihvatio tužiteljevu tvrdnju da bi tuženik potpisom ugovora o zajmu preuzeo na sebe dug svog trgovačkog društva prema tužitelju. Štoviše, tuženik se potpisom ugovora o povratu duga obvezao kao jamac za dug svog trgovačkog društva prema trgovačkom društvu Hagrad-mont d.o.o., a nikako prema tužitelju osobno.

21. Prema čl. 96 st. 1 ZOO-a dug se preuzima ugovorom između dužnika i preuzimatelja, na koji je pristao vjerovnik. Kad bi i bila točna tvrdnja tužitelja da je tuženik preuzeo dug svog trgovačkog društva prema tužitelju ugovorom kojeg su oni nazvali ugovor o zajmu, tada bi taj ugovor trebali sklopiti trgovačko društvo Banski vrtovi d.o.o. kao dužnik i tuženik kao preuzimatelj i na njega bi trebao pristati vjerovnik, a to bi bio tužitelj samo pod uvjetom da dokaže da postoji dug društva Banski vrtovi d.o.o. prema njemu što on nije dokazao. Međutim, ugovor o zajmu od 28. travnja 2014. nisu zaključili tuženik i Banski vrtovi d.o.o., nego tuženik i tužitelj što znači da ga nisu zaključili navodni dužnik i preuzimatelj.

22. Sud je stoga utvrdio da prividni ugovor o zajmu od 28. travnja 2014. ne prikriva ugovor o preuzimanju duga kako to tvrdi tužitelj. Priznanje duga po prirodi stvari može izvršiti dužnik, pa kako tuženik osobno nema nikakvo dugovanje prema tužitelju, on ne može ni priznati takav dug pa nije osnovana ni tužiteljeva tvrdnja da bi predmetni ugovor o zajmu predstavljao tuženikovo priznanje duga prema tužitelju. Slijedom svega navedenog sud je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

23. U ovom predmetu sud je odlučivao o tužbenom i protutužbenom zahtjevu. Protutužbeni zahtjev je već pravomoćno odbijen, a ovom presudom je odbijen i tužbeni zahtjev pa je uspjeh stranaka u sporu podjednak. Sud je stoga u skladu s čl. 154 st. 4 ZPP-a odlučio da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

24. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci odluke.

U Sesvetama 21. listopada 2025.

Sutkinja

Martina Ivanković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana kad je održano ročište za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA

1. odvjetnik Frane Dobrović

2. odvjetnik Denis Dugač