REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-1740/2025

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja ovog suda: Katice Lučić kao predsjednice vijeća te Jasne Momirović i Ivane Bosnić-Kovačić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe Čistoća d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe u pravnoj osobi VR, zbog prekršaja iz članka 228. stavka 1. točke 17. u svezi stavka 2. i dr. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/2023.), odlučujući o žalbama okrivljene pravne osobe i okrivljene odgovorne osobe te tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Službe za nadzor radnih odnosa, podnesenima protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 18. rujna 2024., poslovni broj Pp-4120/2024-6, na sjednici vijeća održanoj dana 21. listopada 2025.,

p r e s u d i o j e:

I. U povodu žalbe okrivljene pravne osobe Čistoća d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe u pravnoj osobi VR te žalbe tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Službe za nadzor radnih odnosa, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda na način da se, na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.), okrivljena pravna osoba Čistoća d.o.o. i okrivljena odgovorna osoba u pravnoj osobi VR (podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

OSLOBAĐAJU SE OD OPTUŽBE

b) što je inspekcijskim nadzorom izvršenim kod društva ČISTOĆA d.o.o. za obavljanje komunalnih djelatnosti održavanja čistoće i odlaganje komunalnog otpada, sa sjedištem u [adresa], 29. studenog 2023., 5. travnja 2024. te 18. travnja 2024., i to uvidom u dostavljenu poslovnu i radno pravnu dokumentaciju utvrđeno da je radnik LR radio od ponedjeljka do nedjelje, sve dane u tjednu u razdoblju od 16.10.2023. do 22.10.2023., a da isti nije koristio tjedni odmor u neprekidnom trajanju od najmanje dvadeset četiri sata,

što je protivno članku 75. Zakona o radu,

čime su počinili prekršaj iz članka 75. Zakona o radu, kažnjivo po članku 228. stavak 1. točke 17. i stavka 2. istog Zakona.

II. Uslijed odluke iz točke I. izreke ove presude, žalba okrivljenika i žalba tužitelja su u tom dijelu bespredmetne.

III. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Službe za nadzor radnih odnosa, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni, na način da se okrivljenicima, zbog prekršaja činjenično opisanog u točki I.a) izreke pobijane presude, na temelju članka 229. stavka 1. točke 26. u svezi stavka 2. Zakona o radu, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, izriču novčane kazne u iznosu od 1.500,00 eura (tisućupetsto eura) okrivljenoj pravnoj osobi Čistoća d.o.o. te u iznosu od 500,00 eura (petsto eura) okrivljenoj odgovornoj osobi VR, koje kazne su okrivljenici obvezni platiti u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude, s time da će se, ako dvije trećine izrečene novčane kazne plate u roku za plaćanje, smatrati da je novčana kazna plaćena u cijelosti.

IV. Žalba okrivljene pravne osobe Čistoća d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe u pravnoj osobi VR odbija se kao neosnovana te se prvostupanjska presuda u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje.

V. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljenici su obvezni naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 eura (pedeset eura) svaki, u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom okrivljena pravna osoba Čistoća d.o.o. i okrivljena odgovorna osoba u pravnoj osobi VR proglašeni su krivima zbog prekršaja iz članka 229. stavak 1. točke 26. i stavka 2. Zakona o radu (točka I.a izreke) te prekršaja iz članka 228. stavak 1. točke 17. i stavka 2. istog Zakona (točka I.b izreke), te su temeljem članka 38. Prekršajnog zakona, oslobođeni od kazne.

1.1. Istom presudom je odlučeno da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv navedene presude ovlašteni tužitelj i okrivljenici su pravodobno podnijeli žalbe.

2.1. Okrivljenici žalbu podnose iz svih žalbenih razloga, u bitnome ponavljajući navode obrane te ističući da su u predmetnom slučaju ispunjene pretpostavke za oslobođenje okrivljenika od optužbe temeljem članka 19. stavka 1. Prekršajnog zakona, a s obzirom da je u postupku dokazano postojanje krajnje nužde. Okrivljenici ujedno navode kako je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka kada u presudi nije iznio razloge zbog kojih nije saslušao svjedoke predložene od strane obrane, kao i da je presuda nerazumljiva te da su u njoj izneseni međusobno proturječni razlozi.

2.2. Ovlašteni tužitelj žalbu podnosi također iz svih žalbenih razloga, no iz sadržaja žalbe proizlazi da osporava da bi u predmetnom slučaju bile ispunjene pretpostavke za oslobađanje okrivljenika od kazne, posebno ističući da se u predmetnom slučaju ne radi o krajnjoj nuždi, budući da nije bilo riječi o iznenadnoj situaciji koju okrivljenici nisu mogli prevenirati. Tužitelj predlaže da se okrivljenici kazne sukladno zakonu.

2.3. Žalitelji predlažu da se, iz razloga iznesenih u žalbama, žalbe prihvate.

3. Žalba tužitelja je djelomično bespredmetna, a djelomično osnovana. Žalba okrivljenika je djelomično bespredmetna, a djelomično neosnovana.

4. Odlučujući o podnesenim žalbama i ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud) je utvrdio da je pobijanom presudom povrijeđeno prekršajno materijalno pravo iz članka 196. točke 1. Prekršajnog zakona na štetu okrivljenika jer djelo iz točke I.b) izreke pobijane presude, na način kako je činjenično opisano u izreci presude, jednako kao i u optužnom aktu, nije prekršaj, a na što ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

4.1. Naime, iz činjeničnog opisa radnje prekršaja sadržane u pobijanoj presudi proizlazi da su okrivljenici proglašeni krivima iz razloga „što je radnik LR radio od ponedjeljka do nedjelje, sve dane u tjednu u razdoblju od 16.10.2023. do 22.10.2023., a da isti nije koristio tjedni odmor u neprekidnom trajanju od najmanje dvadeset četiri sata, čime su počinili prekršaj iz članka 228. stavka 1. točke 17. u svezi stavka 2. Zakona o radu“.

4.2. Odredbom članka 228. stavka 1. točke 17. u svezi stavka 2. Zakona o radu propisano je kažnjavanje za prekršaj poslodavca pravne osobe i odgovorne osobe u pravnoj osobi „ako radniku ne omogući korištenje tjednog odmora na način i pod uvjetima propisanim ovim Zakonom (članak 75.)“. Nadalje, odredbom članka 75. istog Zakona propisano je da radnik ima pravo na tjedni odmor u neprekidnom trajanju od najmanje dvadeset četiri sata (stavak 1.), da odmor iz stavaka 1. i 2. ovoga članka radnik koristi nedjeljom te u dan koji nedjelji prethodi, odnosno iza nje slijedi (stavak 3.) te da ako radnik ne može koristiti odmor u trajanju iz stavaka 1. i 2. ovoga članka, mora mu se za svaki radni tjedan omogućiti korištenje zamjenskog tjednog odmora odmah po okončanju razdoblja koje je proveo na radu, zbog kojeg tjedni odmor nije koristio ili ga je koristio u kraćem trajanju (stavak 4.).

4.3. Imajući u vidu prethodno citirane mjerodavne zakonske odredbe, razvidno je da u činjeničnom opisu djela sadržanom u izreci pobijane presude nije jasno konkretizirano protupravno postupanje okrivljenika odnosno iz istog nije razvidno u čemu se sastoji radnja prekršaja, pa da bi time okrivljenici počinili prekršaj za koji su proglašeni krivima. Naime, iz činjeničnog opisa djela nije razvidno jesu li okrivljenici imenovanom radniku omogućili korištenje zamjenskog tjednog odmora odmah po okončanju razdoblja koje je proveo na radu, a s obzirom da je biće predmetnog prekršaja ispunjeno jedino ako radniku korištenje zamjenskog tjednog odmora nije omogućeno na način opisan u članku 75. stavku 4. Zakona o radu.

4.4. S obzirom da je zakonski opis odnosno kvalificiranje prekršaja podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu djela pod biće odgovarajućeg prekršaja, to sve odlučne činjenice moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja jer u protivnom, u nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića djela u činjeničnom opisu, tako opisano djelo nije prekršaj.

4.5. Slijedom navedenog, a s obzirom da u činjeničnom opisu radnje prekršaja navedenom u točki I.b) izreke pobijane presude nije konkretizirana protupravna radnja kojom bi okrivljenici počinili predmetni prekršaj, to je ovaj Sud po službenoj dužnosti, a u povodu žalbe okrivljenika i žalbe tužitelja, pravilno primjenjujući zakon, na temelju članka 207. Prekršajnog zakona, preinačio pobijanu odluku te je okrivljenike, na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona, oslobodio od optužbe za to djelo.

5. Nadalje, suprotno žalbenim navodima okrivljenika, po ocjeni ovog Suda nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka koja se ističe, već je pobijana presuda razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama te su isti jasni i nisu proturječni spisu predmeta. Obrazloženje presude nije manjkavo te je u potpunosti u skladu sa stanjem spisa, izvedenim dokazima i utvrđenim činjeničnim stanjem, a iznesenim žalbenim navodima žalitelj nije doveo u sumnju pravilnost činjeničnog utvrđenja niti pravilnu primjenu materijalnog prava.

5.1. U odnosu na žalbene navode okrivljenika kako je u postupku počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka jer prvostupanjski sud nije saslušao predložene svjedoke niti je o tome u pobijanog presudi iznio razloge, valja reći kako navedeno nije utjecalo na pravilnost i zakonitost pobijane presude, a s obzirom da je činjenično stanje utvrđeno temeljem priznanja okrivljenika koje je u skladu s materijalnom dokumentacijom u spisu.

6. Rješavajući predmet u pogledu navoda žalbe kojima se pobijana presuda osporava u pogledu oslobađanja okrivljenika od kazne, ovaj Sud smatra kako tužitelj opravdano ukazuje da u predmetnom slučaju nije bilo mjesta primjeni odredbe članka 38. Prekršajnog zakona i oslobađanju okrivljenika od kazne.

6.1. Naime, odluku o oslobađanju okrivljenika od kazne prvostupanjski sud u bitnome obrazlaže time da su okrivljenici, unatoč nedostatku dovoljnog broja radnika, bili obvezni osigurati uklanjanje otpada sukladno zakonu zbog zaštite javnog interesa i zaštite javnog zdravlja, kao i da počinjenim prekršajima nije nastala šteta te su radnici za navedeno uredno plaćeni, pri čemu je cijenio i okolnost dosadašnje prekršajne nekažnjavanosti okrivljenika.

6.2. Odredbom članka 38. stavak 2. točka 2. Prekršajnog zakona propisano je da sud može osloboditi od kazne počinitelja kad je otklonio ili umanjio posljedice prekršaja ili naknadio štetu koju je njime prouzročio, ili je platio ili je ispunio propisanu obvezu zbog čijeg neplaćanja odnosno neispunjenja je pokrenut prekršajni postupak.

6.3. Prema mišljenju ovog Suda, okolnosti koje je prvostupanjski sud naveo kao razloge za oslobađanje okrivljenika od kazne od utjecaja su eventualno na odmjeravanje visine kazne, no ne i na oslobađanje od kazne, imajući u vidu težinu počinjenog prekršaja, visinu zapriječene kazne te nezanemariv broj radnika koji su u inkriminiranom periodu radili duže od 50 sati tjedno. Slijedom navedenog, ovaj je Sud u konkretnom slučaju navedene okolnosti cijenio kao naročito olakotne te je pobijanu presudu preinačio u odluci o kazni na način da je okrivljenicima, primjenom članka 37. Prekršajnog zakona, izrekao ublažene novčane kazne kako je odlučeno u točki I. izreke ove presude. Takve kazne ovaj Sud smatra razmjernima prirodi i težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika, kao i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne te da će se izrečenom kaznom postići svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

7. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 21. listopada 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Hana Bogović, v.r.

Katica Lučić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.