Poslovni broj: 55 Gž-1474/2023-2

 

         Republika Hrvatska

     Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 55 Gž-1474/2023-2

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Ines Smoljan u predmetu tužitelja V. i o. d.o.o., Z., OIB:…, zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva O. V. K. Š. u Z., protiv tuženika E. K. iz Z., OIB: …, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 2. prosinca 2022., poslovni broj Povrv-5120/2021-14, 26. rujna 2023.,

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 2. prosinca 2022., poslovni broj Povrv-5120/2021-14.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. J. u Z. poslovni broj Ovrv-19137/2021 od 19. srpnja 2021. kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 508,50 kn / 67,49 EUR sa zateznim kamatama (toč. I. izreke). Pod toč. II. izreke je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju parničnog postupka od 725,00 kn/96,22 eur.

 

2. Protiv presude žali se tuženica ne navodeći žalbene razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19,80/22 dalje ZPP) u svezi s odredbom članka 19. stavak 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 57/1996, 29/1999, 42/2000, dalje OZ) uz prijedlog rješenje ukinuti.

 

3. Žalba je neosnovana.

 

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu 508,50 kn na ime dospjelog neplaćenog računa za vodne usluge i naknade na adresi u Z., …, u razdoblju od 27. listopada 2017. do 28. srpnja 2018.

 

5. Sud prvog stupnja održao je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi, pošavši od primjene Zaključka o davanju prethodne suglasnosti trgovačkom društvu Z. h. d.o.o. na odluku o cijeni vodnih usluga od 28. veljače 2012. (Službeni glasnik grada Zagreba 4/12) te Odluke o cijenama vodnih usluga od dana 13. veljače 2012., utvrdivši da je tuženica dužna plaćati fiksni dio cijene za vodne usluge, neovisno o potrošnji vode. Tuženica u žalbi ustraje u prigovoru da nije u obvezi platiti fiksni dio osnovne cijene vodnih usluga budući da nije bilo potrošnje vode jer joj je tužitelj obustavio isporuku vode radi neplaćanja računa.

 

6. Prvenstveno valja reći da je prvostupanjski sud pravilno odlučio o zahtjevu tužitelja, iako nije pravilno primijenjeno materijalno pravo.

 

7. Naime, čl. 206. st. 1. Zakona o vodama (Narodne novine, broj 153/2009, 63/2011, 130/2011, 56/2013, 14/2014 – dalje: ZOV) je propisano da visinu cijene vodnih usluga odlukom određuje isporučitelj vodne usluge, uz suglasnost jedinice lokalne samouprave i st. 2. istog članka prema kojem cijena vodne usluge ne može biti niža od one određene stavkom 7. istog članka, odnosno cijene određene Uredbom Vlade RH koja na prijedlog Vijeća za vodne usluge propisuje mjerila za izračun najniže osnovne cijene vodnih usluga i vrste troškova koje cijena vodnih usluga pokriva, te odredbu čl. 6. Uredbe Vlade o najnižoj osnovnoj cijeni vodnih usluga i vrsti troškova koje cijena vodnih usluga pokriva, a kojom je određeno da se najniža osnovna cijena vodnih usluga sastoji od fiksnog i varijabilnog dijela, pri čemu fiksni dio služi pokriću troškova koji ne ovise o količini isporučenih vodni usluga, a nastaju kao posljedica priključenja nekretnine na vodne građevine (troškovi očitanja vodomjera, obrade očitanih podataka te izrade i dostave računa korisnicima vodnih usluga, umjeravanja i servisiranja vodomjera sukladno važećim propisima, tekućeg i investicijskog održavanja priključka nekretnine na komunalne vodne građevine vodoopskrbe i/ili odvodnje, redovitog održavanja funkcionalne ispravnosti komunalnih vodnih građevina za isporuku vodnih usluga, ispitivanje ispravnosti vode za piće).

 

8. Dakle, bez obzira na potrošnju vode, odnosno što je tuženici obustavljena isporuka vode, ista je u obvezi plaćanja fiksne mjesečne naknade vodnih usluga i to u visini koja je određena Odlukom o cijeni vodnih usluga i Cjeniku vodnih usluga tužitelja, a što proizlazi iz gore navedene odredbe čl. 6. Uredbe o najnižoj osnovnoj cijeni vodnih usluga i vrsti troškova.

 

9. Naime, s obzirom da fiksni troškovi nastaju kao posljedica priključenja nekretnine na komunalne vodne građevine i služe za obavljanje niza prethodnih usluga koje je potrebno pružiti da bi se uspješno pružila finalna usluga, a to je isporuka voda za ljudsku potrošnju, kada bi se fiksni troškovi naplaćivali isključivo na temelju isporučene količine vode, korisnici koji bi u obračunskom razdoblju trošili vodu morali bi podmirivati fiksne troškove sustava i za one korisnike koji u konkretnom obračunskom razdoblju nisu trošili vodu (Odluka Ustavnog suda od 8. lipnja 2021., poslovni broj U-I/3379/2019). U svezi navedenog, dostavljena sudska praksa nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost presude jer se ne radi o predmetima s istim činjeničnim stanjem, a ujedno ovaj sud nije vezan odlukama drugih drugostupanjskih sudova.

 

10. Slijedom svega navedenog, a kako nisu nađene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP u svezi s čl. 467. st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci.

 

11. I odluka o troškovima parničnog postupka je pravilna (čl. 154. st. 1. ZPP), a što tuženica ne osporava u žalbi određeno.

 

U Zagrebu 26. rujna 2023.

 

                          Sutkinja:

Ines Smoljan, v.r.