Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2359/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Roberta Jambora, predsjednika vijeća te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Vesne Žulj, i članice vijeća Mirele Mijoč Kramar, u pravnoj stvari tužiteljice EČ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 52470 Umag, koju zastupa punomoćnica Ines Ferlin, odvjetnica u Umagu, protiv tuženika Cash-Expert s.l., Barcelona, Avenida Diagonal 468/8, OIB: 45946454923, kojeg zastupa punomoćnica Vlatka Nadramija, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Nadramija i Partneri d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama - Buie, poslovni broj P- 731/2022-17 od 27. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj 21. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama - Buie, poslovni broj P-731/2022-17 od 27. veljače 2025.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da je Ugovor o zajmu - ES-22-71873, od 28.07.2022., sklopljen između tuženika Cash-Expert S.L., OIB 45946454923, Kraljevina Španjolska, Barcelona, Avenida Diagonal 468/8 i tužiteljice EČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], ništetan pravni posao (točka I. izreke). Naloženo je tuženiku Cash-Expert S.L., OIB 45946454923, Kraljevina Španjolska, Barcelona, Avenida Diagonal 468/8 da tužiteljici EČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] nadoknadi cjelokupni parnični trošak u iznosu od 879,63 (osamstosedamdesetdevet eura i šezdesettri centa) eura, uvećan za zatezne kamate obračunate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, tekuće od dana donošenja presude, 27. veljače 2025. godine, pa do isplate, sve u roku od 15 (petnaest) dana od dana donošenja presude (točka II. izreke).

2. Presudu suda prvog stupnja pobija žalbom tuženik zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava propisanih odredbom članka 353. stavka 1. točaka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. - dalje: ZPP). Predlaže uvažiti žalbu kao osnovanu, i ukinuti pobijanu presudu, uz obvezu nadoknade troškova žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je tužbeni zahtjev radi utvrđenja da je Ugovor o zajmu - ES-22- 71873, od 28.7.2022. sklopljen između tuženika i tužiteljice - ništetan pravni posao.

5. U postupku koji je prethodio žalbi nije bilo sporno:

- da je između parničnih stranaka sklopljen Ugovor o zajmu - ES-22-71873, od 28.7.2022.;

- da je predmetni ugovor o zajmu sklopljen sredstvom daljinske komunikacije.

6. U postupku je bilo sporno:

- status tužiteljice kao potrošača;

- status tuženika kao vjerovnika;

- mjerodavno pravo koje se primjenjuje na ugovorni odnos stranaka;

- postojanje odobrenja Ministarstva financija za pružanje usluga potrošačkog kreditiranja odnosno posredovanja u potrošačkom kreditiranju;

- pravni značaj internetskog oglašavanja zajmova.

7. Sud prvog stupnja je utvrdio da je između tuženika, kao zajmodavca, i tužiteljice, kao zajmoprimca, 28.7.2022. sklopljen ugovor o zajmu ES-22-71873 za iznos od 20.000,00 kuna.

8. Na temelju iskaza tužiteljice sud prvog stupnja je utvrdio da je tužiteljica zajam zatražila zbog teške financijske situacije, jer je ostvarivala mala primanja od rada, te je pomagala i bolesnoj majci, a kod drugog tuženika je već ranije od te godine imala jednu pozajmicu, da je tuženika pronašla na internetu, podnijela je zahtjev za isplatu tadašnjih 20.000,00 kuna, tuženik joj je isplatio 19.800,00 tadašnjih kuna a primljeni iznos je upotrijebila kako bi zatvorila prolongate po prethodnoj pozajmici, slijedom čega je sud ocijenio kako predmetni zajam nije zatražen za obavljanje neke gospodarske aktivnosti, već za privatne svrhe tužiteljice, slijedom čega je zaključio kako se radi o potrošačkom ugovoru te da se tužiteljica ima smatrati potrošačem.

9. Nadalje, iz iskaza tužiteljice je utvrđeno da joj je od strane tuženika isplaćeno 19.800,00 tadašnjih kuna, te da je prolongate tražila i dobila i od ovdje tuženika po predmetnom kreditu tako da je po toj osnovi tuženiku uplatila 9.400,00 tadašnjih kuna, a njezin iskaz je potvrđen uvidom i čitanjem potvrde o zaprimljenim nalozima na iznos od 4.200,00 kuna (stranica 29), potvrde o izvršenom nalogu PBZ d.d. na iznos od 5.200,00 kuna (stranica 30), te kunskog platnog naloga od 28.07.2022. na iznos od 19.800,00 kuna (stranica 159).

10. Sud prvog stupnja također je utvrdio da je tužiteljica u trenutku odobrenja zajma bila informirana o ukupnom iznosu koji će trebati vratiti zajmodavcu od 25.000,00 kuna.

11. Nadalje, sud prvog stupnja je utvrdio kako stranke nisu ugovorile španjolsko pravo kako mjerodavno pravo te je primjenom odredbe članka 6. Uredbe (EZ) br. 593/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze (Rim I) kojom je propisano da potrošački ugovori odnosno ugovori koji sklopi fizička osoba u svrhu za koju se smatra da je izvan njegove struke ili profesije (potrošač) s drugom osobom koja djeluje u svojoj struci ili profesiji (poduzetnik), podliježu pravu države u kojoj potrošač ima uobičajeno boravište, pod uvjetom da poduzetnik provodi svoje komercijalne ili stručne djelatnosti u državi u kojoj potrošač ima uobičajeno boravište, ili bilo kojim sredstvima usmjerava takve aktivnosti na tu državu ili na više država, uključujući tu državu, zaključio kako je ugovor obuhvaćen opsegom tih aktivnosti.

12. Na temelju uvida u izvode s internetskih stranica www.cash-expert.com, www.javno.hr/ cash-expert, brzepozajmice.com/cash-expert, liderpress-hr/cash- expert i www.pozajmica.hr (stranica 31-51), te izvoda s facebook profila cashexpert.hr (stranica 52-60) i zajmovi.hr (stranica 173-175) sud prvog stupnja je zaključio kako je tužiteljica dokazala navode da je sporni ugovor sklopljen putem internet stranica koje su prilagođene hrvatskom tržištu brzih pozajmica na što nedvojbeno upućuje okolnost da je cijeli tekst s ponudom i uputama na koji način ostvariti pozajmicu sastavljen na hrvatskom jeziku, što opet upućuje na zaključak da je tuženik svoje komercijalne aktivnosti brzih pozajmica usmjerio na područje Republike Hrvatske u kojoj i tužiteljica, kao potrošač, ima svoje uobičajeno boravište, čime su, prema ocjeni sud prvog stupnja, ispunjeni uvjeti iz članka 6. Uredbe da sporni ugovor podliježe primjeni hrvatskog prava.

13. Nadalje, sud prvog stupnja je na temelju odredbe članka.2.stavka 1.točke .2. Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine 75/2009, 112/2012, 143/2013, 147/2013, 9/2015, 78/2015, 102/2015, 52/2016, 128/2022, 156/2023 – dalje: ZPK), ocijenio kako je tuženik vjerovnik u smislu odredaba ZPK.

14. Uvidom u Popis imatelja odobrenja Ministarstva financija za pružanje usluga potrošačkog kreditiranja (stranica 65-77 spisa predmeta) sud prvog stupnja je utvrdio da se tuženik ne nalazi na popisu vjerovnika, niti kreditnih posrednika za pružanje usluga potrošačkog kreditiranja. Također je zaključio kako tuženik nije dokazao da bi takvo odobrenje imao, niti je predlagao dokaze na okolnost da bi imao odobrenje za pružanje usluga potrošačkog kreditiranja u Republici Hrvatskoj.

15. Slijedom navedenog, sud prvog stupnja je utvrdio sljedeće:

- da je između parničnih stranaka sklopljen Ugovor o zajmu - ES-22-71873, od 28.07.2022. godine, sredstvom daljinske komunikacije;

- da je glavni predmet ugovora zajam u iznosu od 20.000,00 kuna / 2.654,46 eura, na period od 30 dana, plativo u 1 rati, uvećan za pristojbu u iznosu od 5.000,00 kuna / (663,61 eura;

-

- da tužiteljica ima status potrošača, a tuženik status vjerovnika u smislu odredbi ZPK-a, te se sklopljeni ugovor ima smatrati potrošačkim ugovorom;

- da između parničnih stranaka nije ugovorena primjena prava Kraljevine Španjolske, kao mjerodavnog prava;

- da je tuženik svoje komercijalne aktivnosti brzih pozajmica usmjerio na područje Republike Hrvatske u kojoj i tužiteljica, kao potrošač, ima svoje uobičajeno boravište;

- da je internetsko oglašavanje raznih usluga i proizvoda dozvoljeno u Republici Hrvatskoj, te da ima pravni učinak u smislu nastanka ugovornih odnosa;

- da sporni ugovor podliježe primjeni hrvatskog prava budući da su ispunjene pretpostavke predviđene u članku 6. Uredbu (EZ) br. 593/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze;

- da tuženik, kao vjerovnik, nema odobrenje Ministarstva financija Republike Hrvatske za pružanje usluga potrošačkog kreditiranja u Republici Hrvatskoj.

16. Slijedom navedenih utvrđenja, a polazeći od odredbe članka 19.j stavka 1. ZPK, kojim je propisano da je, ako je ugovor o kreditu sklopio vjerovnik, odnosno kreditni posrednik koji nema odobrenje za pružanje usluga potrošačkog kreditiranja, odnosno za posredovanje pri potrošačkom kreditiranju, ugovor ništetan, ocijenio osnovanim istaknuti razlog ništetnosti predmetnog ugovora, zbog čega nije našao potrebnim ispitivati ništetnost spornog ugovora po odredbama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023.).

17. Ispitujući presudu suda prvog stupnja u okviru žalbenih navoda, kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, utvrđeno je da sud prvog stupnja, nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).

18. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev, kao osnovan, u cijelosti i za svoje je odluku dao jasne, iscrpne i neproturječne razloge koje ovaj sud prihvaća u cijelosti, a što žalbenim navodima nije dovedeno u pitanje.

19. Prema odredbi članka 21. stavka 1. ZPK, vjerovnik, odnosno kreditni posrednik, ne može pružati, odnosno posredovati pri potrošačkom kreditiranju bez odobrenja (u nastavku teksta: odobrenje). Odobrenje iz stavka 1. ovoga članka izdaje Ministarstvo financija na rok od tri godine (stavak 3.).

20. Budući da je u postupku utvrđeno da tuženik u vrijeme sklapanja ugovora o zajmu nije imao odobrenje Ministarstva financija Republike Hrvatske u smislu citirane odredbe članka 21. stavak 1. i 3. ZPK, to je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo u smislu odredbe članka 19. j. stavka 1. u vezi s odredbom članka 21. stavka 1. i 3. ZPK, kada je predmetni ugovor utvrdio ništetnim, pri čemu je bez utjecaja pozivanje tuženika na odredbe članaka 57. i 66. Zakona o zaštiti potrošača jer ugovor o zajmu nije utvrđen ništetnim zbog razloga (eventualne) nepoštenosti odredaba ugovora o zajmu. Pritom je bez utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane presude pozivanje žalitelja na odredbu članka 19. j stavak 2. ZPK, jer takav zahtjev u ovom postupku nije postavljen (članak 2. ZPP).

21. Slijedom navedenog, na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbe članka 19. j. stavak 1. ZPK, kada je tužbeni zahtjev tužiteljice prihvatio u cijelosti.

22. I odluka o troškovima postupka pravilno je utemeljena na odredbama članaka 154. stavku 1. i 155. stavku 1. ZPP.

23. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP, žalbu tuženika odbiti, kao neosnovanu, i pobijanu presudu suda prvog stupnja, potvrditi.

U Zagrebu 21. listopada 2025.

Predsjednik vijeća

Robert Jambor