Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3832/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću toga suda sastavljenom od sudaca Milene Frankić, kao predsjednika vijeća, te Gordane Bošković Majerović kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŠFD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Ranki Ivanović, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika ŠF, [adresa], zastupan po punomoćnici Anji Lubin, odvjetnici iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Ps-7/2024-13 od 9. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 21. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Ps-7/2024-13 od 9. lipnja 2025. u dijelu točke I izreke, u kojem je tuženiku VF OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužiteljici ŠFD, OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos polovice plaćenih rata kredita u visini glavnice od 4.614,99 € s zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate:

na iznos od 193,31 € s kta od 15.01.2012.

na iznos od 194,41 € s kta od 15.02.2012.

na iznos od 193,18 € s kta od 15.03.2012.

na iznos od 17,92 € s kta od 15.04.2012.

na iznos od 192,27 € s kta od 15.05.2012.

na iznos od 115,58 € s kta od 15.05.2012.

na iznos od 116,39 € s kta od 15.06.2012.

na iznos od 193,62 € s kta od 15.06.2012.

na iznos od 191,87 € s kta od 15.07.2012.

na iznos od 115,34 € s kta od 15.07.2012.

na iznos od 191,42 € s kta od 15.08.2012.

na iznos od 115,07 € s kta od 15.08.2012.

na iznos od 189,76 € s kta od 15.09.2012.

na iznos od 114,07 € s kta od 15.09.2012.

na iznos od 192,27 € s kta od 15.10.2012.

na iznos od 115,58 € s kta od 15.10.2012.

na iznos od 193,00 € s kta od 15.11.2012.

na iznos od 116,02 € s kta od 15.11.2012.

na iznos od 192,62 € s kta od 15.12.2012.

na iznos od 115,79 € s kta od 15.12.2012.

na iznos od 194,08 € s kta od 15.01.2013.

na iznos od 116,67 € s kta od 15.01.2013.

na iznos od 194,30 € s kta od 15.12.2013.

na iznos od 116,80 € s kta od 15.02.2013.

na iznos od 194,30 € s kta od 15.03.2013.

na iznos od 116,80 € s kta od 15.03.2013.

na iznos od 195,07 € s kta od 15.04.2013.

na iznos od 117,26 € s kta od 15.04.2013.

na iznos od 193,75 € s kta od 15.05.2013.

sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do 31.12.2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, a od a od 1. siječnja 2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećana za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja te godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana, kao i u točki II i III izreke u cijelosti.

II Preinačava se navedena presuda u dijelu točke I izreke, kojim je tuženiku VF OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužiteljici ŠFD, OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos polovice plaćenih rata kredita u visini glavnice od 448,61 € s zakonskim zateznim kamatama po čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima propisanim za druge odnose, tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate

na iznos od 64,80 € s kta od 15.10.2011.

na iznos od 191,71 € s kta od 15.11.2011.

na iznos od 192,10 € s kta od 15.12.2011.

te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom citiranom u izreci odlučeno je:

„I. Nalaže se tuženiku VF OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužiteljici ŠFD, OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos polovice plaćenih rata kredita u visini glavnice od od 5.063,60 € s zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate:

na iznos od 64,80 € s kta od 15.10.2011.

na iznos od 191,71 € s kta od 15.11.2011.

na iznos od 192,10 € s kta od 15.12.2011.

na iznos od 193,31 € s kta od 15.01.2012.

na iznos od 194,41 € s kta od 15.02.2012.

na iznos od 193,18 € s kta od 15.03.2012.

na iznos od 17,92 € s kta od 15.04.2012.

na iznos od 192,27 € s kta od 15.05.2012.

na iznos od 115,58 € s kta od 15.05.2012.

na iznos od 116,39 € s kta od 15.06.2012.

na iznos od 193,62 € s kta od 15.06.2012.

na iznos od 191,87 € s kta od 15.07.2012.

na iznos od 115,34 € s kta od 15.07.2012.

na iznos od 191,42 € s kta od 15.08.2012.

na iznos od 115,07 € s kta od 15.08.2012.

na iznos od 189,76 € s kta od 15.09.2012.

na iznos od 114,07 € s kta od 15.09.2012.

na iznos od 192,27 € s kta od 15.10.2012.

na iznos od 115,58 € s kta od 15.10.2012.

na iznos od 193,00 € s kta od 15.11.2012.

na iznos od 116,02 € s kta od 15.11.2012.

na iznos od 192,62 € s kta od 15.12.2012.

na iznos od 115,79 € s kta od 15.12.2012.

na iznos od 194,08 € s kta od 15.01.2013.

na iznos od 116,67 € s kta od 15.01.2013.

na iznos od 194,30 € s kta od 15.12.2013.

na iznos od 116,80 € s kta od 15.02.2013.

na iznos od 194,30 € s kta od 15.03.2013.

na iznos od 116,80 € s kta od 15.03.2013.

na iznos od 195,07 € s kta od 15.04.2013.

na iznos od 117,26 € s kta od 15.04.2013.

na iznos od 193,75 € s kta od 15.05.2013.

sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do 31.12.2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, a od a od 1. siječnja 2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećana za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja te godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici polovicu iznosa koji su plaćeni na ime osiguranja kuće i police od nezgode, a u ukupnom iznosu od 103,55 € s na sljedeće iznose:

- na iznos od 83,74 € s kta od 24. 08. 2012. g. pa do isplate

- na iznos od 19,81 € s kta od 24. 08. 2012. g. pa do isplate

sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do 31.12.2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, a od a od 1. siječnja 2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećana za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja te godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku VF OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tužiteljici ŠFD OIB: [osobni identifikacijski broj] parnični trošak u iznosu od 6.106,18 eura s zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja 9. lipnja 2025. pa do isplate po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećana za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja te godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.“

2. Protiv navedene presude i odluke o troškovima postupka tuženik je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23– dalje: ZPP), uz prijedlog da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije u cijelosti, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje a tuženiku dosude troškovi parnice uvećani za troškove žalbe,

3. Tužiteljica u odgovoru na žalbu tuženika predlaže istu odbiti kao neosnovanu, traži trošak odgovora na žalbu.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. U predmetnom postupku Općinski građanski sud u Zagrebu tijekom postupka donio je presudu dana 29.06.2015. godine radi iseljenja i isplate kojom se odbija tužbeni zahtjev tužiteljice, te je ovaj sud dana 27.02.2018. donio presudu i rješenje pod posl.br. 33 Gž-7291/15-5 (list 768-774) te je presudio da se odbija žalba tužiteljice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. Ps-75/14-25 od 29.06.2015. (list 731-744 spisa) u pobijanoj toč. I. izreke, te se odbijaju žalbe tuženika kao neosnovane te se potvrđuje navedena presuda u toč. II. i IIl. izreke, te je riješio da se ukida presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. Ps-75/14-25 od 29.06.2015. u toč. IV. i V. izreke.

6. Ustavni sud Republike Hrvatske donio je odluku pod posl.br. U-III-1729/2018 od 23.03.2021. godine (list 778-794 spisa) i to pod toč. I. da se ustavna tužba usvaja i pod toč. II. da se ukidaju presuda Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-7291/15-5 od 27.02.2018. pod toč. II. izreke i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. Ps-75/14-25 od 29.06.2015. pod toč. II., III. i VI. izreke te da se u tom dijelu predmet vraća Općinskom građanskom sudu u Zagrebu na daljnje postupanje.

7. Vrhovni sud Republike Hrvatske donio je rješenje pod posl.br. Gr1 306/2021-2 od 07.07.2021. godine (list 807-809 spisa), kojim je odlučeno da se za postupanje u ovom predmetu određuje Općinski sud u Velikoj Gorici.

8. Tužiteljica u ovoj fazi postupka potražuje isplatu polovice iznosa po dva ugovora o namjenskom kreditu i to kredita od 16.08.2011. br. ugovora [broj kredita], kreditna partija 7105323892 koji je podignut na svotu od 55.000,00 eura i po ugovoru o namjenskom kreditu od 07.03.2012. br. ugovora [broj kredita] kreditna partija 7105519865 na iznos od 28.900,00 eura sve u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita. Nadalje tužiteljica navodi da je po ta dva kredita u utuženom razdoblju platila iznos od 135.290,12 kn a od tuženika potražuje isplatu polovice u svoti od 67.645,06 kn, a koji krediti predstavljaju dug bračne stečevine, jer su podignuti radi izgradnje i uređenja kuće koja je predmet spora između stranaka.

9. Tužiteljica navodi da je prilikom sklapanja ugovora o kreditu morala ugovoriti instrumente osiguranja kredita i to založno pravo na nekretnini te je bila obvezna potpisati zadužnicu kao ovršnu ispravu te sklopiti ugovore o osiguranju kuće i ugovore o osiguranju života i te police osiguranja vinkulirati u korist Zagrebačke banke d.d. kako to proizlazi iz odredbe čl. 8. do 23. ugovora o kreditu te je tužiteljica morala ugovoriti po izričitom zahtjevu banke u svezi tih namjenskih kredita ukupno tri police osiguranja i to jednu policu osiguranja kuće i dvije police osiguranja života.

9.1. U odnosu na kredit od 16.08.2011. na iznos od 55.000,00 eura tužiteljica je sa Allianz osiguranjem d.d. sklopila policu za osiguranje kuće br. 1430-171260547 kao višegodišnje osiguranje u trajanju od 24.08.2011. do 24.08.2028. i ta se polica naplaćuje svake godine, a 24.08. polica je vinkulirana u korist Zagrebačke banke d.d. Također u odnosu na isti kredit na iznos od 55.000,00 eura tužiteljica je morala sklopiti policu osiguranja od nezgode br. 990101-171260570 kao višegodišnje osiguranje isto tako vinkuliranu u korist Zagrebačke banke d.d. koja se također naplaćuje svake godine na dan 24.08.

9.2. U svezi kredita od 07.03.2012. na iznos od 28.900,00 eura koji je sklapan sedam mjeseci nakon prvog kredita tužiteljica je morala ponovo upisati hipoteku na nekretninu, te je ponovo potpisala zadužnicu i sklopila treću policu osiguranja pod br. 990101-171427237 koju banka naplaćuje svake godine 15.03. jer je i to polica višegodišnjeg osiguranja u trajanju od 17.03.2012. do 17.03.2026.

9.3. Troškovi po tim policama osiguranja također predstavljaju dug koji je proizašao iz sklopljenih ugovora o kreditu pa je stoga tuženik dužan tužiteljici isplatiti polovicu tih iznosa koje je platila na dane 24.08. i 15.03., i to za godine 2012., 2013. i 2014. police se naplaćuju putem tekućeg računa tužiteljice u korist Allianz d.d. trajnim nalozima br. 12, 13 i 14 koji su zamijenili ranije trajne naloge po brojevima 4 i 5.

10. Presudom i rješenjem ovog suda posl. br. Gž-3628/2023 od 30. travnja 2024. potvrđena je presuda prvostupanjskog suda posl. br. Ps-7/2021-21 od 5. svibnja 2024. u dijelu, u kojem je tuženik obvezan na isplatu rata kredita dospjelih od 15.6.2013., te u dijelu točke II izreke kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici polovicu iznosa plaćenih na ime osiguranja kuće i police od nezgode, u ukupnom iznosu od 207,67 eur/1.564,69 kn, sa zakonskim zateznim kamatama počevši od 24.8.2013 do isplate, dok je ista ukinuta u dijelu u kojem je odlučeno o dospjelim obvezama po citiranim ugovorima o kreditu od 15.10.2011. do 15.6.2013.

11. Nesporno je između stranaka, da su stranke bivši bračni drugovi čiji je brak razveden pravomoćnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P2-314/13. od 22.5.2013., da su citirani ugovori sklopljeni kako je navedeno, te da je tužiteljica samostalno otplaćivala anuitete prema navedenim ugovorima o kreditu i premije osiguranja, u čemu tuženik nije sudjelovao, te sami iznosi uplata također nisu sporni.

11.1. Nesporno je i da je tužiteljica upisana u zemljišnim knjigama kao vlasnica 1/1 dijela čestice 2986/1556 kuća broj 60, garaža i dvorište, [adresa], upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

12. Iz iskaza tužiteljice u postupku proizlazi, da je sklopila navedene kredite te policu osiguranja kuće i policu osiguranja od nezgode, a da je pretpostavka za dobivanje novčanih sredstva od banke bila dostava troškovnika radova te sklapanje ugovora s građevinskom firmom, da je sklopila ugovor s društvom Šojat d.o.o. te da je veći dio sredstava po oba ugovora o kreditu u iznosu oko 400.000,00 kn isplaćen društvu Šojat d.o.o. dok je manji iznos odnosno oko 200.000,00 kn po oba kredita isplaćen i na njen račun.

13. Društvo Šojat d.o.o. za izvedene radove joj je naplaćivalo iznose koji su bili uvećani za PDV, te je društvo tada moglo odbiti pretporez po ispostavljenim računima te je navedeno društvo za te radove potrošilo manje od 200.000,00 kn, a radovi su počeli negdje početkom 2011. od 01.10.2011. do 01.12.2011. izvedeni su radovi na kući.

13.1. Također od navedenih kredita plaćeni su i troškovi legalizacije koja je kompletno dovršena 2014. godine kao i izrada geodetskog elaborata u iznosu od 5.500,00 kn.

Sredstva od kredita nije koristila za vlastite potrebe.

14. Tuženik je u svom iskazu naveo da je točno da je tužiteljica podignula dva kredita tijekom 2012. i 2011. godine te da je iznos od 338.816,00 kn uplaćen na račun društva Šojat d.o.o. te da su iz tog iznosa izvedeni građevinski radovi na cijelom objektu, kako u prizemlju koje je tužiteljičina očevina tako i na gornjim etažama koje predstavljaju bračnu stečevinu stranaka, navodeći da je preostali iznos od 313.000,00 kn uplaćen na tekući račun tužiteljice te da je iz tog iznosa oko 40.000,00 kn utrošeno na namještaj u stambenom objektu, a oko 207.000,00 kn da je korišteno da se zatvore raniji nenamjenski krediti koje je dizala tužiteljica, navodeći da su stranke za vrijeme trajanja bračne zajednice podizale niz kredita kako bi se zatvarale i neke ranije obveze te da nije točno da je cjelokupni iznos kredita utrošen namjenski za objekt odnosno za gradnju i opremanje istog. Istaknuo je da je točno da tužiteljica podmiruje iznose za predmetne kredite, kao i premije po policama.

15. Iz provedenih dokaza sud je utvrdio, da su krediti u traženim iznosima podignuti, te da je anuitete plaćala tužiteljica administrativnom zabranom.

16. Također prvostupanjski sud smatra utvrđenim da su iznosi iz tih kredita uloženi u opremanje, građevinsko uređenje i dovršetak radova na kući na adresi [adresa] u [adresa], s time da se ističe kako tuženik nije osporio da su izvedeni radovi na objektu prema situacijama koje su predane banci, a radi se o nadograđenom dijelu kata i potkrovlja kuće a ne prizemnog dijela za kojeg tužiteljica tvrdi da predstavlja njezinu posebnu imovinu. Također iz provedenog postupka proizlazi da tuženik i sada živi na adresi u [adresa] u [adresa] i koristi gornji dio predmetne kuće.

17. U odnosu na prigovore tuženika da su određeni dijelovi novčanih iznosa iz kredita potrošeni na podmirivanje minusa tužiteljice i dugova po kreditnim karticama tužiteljice, te na plaćanje troškova života, prvostupanjski sud se očitovao navodeći da ne mijenjanju ranije utvrđenja suda, iako ti navodi tuženika iz provedenih dokaza ne proizlaze, a da i je tako kako tuženik navodi u tom slučaju bi se radilo o dugovima nastalim u zajedničkom životu iz zajedničke potrošnje jer ni iz jednog dokaza provedenog tijekom postupka niti tvrdnje tuženika ne proizlazi da bi bilo koji dio tih novčanih sredstava realiziranih iz navedenih kredita, tužiteljica zadržala za sebe, spremila na stranu ili uložila u neku svoju posebnu imovinu, tako da sukladno cjelokupno provedenom postupku sud smatra da se radi o kreditima uloženim u ono što se može smatrati bračnom stečevinom i zajedničkim troškovima života. Tužiteljica je nastavila samostalno otplaćivati kredite banci nakon prestanka bračne zajednice, pa nadalje do potpune otplate kredita te stoga navedene obveze i nastala dugovanja iz realiziranih kredita snose obje parnične stranke kao bivši bračni drugovi na jednake dijelove.

18. Ovaj je sud već u odluci posl. br. Gž-7291/15-5 od 27.2.2018. izrazio stajalište, da nekretnina u koju su izvršna sporna ulaganja po samom zakonu predstavlja bračnu stečevinu stranaka, radi čega je odbijen zahtjev tužiteljice za iseljenje tuženika iz iste, dok činjenica, da nije utvrđen omjer suvlasništva stranaka, ne utječe na taj zaključak. Prema utvrđenjima u postupku nekretnina nesporno u jednom dijelu predstavlja vlastitu imovinu tužiteljice, a ulaganja su vršena tijekom niza godina i djelomično u vrijeme važenja Zakona o braku i porodičnim odnosima (NN 51/89 – pročišćeni tekst, 59/90, dalje: ZBPO) a sporna u vrijeme važenja Obiteljskog zakona (Narodne novine 116/03, 17/14, 136/04, 107/07, 61/11, 25/13, 5/15, dalje: ObZ/03).

Nisu zato osnovani prigovori tuženika da bi ga sud pobijanom presudom obvezao na plaćanje svota koje je tužiteljica uložila u vlastitu imovinu.

19. Ovdje je za ukazati da bračni drug koji je nakon razvoda braka nastavio otplaćivati kredit (i slična zaduženja) koji je uložen u imovinu stečenu za vrijeme trajanja bračne zajednice, ima pravo tražiti od druge strane da joj namiri ono što je bila dužna učiniti tj. da mu vrati odgovarajući dio kredita i drugih pozajmica. To stoga, što bez obzira na to tko je od bračnih drugova otplaćivao dospjele rate za kredit, odnosno koji je od bračnih drugova vraćao zaduženja kojima je stečena imovina za vrijeme trajanja braka, obveza vraćanja kredita i drugih pozajmica (ukoliko se radi o zajedničkoj imovini stečenoj za vrijeme trajanja braka), predstavlja zajedničku obvezu, pa prestanak bračne zajednice i razvod braka ne mijenja odnose proistekle iz te obveze (čl. 249. st. 1. i čl. 248. ObZ(03).

20. Radi toga ovaj sud smatra da je tuženik u obavezi tužiteljici platiti polovicu iznosa kredita i obveza na temelju osiguranja tog kredita u razdoblju nakon razvoda braka stranaka.

21. Nije utemeljeno pravno shvaćanje tuženika da je za rješenje spora odlučno koliki je njegov doprinos u bračnoj stečevini, a što je predmet parnice između stranaka koja se vodi pod posl. br. P Ob-585/16, jer su u smislu odredbe članka 249. st.1. ObZ/03 (važećeg u vrijeme sklapanja spornih ugovora kreditu) bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drukčije ugovorili.

22. Okolnost da su predmetne nekretnine stečene na način da su plaćene sredstvima kredita čiji je korisnik samo tužiteljica, znači da kredit, koji je ona plaćala, kao i svi još neotplaćeni i nedospjeli obroci kredita nisu dio bračne stečevine, već isti predstavlja dug, odnosno teret bračne stečevine, za koji odgovaraju oba bračna druga.

23. Osnovano se međutim prigovara prvostupanjskoj presudi u dijelu, u kojem je tuženik obvezan na plaćanje obroka kredita koji su dospjeli i plaćeni za vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka.

24. Odredbom čl. 248. ObZ/03 je propisano kako je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe od te imovine, a bračni drugovi su u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drugačije dogovorili (čl. 294. st. 1. ObZ/03).

25. Navedena presumpcija podrazumijeva jednake doprinose bračnih drugova u stjecanju imovine koja predstavlja bračnu stečevinu, sve dok bračna zajednica traje, neovisno o tome koji od bračnih drugova sklopi ugovor o kreditu s bankom i otplaćuje obroke kredita, a ukoliko nije ugovoreno drugačije. Sve dok bračna zajednica traje udjeli u stjecanju bračne stečevine smatraju se jednakim, a zahtjev za povrat više plaćenog mogao bi isticati samo bračni drug koji tvrdi da je unio sredstva koja predstavljaju njegovu posebnu imovinu.

26. Imovina stečena u braku radom, a što sredstva spornog kredita nesporno jesu jer je tužiteljica isti otplaćivala na temelju administrativne zabrane na svojoj plaći, stečena je u jednakim dijelovima, pa se ne može dokazivati (za razliku od imovine stečene u režimu ZBPO) da su doprinosi različiti, odnosno da je doprinos jednog bračnog druga veći od onog drugog.

27. Radi se o kreditima iz 2011. i 2012. godine, pa dakle ono, što je stečeno tim sredstvima, u tom razdoblju, predstavlja po samom zakonu bračnu stečevinu u jednakim dijelovima, što znači da se smatra i da su doprinosi stranaka jednaki. Zato tužiteljica ne bi mogla tražiti povrat polovice plaćenih obroka kredita i osiguranja za kredit, sve dok je bračna zajednica stranaka trajala.

28. Isto bi proizlazilo i iz pravilnog stajališta prvostupanjskog suda da navodi tuženika da su određeni dijelovi novčanih iznosa iz kredita potrošeni na podmirivanje minusa tužiteljici i dugova po kreditnim karticama tužiteljice, te na plaćanje troškova života, ne mijenjanju zaključak suda, iako ti navodi tuženika iz provedenih dokaza ne proizlaze, a da i je tako kako tuženik navodi u tom slučaju bi se radilo o dugovima nastalim u zajedničkom životu iz zajedničke potrošnje jer ni iz jednog dokaza provedenog tijekom postupka niti tvrdnje tuženika ne proizlazi da bi bilo koji dio tih novčanih sredstava realiziranih iz navedenih kredita, tužiteljica zadržala za sebe, spremila na stranu ili uložila u neku svoju posebnu imovinu, tako da sukladno cjelokupno provedenom postupku sud smatra da se radi o kreditima uloženim u ono što se može smatrati bračnom stečevinom i zajedničkim troškovima života.

29. Tužiteljica je nastavila samostalno otplaćivati kredite banci nakon prestanka bračne zajednice, pa nadalje do potpune otplate kredita te stoga navedene obveze i nastala dugovanja iz realiziranih kredita snose obje parnične stranke kao bivši bračni drugovi na jednake dijelove.

30. U postupku je nesporno da su se stranke razvele 2013. godine, ali iz iskaza tužiteljice proizlazilo bi da je do prestanka bračne zajednice došlo već 2012. godine, dok iz tvrdnji tuženika proizlazi da je do istog došlo u travnju 2013.

31. S obzirom na to, da po mišljenju ovog suda tužiteljica ima pravo na isplatu polovine iznosa koje je sama podmirila banci na ime kredita i troškova osiguranja, nakon prestanka bračne zajednice, a koji su uloženi u imovinu koja predstavlja bračnu stečevinu stranaka, u ovom postupku bilo je potrebno utvrditi kada je bračna zajednica stranaka faktično prestala.

31.1. Tuženik je pri tom tvrdio da je zajednica prestala u travnju 2013. godine, a tužiteljica da se to dogodilo početkom siječnja 2012. godine.

32. U iskazu prilikom dopunskog saslušanja u ovom postupku tužiteljica ŠFD je iskazala da je bračna zajednica stranaka u postupku faktično prestala 1.1.2012., a što je utvrđeno u postupku uzdržavanja zajedničke djece o čemu postoji pravomoćna sudska odluka poslovnog broja P Ob-2029/15 od 24.4.2017., te da je presudom Županijskog suda u Zagrebu radi uzdržavanja djece Gž Ob-1015/17 pod točkom III. izreke navedene presude, pravomoćno potvrđeno da je bračna zajednica prestala 1.1.2012.

32.1. Tuženik VF je iskazao da je bračna zajednica prestala 22.5.2013., sukladno postojećoj sudskoj odluci o razvodu braka između stranaka u postupku, da su u lipnju 2011. on i tužiteljica otišli zajedno pripremiti roditeljsku kuću roditelja tuženika u Biograd na moru za ljetovanje, da se tijekom 2012. kada se kćer Š razboljela da ju je tuženik kao otac odvezao u Zagreb na liječenje te da su u Biogradu ostali tužiteljica i njihov sin SF, da je tijekom 2012. prilikom montiranja antene u Biogradu pao s ljestvi i zadobio frakturu lubanje zbog čega je završio na bolničkom liječenju u Zadru koje je trajalo 3 dana, a nakon bolničkog liječenja nastavio je liječenje u Zagrebu na kućnom oporavku.

33. Sukladno cjelokupno provedenom postupku, a posebno imajući u vidu dopunsko saslušanje svjedoka V i SF koji imaju neposredna saznanja o bitnim činjenicama utvrđivanim u ovom postupku kao djeca stranaka u postupku, kao i imajući u vidu pravomoćnu sudsku odluku P Ob-2029/15 u kojoj je utvrđeno da je bračna zajednica stranaka u postupku faktično trajala do početka 2012., prvostupanjski sud zaključuje da je bračna zajednica stranaka u postupku faktično prestala početkom 2012.

34. Takav zaključak utemeljen je na svim dokazima provedenim u postupku, koje je prvostupanjski sud pravilno ocijenio, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP, a o istom je dao i valjane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

35. Nadalje, tijekom postupka je utvrđeno da se radi o kreditima iz 2011. i 2012., a ono što je stečeno tim sredstvima u tom razdoblju predstavlja po samom zakonu bračnu stečevinu u jednakim dijelovima što znači da se smatra da su i doprinosi stranaka jednaki, zbog čega tužiteljica ne bi mogla tražiti povrat polovice plaćenih obroka kredita i osiguranja za kredit sve dok je bračna zajednica stranaka trajala.

36. Tuženik u žabi prigovara da je, ako je bračna zajednica prestala početkom 2012. godine, kredit od 7.3.2012. tužiteljica podigla nakon toga te isti ne može predstavljati dug bračne stečevine.

37. Iz iskaza tužiteljice, koji u tom dijelu nije osporen, proizlazi da je veći dio sredstava po oba ugovora o kreditu u iznosu oko 400.000,00 kn isplaćen društvu Šojat d.o.o. dok je manji iznos odnosno oko 200.000,00 kn po oba kredita isplaćen i na njen račun. Društvo Šojat d.o.o. za izvedene radove joj je naplaćivalo iznose koji su bili uvećani za PDV, te je društvo tada moglo odbiti pretporez po ispostavljenim računima te je navedeno društvo za te radove potrošilo manje od 200.000,00 kn, a radovi su počeli negdje početkom 2011. od 01.10.2011. do 01.12.2011. izvedeni su radovi na kući. Također od navedenih kredita plaćeni su i troškovi legalizacije koja je kompletno dovršena 2014. godine kao i izrada geodetskog elaborata u iznosu od 5.500,00 kn.

37.1. Iz iskaza tuženika proizlazi da je točno da je tužiteljica podignula dva kredita tijekom 2012. i 2011. godine te da je iznos od 338.816,00 kn uplaćen na račun društva Šojat d.o.o. te da su iz tog iznosa izvedeni građevinski radovi na cijelom objektu, kako u prizemlju koje je tužiteljičina očevina tako i na gornjim etažama koje predstavljaju bračnu stečevinu stranaka, s time da tuženik tvrdi da je dio novca tužiteljica zadržala za sebe i potrošila za svoje potrebe, što u postupku ni iz čega ne proizlazi (već iz iskaza svjedoka proizlazi da je značajan iznos potrošen za opremanje kuće namještajem i aparatima, koji dakle također predstavljaju bračnu stečevinu stranaka).

37.2. Dakle i prema navodima tuženika iznosi dobiveni na temelju oba ugovora o kreditu, isplaćivani su na račun njegove tvrtke (tužiteljica je obrazložila da je troškovnik radova i ugovor s građevinskom tvrtkom bio pretpostavka za ostvarivanje namjenskog kredita) i iz tih su iznosa izvedeni građevinski radovi na cijelom objektu, koji u dijelu, u kojem nije posebna imovina tužiteljice (u prizemlju) predstavlja bračnu stečevinu stranaka. Zato je osnovan zaključak i da dijelovi anuiteta koje je tužiteljica sama platila, predstavljaju dug bračne stečevine.

38. O bračnoj stečevini vodi se posebna parnica te utvrđivanje omjera suvlasništva stranaka na nekretnini u [adresa] nije predmet ovog postupka, niti sud može svoju odluku temeljiti na iskazima stranaka i svjedoka danim u drugim postupcima, na koje se tuženik poziva u žalbi, jer bi isto bilo protivno načelu neposrednosti iz čl. 4. ZPP.

39. Zato je prvostupanjska presuda potvrđena u dijelu kojim tužiteljici dosuđen iznos koji odgovara polovini svih iznosa koje je platila nakon prestanka bračne zajednice početkom 2012. godine, sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog obroka do isplate, a u preostalom dijelu je odluka preinačena jer iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da je do tada bračna zajednica još postojala, pa nema pretpostavki da tuženik vrati tužiteljici plaćene iznose.

40. Tuženik, iako žalbom pobija odluku o parničnom trošku, ne iznosi određene prigovore u odnosu na tu odluku, koja je donesena pravilnom primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP.

41. U ovom postupku prvostupanjska odluka je djelomično preinačena u neznatnom dijelu zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi pa ovaj sud smatra da je opravdano da tuženik naknadi tužiteljici troškove u cijelosti, na temelju čl. 154. st. 5. ZPP.

42. Na temelju odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 373. st. 3. ZPP, te u odnosu na odluku o troškovima žalbenog postupka, na temelju čl. 166. st. 1. i 2 . u vezi čl. 154. st. 5. i čl. 155. st. 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 21. listopada 2025.

Predsjednik vijeća:

Milena Frankić