Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Zk-58/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću toga suda sastavljenom od sudaca Milene Frankić, kao predsjednika vijeća, te Gordane Bošković Majerović, kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. NB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tužiteljice IB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. tuženog mlljt. JB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 4. tužene mlljt. ĆB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. i 4. tuženik zastupani po zakonskoj zastupnici NB, a svi zastupani po punomoćnici Ivani Mandić odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Ivana Mandić i Mirela Džoja Petrlić iz Osijeka, protiv tuženika INA-Industrija nafte d.d. Zagreb, Avenija V. Holjevca 10, Zagreb, OIB: 27759560625, zastupan po punomoćnicima Vlatki Klišanin i Ivani Božić, odvjetnicama iz Odvjetničkog društva Klišanin&Partneri d.o.o. Zagreb, radi ispravaka upisa, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Koprivnici, Stalna služba u Đurđevcu poslovni broj P-185/2020-22 od 22. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 21. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Koprivnici, Stalna služba u Đurđevcu poslovni broj P-185/2020-22 od 22. travnja 2022.

Obrazloženje

1. Presudom citiranom u izreci odlučeno je:

„I. Nalaže se brisanje upisa prava stvarne služnosti upisane na teret nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Koprivnici označenoj kao kat. čest. [katastarska čestica] opisana kao voćnjak u Molvama površine 1584 čhv, broj zk. uloška: [broj ZK uloška], Katastarska općina: 309524, Sirova Katalena upisane temeljem rješenja Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj Z-7229/2017-17 od 18. svibnja 2020., i to služnosti cjevovoda koji prolazi česticom 135/4 u smjeru sjeveroistok - jugozapad, u dužini od 57 metara, koji ulazi u česticu na sjevernoj međi na udaljenosti od 18,9 metara od zapadne međe i izlazi na južnoj međi na udaljenosti od 0,03 metara od zapadne međe, a pojas služnosti iznosi 527 m2 sa širinom od 10 metara, po 5 metara od osi cjevovoda na svaku stranu, radi redovnog i izvanrednog održavanja cjevovoda na navedenoj nekretnini, što obuhvaća nesmetano korištenje i redovito održavanje i popravke cjevovoda te obvezu vlasnika predmetne nekretnine da u pojasu služnosti na trasi cjevovoda neće saditi trajne nasade niti graditi trajne objekte, a u skladu s ucrtanom trasom cjevovoda, za korist cjevovoda Ferdinandovac-Budrovac- Šandrovac, vlasništvo: INA – Industrija nafte d.d., OIB: 27759560625, Avenija Većeslava Holjevca 10, Zagreb, Hrvatska.

II. Tuženik je dužan tužiteljima nadoknaditi prouzročene parnične troškove u iznosu od 6.081,25 kuna (šesttisućaosamdesetjednukunu i dvadesetpetlipa) sa zakonskom zateznom kamatom koja na dosuđeni iznos teče od 22. travnja 2022. pa do isplate, po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanu za 3 postotnih poena, dok se odbija kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troška postupka u iznosu od 3.468,75 kuna (tritisućečetiristošezdesetosamkuna i sedamdesetpetlipa) sa zateznim kamatama.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 7.312,00 kuna (sedamtisućatristodvanaestkuna).“

2. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu, kojom posebno pobija odluku o troškovima postupka, zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupka (Narodne novine br.: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP) uz prijedlog da drugostupanjski sud prvostupanjsku presudu preinači u smislu žalbenih navoda, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje a tuženiku dosudi troškove žalbenog postupka.

3. Tužitelji u odgovoru na žalbu tuženika predlažu odbiti žalbu kao neosnovanu.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. U predmetnom postupku tužitelji traže ispravak upisa prava stvarne služnosti na njihovim nekretninama u korist tuženika koji je izvršen u pojedinačnom ispravnom postupku provedenom pred prvostupanjskim sudom pod posl. br. Z-7229/17, smatrajući da nije bilo uvjeta za stjecanje i upis prava služnosti na temelju dosjelosti.

6. U postupku je utvrđeno:

- da su tužitelji suvlasnici nekretnine oznake kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te da je upis prava stvarne služnosti za korist cjevovoda u vlasništvu tuženika izvršen temeljem rješenja prvostupanjskog suda poslovni broj: Z-7229/2017-17 od 18. svibnja 2020.,

- da iz navedenog spisa predmeta proizlazi da je u ovom postupku označeni tuženik podnio prijedlog za provedbu pojedinačnog ispravnog postupka u odnosu na nekretninu oznake kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], tražeći da se u tom postupku na teret označene nekretnine upiše pravo stvarne služnosti cjevovoda u širini od 10 metara, odnosno 5 metara lijevo i 5 metara desno od osi cjevovoda, što obuhvaća nesmetano korištenje i redovito održavanje i popravke cjevovoda, uz obvezu vlasnika predmetne nekretnine da u pojasu služnosti na trasi cjevovoda neće saditi trajne nasade niti graditi trajne objekte, a u skladu s ucrtanom trasom cjevovoda za korist cjevovoda Ferdinandovac-Budrovac-Šandrovac, u vlasništvu Ina-Industrija nafte. Povodom prijedloga predlagatelja sud je donio rješenje o otvaranju pojedinačnog ispravnog postupka u odnosu na označenu nekretninu, a na koje rješenje su u ovom postupku označeni tužitelji izjavili prigovor koji je zabilježen u zemljišnim knjigama ovog suda na predmetnoj nekretnini. U označenom postupku sud je rješenjem od 18. svibnja 2020. odbio prigovor tužitelja glede apsolutne nenadležnosti za postupanje u tom postupku (točka I. izreke), odredio je ispravak i uređenje upisa na predmetnoj nekretnini a kako je to određeno točkom I. izreke ove odluke (točka II. izreke rješenja), odbio je prigovor protustranaka kao neosnovan (točka III. izreke rješenja), te je odredio da se u zemljišnoj knjizi u odnosu na predmetnu nekretninu odredi brisanje zabilježbe otvaranja predmetnog pojedinačnog ispravnog postupka i brisanje zabilježbe izjavljenog prigovora. Iz obrazloženja osporavanog rješenja proizlazi da je sud, a nakon što je izveo dokaz očevidom na licu mjesta uz nazočnost vještaka geodetske struke koji je utvrdio da preko predmetne nekretnine prolazi predmetni cjevovod, usvojio prijedlog predlagatelja navodeći da se radi o stvarnoj služnosti, da je predlagatelj u posjedu prava stvarne služnosti temeljem pravomoćnog rješenja Republičkog sekretarijata za energiju, industriju i zanatstvo broj: UP/I-10-1/1975 od 9. listopada 1975., odnosno da je isti služnost pošteno posjedovao izvršavajući njezin sadržaj više od 20 godina, slijedom čega je sud utvrdio da su ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava služnosti radi redovitog i izvanrednog održavanja cjevovoda u širini od 10 metara u korist predlagatelja, uz istodobno postavljanje ograničenja vlasnicima predmetne nekretnine, a kako to glasi u izreci ove odluke. Sud je u obrazloženju odluke naveo da se u predmetnom postupku ne radi o osnivanju prava služnosti već o usklađenju zemljišnoknjižnog i stvarnog stanja,

- da su tužitelji označeno rješenje zaprimili 5. lipnja 2020. (dostavnica na poleđini l.s. 55, koja prileži spisu Z-7229/17), a isti su predmetnu tužbu radi ispravka podnijeli 3. srpnja 2020., iz čega proizlazi da su tužitelji tužbu podnijeli u zakonskom roku od 30 dana a kako je to propisano odredbom čl. 195. st.5. u svezi s čl. 197. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13 i 108/17),

- da iz rješenja Republičkog sekretarijata za energiju, industriju i zanatstvo broj: UP/I- 10-1/1975 od 9. listopada 1975., a koje rješenje prileži spisu Z-7229/17, proizlazi da je radnoj organizaciji Ina-„Naftaplin“ Zagreb odobrena uporaba, odnosno stavljanje u pogon Plinovoda i naftovoda Ferdinandovac-Budrovac-Šandrovac,

- da iz potvrde Trgovačkog suda u Zagrebu broj: R3-1298/16 od 1. veljače 2016. proizlazi da je temeljem rješenja Fi-2054/66 od 24. kolovoza 1996. u reg. listu 25 svezak XVIII za Grad Zagreb upisano poduzeće Ina-Industrija nafte, Zagreb, u čijem sastavu je i pogon Ina-Industrija nafte: „Naftaplin“, pogon za proizvodnju nafte i plina. Nadalje je utvrđeno da je rješenjem br. Fi-324/70 od 10. studenog 1970, upisano osnivanje samostalne organizacije udruženog rada – pravne osobe pod tvrtkom Ina - Industrija nafte – Naftaplin, grupa pogona za istraživanje i proizvodnju nafte i plina u čijem su sastavu samostalne organizacije udruženog rada bez pravne osobnosti – pogoni: proizvodnja, bušenje, remont, servis, održavanje, izgradnja i transport, a koja organizacija udruženog rada je rješenjem br. Fi-4308/74 od 30. prosinca 1974. ušla u sastav Ina – Industrija nafte Zagreb. Nadalje proizlazi da je rješenjem Fi-13888/93 od 23. srpnja 1993. u reg.ul. 9472 upisana promjena oblika organiziranja pretvorbom javnog poduzeća Ina-Industrija nafte s potpunom odgovornošću u Ina-Industrija nafte d.d.

7. Odredbom čl. 186. st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14, dalje: ZVDSP) propisano je da je stvarna služnost stvarno pravo svagdašnjega vlasnika određene nekretnine (povlasna nekretnina) da se za potrebe te nekretnine na određeni način služi nečijom nekretninom (poslužna nekretnina), čiji svagdašnji vlasnik to mora trpjeti ili mora propuštati određene radnje glede svoje nekretnine koje bi inače imao pravo činiti.

8. Radi toga prvostupanjski sud pravilno zaključuje da se, u konkretnom slučaju kada ne postoji povlasna nekretnina u vlasništvu tuženika, odnosno da upisana služnost na teret poslužne nekretnine nije upisana u korist povlasne nekretnine tuženika, već u korist instalacija (cjevovoda) u vlasništvu tuženika pravne osobe, ne bi radilo o pravu stvarne služnosti kako to neosnovano tvrdi tuženik, i kako to pogrešno utvrđuje sud u označenom zemljišnoknjižnom postupku, budući je svrha stvarne služnosti bolje i korisnije gospodarenje nekretninom (zemljištem).

9. U predmetnoj pravnoj stvari moglo bi se eventualno raditi o tzv. nepravilnoj služnosti koja je definirana odredbom čl. 189. st. 1. ZVDSP (služnost koja je po svojoj naravi stvarna može se osnovati na poslužnoj nekretnini i u korist određene osobe), s time da se ukazuje da Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Službeni list SFRJ broj 6/80 i 36/90, te "Narodne novine" broj: 53/91, dalje: ZOVO) nije sadržavao odredbe o nepravilnim služnostima kao ni o stjecanju istih. Uzimajući u obzir da tuženik tvrdi da je služnost stekao na temelju činjenice ukopanih cijevi preko tridesetpet godina, dok je odredbom čl. 218. st. 1. ZVDSP propisano da se nepravilna služnost osniva na temelju pravnog posla vlasnika poslužne nekretnine, to su neosnovane tvrdnje tuženika da je temeljem zakona dosjelošću stekao pravo nepravilne služnosti, budući se ista po tom osnovu nije niti mogla steći. Osim toga, tuženik u predmetnoj stvari, kao i u postupku koji se vodio pod posl. brojem: Z- 7229/17, ne tvrdi, a ni ne dokazuje da bi služnost stekao temeljem pravnog posla zaključenog s tužiteljima ili njihovim pravnim prednicima.

10. Prvostupanjski sud nadalje pravilno zaključuje da pravo tuženika da se koristi predmetnom nekretninom proizlazi iz odredbe čl. 4. Zakona o energiji („Narodne novine“ broj: 120/12, 14/14, 95/15, 105/15 i 68/18, dalje: ZE) kojom je propisano da je izgradnja energetskih objekata, njihovo održavanje i korištenje te obavljanje energetskih djelatnosti od interesa za Republiku Hrvatsku, te iz odredbe čl. 40. ZE kojom je propisano da energetski subjekt (a koji status ima tuženik sukladno odredbi čl. 3. toč.5. ZE) ima pravo koristiti nekretnine koje nisu u njegovom vlasništvu za izgradnju i održavanje mreža, odnosno sustava koji služe za prijenos, odnosno transport i distribuciju energije u skladu s posebnim propisima, te da su pravne i fizičke osobe dužne energetskom subjektu omogućiti pristup na njihove nekretnine na kojima su izgrađeni objekti, uređaji, mreža, odnosno sustav energetskog subjekta radi njihovog pregleda i održavanja te sječe drveća i drugog raslinja koje ugrožava sve objekte, uređajem, mrežu ili sustav. Navedena materija je na identičan način uređivana i odredbama čl. 4. i čl. 30. Zakona o energiji („Narodne novine“ broj: 68/01, 177/04, 76/07, 152/08, 127/10 i 125/11, dalje: ZE), kao i odredbama zakona koji su prethodili donošenju Zakona o energiji, i to odredbama Zakona o elektroprivredi („Narodne novine“ broj: 31/90, 47/90, 61/91, 26/93, 29/94, 78/94, 111/99, 105/99 i 51/01), te odredbama Zakona o tržištu električne energije („Narodne novine“ broj: 68/01 i 177/04).

11. Pravo tuženika kao energetskog subjekta da koristi predmetnu nekretninu koja nije njegovo vlasništvo za izgradnju i održavanje mreža, odnosno sustava koji služe za prijenos, odnosno transport i distribuciju energije u skladu s posebnim propisima, je propisano ranije citiranim odredbama ZE, iz čega proizlazi da bi se u predmetnoj stvari radilo o javno-pravnim ograničenjima prava vlasništva, odnosno da se radi o zakonskoj služnosti koja je definirana odredbom čl. 185. ZVDSP (identično pravno shvaćanje zauzeto je i u odluci Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: Pž-2550/2020 od 12. siječnja 2022.).

11.1. Navedenom je odredbom propisano da, ako neki posebni zakon određuje da pod određenim pretpostavkama neke služnosti terete one stvari glede kojih su te pretpostavke ispunjene (zakonske služnosti), iste su zakonska ograničenja prava vlasništva, pa se na njih ne primjenjuju pravila o služnostima, ako zakonom nije drugačije određeno. Obzirom na vrijeme u kojem je na nekretnini tužitelja postavljen podzemni cjevovod (zasigurno 1975.), to su ograničenja prava vlasništva u općem interesu bila propisana pravnim pravilima, odnosno paragrafima 362-365. Općeg građanskog zakonika koji se primjenjuje temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941., a koja pravna pravila su bila na snazi do stupanja na snagu ZOVO koji je stupio na snagu 1. rujna 1980., nakon čega je 1. listopada 1991. stupila na snagu Odluka o državnom pravnom osamostaljenju Republike Hrvatske i kada je ZOVO preuzet u pravni sustav RH, koji se primjenjivao do 1. siječnja 1997. kada je stupio na snagu ZVDSP, te su bila propisana odredbom čl. 26. tada važećeg Zakona o elektroprivredi kojim je propisano da je izgradnja i održavanje elektroprivrednih objekata od interesa za Republiku Hrvatsku.

12. Iz navedenog i po mišljenju ovog suda proizlazi da ograničenje prava vlasništva u navedenom smislu, a budući se radi o zakonskim služnostima, mora biti utemeljeno na zakonito provedenom postupku koji je propisan odredbama Zakona o izvlaštenju, („Narodne novine“ broj: 9/94, 35/94, 112/00, 114/01, 79/06, 45/11, 34/12 i 74/14), odnosno odredbama Zakona o eksproprijaciji („Narodne novine“ broj: 10/1978, 5/1980, 30/1982, 28/1987, 39/1988, 71/1991, 73/1991, 26/1993, 9/1994), kada se uzme u obzir vrijeme kada je došlo do ograničenja prava vlasništva tužitelja, odnosno njihovih prednika na predmetnoj nekretnini. Odredbama tih zakona je između ostalog propisan i postupak nepotpunog izvlaštenja ustanovljavanjem služnosti na zemljištu u postupku pred nadležnim upravnim tijelom. Budući da tuženik nije proveo takav postupak, niti tvrdi da jest, to su neosnovani navodi istoga da ima zakoniti temelj stjecanja, jer sam posjed kroz određeno vrijeme, kojem se vlasnici nekretnine nisu protivili, to nije.

13. Iz navedenog proizlazi da je pravni temelj za postupanja tuženika propisan odredbama ZE, odnosno ovlaštenja kojima tuženik definira sadržaj i opseg služnosti su propisana odredbama ZE i čl. 8. Pravilnika o tehničkim uvjetima i normativima za siguran transport tekućih i plinovitih ugljikovodika magistralnim naftovodima i plinovodima te naftovodima i plinovodima za međunarodni transport („Službeni list SFRJ“ broj: 26/85), slijedom čega tuženik nema osnova zahtijevati utvrđenje da je to pravo stekao kvalificiranim posjedom.

14. Budući je postupak kada se u javnom interesu ograničava pravo vlasništva, između ostalog i radi izgradnje energetskog objekta, bio propisan Zakonom o eksproprijaciji, a danas je propisan Zakonom o izvlaštenju, dok tuženik u predmetu ovog suda posl. broj: Z-7229/17 nije dokazao, a niti ne tvrdi da bi taj postupak i proveo, to proizlazi da tužiteljevo ograničenje prava vlasništva nije utemeljeno na zakonito provedenom postupku.

15. S obzirom na navedeno, tuženik upisano pravo služnosti nije mogao steći kvalificiranim posjedom kako to pogrešno utvrđuje sud u osporavanoj odluci poslovni broj: Z-7229/17 od 18. svibnja 2020., pa je tom odlukom i provedbom zemljišnoknjižnog upisa temeljem iste povrijeđeno pravo tužitelja u pojedinačnom ispravnom postupku koji je prethodio predmetnom postupku.

16. Neosnovano se tuženik zato poziva na propise o stjecanju stvarne služnosti dosjelošću, posjedovanjem kroz zakonom propisano vrijeme, jer se isti, s obzirom na odredbu čl. 185. ZV, ne primjenjuju na konkretni slučaj jer prema toj odredbi zakonske služnosti postoje kada je silom propisa ili silom odluke vlasti ustanovljeno ograničenje prava vlasništva. Zato zemljišnoknjižni sud nije mogao, u pojedinačnom ispravnom postupku, izvršiti upis služnosti na temelju posjedovanja kroz 35 godina, a da za isto nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz Zakona o energiji, odnosno nije proveden propisani postupak djelomičnog izvlaštenja.

17. Pravo vlasništva može se u konkretnom slučaju ograničiti samo na temelju odredaba Zakona o izvlaštenju, budući da u konkretnom slučaju posebnim propisom nije drugačije određeno, a radilo bi se o nepotpunom izvlaštenju iz čl. 6. tog Zakona kojim je propisano da se nepotpunim izvlaštenjem ograničava pravo vlasništva na nekretnini ustanovljenjem zakupa ili služnosti.

18. Činjenica, da je zemljišnoknjižni sud odbio prigovore tužitelja, upravo je razlog vođenja ovog postupka, predviđenog zakonom za takav slučaj, pa tuženik ne može osnovano prigovarati da je o spornom pitanju već odlučeno u pojedinačnom ispravnom postupku.

19. Nije ostvarena niti bitna povreda ZPP iz čl. 354. st. 2. t. 12., na koju se upućuje u žalbi, jer je sud prihvatio tužbeni zahtjev upravo onog sadržaja kakav je postavljen u tužbi; to što tuženik smatra da osnovanost zahtjeva ne proizlazi iz činjeničnog historijata tužbe, odnosno obrazloženja presude, pitanje je primjene materijalnog prava a ne prekoračenje tužbenog zahtjeva.

20. Tuženik nije mogao steći pravo služnosti kako smatra, po općim propisima ZVDSP koji uređuju stjecanje stvarnih prava na temelju dosjelosti, jer se u konkretnom slučaju radi o zakonskoj služnosti za koju zakon isto izričito isključuje.

21. Pri tom je na tuženiku bio teret dokaza da je proveden postupak izvlaštenja i isplaćena naknada (što je trebalo utvrditi već u postupku pred zemljišnoknjižnim sudom, radi čega je njegov propust opravdano sankcioniran pobijanom presudom), jer je tuženik bio dužan dokazati da su ispunjeni uvjeti za upis prava služnosti, a što pretpostavlja izvlaštenje i isplatu naknade vlasnicima poslužne nekretnine. Činjenica da je ishođena građevinska i uporabna dozvola ne isključuje obvezu tuženika dokazati da je proveden postupak izvlaštenja sukladno prethodno citiranim propisima.

22. Zato je na utvrđeno činjenično pravo, koje između stranaka nije sporno, pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev prihvaćen u cijelosti.

23. Odluka o parničnim troškovima donesena je pravilnom primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP.

24. Na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, a budući da nisu ostvarene bitna povrede ZPP iz čl. 365. st. 2., na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 21. listopada 2025.

Predsjednik vijeća:

Milena Frankić