Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-744/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gabriele Topić Kordej kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur. i Suzane Radaković kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NT OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima Damiru Hećimoviću i dr., odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Hećimović i partneri d.o.o. u Slavonskom Brodu, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d. OIB:02535697732 iz Zagreba, Radnička cesta 50, zastupanog po punomoćnicima Andreju Šoš Maceljski i dr., odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Šooš Maceljski, Mandić, Stanić & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-179/2021-42 od 5. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 21. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-179/2021-42 od 5. siječnja 2024. u pobijanom dijelu iz stavka I izreke kojim je utvrđena ništetnost odredbi Ugovora o kreditu br. [broj kredita] od 14. ožujka 2006. solemniziranog po Javnom bilježniku Ruži Medunić u Slavonskom Brodu 16. ožujka 2006. pod br. OU-173/2006:

- iz točke 4. koji glasi: „Kamata se obračunava u Chf…“,

- iz točke 5. koji glasi: „Kamata iz prethodnog stavka obračunava se u Chf, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za Chf tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja…“

- iz točke 7.2. koji glasi: „…plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za Chf tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja…“ i

- iz točke 12.9. koji glasi: „ Potpisom ovog Ugovora Korisnik kredita, Solidarni dužnik i Protivnik osiguranja izjavljuju da su upoznati s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja Chf te potvrđuju da ih je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja Chf.“. II Preinačava se presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu posl. br. P- 179/2021-42 od 5. siječnja 2024. u pobijanom dijelu iz stavka I izreke kojim je utvrđena ništetnost dijela odredbe Ugovora o kreditu br. 9011079234 od 14. ožujka 2006. solemniziranog po Javnom bilježniku Ruži Medunić u Slavonskom Brodu 16. ožujka 2006. pod br. OU-173/2006 u točki 1: „….koji odgovara protuvrijednosti od 19.354,83 CHF (slovima: devetnaest tisuća tri stotine pedeset četiri CHF i osamdeset tri C) po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita.“ i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"Utvrđuje se ništetnim dio odredbe Ugovora o kreditu br. 9011079234 od 14. ožujka 2006. solemniziranog po Javnom bilježniku Ruži Medunić u Slavonskom Brodu 16. ožujka 2006. pod br. OU-173/2006 iz točke 1. koji glasi: „….koji odgovara protuvrijednosti od 19.354,83 CHF (slovima: devetnaest tisuća tri stotine pedeset četiri CHF i osamdeset tri C) po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita.“ kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

I Ukida se presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P- 179/2021-42 od 5. siječnja 2024. u pobijanom dijelu iz stavka II i III izreke i u tom se dijelu predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

II Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se rješenje o naknadi parničnog troška sadržano u stavku IV izreke presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-179/2021-42 od 5. siječnja 2024. u pobijanom dijelu kojim je tužitelju naloženo naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 398,16 eura.

III Odluka o zahtjevu tuženika za naknadu troška sastava žalbe ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1.1. Presudom suda prvog stupnja posl. br. P-179/2021-42 utvrđene su ništetnim odredbe Ugovora o kreditu br. [broj kredita] od 14. ožujka 2006. solemniziranog po Javnom bilježniku Ruži Medunić u Slavonskom Brodu 16. ožujka 2006. pod br. OU- 173/2006 i to:

- iz točke 1. koji glasi: „….koji odgovara protuvrijednosti od 19.354,83 CHF (slovima: devetnaest tisuća tri stotine pedeset četiri CHF i osamdeset tri C) po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita.“

- iz točke 4. koji glasi: „Kamata se obračunava u Chf…“,

- iz točke 5. koji glasi: „Kamata iz prethodnog stavka obračunava se u Chf, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za Chf tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja…“

- iz točke 7.2. koji glasi: „…plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za Chf tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja…“ i

- iz točke 12.9. koji glasi: „ Potpisom ovog Ugovora Korisnik kredita, Solidarni dužnik i Protivnik osiguranja izjavljuju da su upoznati s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja Chf te potvrđuju da ih je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja Chf.“, kao u stavku I izreke presude suda prvog stupnja.

1.2. U stavku II izreke iste presude naloženo je tuženiku na ime pretplaćenih iznosa kredita s osnove ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u Chf isplatiti tužitelju iznos od 2.453,25 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne iznose s početkom tijeka određenih dana u mjesecima od kolovoza 2007. do ožujka 2013. pa do isplate.

1.3. Tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 2.781,49 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 5. siječnja 2024. do isplate dok je u preostalom dijelu taj zahtjev tužitelja s iznosom od 452,91 eura odbijen, kao u stavku III izreke presude suda prvog stupnja.

1.4. U stavku IV izreke presude suda prvog stupnja tužitelju je naloženo da tuženiku naknadi parnične troškove u iznosu od 398,16 eura dok je u preostalom dijelu taj zahtjev tuženika odbijen.

2.1. Protiv navedene presude u dijelu iz stavka I i II izreke te u dosuđujućem dijelu iz stavka III izreke žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga i predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu parničnog troška i troška sastava žalbe.

2.2. Žali se i tužitelj koji žalbom osporava odluku iz stavka IV izreke u dosuđujućem dijelu s prijedlogom da ovaj sud osporeni dio preinači u skladu sa žalbenim navodima a podredno da u tom dijelu prvostupanjsku presudu ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

3.1. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

3.2. Žalba tužitelja je neosnovana.

4.1. U prvostupanjskoj presudi i u postupku koji joj je prethodio ne uočavaju se bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i "Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje ZPP) na koje ovaj sud kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP.

4.2. Žalbeni navodi tuženika o ostvarenju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11 ZPP nisu osnovani u pogledu odluke iz stavka I izreke presude suda prvog stupnja i u postupku koji joj je prethodio jer je presuda suda prvog stupnja u tom dijelu razumljiva, nije proturječna i sadrži jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječnosti s izrekom presude i sukladni su stanju spisa te se presuda kao takva može ispitati.

4.3. Međutim osnovano je tuženik u žalbi ukazao da je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11 ZPP ostvarena u odluci iz stavka II izreke zbog proturječja između razloga o činjenicama odlučnim za presuđenje u tom dijelu i isprava u spisu.

4.4. U pogledu utvrđenja ništetnosti dijela odredbe Ugovora o kreditu br. 9011079234 od 14. ožujka 2006. solemniziranog po Javnom bilježniku Ruži Medunić u Slavonskom Brodu 16. ožujka 2006. pod br. OU-173/2006 i to iz točke 1. koji glasi: „….koji odgovara protuvrijednosti od 19.354,83 CHF (slovima: devetnaest tisuća tri stotine pedeset četiri CHF i osamdeset tri C) po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita.“ prvostupanjski je sud iz činjenica što ih je utvrdio izveo nepravilan zaključak o postojanju drugih činjenica a na tim je činjenicama utemeljio odluku. U tom je dijelu ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP u vezi čl. 81. st. 1., 2. i 4. i čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03 dalje: ZZP/03).

5. U žalbenoj fazi postupka je kao neosporno utvrđeno da su tužitelj u svojstvu korisnika kredita i tuženik kao kreditor dana 14. ožujka 2006. zaključili Ugovor o kreditu br. 9011079234 solemniziran po Javnom bilježniku Ruži Medunić u Slavonskom Brodu 16. ožujka 2006. pod br. OU-173/2006 radi kupnje motornog vozila u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 19.354,83 Chf po srednjem tečaju kreditora na dan isplate kredita i s rokom otplate od 84 mjeseca u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 278,13 Chf po srednjem tečaju kreditora na dan plaćanja i uz kamatnu stopu od 5,5 % godišnje, koja je promjenjiva sukladno tuženikovim odlukama o kamatnim stopama.

6.1. Iz sadržaja tužbe i podnesaka tužitelja od 14. prosinca 2022. i 24. svibnja 2023. razvidno je da je tužitelj postavio deklaratorni zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbe predmetnog ugovora o kreditu u dijelu iz točke 1. koji glasi: „….koji odgovara protuvrijednosti od 19.354,83 CHF (slovima: devetnaest tisuća tri stotine pedeset četiri Chf i osamdeset tri C) po srednjem tečaju za Chf tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita.“

6.2. Prvostupanjski je sud odluku o ništetnosti navedenog dijela odredbe točke 1. predmetnog ugovora o kreditu utemeljio na zaključku kako je ta odredba neodređena odnosno neodrediva te da uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja, suprotno načelu savjesnosti i poštenja.

6.3. No sadržaj dijela odredbe točke 1. ugovora o kreditu na koji se odnosi deklaratorni tužbeni zahtjev jasno je određen jer je tom odredbom tužitelju odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 19.354,83 Chf na dan korištenja kredita, namjena kojeg je bila kupnja osobnog motornog vozila i tužitelj je svakako znao koji je iznos na ime kredita dobio od banke tako da mu je tečaj Chf na dan korištenja kredita bio poznat i u vezi te odredbe za tužitelja nije bilo nepoznanica.

6.4. U tom smislu i za razliku od zaključka prvostupanjskog suda, ne može se reći da je odredbom točke 1. ugovora o kreditu u dijelu koji je predmetnom tužbenog zahtjeva uzrokovana znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja jer je tuženik savjesno i pošteno isplatio tužitelju tom odredbom ugovoreni kredit u protuvrijednosti iznosa od 19.354,83 Chf.

6.5. Slijedom navedenog i primjenom čl. 373. toč. 2 ZPP odlučeno je kao u stavku II izreke ove presude.

7.1. Sud prvog stupnja je u odnosu na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo iz čl. 87. st. 1. u vezi čl. 81. st. 2. i čl. 82. alineja 11 ZZP/03 i u vezi čl. 3., čl. 4. i čl. 12. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 , 156/22, 145/23 i 155/23 dalje ZOO) kada je utvrdio ništetnima odredbe ugovora o kreditu br. 9011079234 od 14. ožujka 2006. zaključenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora o promjenjivosti redovne kamate jednostranom odlukom tuženika kao kreditora i o valutnoj klauzuli kojoj je glavnica vezana uz Chf, na temelju pravilnog zaključka o njihovoj ništetnosti jer se o tim odredbama nije pojedinačno pregovaralo a one, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača.

7.2. Ne prihvaća se neutemeljen žalbeni navod tuženika da u tom dijelu odlučne činjenice nisu točno utvrđene jer tuženik, suprotno čl. 7. st. 1., čl. 219. i čl. 299. ZPP nije predložio određene dokaze radi utvrđenja okolnosti koje bi ukazivale da je postupanje tuženika prilikom ugovaranja spornih ugovornih odredbi bilo drugačije od utvrđenog u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. za koje je u ovom postupku sud vezan temeljem čl. 502.c ZPP.

7.3. Navedene odredbe čl. 87. st. 1. u vezi čl. 81. st. 2. i čl. 82. alineja 11 ZZP/03 i čl. 3., čl. 4. i čl. 12. ZOO bile su važeće u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora i kao takve su obvezivale tuženika tako da je bez utjecaja žalbeno pozivanje tuženika na čl. 59. Zakona o zaštiti potrošača te kasnijeg čl. 74 ZZP-a, čl. 173., čl. 174. i čl. 175. Zakona o bankama te čl. 306. Zakona o kreditnim institucijama koji je u primjeni od 1. siječnja 2009. ("Narodne novine" br. 117/08).

7.4. Prema čl. 81. st. 2 ZZP/03 smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca, kao što je ovdje slučaj.

8.1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., potvrđenom presudom Visokog trgovačkog suda br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. u odnosu na koju je odbijena revizija odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revt-249/14 od 9. travnja 2015. utvrđeno je da su povrijeđeni kolektivni interesi potrošača koji se odnose na ništetnost promjenjive kamatne stope a da se prije zaključenja, u vrijeme zaključenja i u svezi zaključenja predmetnih ugovora potrošače nije u cijelosti informiralo o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja i imalo je za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

8.2. Sud prvog stupnja pravilno je utvrdio da su navedene odredbe predmetnog ugovora između stranaka o promjenjivoj kamatnoj stopi uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka te narušile načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima jer se radi o odredbi koja je bila sastavni dio ugovora unaprijed sastavljenog od tuženika te se o njima nije pojedinačno pregovaralo niti je tužitelj imao utjecaj na sadržaj označenih ugovornih odredbi a tim odredbama je nametnuta obveza koju tužitelj objektivno nije mogao sagledati u cjelini niti razumjeti koje će se promjene događati tijekom otplate kredita u razdoblju trajanja Ugovora o kreditu.

8.3. Presudom suda EU br. C-26/13 od 30. travnja 2014. je u odnosu na tumačenje i primjenu čl. 4. st. 2. Direktive 93/13/EEZ, odlučeno da se čl. 4. st. 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva već da u ugovoru moraju na transparentan način potrošaču biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope, kao i odnos s drugim odredbama ugovora odnosno općih uvjeta poslovanja koje se na to odnose, tako da potrošač na temelju točnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze. Budući da tuženik nije obavijestio tužitelja o značenju odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, na temelju kojih bi on mogao predvidjeti ekonomske posljedice sklapanja takvog ugovora (što je i bio razlog ništetnosti odredbe o parametrima promjenjivosti kamatne stope), ugovorna odredba je neodređena i neodrediva te nije razumljiva, čime se radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi u smislu odredbe čl. 81. st. 1. ZZP/03, prema kojoj se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

8.4. Odredbe ugovora koje koristi tuženik a na temelju koje se kamatna stopa određuje prema njegovoj jednostranoj odluci bez unaprijed određenog čvrstog kriterija za promjenu, upućuju na ocjenu kako je označena odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja. Na temelju tako utvrđenih činjenica pravilan je zaključak suda prvog stupnja da su odredbe Ugovora o kreditu kojim se ugovara promjenjiva kamatna stopa, ovisna o odluci o kamatnim stopama tuženika, takve da su zavisne samo o odluci banke i stoga nepoštene.

9.1. Isto tako, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013. potvrđenom presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. u odnosu na koju je odbijena revizija odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. je utvrđeno da su povrijeđeni kolektivni interesi potrošača korištenjem ugovornih odredbi kojima je otplata glavnice kredita vezana uz švicarski franak o kojima se nije pojedinačno pregovaralo a da se prije zaključenja i u vrijeme zaključenja te u vezi zaključenja predmetnih ugovora nije potrošače u cijelosti informiralo o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti a to je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

9.2. Valutna klauzula je zaštitna klauzula kojoj je svrha osigurati jednaku vrijednost ispunjenja činidbe i protučinidbe u slučaju inflacije međutim ona nije određeni iznos novčanih sredstava koje je banka isplatila potrošaču jer je, kao zaštitna klauzula koja se veže na novčani iznos koji je isplaćen, neodvojivo povezana i direktno utječe na visinu mjesečnih anuiteta u kojima se kredit vraća a kao takva sastavni je dio novčanog iznosa čija visina varira ovisno o tečaju Chf, čime se vrijednost potrošačeve ugovorne obveze izračunava temeljem ugovornog tečaja Chf prema kuni na dan plaćanja svakog pojedinačnog mjesečnog anuiteta, pa visina glavnog predmeta Ugovora – novčanog iznosa koji je Kreditor isplatio potrošaču, izravno ovisi o promjeni tečaja. Prema tome, prilikom sklapanja ugovora potrošaču moraju biti priopćeni svi elementi koji bi mogli imati utjecaj na opseg njegove obveze a na temelju kojih on može ocijeniti osobito ukupnu cijenu svog zajma. To, uz ostalo, uključuje informiranje o tome da potrošač snosi rizik od pada valute u kojoj ostvaruje dohodak a što može ugroziti mogućnost vraćanja zajma, s time da se pritom traži od pružatelja usluge da utvrdi moguće promjene tečaja i s tim povezane rizike zajma u stranoj valuti.

9.3. Kao i kod odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, nije dostatno da je odredba samo gramatički razumljiva nego i to da ekonomske posljedice te odredbe moraju biti jasne prosječnom potrošaču. Kad pročita tekst ugovora, nije dovoljno da potrošač samo razumije da, primjerice, tečaj valute može varirati gore ili dolje, nego da stvarni učinci moraju biti jasni prosječnom potrošaču. Dakle, potrošač mora biti svjestan mogućnosti dizanja ili padanja vrijednosti strane valute a taj rizik promjene tečaja mora biti jasan i potrošač mora biti jasno upoznat s time da snosi financijski teret tog rizika i to bez ograničenja. Stoga banka kao pružatelj usluge mora iznijeti mogućne promjene deviznog tečaja i rizike svojstvene uzimanju zajma u stranoj valuti tako da potrošač ima stvarnu mogućnost upoznati se sa svim odredbama ugovora, jer je pravodobna informacija pružena prije sklapanja ugovora o ugovornim odredbama i posljedicama navedenog sklapanja za potrošača od temeljne važnosti kako bi donio odluku o tome hoće li se ugovorno vezati uz pružatelja usluge ili prodavatelja robe pristupajući po odredbama koje je ovaj prethodno sastavio.

10. Uz iznijeto, navedene odredbe ugovora o kreditu koji se odnose na promjenjivu kamatnu stopu te na valutnu klauzulu prema kojoj je glavnica vezana uz Chf, suprotne su odredbi čl. 12. ZOO kojim je određeno kako su se stranke u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa dužne pridržavati načela savjesnosti i poštenja odnosno da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Mjerilom ponašanja se procjenjuje ponašanje prosječnog čovjeka ili prosječnog potrošača s jedne strane te urednog i savjesnog gospodarstvenika s druge strane kada je riječ o profesionalnoj djelatnosti. Navedenim je načinom ugovaranja tuženik maksimalno zaštitio svoje interese a svaki rizik povećanja mjesečnih anuiteta uslijed tečajnih promjena i jednostrano promjenjive kamatne stope prebacio na tužitelja kao potrošača, narušivši time ugovornu ravnotežu.

13.1. Prvostupanjski je sud pravilno utvrdio činjenice odlučne za odgovarajuću primjenu čl. 87. st. 1 u vezi čl. 81. st. 2. i čl. 82. alineja 11 ZZP/03 i u vezi čl. 3., čl. 4. i čl. 12. te čl. 323. st. 1. ZOO. Odredbom čl. 502.c ZPP propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava te se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama pozvati na pravno utvrđenje iz presude povodom zahtjeva za zaštitu kolektivnih interesa i prava, kao što je učinio tužitelj i u ovom je slučaju sud vezan za utvrđenja iz predmeta Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. Tužitelj se osnovano pozvao na pravne učinke presude Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012. od 4. srpnja 2013. iz postupka po kolektivnoj tužbi jer je dokazao da je njegov slučaj obuhvaćen ostvarenom kolektivnom zaštitom dokazujući činjenicu sklapanja kredita s kamatnom stopom kao promjenljivom u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke u spornom razdoblju i da se radi o ugovoru o kreditu s ugovorenom ništetnom odredbom o valutnoj klauzuli u valuti Chf također u istom razdoblju prilaganjem odgovarajućih ispava odnosno predmetnog ugovora o kreditu i isprava o otplati tog kredita, kojima je uz svoj iskaz dokazao i svojstvo potrošača.

13.2. U okolnostima predmetnog slučaja u kojem tuženik nije dokazao činjenice navodne pune obaviještenosti tužitelja kao potrošača u predugovornoj fazi sklapanja ugovora i njegovog pristanka na takav ugovor a da je bio potpuno obaviješten o naravi, rizicima i posljedicama spornih ugovornih odredbi, nema mjesta zaključku o prekoračenju okvira utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u Chf u postupku po kolektivnoj tužbi za zaštitu potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. kojom je obuhvaćen i tuženik i za koju je u ovom postupku sud vezan temeljem čl. 502.c ZPP.

13.3. Slijedom navedenog valja reći da je prvostupanjski sud pravilnom ocjenom izvedenih dokaza utvrdio činjenice odlučne za odgovarajuću primjenu čl. 87. st. 1 u vezi čl. 81. st. 2. i čl. 82. alineja 11 ZZP/03 i u vezi čl. 3., čl. 4. i čl. 12. te čl. 323. st. 1. ZOO u odnosu na jednostrano promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu u Chf iz odredbi točke 4., 5., 7.2. i 12.9. predmetnog ugovora o kreditu, slijedom čega je odlučeno kao u stavku I izreke ove presude, primjennom čl. 368. st. 1. ZPP.

14.1. Prema odredbi čl. 323. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora, dok je odredbom čl. 1111. st. 1. i 2. ZOO propisano da je stjecatelj, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe a taj prijelaz nema osnove u nekom pravom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakona, dužan vratiti ju, odnosno naknaditi vrijednost postignute koristi s time da se kod prijelaza imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Obveza vraćanja imovine ili nadoknada vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala, tako da se pri vraćanju onog što je stečeno bez osnove moraju vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja a inače od dana podnošenja zahtjeva (čl. 1115. ZOO). Ništetnost potječe od tuženika i tuženik je taj koji je unaprijed sastavio sporne odredbe Ugovora o kreditu sa unaprijed pripremljenim sadržajem slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je tuženik nepošteni stjecatelj te je u smislu odredbi čl. 1111. i čl. 1115. ZOO dužan vratiti, ne samo ono što je stekao na temelju ništetnih odredbi, već i platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.

14.2. Tuženik stoga neosnovano osporava tijek zatezne kamate jer odredba čl. 1115. ZOO ne ostavlja nikakve sumnje od kojeg dana nepošteni stjecatelj mora platiti zateznu kamatu, obzirom da se ovdje radi o nepoštenim ugovornim odredbama koje su ništetne a ništetnost nastaje na temelju zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc).

15.1. Po pitanju osporavanja pravilnosti odluke suda prvog stupnja kojom je odbijen prigovor zastare ukazuje se da je prvostupanjski sud pravilno pošao od odredbe čl. 215. st. 1. ZOO po kojoj zastara počinje teći prvog dana od dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. Prvostupanjska je odluka u skladu sa stavom zauzetim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. (Su-IV-33/2022-2) iz kojeg proizlazi da pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u Chf odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u Chf) i stranke (tuženike) iz tog postupka nastaju i u pogledu zastare jer ako je ništetnost ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u Chf odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u Chf u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

15.2. S obzirom na to da se ovdje kondemnatorni zahtjev odnosi na vraćanje stečenog po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, valja reći da je zastara za tu tražbinu s osnove ništetnosti odredaba ugovora o valutnoj klauzuli u Chf nastupila je 14. lipnja 2023. budući da je u tom dijelu presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, temeljem presude Visokog trgovačkog suda br. Pž-6632/2017, pravomoćna 14. lipnja 2018. Stoga, suprotno žalbenim navodima tuženika, potraživanje tužitelja iz predmetne tužbe podnesene 26. ožujka 2021. nije zastarjelo, kako je to pravilno ocijenio i sud prvog stupnja.

16.1. Prihvaćajući kondemnatorni zahtjev za vraćanje stečenog bez osnove po ništetnoj odredbi o valutnoj klauzuli u Chf iz predmetnog ugovora o kreditu prvostupanjski je sud u stavku II izreke svoje odluke tužitelju dosudio traženi iznos od 2.453,25 eura, pozivajući se na utvrđenje iz nalaz i mišljenja stalne sudske vještakinje za računovodstvo i financije Mirne Mrđa.

16.2. Spisu je priloženo pisano vještvo iz kojeg je razvidno kako je utvrđena ukupna razlika više plaćene redovne kamate po tečaju na dan plaćanja u odnosu na tečaj na dan plasmana kredita i plaćenoj otplatnoj glavnici koja iznosi 16.739,21 kn (list 286 spisa predmeta suda prvog stupnja). Pri očitovanju na ročištu vještakinja je ostala kod svog nalaza i mišljenja i za nju nije bilo pitanja, kao što je vidljivo iz zapisnika s ročišta od 8. rujna 2023. (list 299).

16.3. Kada je obrazložio dosudu iznosa od 2.453,25 eura iz stavka II izreke osporene presude, prvostupanjski je sud u točki 13.3. obrazloženja iste presude naveo utvrđenje ukupne razlike po tečaju od 16.739,21 kn što odgovara sadržaju nalaza i mišljenja vještakinje, međutim protuvrijednost tog iznosa ne predstavlja iznos od 2.453,25 eura koji je dosuđen u stavku II izreke već iznos od 2.221,67 eura[1] , na što je osnovano ukazao tuženik u žalbi. Zbog navedenog proturječja ostvarena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11 ZPP zbog koje prvostupanjsku presudu u dijelu iz stavka II izreke nije moguće ispitati a nema pretpostavki za primjenu čl. 373.a. st. 1. i 3. ZPP.

16.4. Slijedom navedenog i primjenom čl. 369. st. 1. ZPP odlučeno je kao u stavku I izreke ovog rješenja.

17. U stavku II izreke rješenja je primjenom čl. 380. toč. 2 ZPP odbijena neosnovana žalba tužitelja protiv pobijanog dijela odluke o naknadi parničnog troška tuženiku iz stavka IV izreke prvostupanjske presude. Osporena odluka o naknadi troška tuženiku nakon povlačenja tužbe odraz je pravilne primjene čl. 158. st. 1. u vezi čl. 155. i mjerodavne Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015 i 37/2022, dalje Tarifa), što tužitelj svojim žalbenim pozivanjem na neusporedivu odluku Županijskog suda u Varaždinu br. Gž-1864/2018-2 nije doveo u dvojbu. Nakon povlačenja tužbe sniženjem zahtjeva više se ne radi o djelomičnom uspjehu tužitelja u sporu, kao što to suprotno odredbi čl. 193. st. 9 ZPP smatra tužitelj u žalbi i nema mjesta primjeni čl. 154. st. 2. ZPP.

18. U stavku III izreke rješenja je odluka o zahtjevu tuženika za naknadu troška sastava žalbe ostavljena za konačnu odluku, primjenom čl. 166. st. 3. ZPP.

19. U ponovljenom će postupku sud prvog stupnja otkloniti nedostatke na koje je ukazano ovom odlukom te po potrebi zatražiti od stalne sudske vještakinje pojašnjenje po pitanju visine i datuma uplate pojedinih iznosa koje je tuženik primio u svrhu odlučivanja o preostalom zahtjevu za vraćanje stečenog bez osnove po ništetnoj odredbi o valutnoj klauzuli u Chf iz ugovora o kreditu br. 9011079234 od 14. ožujka 2006.

U Zagrebu 21. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Gabriela Topić Kordej