Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-684/2025-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marijana Vugića kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao suca izvjestitelja i Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari I. -tužitelja DM iz [adresa], D [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. -tužiteljice ĆM iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupa punomoćnik Milan Mileusnić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika ĐM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Zvonimir Raić, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu, poslovni broj P-881/2019-126 od 9. prosinca 2024., ispravljene rješenjem toga suda poslovni broj P-881/2019-129 od 11. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 21. listopada 2025.
r i j e š i o j e
Ukida se presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu, poslovni broj P-881/2019-126 od 9. prosinca 2024., ispravljena rješenjem toga suda poslovni broj P-881/2019-129 od 11. prosinca 2024., i predmet se vraća istome sudu na ponovno suđenje.
O troškovima postupka u povodu žalbe odlučit će se konačnom odlukom.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja je presuđeno:
"I Utvrđuje se ništetnim Ugovor o zajmu sa sporazumom o prijenosu prava vlasništva na nekretninama radi osiguranja tražbine od 19.03.2012., sklopljen između ŠM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao zajmodavca-predlagatelja osiguranja, s jedne strane i 1. tužitelja DM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao zajmoprimca i 2. tužiteljice ĆM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao protivnice osiguranja, solemniziran po javnom bilježniku Velimiru Čeriću iz Zagreba, Hrvatskog proljeća 65, broj: OV-3265/12 od 19.03.2012.
II Nalaže se u zemljišnim knjigama kod Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižni odjel Trogir, brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog na osnovi navedenog Ugovora o zajmu sa sporazumom o prijenosu prava vlasništva na nekretninama radi osiguranja tražbine od 19.03.2012., solemniziranog po javnom bilježniku Velimiru Ćeriću iz Zagreba, Hrvatskog proljeća 65, broj: OV-3265/12 od 19.03.2012., i uspostava zemljišnoknjižnog stanja u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kakvo je bilo prije provedbe Ugovora o zajmu sa sporazumom o prijenosu prava vlasništva na nekretninama radi osiguranja tražbine od 19.03.2012., tako da se ŠM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] briše vlasnikom k. č. br. [katastarska čestica] dvor površine 374 m2, kč. br. [katastarska čestica] Zgr. kuća površine 168 m2, kao i da se briše zabilježba da je prijenos prava vlasništva sa ĆM na ŠM obavljen radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 96.000,00 EUR-a, uz istovremeni upis predmetne nekretnine u vlasništvo ranijeg zemljišnoknjižnog vlasnika ĆM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].
III Nalaže se tuženiku TM, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljima DM OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. KM OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 11.660.00 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 9. prosinca 2024. do isplate do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana."
2. Protiv prvostupanjske presude tuženik je izjavio žalbu pobijajući ju prvenstveno zbog pogrešne primjene materijalnoga prava, uz to ističe proizvoljnost i arbitrarnost zaključaka suda prvoga stupnja o "teškom materijalnom stanju i lakovjernosti I. - tužitelja" ukazujući time i na bitnu povredu odredbe parničnog postupka ( čl. 353.st.1. t.1. i t.3. Zakona o parničnom postupku - Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 57/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) s prijedlogom za preinačenje i odbijanje tužbenog zahtjeva, podredno za ukidanje i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.
3. Žalba je osnovana.
4. Tužitelji navode u tužbi da su ŠM kao zajmodavac-predlagatelj osiguranja i I.- tužitelj DM kao zajmoprimac te II.- tužiteljica KM kao protivnica osiguranja **.**.2012. sklopili Ugovor o zajmu sa sporazumom o prijenosu prava vlasništva na nekretninama radi osiguranja tražbine, solemniziran po javnom bilježniku Velimiru Čeriću iz Zagreba, broj: OV-3265/12 od 19.03.2012., temeljem kojeg ugovora je zajmodavac pozajmio I. - tužitelju iznos od 96.000,00 eura koji se iznos I.- tužitelj obvezao vratiti do 19.10.2012. U čl. 3. Ugovora je naznačeno da će I.- tužitelj taj iznos vratiti bez kamata, a čl. 4 je ugovoreno da se radi osiguranja navedene tražbine na zajmodavca prenese vlasništvo nekretnine II. - tužiteljice i to nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zk.č.br. 2303 zgrada, kuća površine 168 m2 i zk.č.br. 440/9 dvor površine 374 m2, te se temeljem istog ŠM upisao fiducijarnim vlasnikom navedene nekretnine.
5. Zajmodavac ŠM umro je 14.ožujka 2018 a njegovim nasljednikom je proglašen otac ĐM, ovdje tuženik. Tužitelji tvrde da je stvarni iznos zajma bio 60.000,00 eura s time da je prilikom zaključenja ugovora I. - tužitelju DM isplaćeno 54.000,00 eura, dok je ŠM zadržao iznos od 6.000,00 eura za prvu ratu vraćanja zajma. Iznos od 36.000,00 eura (6.000,00 eura x 6 mjeseci) predstavljaju kamatu za vrijeme trajanje zajma odnosno kamata je iznosila 10% mjesečno. Navode da je ŠM bio osoba koja se bavila lihvarenjem te je u svojim ugovorima ugovarao lihvarske kamate iako je u ugovorima navodio da se radi o beskamatnom zajmu, sve kako bi prikrio da se radi o zelenaškom ugovoru. Dalje tvrde da je I.-tužitelj zajam uzeo i pristao na uvjete zajmoprimca jer je u vrijeme uzimanja zajma bio bez posla a njegova supruga HM je prekinula profesionalnu rukometašku karijeru i bila također bez prihoda. Novac mu je bio potreban kako bi dovršio prizemnicu u Trogiru u vlasništvu 2. tužiteljice i nadogradio dva kata kako bi se bavili iznajmljivanjem apartmana tijekom turističke sezone.
6. Tužitelj je u vrijeme uzimanja zajma već bio dužan izvođačima radova i osobama od kojih je pozajmljivao novac radi nastavka gradnje, a banke mu nisu htjele odobriti kredit jer nije bio platežno sposoban. Kako je bio kreditno nesposoban osobe koje su mu obećavale "srediti" kredit u Republici Hrvatskoj povezale su ga sa ŠM. On je FM izložio svoju materijalnu situaciju, da je ostao bez posla, da duguje novac izvođačima radova, da je već od prijatelja i znanaca pozajmio novac te da oni vrše pritisak na njega da im novac vrati. FM je rekao da to njemu nije problem ali da će uvjete ( kondicije) ugovora biti kakve njemu odgovaraju, te je to uvjet pod kojim će mu dati novac, na što je 1. tužitelj nemajući izbora pristao. Kako je I.- tužitelj znao da pozajmljeni novac neće moći vratiti bez da prethodno proda nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], od zajmodavca je tražio pismo namjere kojim će se isti obvezati izdati dopuštenje da se uknjiži založno pravo u korist kreditora s kojim će 1. tužitelj zaključiti ugovor o kreditu, odnosno odobrenje za sklapanje kupoprodajnog ugovora s kupcem pod uvjetom da mu se istovremeno isplati potraživanje iz Ugovora o najmu. Nakon što je završio građevinske radove na kući, 1. tužitelj je krenuo s prodajom kuće i doveo kupca u kontakt s zajmodavcem da bi utvrdio da je zajmodavac ŠM na temelju specijalne punomoći predmetnu nekretninu prodao svom ocu, ovdje tuženiku. Navedeni ugovor nije proveden jer je u međuvremenu Općinski sud u Splitu Zemljišnoknjižni odjel u Trogiru odbio provesti isti ugovor jer je protiv ŠM pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu pokrenut kazneni postupak zbog kaznenog djela protiv imovine iz čl. 241. ( točno čl. 242) st. 1. i 2. KZ-a – sklapanje lihvarskih ugovora te je na predmetnoj nekretnini upisana zabilježba privremene mjere osiguranja i zabilježba zabrane otuđenja i opterećenja upisanog vlasnika FM. Ističe da trag novca za predmetnu kupoprodaju između tuženika JM i njegovog sina FM ne postoji. Namjera prednika tuženika da se iskoristivši lakomislenost 1. tužitelja i njegovo loše ekonomsko stanje domogne nekretnine 5 puta vrijednije od iznosa zajma, vidljiva je upravo iz činjenice što je ugovor o kupoprodaji između FM i tuženika zaključen 8.8.2012. dakle dva i pol mjesec prije dospijeća povratka zajma. Ovakvim postupanjem ŠM i tuženik su onemogućili 1. tužitelja da prodajom kuće po završetku radova vrati zajam iz postignute kupoprodajne cijene. ŠM je osuđen za počinjenje kaznenog djela protiv imovine - lihvarskog ugovora i prijevare te mu je presudom Općinskog kaznenog suda u Zagreba poslovnog broja Ko- 195/2013 izrečena kazna zatvora u trajanju od 6 godina i 3 mjeseca. Prvostupanjska preuda u odnosu na FM nije postala pravomoćna jer je tijekom žalbenog postupka isti preminuo te u odnosu na njega postupak je obustavljen. Ipak smatra da se iz obrazloženja navedene presude isčitava zašto se radilo o lihvarskom ugovoru.
6.1. Stoga, predlaže donijeti presudu kojom bi se predmetni ugovor temeljem odredbe čl. 329. ZOO-a utvrdio ništetnim, jer su ispunjene sve tri pretpostavke koje ga čini ništetnim pravnim poslom a koje se ogledavaju u činjenici da postoji očiti nesrazmjer između onog što je ŠM ugovorio u svoju korist i onog što je dao jer je na ime zajma predao 60.000,00 eura odnosno 54.000,00 eura uz mjesečnu kamatu od 10%, da je 1. tužitelj na ovaj nesrazmjer davanja pristao zbog stanja nužde i ekonomskih neprilika što je sve bilo poznato FM. Također predlaže da se naloži nadležnom zemljišno-knjižnom odjelu brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog na osnovi navedenog ugovora o zajmu i uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe tog ugovora.
7. Odluka prvostupanjskog suda kojom je tužbeni zahtjev prihvaćen temelji se na utvrđenju da je I.-tužitelju stvarno isplaćen iznos zajma od oko 52.000,00 eura, da mu je kod isplate već zadržan iznos od 6.000,00 eura na ime prve rate od 6.000,00 eura i da se preostali iznos iz ugovora odnosi na "zateznu kamatu" koja obzirom na ugovoreni rok vraćanja iznosi 10% mjesečno i kao takva je nedopuštena. Uz to zaključuje da je I.-tužitelj bio nezaposlen, kreditno opterećen, bez mogućnosti da dobije kredit od banke. Stoga je sklapanje spornog ugovora posljedica korištenja teškog materijalnog stanja i lakovjernosti I. -tužitelja a tim je ugovorom za prednika tuženika ugovorena korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je I. -tužitelj primio pa je primjenom odredbe čl. 329. Zakona o obveznim odnosima utvrđena ništetnost ugovora o zajmu i "posljedično naloženo brisanje založnog prava" na nekretnini II. - tužiteljice u korist prednika tuženika.
8. Ovaj sud prihvaća kao pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da je kao stvarni iznos zajma isplaćen I.-tužitelju iznos od 52.000,00 eura dok se preostali iznos odnosio na kamatu, doduše ne na zateznu kako to pogrešno smatra taj sud već na ugovornu kamatu. Time je u korist zajmodavca ugovorena korist koja je očito u nerazmjeru s onim što je I.-tužitelj primio.
9. Međutim, za sada nije moguće prihvatiti kao pravilan zaključak suda o stanju nužde I.-tužitelja zbog kojeg je pristao na sklapanje nepovoljnog ugovora kao i na njegovu lakomislenost, neovisno o njegovoj nezaposlenosti i zaduženosti.
10. Prema odredbi čl. 329. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 78/15,dalje:ZOO), ništetan je ugovor kojim netko, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovori za sebe ili za nekog trećeg korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on drugom dao ili učinio, ili se obvezao dati ili učiniti.
11. U smislu citirane odredbe, za postojanje zelenaškog ugovora trebaju biti kumulativno ispunjene pretpostavke da postoji očiti nesrazmjer između onoga što netko ugovara u svoju korist i onoga što po ugovoru daje te jedna od daljnjih, alternativno propisanih okolnosti, tj. da je oštećeni suugovaratelj na taj nesrazmjer uzajamnih davanja pristao zbog stanja nužde, teškog materijalnog stanja, nedovoljnog iskustva ili zavisnosti, te se druga strana, znajući za te okolnosti njima namjerno koristila u svoju korist.
12. Nadalje, postojanje nužde u smislu citirane zakonske odredbe podrazumijeva postojanje takvog ekonomskog ili neekonomskog stanja u kojem se nalazi neka osoba tako da joj je jedini izlaz iz tog stanja sklopiti za sebe nepovoljan, zelenaški ugovor (Rev-x-46/12, Rev-212/20).
13. U ovom slučaju za sada nije moguće zaključiti je li I. -tužitelj bio u stanju egzistencijalne nužde koju ima u vidu citirana odredbe. Naime, iz njegovih navoda proizlazi, uz ostalo, da su mu sredstva zajma bila potrebna za uređenje nekretnine, apartmana koje je namjeravao iznajmljivati, također već u tužbi navodi da je pri sklapanju spornog ugovora o zajmu znao da zajam neće moći vratiti bez da prethodno istu nekretninu proda. Također iz njegovih navoda i iskaza proizlazi da je već kratko vrijeme nakon sklapanja ugovora o zajmu angažirao agenciju za prodaju nekretnine, javilo se više kupaca, prodaja nije realizirana jer se prednik tuženika protivio. Iz iskaza svjedokinje OM, kćerke II. -tužiteljice, šogorice I.- tužitelja, proizlazi uz ostalo da je njena majka, II.-tužiteljica, iza smrti supruga naslijedila predmetnu nekretninu i još jednu nekretninu sa suprugom I. -tužitelja, proizlazi da je II.-tužiteljica dolazila ljeti u prizemlje, I. -tužitelj i njena sestra su uložili ušteđevinu u uređenje, prije ovog zajma su na katu bila uređena dva velika apartmana i jedan manji a na drugom katu su bili neuređeni, u roh bau stanju.
14. Imajući u vidu ove okolnosti i navode I. -tužitelja u tužbi i tijekom postupka proizlazilo bi da je on u vrijeme sklapanja ugovora raspolagao imovinom koju je mogao unovčiti i eventualno vratiti ranije dugove, kada bi bila riječ o takvim potrebama, međutim ovdje je ostalo upitno sudeći po navodima tužitelja, koja je bila stvarna potreba i namjena sredstava zajma. Također, iz navoda tužbe proizlazi da je I.-tužitelj već kod sklapanja ugovora znao da zajam neće moći vratiti bez da nekretninu proda, iz iskaza svjedokinje proizlazi da je njegova supruga naslijedila još jednu nekretninu. Ove činjenice za sada dovode u pitanje pravilnost zaključka da je ugovor sklopljen u stanju egzistencijalne nužde odnosno da za I. -tužitelja nije bilo drugog izlaza osim prihvaćanja nepovoljnog zajma.
15. Nadalje, također se ne može prihvatiti za sada zaključak o lakomislenosti I. - tužitelja jer, kako je rečeno, sam iskazuje da je već u trenutku sklapanja ugovora bio svjestan da zajam neće moći vratiti bez prodaje nekretnine, također je očito bio svjestan nerazmjera stvarnog iznosa zajma i iznosa kamate koju se obvezao platiti.
16. U pogledu njegovih navoda o tome da je zajmodavac, prednik tuženika, spriječio prodaju nekretnine tako što ju je i prije dospijeća obveze iz ugovora prodao svojem ocu, ovdje tuženiku i tako ga svjesno onemogućio da izvrši obvezu iz ugovora (i da se "domogne" vrijedne nekretnine) valja ocijeniti i značenje činjenice da je taj ugovor o prodaji sklopljen temeljem specijalne punomoći koju je izdao sam I. -tužitelj i da je pravomoćnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 5489/15-21 od 31. ožujka 2017. odbijen njegov tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti te punomoći i ugovora o kupoprodaji nekretnine sklopljenog između ovdje II.-tužiteljice i ĐM.
17. Osim toga, nije jasan smisao tvrdnji tužitelja o tome da je stvarna namjera zajmodavca bila "domoći se nekretnine" naime ističu li oni time da je on postupao prijevarno odnosno ističu li neku od mana volje koju smatraju relevantnom za valjanost ugovora o zajmu ili pak samo ističu nerazmjer vrijednosti nekretnine i stvarnog iznosa zajma.
18. Zbog izostanka razloga o svim okolnostima na koje je prethodno ukazano, pravilnost pobijane presude za sada nije moguće ispitati čime je ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. koji žalitelj ističe sadržajem navoda.
19. Slijedom izloženog, temeljem odredbe čl. 369. st. 1. ZPP ukinuta je prvostupanjska presuda i predmet vraćen sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje, radi pravilnog utvrđenja spornih činjenica i donošenja nove, zakonite odluke.
20. Odluka o parničnome trošku ukinuta je sukladno odredbi čl. 164. st. 4. ZPP a odluka o troškovima postupka u povodu žalbe temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.
U Zagrebu, 21. listopada 2025.
Predsjednik vijeća:
Marijan Vugić
