Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3731/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marijana Vugića kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice OS, OIB: [osobni identifikacijski broj] (kao pravne sljednice ranije IV.-tužiteljice IS, OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupa ju punomoćnica Andrea Grugan Šagud, odvjetnica iz Svetog Ivana Zeline, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kojega zastupa punomoćnik Mislav Biočić, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Pn-19/2025-70 od 4. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 21. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj Pn-19/2025-70 od 4. srpnja 2025. u pobijanom dijelu pod t. I i t. II. izreke.

Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod t. III. izreke.

Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi tužiteljice i tuženika za naknadu troškova postupka u povodu žalbi.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je naloženo tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 10.451,92 eura sa zateznom kamatom koja na iznos od 7.631,56 eura teče od 4. listopada 2008. do isplate, na iznos od 2.820,35 eura od 17. lipnja 2020. do isplate (t. I.), naloženo je tuženiku da naknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 3.963,20 eura (t. II.), odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu parničnoga troška u iznosu od 1.437,50 eura (t. III.).

2. Protiv prvostupanjske presude, u dijelu pod t. I. i t. II. izreke, žalbu je izjavio tuženik zbog svih zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku – NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08- Odluka USRH, 57/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje:ZPP), s prijedlogom za ukidanje ili preinačenje.

3. Žalbu protiv presude je izjavila i tužiteljica, pobijajući odluku pod t. III. izreke, opisno ističući sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. ZPP, s prijedlogom za ukidanje ili preinačenje.

4. U odgovoru na žalbu tuženika tužiteljica je osporila navode žalbe i predložila njeno odbijanje.

5. I tuženik je odgovorio na žalbu tužiteljice, osporavajući njenu osnovanost i predloživši njeno odbijanje.

6. Žalbe stranaka nisu osnovane.

7. Prije svega, nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede odredbe parničnoga postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP koji ističe oboje žalitelja jer su u obrazloženju presude navedeni određeni i dostatni razlozi o odlučnim činjenicama, u pogledu glavnog zahtjeva kao i odluke o naknadi troškova postupka i ne postoje ikakvi nedostaci zbog kojih njenu pravilnost ne bi bilo moguće ispitati.

8. Odlučne činjenice su pravilno i potpuno utvrđene temeljem dokaza koje su stranke tijekom dosadašnjeg postupka u ovoj pravnoj stvari predložile.

9. Prednica tužiteljice IS, podnijela je kao jedna od više tužitelja, tužbu u ovoj pravnoj stvari, za isplatu naknade neimovinske štete zbog smrti unuka ES, koji je smrtno stradao u prometnoj nezgodi 9. lipnja 2007., kao suvozač u osobnom vozilu kojim je upravljao osiguranik tuženika SS. Tijekom postupka preminula je IS te je ovdje tužiteljica kao pravna sljednica stupila u postupak.

10. Nije sporno da je u kaznenom postupku pred Općinskim sudom u Velikoj Gorici osiguranik tuženika proglašen krivim pravomoćnom presudom što je dana 9. lipnja 2007. godine oko 01,40 u mjestu [adresa], upravljajući osobnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka] u alkoholiziranom stanju, pri koncentraciji od najmanje 1,47 g/kg apsolutnog alkohola u krvi, zbog čega su mu vozačke sposobnosti bile smanjene, istočnom stranom kolnika Županijske ceste broj 3287 u pravcu juga dolaskom do kbr 101 [adresa], protivno odredbi čl. 47.st.1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ( neprilagođena brzina) prešao na suprotnu stranu kolnika, vozilom zahvatio bankinu prednjim lijevim dijelom automobila udario u betonski kolnik ulaza u dvorište kbr 101, gdje je uslijed siline udarca vozilo odbačeno u zrak, te se okretalo u zraku, a prilikom prevrtanja vozila putnik suvozač ES je ispao iz vozila i na mjestu preminuo.

11. Sada nije sporna odgovornost osiguranika tuženika za štetni događaj i doprinos pokojnog ES u omjeru od 30% zbog pristanka na vožnju s alkoholiziranim vozačem i da je zbog tog razloga sada pravomoćnim dijelom presude prvostupanjskog suda poslovni broj Pn-66/2019-29 od 5. veljače 2021. odbijen tužbeni zahtjev prednice tužiteljice u iznosu od 11.250,00 kn (1.493,13) eura.

12. Sukladno rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-1355/2024-2 od 30. listopada 2024. kojim je zbog bitne povrede iz odredbe čl. 353. st. 2. t. 8. ZPP ukinuta presuda ovoga suda posl. br. Gž-2856/23 i prvostupanjska presuda u odluci kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev IS za iznos od 78.750,00 kn (10.451,92 eura) i zahtjev za naknadu troškova postupka, preostao je za odluku zahtjev ovdje pravne sljednice za isplatu tih iznosa.

13. Prema odredbi čl. 1101. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novne br. 35/05, dalje:ZOO) pravična novčana naknada neimovinske štete zbog smrti osobe može se dosuditi, uz ostalo, i djedovima i bakama, ako je između njih i umrlog postojala trajnija zajednica života.

14. Nije sporno da je pokojni ES preminuo u dobi od 22 godine života, nije bio oženjen i živio je u istoj kući s roditeljima, sestrom CS, njenim zaručnikom i bakom IS. Iz iskaza svjedoka AS, ondašnjeg zaručnika CS, te ovdje tužiteljice i CS, majke i sestre pokojnog ES, proizlazi da su svi živjeli u zajedničkom domaćinstvu na adresi [adresa] u [adresa], u velikoj kući dimenzija 10x14 metara, sa dvije etaže, da su ES i CS na istoj adresi vodili obrt [obrt], zajedno su svi radili i privređivali, međusobno pomagali i skrbili jedni o drugima. Imajući u vidu nespornu činjenicu da je [adresa] naselje seoskog tipa, prostranost kuće u kojoj je živio pokojni ES sa ostalim članovima obitelji, da je pokojni ES sa sestrom vodio mljekarski obrt koji zasigurno zahtijeva pomoć i rad svih članova obitelji, logično je da je među svim članovima obitelji postojala trajnija zajednica života te je zahtjev prednice tužiteljice za isplatu naknade osnovan u smislu odredbe čl. 1101. st. 2. ZOO. Zbog izloženih razloga nisu prihvaćeni kao osnovani žalbeni navodi tuženika kojima osporava pravilnost utvrđenja o postojanju trajnije zajednice života IS i ES.

15. Imajući u vidu sve utvrđene okolnosti o obiteljskim odnosima i povezanosti svih članova obitelji, tako i pokojne IS, s pokojnim srodnikom te činjenicu da je u vrijeme pogibije imao svega 22 godine, kako je zahtjev prednice već pravomoćno odbijen primjenom odredbe čl. 1092. ZOO, za iznos od 1.493,35 eura, pravilnom primjenom odredbe čl. 1100. ZOO prihvaćen je preostali dio zahtjeva za isplatu naknade u iznosu od 10.451,92 eura.

16. Pravilnom primjenom materijalnoga prava na dosuđeni iznos novčane naknade neimovinske štete dosuđena je zatezna kamata na pojedine iznose od podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate (čl. 12. st.1. i st.4. Zakon o obveznim osiguranjima u prometu -"Narodne novine", broj 151/05 – dalje: ZOOP).

17. Neosnovan je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnoga prava koji ističe tužiteljica u odnosu na odluku o parničnom trošku. Točno je da se omjer uspjeha stranaka utvrđuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu (čl. 154.st.2. ZPP). Međutim iz odluke o naknadi parničnoga troška u prvostupanjskoj presudi proizlazi da je sud odlučivao o trošku cjelokupnog postupka, počevši od podnošenja tužbe, a ne samo o troškovima postupka u kojem se ovdje raspravljalo o preostalom dijelu zahtjeva koji je doista u cijelosti prihvaćen. Tužiteljica gubi iz vida da je dio njenog ukupnog tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.493,13 eura već odbijen pravomoćnom sudskom presudom. Ovdje pobijanom presudom prihvaćen je preostali dio njenog zahtjeva što znači da u sporu nije uspjela u cijelosti već djelomično te je prvostupanjski sud odluku o naknadi sveukupnih troškova postupka donio pravilnom primjenom odredbe čl. 154.st.2. ZPP. Također je pravilnom primjenom odredbe čl. 155.st.1 ZPP odbijen njen zahtjev za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije, jer taj trošak nije bio potreban za vođenje postupka, neovisno o tome što je taj prijedlog u odnosu na sva ostala pitanja odbijen. Suprotno tvrdnji žaliteljice, pobijanom odlukom joj je dosuđen razmjerni dio troškova vještačenja koji preostaje uzevši u obzir iznose dosuđene ostalim tužiteljima.

18. Neosnovan je i žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnoga prava u odluci o naknadi parničnoga troška koji ističe tuženik.

19. Naime, Tbr. 48. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br.142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22) je bilo propisano da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova za zastupanje na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. U ovom slučaju za trajanja postupka pred sudom prvoga stupnja na snagu je stupila Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br.138/23, dalje:Tarifa 23) ) koja u Tbr.t.3. sadrži odredbu istoga sadržaja te je prvostupanjski sud u odluci o naknadi parničnog troška pravilno primijenio njene odredbe.

20. Odredbom čl. 18. Zakona o odvjetništvu (NN broj 9/94, 117/08, 50/09, 75/09, 18/11, 126/21, dalje: ZO) određeno je da odvjetnici imaju pravo na nagradu za svoj rad te na naknadu troškova u svezi s obavljenim radom sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

21. Odredbom Tbr. 52. st. 5. Tarife, propisano je da, ukoliko odvjetnik ne izda račun stranci, naplata odvjetničke usluge u svim postupcima, osim kaznenim ili prekršajnim, dospijeva okončanjem ovršnog postupka ili pravomoćnim okončanjem postupka ukoliko se ne provodi ovrha, otkazom punomoći, opozivom punomoći ili raskidom ugovora o zastupanju.

22. Iz okolnosti slučaja ne proizlazi da je punomoćnik tužiteljice izdao račun za odvjetničku uslugu, stoga naplata usluge zastupanja dospijeva pravomoćnim okončanjem postupka.

23. Imajući u vidu da je prvostupanjski sud primijenio odredbe Tarife koje su bile na snazi u vrijeme donošenja odluke o naknadi troškova postupka, da naplata odvjetničke nagrade na koju se odnosi trošak zastupanja dospijeva, dakle obračunava se, u istom režimu važenja odredbi Tarife, po ocjeni ovoga suda primjena Tarife važeće u vrijeme donošenja odluke ne protivi se zabrani retroaktivnosti.

24. Slijedom izloženog, kako nisu osnovani žalbeni razlozi a ne postoje niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbijene su kao neosnovane žalbe stranaka i potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu.

25. Budući da njihove žalbe nisu osnovane, tužiteljici i tuženiku nisu dosuđeni troškovi sastava žalbi (čl. 166. st. 1. i čl. 154. st. 1. ZPP) dok im troškovi odgovora na žalbe nisu priznati jer nisu bili potrebni za vođenje postupka (čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 21. listopada 2025.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić