Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1928/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Vlatke Fresl Tomašević, predsjednice vijeća, Ilijane Petyo, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tomislava Aralice, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EĆ, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćniku Srđanu Kalebota, odvjetniku u Splitu, Trg HBZ 8/II, Split protiv tuženika OTP banka d.d. OIB 52508873833, Domovinskog rata 61, Split, zastupanog po punomoćnici Niki Šobat Šimić, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Anić & Anić d.o.o. Split, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja i žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-145/2022-19 od 9. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 21. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda Splitu, poslovni broj P-145/2022-19 od 9. veljače 2024. u pobijanom dijelu pod toč. III. i V. izreke.

II. Preinačuje se rješenje o trošku sadržano u presudi Općinskog suda Splitu, poslovni broj P-145/2022-19 od 9. veljače 2024. pod toč. IV. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo tužitelju nadoknaditi trošak postupka u iznosu od 173,72 EUR sa zateznim kamatama od 9. veljače 2024. do isplate na način da se u tom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove žalbenog postupka u iznosu od 31,25 EUR u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je utvrđeno da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 1. Ugovora o kreditu broj 051229154743 SP od 29.12.2005. godine, zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu 1.2. u kojem je ugovoreno kako se odobrava kredit u iznosu 155.500,00 CHF u protuvrijednosti kuna, obračunato po srednjem tečaju HNB na dan isplate, u dijelu 1.3. u kojem su stranke suglasne da iznos kredita utvrđen i obračunat u stranoj valuti predstavlja obvezu korisnika kredita iz ovog Ugovora, u dijelu 1.4. u kojem su stranke suglasne da se iznosi isplata kredita i otplata (obveze) kredita u kunama obračunavaju primjenom valutne klauzule, u dijelu 1.5. u kojem se svaki povrat, izvršen u kunama, obračunava u CHF po srednjem tečaju HNB za CHF na dan uplate anuiteta (pod toč. I. izreke). Pod toč. II. izreke utvrđeno je da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 3. Ugovora o kreditu broj 051229154743 SP od 29.12.2005., zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je, ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva na način promjena vrši izmjenama i dopunama odluke o kamatama banke na čiju primjenu korisnik kredita bezuvjetno pristaje. Pod toč. III. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 18.591,25 EUR sa zateznom kamatom na pojedine iznose kako je to i navedeno u izreci. Pod toč. IV. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 4.790,59 EUR sa zateznom kamatom od 9. veljače 2024. godine do isplate. Pod toč. V. izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu parničnog postupka.

2. Tužitelj je protiv rješenja o troškovima parničnog postupka sadržanog u prvostupanjskoj presudi podnio žalbu ne navodeći određeno žalbeni razlog. Predlaže uvažiti žalbu, preinačiti rješenje o trošku na način da se tužitelju prizna parnični trošak i u odbijenom dijelu od 125,00 EUR, podredno da se predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

3. Tuženik je podnio žalbu protiv presude u dijelu pod toč. III., IV. i V. izreke iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23- dalje: ZPP). Predlaže preinačiti presudu u pobijanom dijelu pod toč. III. izreke presude na način da se odbije kao neosnovan tužbeni zahtjev za iznos od 1.509,25 eur, preinači toč. IV. i V. izreke na način da odluku o trošku donese sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP, uz naknadu troška žalbe uvećan za zakonsku zateznu kamatu, podredno ukinuti u pobijanom dijelu prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

4. Na žalbe nije odgovoreno.

5. Žalba tuženika je djelomično osnovana (u dijelu odluke o trošku).

6. Žalba tužitelja je osnovana.

7. Ovaj sud je ispitujući pobijanu presudu prvostupanjskog suda kao i postupak koji je prethodio donošenju iste, utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

8. U žalbenoj fazi postupka sporna je visina zahtjeva jer tuženik osporava da bi tužitelju pripadao iznos od 1.509,25 EUR koliko iznose tzv. negativne tečajne razlike.

9. Prvostupanjski sud je nakon prethodnog utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe Ugovora o kreditu zaključenog između stranaka 29. prosinca 2005. kojom se glavnica kredita veže za valutu švicarski franak o promjenjivoj kamatnoj stopi, pozivom na odredbu čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 - u daljnjem tekstu: ZOO) naložio tuženiku platiti tužitelju neosnovano stečeni iznos po osnovi ništetnih odredbi u iznosu od 18.591,25 EUR sa zateznim kamatama na pojedine iznose od dana stjecanja do isplate, koji iznos prema provedenom financijskom vještačenju, u razdoblju od 1. veljače 2006. do 14. listopada 2011. uspoređujući iznose dospjelih anuiteta po izvršenom otplatnom planu (a po početnom tečaju na dan korištenja kredita 30. prosinca 2005.) sa stvarno plaćenim iznosima predstavlja pozitivne naplaćene razlike uslijed povećanja tečaja CHF u odnosu na tečaj HRK.

10. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu u okviru žalbenih navoda žalitelja, ovaj sud utvrđuje da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi sadržajno ukazuje žalitelj, iz razloga što pobijana presuda nema valjanih razloga o odlučnim činjenicama glede visine dosuđene preplate odnosno prvostupanjski sud se nije očitovao o prigovoru tuženika da utvrđenu preplatu valja umanjiti za tzv. negativne razlike obračunate u iznosu od 1.509,25 EUR/11.371,42 kn.

11. Međutim, unatoč tome što je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude počinio navedenu bitnu povredu parničnog postupka, ovaj drugostupanjski sud je koristeći ovlaštenje iz odredbe čl. 373.a st. 1. i 3. ZPP navedenu povredu odlučio otkloniti i donijeti presudu kao u točki I. izreke s obzirom da je bitne činjenice moguće utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu.

12. Provedenim financijsko–knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku Darki Cecić utvrđeno je da razlika po osnovi više plaćenih anuiteta u razdoblju otplate kredita zbog valutnih promjena iznosi 128.704,39 kn, što proizlazi iz razlike pozitivnih iznosa od 140.075,81 kn i negativnih razlika od 11.371,42 kn odnosno da pozitivne naplaćene razlike u kunama uslijed povećanja CHF u odnosu na tečaj kn iznosi ukupno 140.075,81 kn. Na nalaz vještaka i matematički izračun stranke nisu imale primjedbi. Tužitelj je u skladu s istim zatražio isplatu, kao relevantnog iznosa, 18.591,25 eur/140.075,81 kn, dok je tuženik smatrao da treba uzeti u obzir tzv. negativne razlike, odnosno da je utvrđenu preplatu potrebno umanjiti za koliko je tužitelj u razdoblju otplate kredita platio manje posljedično na pad tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita.

13. Neosnovano tuženik smatra da je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju odlučujući o visini tužbenog zahtjeva trebao ukupno zatraženi iznos na ime preplaćenih mjesečnih iznosa umanjiti s negativnim tečajnim razlikama nastalim u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži od početnog tečaja CHF.

14. Razmatranjem spisa utvrđeno je da tuženik u ovom konkretnom slučaju vezano za tzv. negativnu razliku nije na određen način istaknuo procesnopravni prigovor radi prebijanja iz čl. 333. ZPP ili materijalnopravni prigovor prijeboja (kompenzacija) iz čl. 195. i čl. 196. ZOO, odnosno nije podnio niti protutužbu, već je samo općenito stavio materijalnopravni prigovor upravljen na visinu iznosa kojeg tužitelj ostvaruje na temelju odredbe čl. 323. st. 1 ZOO temeljem nepoštene i ništetne odredbe ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u CHF, tako da sud nije ovlašten niti dužan umanjivati potraživanje tužitelja s negativnim tečajnim razlikama nastalim u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate.

15. Navedeno je u skladu s pravnim shvaćanjem Proširenog vijeća Vrhovnog suda Republike Hrvatske (VSRH) od 13 sudaca u odluci poslovni broj Rev 549/2023-4 od 18. prosinca 2023., koje glasi: ''U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK - CHF bio manji od tečaja HRK - CHF na dan isplate kredita.", slijedom čega je neosnovano pozivanje tuženika na ranije odluke revizijske odluke donesene prije 18. prosinca 2023.

16. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod toč. I. izreke ove presude.

17. Tužitelj je uspio u parnici u cijelosti pa mu pripada pravo na trošak temeljem čl. 154. st. 1 ZPP, dok tuženiku ne pripada pravo na trošak, pa su u tom smislu neosnovani žalbeni navodi tuženika u pogledu odluke o trošku. Osnovano tuženik prigovara da je tužitelju pogrešno dosuđen trošak vještačenja u iznosu od 398,17 eur, jer je prema računu trošak vještačenja iznosio 331,81 EUR (2.500,00 kn). Nadalje, prvostupanjski sud je neosnovano tužitelju priznao i trošak pristojbe na presudu iznos od 232,36 EUR s obzirom da tužitelju taj trošak nije nastao budući da je tužitelj kao potrošač pokrenuo ovu parnicu pozivom na utvrđenja iz postupka radi zaštite kolektivnih interesa (tzv. slučaj Franak), a na temelju odredbe čl. 6. Zakona o izmjenama Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 51/23) koji je stupio je na snagu 20. svibnja 2023. propisano je oslobođenje potrošača kao tužitelja u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa od plaćanja pristojbi.

18. Tužitelj u žalbi pobija rješenje o trošku u dijelu kojim mu nije priznat trošak za pristup ročištu za objavu presude u iznosu od 125,00 EUR. Osnovano tužitelj u žalbi ukazuje da se radi o potrebnom trošku u smislu čl. 155. st. 1. ZPP. S obzirom da je ročište za objavu presude sudska radnja koja je predviđena kao pravilo o načinu objave i uručenja presude, koju određuje sud i poziva stranke na ročište (čl. 335. ZPP), na koji poziv su se dužne odazvati (jer u protivnom nastupaju pravne posljedice, prvenstveno u odnosu na dostavu presude), a na tom ročištu osim što se objavljuje sadržaj presude, sud ukratko iznosi i usmeno obrazloženje presude (čl. 336. st. 1. ZPP), to proizlazi da je pravo na naknadu troškova za zastupanje po punomoćniku odvjetniku za pristup na ročište za objavu presude izravno povezano s pravom na pristup sudu. Pri tom treba reći da i prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH u odluci broj Rev 832/2022-2 od 22. ožujka 2023., stranci zastupanoj po punomoćniku odvjetniku pripada naknada troška zastupanja na ročištu za objavu presude temeljem čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP. Uvidom u zapisnik o održanom ročištu za objavu i uručenje presude utvrđeno je da je punomoćnik tužitelja pristupio na to ročište. Tužitelj je pravovremeno u troškovniku zatražio trošak za tu radnju te mu primjenom Tbr. 9. toč. 3., 46. i 52. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 – dalje: Tarifa) pripada trošak u iznosu od 100 eur, uz PDV 25%, ukupno 125,00 eur.

19. Ponovnim preračunavanjem troška dobiven je iznos od ukupno 4.616,87 EUR, tako da je valjalo na temelju čl. 380. toč. 3 ZPP preinačiti rješenje o trošku u toč. IV. prvostupanjske presude i odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka za iznos od 173,72 EUR sa zakonskim zateznim kamatama kao neosnovan.

20. Na temelju čl. 166. st. 1 ZPP odlučeno je o trošku žalbenog postupka. Tužitelju je, koji je uspio sa žalbom, priznat trošak sastava žalbe primjenom Tbr. 10. toč. 4., Tbr. 46. i Tbr. 52. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23), u iznosu od 25 EUR, uz PDV 25%, ukupno 31,25 EUR. Tuženiku nije dosuđen trošak žalbe, jer je sa žalbom djelomično uspio samo u dijelu odluke o troškovima postupka kao sporednoj tražbini.

U Zagrebu 21. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević