Poslovni broj: 6 Gž-1013/2022-4

1

 

 

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Katije Hrabrov, predsjednice vijeća, Igora Delina, člana vijeća i suca izvjestitelja te Blanke Pervan, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. R. iz Z., (ulica...), OIB: ..., koga zastupa punomoćnica J. M., odvjetnica u Z., (ulica...), protiv tuženice R. H., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Slavonska avenija 6, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 49 Pn-2961/20-65 od 31. svibnja 2022., u sjednici održanoj 26. rujna 2023.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              I Odbija se žalba tuženice R. H. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 49 Pn-2961/20-65 od 31. svibnja 2022.

 

              II Odbija se zahtjev tužitelja M. R. za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

 

Obrazloženje

 

1. Uvodno označenom presudom suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku R. H., OIB: ..., isplatiti tužitelju M. R. OIB: ..., iznos od 185.543,44 kn sa zateznom kamatom tekućom od 5. prosinca 2013. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku R. H., OIB: ..., naknaditi tužitelju M. R., OIB: ..., parnični trošak u iznosu od 42.125,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 31. svibnja 2022. do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka u roku od 15 dana."

2. Protiv citirane presude tuženica je izjavila žalbu iz svih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku. Tvrdi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku jer presuda uopće nema razloga, u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, ti su razlozi nejasni i proturječni te o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između oboga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima i samih tih isprava i zapisnika. Sud nije obrazložio postojanje uzročno-posljedične veze između boravka u pritvoru i eventualne imovinske štete. Nije obrazloženo zašto sud smatra primjerenim upravo dosuđeni iznos i zašto za razdoblje od 1. rujna 2006. do 31. prosinca 2007., naročito jer je tužitelj bio u pritvoru do 29. prosinca 2006. Boravak tužitelja u pritvoru, pa makar je i nezakonit, ne daje pravo na izgubljenu zaradu od tuženice ukoliko ne postoji uzročno-posljedični slijed između neosnovanog lišenja slobode i štete koju tužitelj traži. Prema iskazima svjedoka klijente su upućivali drugim špedicijama te je na taj način prekinuta uzročna veza između neosnovanog pritvora tužitelja i gubitka zarade. Predlaže usvojiti žalbu i preinačiti presudu i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja, uz obvezu nadoknade parničnih troškova, podredno ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava žalbene navode tuženice, ističući da je prvostupanjski sud postupio u skladu s uputom Županijskog suda u Zadru i utvrdio odlučne činjenice je li članovima društva po redovnom tijeku stvari i po propisanoj proceduri mogao biti isplaćen iskazani dobitak i je li trgovačko društvo A. d.o.o. bilo obveznikom revizije, što je utvrđeno u dopuni nalaza i mišljenja vještaka D. P., na koji nalaz i mišljenje tuženica nije imala prigovora niti novih dokaznih prijedloga, da je uzročno-posljedična veza između pritvaranja tužitelja i pada poslovanja njegove tvrtke više nego očita. Predlaže odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu te potvrditi pobijanu presudu, uz naknadu troškova odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Suprotno žalbenim navodima, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11.-pročišćeni tekst i 25/13.; dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19.; dalje ZID ZPP), jer pobijana presuda ima razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni, ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima te tih isprava i zapisnika tako da se presuda može ispitati.

5.1. Također, nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj sud po čl. 365. st. 2. toga Zakona pazi po službenoj dužnosti.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete u vidu izmakle koristi uslijed lošeg poslovanja društva A. d.o.o., Z., u kojem tužitelj ima udio od 50 %, kao posljedica toga što je tužitelj neosnovano lišen slobode u razdoblju od 30. kolovoza do 29. prosinca 2006.

7. Na temelju činjeničnih utvrđenja:

- da je tužitelj bio uhićen, zadržan i pritvoren u razdoblju od 30. kolovoza do 29. prosinca 2006.,

- da je tužitelj u trenutku uhićenja i pritvaranja radio u tvrtki A. d.o.o. u kojoj je imao udio od 50 % na temelju društvenog ugovora o osnivanju društva s ograničenom odgovornošću,

- da je presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj Ko-3026/2006-273 od 12. ožujka 2010. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Osijeku, broj Kž-563/2012-4 od 28. veljače 2013., tužitelj oslobođen optužbe za kazneno djelo protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja-krivotvorenje znakova za vrijednost iz čl. 276. st. 1. Kaznenog zakona/97.,

- da pravo na naknadu štete zastarijeva za tri godine od pravomoćnosti prvostupanjske presude kojom je okrivljenik oslobođen optužbe, a ako je u povodu žalbe rješavao viši sud, od dana primitka odluke višeg suda, s tim da je predmetna tužba podnesena 31. srpnja 2014. pa nije osnovan tuženičin prigovor zastare tražbine,

- da pasivna legitimacija tuženice proizlazi iz čl. 496. st. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02., 178/04., 115/06., 152/08., 76/09., 80/11. i 143/12.; dalje ZKP) kojim je propisano da se tužba za naknadu štete zbog neosnovanog pritvaranja podnosi protiv Republike Hrvatske,

- da je na temelju rezultata provedenog financijskog vještačenja od strane stalnog sudskog vještaka za financije D. P., dipl. oecc. utvrđena visina izgubljene dobiti tvrtke A. d.o.o. za razdoblje od 1. rujna  do 31. prosinca 2006. u iznosu od 92.771,72 kn, a u razdoblju od 1. siječnja do 31. prosinca 2007. u iznosu od 278.315,16 kn, dakle ukupna izgubljena zarada društva A. d.o.o. u razdoblju od 1. rujna 2006. do 31. prosinca 2007. iznosi 371.086,88 kn,

- da iz dopunskog nalaza i mišljenja vještaka D. P. od 19. srpnja 2021. proizlazi da je dobit nakon oporezivanja za poslovnu 2005. u iznosu od 27.811,00 kn i za 2006. u iznosu od 59.350,00 kn evidentirana u financijskim izvještajima društva (bilanci i računu dobiti i gubitka) te je u Odlukama o raspodjeli zadržane dobiti za poslovnu 2005. i 2006. odlučeno da će se zadržana dobit isplatiti članovima društva do kraja 2007. sukladno njihovom udjelu u kapitalu, koje Odluke su podobne za isplatu zadržane dobiti članovima društva te da A. d.o.o. nije bio obveznik revizije financijskih izvještaja uređenih Zakonom o računovodstvu ("Narodne novine", broj 90/92.) i Zakonom o reviziji ("Narodne novine", broj 146/05.),

- da je tužitelj imao 50 % udjela u tvrtki A. d.o.o., pa bi mu kao suvlasniku pripala polovica dobiti koju je ta tvrtka mogla ostvariti u tom razdoblju,

prvostupanjski sud zaključuje da je osnovan tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu štete u visini od 185.543,44 kn sa zateznim kamatama od 15. prosinca 2013., kad je podnesen odštetni zahtjev tuženici u mirnom postupku, do isplate, pozivom na odredbe čl. 496. st. 3. i čl. 498. st. 1. toč. 1. ZKP te čl. 1046., čl. 1103. i čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05. i 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.; dalje ZOO).

8. Budući da šteta sukladno čl. 1046. ZOO predstavlja umanjenje nečije imovine (običnu štetu), sprječavanje njezina povećanja (izmaklu korist), kao i povredu prava osobnosti (neimovinsku štetu), jasno je da izgubljena zarada također predstavlja štetu koja je mogla nastati tužitelju, ako je dokaže.

8.1. Prema odredbi čl. 1089. st. 3. ZOO pri ocjeni visine izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnom ili propuštanjem.

8.2. Pod redovnim tijekom stvari kod utvrđivanja visine izmakle dobiti, po stajalištu ovog suda, razumijevaju se okolnosti u kojima je oštećenik uobičajeno radio, tj. uzimaju se u obzir njegove subjektivne prilike u objektivnim okvirima.

9. Suština prigovora tuženice je da nije utvrđeno postojanje uzročno-posljedične veze između boravka u pritvoru i eventualne imovinske štete te u određivanju konkretnog dosuđenog iznosa za razdoblje od 1. rujna 2006. do 31. prosinca 2007. u svjetlu činjenice da je tužitelj bio u pritvoru od 30. kolovoza do 29. prosinca 2006., a ne i u 2007.

10. U postupku je utvrđeno da je tvrtka A. d.o.o. dobro poslovala do dana pritvaranja tužitelja te da je imala stalne klijente, što je sam potvrdio jedan od klijenata (D. P., direktor tvrtke L. d.o.o., S. N.) te da je poslovanje tvrtke mogao narušiti negativan publicitet u medijima vezano za uhićenje i pritvaranje tužitelja kao osnivača i zaposlenika te tvrtke, na način da je tvrtka izgubila stalne klijente. Budući da je tužitelj suvlasnik navedene tvrtke s 50 % udjela isti je nedvojbeno zbog činjenice svog neosnovanog pritvaranja mogao pretrpjeti štetu u vidu izgubljene zarade.

10.1. Iz nalaza i mišljenja vještaka D. P. proizlazi da visina izgubljene dobiti društva A. d.o.o. za razdoblje 1. rujna do 31. prosinca 2006. iznosi 92.771,72 kn te da visina izgubljene dobiti za 2007. iznosi 278.315,16 kn, dakle da izgubljena dobit društva A. d.o.o. od 1. rujna 2006. do 31. prosinca 2007. iznosi 371.086,88 kn.

10.2. Sukladno odredbi čl. 406. st. 2. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine", broj 111/93., 34/99., 121/99., 52/00., 118/03., 107/07., 146/08., 137/09., 111/12., 125/11., 68/13., 110/15. i 40/19.), godišnja dobit članova društva dijeli se članovima, ako nema drugačije odredbe u društvenome ugovoru, u omjeru njihovih uplaćenih temeljnih uloga.

10.3. Elementi zahtjeva za isplatu godišnjeg dobitka društva su: postojanje dobitka društva iskazanog u godišnjim financijskim izvješćima, revizija tih izvješća ako je posebnim propisima određena te donošenje odluke skupštine društva o utvrđivanju financijskih rezultata društva u poslovnoj godini odnosno odluke kojom se utvrđuju godišnja financijska izvješća društva i odluke o uporabi dobitka iskazanog u tim izvješćima.

10.4. Jedno od financijskih izvješća je račun dobitka i gubitka, koje kalendarsku godinu uzima kao cjelinu za koju se pokazuje postojanje ili nepostojanje dobitka, pa tek račun dobitka i gubitka za jednu godinu može odgovoriti na pitanje postoji li dobitak i - dosljedno tome - mogućnost isplate udjela u njemu.

11. Dakle, za priznavanje visine naknade izmakle koristi treba uzeti u obzir postojanje mogućnosti dobitka društva, kao i da je članovima društva (suvlasnicima) po redovnom tijeku stvari i po propisanoj proceduri mogao biti isplaćen iskazani dobitak.

11.1. Vještak D. P. je u dopuni nalaza od 19. srpnja 2021. zaključio da su odluke Skupštine A. d.o.o. o raspodjeli zadržane dobiti za poslovnu 2005. i 2006. podobne za isplatu dobiti vlasnicima društva (osnivačima) jer je dobit nakon oporezivanja za 2005. u iznosu od 27.811,00 kn evidentirana u bilanci i računu dobiti i gubitku i u Odluci o raspodjeli zadržane dobiti za 2005. od 28. svibnja 2007. je navedeno da je Skupština društva 2006. donijela odluku da će se ta dobit evidentirati kao zadržana dobit koja će se isplatiti članovima društva do kraja 2007. sukladno njihovom udjelu u kapitalu i jer je dobit nakon oporezivanja za 2006. u iznosu od 59.350,00 kn evidentirana u bilanci i računu dobiti i gubitka i u Odluci o raspodjeli zadržane dobiti za 2006. od 28. svibnja 2007. je navedeno da je Skupština društva 2006. donijela odluku da će se ta dobit evidentirati kao zadržana dobit koja će se isplatiti članovima društva do kraja 2007. sukladno njihovom udjelu u kapitalu te da nije razvidno da bi A. d.o.o. bio obveznik revizije financijskih izvještaja.

11.2. Time je utvrđeno da bi tužitelju kao suvlasniku A. d.o.o. po redovnom tijeku stvari i zakonskoj proceduri bio isplaćen dobitak koji za razdoblje od 1. rujna 2006. do 31. prosinca 2007. prema rezultatima financijskog vještačenja iznosi 371.086,88 kn, i to polovica dobiti s obzirom na tužiteljev udjel u navedenom društvu, dakle iznos od 185.543,44 kn, čime je, suprotno žalbenim navodima, utvrđena uzročno-posljedična veza između tužiteljevog boravka u pritvoru i imovinske štete koja mu je nastala i manifestirala se kao izgubljena zarada.

12. Što se tiče prigovora tuženice da je tužitelj bio u pritvoru do 29. prosinca 2006., a da je izgubljena zarada određena i za cijelu 2007., valja odgovoriti da je tužitelj pretrpio imovinsku štetu u vidu izgubljene zarade u razdoblju od 1. rujna do kraja 2006. u kojem je bio neosnovano pritvoren, a posljedice lošijeg poslovanja su se pokazale i u 2007.

13. Iz navedenih razloga prvostupanjski sud je, i po ocjeni ovoga suda, prihvaćanjem tužbenog zahtjeva, pravilno primijenio materijalno pravo (čl. 1046. i čl. 1089. st. 3. ZOO te čl. 12. i 496. st. 3. ZKP).

14. Materijalno pravo je pravilno primijenjeno i kod odluke o troškovima postupka (čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku-"Narodne novine", broj 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13. i 70/19.), koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 117. st. 3. ZID ZPP i čl. 155. ZPP, time što je tuženici naloženo da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 42.125,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama.

15. Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju čl. 368. st. 1.ZPP odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu, dakle odlučiti kao u toč. I izreke ove presude.

16. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu jer taj trošak nije bio potreban za vođenje ove parnice (čl. 155. st. 1. ZPP), zbog čega je odlučeno kao u toč. II izreke ove presude.

 

U Zadru 26. rujna 2023.

 

 

Predsjednica vijeća

 

Katija Hrabrov, v.r.