REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj: Kž-132/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivane Dubravke Kovačević kao predsjednice vijeća te Gordane Paljevec i Kornelije Kallay Blažeković kao članica vijeća, uz sudjelovanje Slavice Horvačić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika ER i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 243. stavka 1. u svezi s člankom 34. Kaznenog zakona i drugih („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – ispravak i 101/17 - dalje: KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika ER, CR, BR i NR, podnesenih protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-974/2021 od 5. rujna 2024., u javnoj sjednici vijeća održanoj 21. listopada 2025., u odsutnosti državnog odvjetnika te optuženika ER i NR, a u prisutnosti zamjenice branitelja optuženog ER, odvjetnice LR, optuženog CR i njegovog branitelja, odvjetnika Tomislava Hotka,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba optuženika CR, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se optuženom CR za kazneno djelo iz članka 243. stavka 1. u svezi s člankom 34. KZ/11, za koje je proglašen krivim, uzima kao utvrđena po prvostupanjskom sudu kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine te se na temelju članka 56. KZ/11 izriče uvjetna osuda na način da se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko optuženi VR u roku provjeravanja od 5 (pet) godina ne počini novo kazneno djelo.

II. U ostalom dijelu se žalba optuženika CR te žalbe državnog odvjetnika i optuženika ER, BR i NR odbijaju kao neosnovane te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, optuženici ER i CR proglašeni su krivima za počinjenje kaznenog djela iznude u pokušaju iz članka 243. stavaka 1. i 3. u svezi s člankom 34. KZ/11, a optuženici BR i NR za počinjenje kaznenog djela pomaganja u iznudi u pokušaju iz članka 243. stavaka 1. i 3. u svezi s člankom 34. i člankom 38. KZ/11, sve činjenično i pravno pobliže opisano u izreci presude.

1.1. Na temelju članka 243. stavka 3. u svezi s člankom 34. KZ/11 optuženici ER i CR osuđeni su na kaznu zatvora u trajanju od po jedne godine svaki, a na temelju članka 54. KZ/11 optuženom ER se u kaznu zatvora uračunava vrijeme oduzimanja slobode od 6. prosinca 2017. do 28. prosinca 2017., a optuženom CR vrijeme lišenja slobode od 11. prosinca 2017. do 12. prosinca 2017. Na temelju članka 243. stavka 3. u svezi s člankom 34. i člankom 38. KZ/11 optuženici BR i NR osuđeni su svaki na kaznu zatvora u trajanju od po jedne godine, a na temelju članka 56. KZ/11 izrečena im je uvjetna osuda na način da se kazne zatvora neće izvršiti ukoliko optuženici BR i NR u roku provjeravanja od tri godine od pravomoćnosti presude ne počine novo kazneno djelo. Ujedno se na temelju članka 54. KZ/11 optuženom BR u slučaju opoziva uvjetne osude u kaznu zatvora ima uračunati vrijeme lišenja slobode od 6. prosinca 2017. do 28. prosinca 2027., a optuženom NR vrijeme lišenja slobode od 6. prosinca 2017. do 7. prosinca 2017.

1.2. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 - dalje: ZKP/08) optuženici ER, CR, BR i NR dužni su solidarno naknaditi trošak kaznenog postupka iz članka 145. stavka 1. točke 1. ZKP/08 u iznosu 115,47 eura za sudskomedicinsko vještačenje te su dužni naknaditi troškove iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08 s osnova paušala te je optuženi ER dužan platiti iznos 39,82 eura, optuženi CR iznos 66,36 eura, optuženi BR iznos 66,36 eura, a optuženi NR iznos 39,82 eura, a troškove su dužni platiti u roku od petnaest dana po pravomoćnosti presude.

2. Pravodobnu žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kaznenoj sankciji u odnosu na optuženike ER i CR, s prijedlogom da se u tom dijelu pobijana presuda preinači i tim optuženicima izrekne stroža kazna.

3. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika nije podnesen.

4. Pravodobnu žalbu je podnio optuženi ER po branitelju ERB, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Rabar & Visković iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se razmotre žalbeni navodi i isti prihvate i ukine pobijana presuda, podredno da se preinači sukladno žalbenim navodima. Ujedno je zatraženo pozvati optuženika i branitelja na sjednicu vijeća.

5. Pravodobnu žalbu je podnio optuženi CR po branitelju Tomislavu Hotku, odvjetniku iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da se usvoji žalba i preinači pobijana presuda na način da se oslobodi optuženi CR krivnje, podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje. Ujedno je zatraženo pozvati optuženika i branitelja na sjednicu vijeća.

6. Pravodobnu žalbu je podnio optuženi BR po branitelju Hanibalu Hunjeku, odvjetniku iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona, odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženog BR oslobodi optužbe, podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

7. Pravodobnu žalbu je podnio i optuženi NR po branitelju Tihomiru Mišiću, odvjetniku iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se prihvati žalba i pobijana presuda ukine te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Ujedno je zatraženo pozvati optuženika i branitelja na sjednicu vijeća.

8. Odgovor na žalbe optuženika nije podnesen.

9. Spis predmeta je na temelju članka 474. stavka 1. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.

10. Žalba optuženika CR je djelomično osnovana, a žalbe državnog odvjetnika i optuženika ER, BR i NR nisu osnovane.

11. Na sjednicu vijeća pozvani su državni odvjetnik i sukladno istaknutim prijedlozima u žalbama, optuženici ER, CR i NR uz izabrane branitelje. Na sjednicu vijeća nisu pristupili državni odvjetnik, optuženici ER i NR, kao niti branitelj NR odvjetnik Tihomir Mišić koji je telefonskim putem opravdao izostanak, dok su pristupili odvjetnica LR u zamjeni za branitelja ER, odvjetnika ERB te optuženi CR uz branitelja Tomislava Hotka, odvjetnika u Zagrebu.

12. Bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 ističe optuženi ER navodeći da su nejasni razlozi navedeni u obrazloženju pobijane presude u točkama 25. i 26. obrazloženja jer je nejasno na temelju kojeg iskaza oštećenog sud zaključuje o motivu napada. Ujedno se ističe i povreda prava na pravično suđenje i tešku povredu prava optuženika jer prvostupanjski sud u cijelosti presudu temelji na iskazu oštećenog danog tijekom istrage, koji nije konfrontiran i na njemu se ne može temeljiti presuda. Pritom se analiziraju pojedini iskazi oštećenog i zaključuje da je očito da se ne vjeruje iskazima danim na raspravi, već isključivo onom koji je dan bez prisutnosti optuženika i branitelja.

12.1. Bitnu povredu iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 ističe i optuženi CR koji istu vidi u tome što je iskaz oštećenog proturječan dokumentaciji u spisu, pri čemu se opširno analiziraju proturječnosti u iskazu oštećenika vezano sa postojećim podacima o kontaktima s optuženikom. Ovi prigovori su činjenične naravi, a ne argumenti za istaknutu bitnu povredu. I ovaj optuženik sadržajno ističe počinjenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08 jer da se presuda isključivo temelji na nekonfrontiranom iskazu oštećenog danom tijekom istrage.

12.2. Ističući gore navedenu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 optuženi BR u točki 2. obrazloženja žalbe analizira dokaze, osobito iskaze oštećenika i smatra da je taj iskaz proturječan personalnim i materijalnim dokazima, da bi potom istaknuo da zbog svih razloga navedenih u točki 2. obrazloženja žalbe je počinjena istaknuta povreda i ona iz članka 468. stavka 3. ZKP/08 jer da je izreka pobijane presude nerazumljiva i proturječna razlozima iste iz kojih takav zaključak ne proizlazi.

12.3. Optuženi NR u argumentaciji bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 navodi da su izostali razlozi o kontrolnim dokazima koji potvrđuju nekonfrontirani iskaz oštećenog pa da bi se opravdao zaključak da se presuda ne temelji isključivo na nekonfrontiranom iskazu. I ovaj optuženik ističe počinjenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08 jer mu je teško povrijeđeno ustavno i konvencijsko pravo na pravično suđenje.

13. Ispitujući pobijanu presudu vezano za prigovore žalitelja o počinjenju bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08, ali i na temelju članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08, drugostupanjski sud nije utvrdio da bi bio počinjen bilo koji vid istaknute bitne povrede. Naime, po ocjeni drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je dao jasne i određene razloge vezano za ostvarenje bitnih obilježja terećenih kaznenih djela, a druga je stvar što žalitelji te razloge ne prihvaćaju. Nadalje, u odnosu na prigovor optuženog ER treba istaknuti da se točke 25. i 26. obrazloženja pobijane presude ne mogu razmatrati odvojeno od ostatka obrazloženja budući da u navedenim točkama, a tako i nastavno u točkama 27. i 28. obrazloženja je prvostupanjski sud detaljno analizirao sva tri iskaza oštećenog PR i dao razloge zbog čega smatra da je oštećenik iskazima na raspravama želio umanjiti činjenicu da je pravomoćno osuđen zbog kaznenog djela davanja lažnog iskaza i umanjiti odgovornost optuženika pa nema nejasnoće u dijelu obrazloženja vezano za motiv napada na oštećenika. Jednako tako neosnovano optuženi NR prigovara da su izostali razlozi zbog čega prvostupanjski sud smatra da se presuda ne temelji isključivo na nekonfrontiranom iskazu oštećenika jer je u točki 35. obrazloženja pobijane presude prvostupanjski sud pobrojao dokaze na temelju kojih, osim nekonfrontiranog iskaza, temelji svoje utvrđenje i zaključke. U odnosu na prigovore optuženika CR i BR oni su činjenične naravi, a ne argumenti za istaknutu bitnu povredu.

13.1. U odnosu na to je li ili nije povrijeđeno tzv. konfrontacijsko pravo kao sastavnica prava na pravično suđenje, sadržanog u članku 29. stavku 2. alineja 6. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. - ispravak, 76/10., 85/10. – pročišćeni tekst i 5/14. – dalje: Ustav) i Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine“ – Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, 14/02., 13/03., 1/06., 2/10., 13/17. i 6/24. – dalje: Konvencija), to bi pravo bilo povrijeđeno da se presuda temeljila isključivo ili u odlučujućoj mjeri na iskazu koji nije pribavljen u kontradiktornom postupku, a u konkretnom slučaju to nije tako. Naime, točno jest da optuženici nisu bili u mogućnosti postavljati pitanja oštećenom PR prilikom saslušanja u prethodnom postupku 28. prosinca 2017., gdje je taj svjedok detaljno iskazivao o inkriminiranom događaju, o motivu napada, tko ga je fizički napao, o međusobnoj komunikaciji sa optuženicima ER i CR, o postupku u Republici Austriji, o razlozima objavljivanja oglasa o prodaji kuće i ostalim odlučnim činjenicama. Nadalje, na raspravi 5. rujna 2019. je oštećenik u potpunosti odstupio od prvog iskaza slijedom čega je protiv njega pokrenut kazneni postupak i presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu je pravomoćno okončan kazneni postupak pod brojem K-771/2020 te je 12. svibnja 2020. donesena presuda protiv ovdje oštećenika PR, kojom je proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela davanja lažnog iskaza na raspravi održanoj dana 5. rujna 2019. u ovom kaznenom predmetu.

13.2. Također, ne samo da se sud pozvao na navedenu presudu već se pozvao i na medicinsku dokumentaciju za oštećenog te nalaz i mišljenje sudskomedicinskog vještaka kojim je utvrđeno postojanje ozljeda i mehanizam nastanka istih, nesporne činjenice da je kćer optuženog ER putem svoje agencije oglasila prodaju kuće oštećenika, pozvao se i na presudu Zemaljskog suda u Republici Austriji vezano za drogu kao poveznicu za motiv pokušaja iznude, na učestalost telefonske komunikacije između oštećenika i optuženih ER i CR nakon puštanja iz istražnog zatvora, nesporne činjenice da je oštećenik pozvan doći kritične zgode u caffe bar Pony, a napose i na temelju zapisnika o prepoznavanju i dijela obrane CR da je čuo od optuženog ER da je bilo neke svađe i tučnjave. Dakle, iz gore navedenog je očito da se presuda ne temelji isključivo niti u pretežitom dijelu na nekonfrontiranom iskazu oštećenog PR pa nije počinjena niti bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08.

13.3. Jednako tako time što sud, po navodima optuženika FR, nije primijenio načelo in dubio pro reo nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08 jer je prvostupanjski sud pravilno utvrdio odlučne činjenice i na temelju njih izveo pravilan zaključak o postojanju kaznene odgovornosti za sve optuženike pa nije niti trebao razmatrati primjenu tog načela.

13.4. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08 drugostupanjski sud nije utvrdio da bi bila počinjena koja druga bitna povreda na koju je dužan paziti po službenoj dužnosti.

14. Optuženi ER u većem dijelu žalbe obrazlaže zbog čega se presuda temelji isključivo na nekonfrontiranom iskazu oštećenog PR, da je upitna osuđujuća presuda zbog davanja lažnog iskaza na koju branitelj nije uložio prigovor i da osim tog iskaza od kojeg je na dvije rasprave oštećenik odstupio ne postoji niti jedan dokaz o počinjenu kaznenog djela iznude u pokušaju, već bi se eventualno moglo raditi o prekršaju ili kaznenom djelu tjelesne ozljede, kao što za zaključak prvostupanjskog suda o motivu napada zbog navodnog duga ne postoji niti jedan dokaz. Iz gore navedenog je razvidno da se prigovara i pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja jer da osim nekonfrontiranog iskaza oštećenika, koji se ne može upotrijebiti kao dokaz, drugih dokaza nema.

14.1. Optuženi CR, u argumentaciji žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (nepotpuno se ne argumentira), opširno i detaljno analizira i daje vlastitu vrijednosnu ocjenu iskaza oštećenika, kako onog danog 28. prosinca 2017. za koji smatra da je nekonfrontiran, tako i onih danih na raspravama 5. rujna 2019., 14. prosinca 2023. i 2. rujna 2024. Pritom se ukazuje na niz kontradiktornosti vezano za dinamiku događanja i navodnog broja udaraca koje je oštećenik zadobio što nije potkrijepljeno nalazom i mišljenjem sudskomedicinskog vještaka, na neutemeljenost i nelogičnost vezano za oglašavanje kuće na prodaju pri čemu ukazuje na dug oštećenika banci vezano za kredit, daje svoju ocjenu međusobne i učestale telefonske komunikacije s oštećenikom koja je, po ocjeni žalitelja, bila isključivo vezana za način obrane pred sudom u Republici Austriji. Stoga smatra da niti jedan kontrolni dokaz ne potvrđuje nekonfrontirani iskaz oštećenika, a upitna je i presuda kojom je oštećenik proglašen krivim za davanje lažnog iskaza jer na tu presudu nije uložen prigovor. Također, smatra da nije dokazano postojanje „zajedništva“ u postupanju žalitelja i optuženog ER niti su bili u dogovoru.

14.2. Optuženi BR smatra da nisu na pravičan način razmatrane činjenice koje proizlaze iz dokaznog postupka, da je obrana tog optuženika od početka konzistentna i sama činjenica da je vlasnik lokala ne znači da je lokal dao na raspolaganje ostalim optuženicima radi pokušaja iznude, nije imao nikakvu ulogu niti zaduženje. Jednako tako je bio za šankom i nije obraćao pažnju na to što se događa, da nije priječio izlazak oštećenog iz lokala, da niti oštećenik ne navodi da ga je taj optuženik udarao. Posebno se ukazuje na nalaz i mišljenje sudskomedicinskog vještaka kojim je opovrgnut iskaz oštećenog o broju udaraca koje je zadobio a vještak ne isključuje da su mogle nastati i nakon ovog događaja, a prije pregleda kojeg je obavio sljedećeg dana. Zaključno, ovaj optuženik smatra da ga se, zbog nedostatka dokaza, primjenom načela in dubio pro reo trebalo oslobodi optužbe i pritom se poziva na praksu Europskog suda za ljudska prava.

14.3. Optuženi NR prvenstveno ističe da svojim iskazima na raspravama oštećenik nije izjavio da ostaje kod prvotnog iskaza niti je potvrdio da bi mu taj optuženik zapriječio izlazak iz lokala, već je iskazao da je on samo pri izlasku gurao sve ispred sebe i „da je moguće da bi ga NR udario da je izlazio van“. Stoga, osim nekonfrontiranog iskaza oštećenika ,ne postoji niti jedan dokaz koji bi upućivao da je ČR počinio kazneno djelo za koje se tereti.

15. Po ocjeni drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je u ponovljenom postupku proveo sve potrebne dokaze, brižljivo i kritički ih je vrednovao kako pojedinačno, tako i u međusobnoj ukupnosti, na temelju toga je utvrdio sve odlučne činjenice i izveo pravilan zaključak da su u radnjama svih optuženika ostvarena bitna obilježja terećenih im kaznenih djela. S tim u svezi se ukazuje da je već ranije obrazloženo zbog čega ovaj sud smatra da se presuda ne temelji isključivo niti u pretežitom dijelu na nekonfrontiranom iskazu oštećenika pa se žalitelji upućuju na točku 13.1. i 13.2. obrazloženja drugostupanjske presude.

15.1. Nadalje, i po ocjeni drugostupanjskog suda, nije bilo sporno da je u Republici Austriji vođen kazneni postupak protiv PR, ER i CR zbog preprodaje droge, da je zaplijenjena količina droge kokain od 5.562 grama, a oštećenik je bio poveznica s navodnim kupcem u Austriji. Također, nije bilo sporno niti da je zbog iskaza danog na raspravi 5. rujna 2019. u kojem je odstupio od prvotnog iskaza, protiv oštećenog PR pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu pravomoćno okončan kazneni postupak pod brojem K-771/2020 te je 12. svibnja 2020. donesena presuda protiv ovdje oštećenika PR, kojom je proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela davanja lažnog iskaza na raspravi održanoj dana 5. rujna 2019. u ovom kaznenom predmetu. Nadalje, nesporne činjenice je potrebno istaknuti vezano za motiv i razloge učestale komunikacije između optuženika ER i CR te oštećenog PR i zbog čega prvostupanjski sud prihvaća kao vjerodostojan iskaz oštećenog dan u prethodnom postupku, a otklanja iskaze dane na raspravi, pri čemu treba naglasiti da čak i prilikom davanja iskaza 5. rujna 2019. i u kasnijem iskazu oštećenik nije odstupio od dijela iskaza da su optuženici NR i BR stajali ispred njega, a na konkretan upit vezano za ČR, što se ističe i u žalbi tog optuženika, je iskazao da je prilikom pokušaja izlaska iz lokala sve gurao ispred sebe i da ne može isključiti da ga ČR u tom pokušaju ne bi udario pa je za zaključiti da bi iz ovog iskaza proizlazilo da mu je prepriječio izlazak iz lokala kao što nije odstupio od dijela iskaza da je ga je optuženi ER udarao. Nadalje, nije bilo sporno da su ER, CR i oštećeni PR bili u istražnom zatvoru u Republici Austriji do 20. veljače 2017. kao što nije bilo sporno da je u tom postupku ER oslobođen od optužbe, a CR i oštećenik su proglašeni krivima i osuđeni su na bezuvjetne kazne zatvora. Također, nije bilo sporno da je u inkriminiranom razdoblju, koje počinje 1. ožujka 2017., dakle neposredno nakon puštanja gore navedenih osoba iz istražnog zatvora, bilo učestalih telefonskih kontakata između oštećenika i optuženika ER i CR, što ti optuženici ne osporavaju. Tako je utvrđeno da u razdoblju od 20. veljače 2017. do 21. studenog 2017. i kasnije, od 21. studenog 2017. do 29. studenog 2017. je ostvaren telefonski kontakt između oštećenog i optuženog ER u 207 navrata, a između optuženog CR i oštećenog u 135 navrata, a 16. studenog 2017. i 17. studenog 2017. utvrđena su 4 kontakta oštećenika i optuženog ER i 6 SMS-poruka, kao što nije sporno da je na internetskim stranicama objavljena prodaja kuće oštećenika posredstvom agencije kćerke optuženog ER. Jednako tako nije bilo sporno da je optuženi ER nazvao oštećenika 16. studenog 2017. i rekao mu da dođe u caffe-bar „Pony“ koji je u vlasništvu optuženika BR i da su toga dana u tom caffe- baru bili oštećeni PR i svi optuženici osim CR, kao i da je prema medicinskoj dokumentaciji i provedenim sudskomedicinskim vještačenjem utvrđeno da je oštećenik zadobio tjelesne ozljede u vidu višestrukih posjekotina, oguljotina i hematoma glave, koje se ozljede mogu uklopiti u vrijeme inkriminiranog događaja budući da nema podataka da bi nakon ovog događaja, a prije pregleda kod liječnika u razdoblju od jednog dana bio kakav drugi događaj.

15.2. Nadalje, a kako to pravilno utvrđuje i prvostupanjski sud, spornim se ukazalo jesu li učestali telefonski kontakti između oštećenika i optuženika ER i CR bili povezani sa pritiskom na oštećenika da pribavi iznos od oko 170.000,00 eura na koliko je procijenjena zapljenjena droga u Austriji ili zbog povrata posuđenog manjeg novčanog iznosa u odnosu na posudbu nakon puštanja iz istražnog zatvora u Austriji od 1.400,00 kn i 60,00 eura, kako to tvrdi optuženi ER i zbog dogovora oko načina kako će se u postupku u Austriji braniti, kako to tvrdi optuženi CR pri čemu iz obrane optuženika CR proizlazi da niti njemu niti optuženom ER oštećenik nije dugovao novac. Spornim se ukazala i činjenica, s obzirom na izmijenjeni iskaz oštećenika, je li oštećenik oglasio prodaju kuću kako bi otplatio kredit i kupio kćerki stan ili zbog prijetnji optuženika ER i CR vezano za vrijednost zaplijenjene droge i pokušaja pribavljanja nepripadne materijalne dobiti kako im se stavlja na teret te jesu li optuženici BR i NR svojim radnjama pomogli optuženicima ER i CR u počinjenju kaznenog djela iznude u pokušaju.

15.3. Po ocjeni drugostupanjskog suda, u odnosu na ocjenu da li su učestali pozivi upućeni oštećeniku od optuženika ER i CR uslijedili zbog prijetnji i pritiska na oštećenika radi nadoknade vrijednosti zaplijenjene droge ili, kako to navode ti optuženici, zbog povrata posuđenog manjeg novčanog iznosa, odnosno dogovora oko iznošenja obrana u kaznenom postupku u Austriji, gore navedeno je pravilno povezano s početkom inkriminiranog razdoblja (1. ožujak 2017.), s vremenom puštanja iz istražnog zatvora (20. veljače 2017.) te činjenicom da je u Austriji presuda objavljena 15. studenog 2017., a 16. studenog 2017. se desio sukob u ranije navedenom caffe-baru. Također, nije životno ni logično da bi se optuženi ER toliko angažirao zbog povrata manjeg novčanog iznosa kako to tvrdi. Također, u odnosu na prodaju kuće nije bilo sporno da se trebala obaviti posredstvom agencije kćerke optuženika ER te je u kontekstu svega navedenog trebalo cijeniti što je bio pravi razlog prodaje kuće oštećenika, a to je očito novčani iznos procjene zaplijenjene droge, kako to zaključuje i prvostupanjski sud. S tim u svezi se ukazuje da nije životno niti logično da bi se oglasila prodaja kuće zbog duga s osnova kredita u banci kad je do 10. veljače 2010. stanje po računu oštećenika bilo u minusu 177.402,62 eura što znači da kad bi razlog za oglašavanje prodaje kuće bio strah od gubitka stana tada bi oštećenik zasigurno već ranije istu oglasio na prodaju, a ne u vrijeme koje se pravilno povezuje s pokušajem iznude. Točno je da je upravo u tom dijelu koji je odlučan za kazneno djelo iznude oštećenik na raspravi 5. rujna 2019., izmijenio iskaz navodeći da ga se nije prisiljavalo na prodaju kuće, što pravilno nije prihvaćeno s obzirom na sve gore navedeno, no jednako tako i u izmijenjenom iskazu oštećenik nije osporavao da je fizički napadnut od optuženika ER, pa su vezano za negiranje fizičkog sukoba, obrane optuženika ER, NR te BR nevjerodostojne jer suprotno proizlazi iz iskaza oštećenika, rezultata sudskomedicinskog vještačenja te dijela obrane optuženika CR koji je u obrani naveo da nema neposrednih spoznaja o događaju 16. studenog 2017., već ima posrednih saznanja iz onoga što mu je rekao optuženi ER, a to je da je bilo svađe i tučnjave.

15.4. I po ocjeni drugostupanjskog suda, s pravom su otklonjene obrane svih optuženika jer suprotno proizlazi iz prvog iskaza oštećenika koji je potkrijepljen ranije navedenim dokazima. Tako se optuženicima ER i CR stavlja na teret da su učestalo komunicirali s oštećenikom u razdoblju od 1. ožujka 2017. do 16. studenog 2017. pa povezujući navedeno s postupkom u Republici Austriji vezano za drogu i količinu i vrijednost iste, pravilno zaključuje prvostupanjski sud da se na taj način vršio pritisak na oštećenika da im plati vrijednost oduzete droge, pri čemu radi dogovora o načinu obrane, kako to navodi optuženi ER, zasigurno nije bilo potrebe da taj optuženik u tom razdoblju ostvari telefonski kontakt s oštećenikom u 207 navrata, a optuženi CR u 135 navrata. Također, navedeno treba razmatrati povezano s nespornom činjenicom da je oglas za prodaju kuće oglašen putem agencije kćerke optuženog ER i da povrat kredita zasigurno nije bio razlog da se baš u to vrijeme oglasi prodaja, budući da je dug prema banci egzistirao još od 2010., a i danas kuća nije prodana. Dakle, navedeno upućuje na dogovorno postupanje obojice optuženika, pri čemu je nesporno utvrđeno iz iskaza oštećenika pa tako i onih danih na raspravama, gdje nije odstupio u tom dijelu od prvotnog iskaza, već je ponavljao da ga je optuženi ER udarao i svašta govorio, da je oštećenik zadobio ozljede, a to proizlazi i iz nalaza i mišljenja sudskomedicinskog vještaka, a i optuženi CR je iskazao da je kasnije od optuženika ER saznao da je bilo tučnjave i svađe. Što se tiče optuženika FR i AR, njih je prilikom prepoznavanja oštećenik prepoznao kao osobe koje su ga okružile i BR je prepoznao kao osobu koja mu je zapriječila izlazak iz lokala, pa je nelogičan i protivan drugim dokazima iskaz optuženog BR da nije bilo nikakvog fizičkog sukoba, nije životno niti logično da u caffe-baru površine oko 40 do 50 m2 ne bi vidio što se događa niti čuo prijetnje, pri čemu je indikativno da je susret dogovoren u njegovom lokalu, da je oštećenik izjavio da su ga optuženici okružili, što znači da nije mogao izaći iz lokala, a u odnosu na optuženog IR je pojasnio na raspravi da je u pokušaju bijega sve gurao ispred sebe i da nije isključeno da bi ga u tom pokušaju taj optuženik možda i udario. Upravo iz navedenog proizlaze protupravne radnje pomaganja u pokušaju iznude optuženika BR, koji je vjenčani kum optuženog ER, i NR, koji je prijatelj optuženog ER, i svi su bili upoznati sa postupkom u Republici Austriji.

16. Slijedom svega navedenog neosnovani su prigovori svih optuženika kao žalitelja u odnosu na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. Budući da je prvostupanjski sud dao jasne i određene razloge vezano za vrijednosnu ocjenu dokaza i postojanje bitnih elemenata terećenih kaznenih djela, koje razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud, to se žalitelji u svemu ostalome upućuju na iste radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja.

17. U odnosu na odluku o kazni državni odvjetnik pobija presudu u dijelu mjere kazne optuženicima ER i CR, navodeći da su precijenjene olakotne, a podcijenjene otegotne okolnosti. Smatra da se nije u dovoljnoj mjeri cijenila upornost i visok stupanj kriminalne volje u protupravnom ponašanju gore navedenih optuženika, što je razvidno iz duljeg perioda pritiska i prijetnji upućenih oštećeniku i da su ga primorali da oglasi prodaju kuće, a u odnosu na optuženog ER da se nije cijenila brutalnost u napadu na oštećenog 16. studenog 2017. Stoga smatra da su po mjeri kazne zatvora izrečene tim optuženicima prenisko odmjerene i da se neće ostvariti svrha kažnjavanja.

18. U odnosu na odluku o kazni žale se svi optuženici. Tako optuženi ER smatra da su svi optuženici imali jednako učešće u protupravnom postupanju, da je optuženi ER u dobi od 62 godine neosuđivana osoba te se bezuvjetna kazna zatvora ukazuje prestrogom. Optuženi CR navodi da ima karcinom oka zbog čega mu je u više navrata odobren prekid izdržavanja kazne zatvora pa bi izricanje bezuvjetne kazne zatvora utjecalo na zdravstveno stanje optuženika, a na javnoj sjednici je priložio najnoviju medicinsku dokumentaciju iz koje je vidljivo da je u svibnju 2025. pretrpio moždani udar. Optuženi BR smatra da je rok provjeravanja od tri godine odmjeren u predugom trajanju imajući u vidu da se radi o neosuđivanoj osobi, obiteljskoj osobi i da se korektno držao pred sudom, a smatra da se trebao cijeniti i protek vremena od počinjenja kaznenog djela.

19. Optuženi NR nije uložio žalbu zbog odluke o kazni, no kako žalba podnesena u korist optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja sadrži i žalbu zbog odluke o kazni, to je u odnosu na tog optuženika u dijelu odluke o kazni pobijana presuda ispitana na temelju članka 478. ZKP/08.

20. Protivno prigovorima svih žalitelja, po ocjeni drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je utvrdio sve odlučne činjenice o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne, no u odnosu na optuženog CR se sve okolnosti nisu pravilno vrednovale Pritom je prvostupanjski sud imao u vidu da odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uvijek uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.

20.1. Imajući u vidu navedeno, prvostupanjski sud je optuženicima ER, BR i NR olakotnim cijenio da se radi o neosuđivanim osobama, korektno držanje pred sudom, a optuženicima BR i NR i manji doprinos s obzirom da se terete za pomaganje. Optuženicima BR i NR prvostupanjski sud nije našao postojanje posebnih otegotnih okolnosti, dok je optuženom ER otegotnim cijenio upornost i viši stupaj kriminalne volje u protupravnom postupanju, gdje je uz prijetnje i fizički napao oštećenika, a optuženom CR je ranija osuđivanost za kazneno djelo iz članka 190. stavka 2. KZ/11 cijenjena kao otegotna okolnost. Imajući u vidu navedeno i da u dobi od 62 godine optuženi ER nije bio u sukobu sa zakonom, što znači da je do ovog događaja živio sukladno opće prihvaćenim društvenim normama, a cijeneći i iskazanu bezobzirnost i upornost pri počinjenu kaznenog djela te protek vremena od počinjenja kaznenog djela (12 godina), što se ima cijeniti kod svih optuženika, tada je po vrsti i mjeri pravilno optuženom ER odmjerena kazna zatvora u trajanju od jedne godine te će se istom ostvariti zakonom propisana svrha kažnjavanja kako u pravcu specijalne, tako i generalne prevencije. U odnosu na optuženog CR je cijenjeno, uz raniju osuđivanost, da je isti iskazao mani stupanj kriminalne volje od optuženika ER i da kritične zgode nije bio prisutan u lokalu. Također je cijenjen protek vremena od počinjenja kaznenog djela, gdje u spisu predmeta nema podataka da bi nakon ovog događaja bio u sukob sa zakonom ali jednako tako se cijenilo i teško narušeno zdravstveno stanje tog optuženika. Naime, taj optuženik je uz zdravstvene tegobe navedene u žalbi (karcinom oka), na sjednici vijeća predao medicinsku dokumentaciju iz koje je razvidno da je u svibnju 2025. pretrpio moždani udar i da još uvije traje rehabilitacija. Stoga je drugostupanjski sud, imajući u vidu sve utvrđene okolnosti, djelomično prihvatio žalbu optuženog HR i smatra da će se zakonom propisana svrha kažnjavanja kako u pravcu specijalne, tako i generalne prevencije, ostvariti i bez izvršenja kazne zatvora u trajanju od jedne godine. Pritom je ovaj sud cijenio težinu počinjenog kaznenog djela i raniju osuđivanost tog optuženika slijedom čega mu je izricanjem uvjetne osude odredio najdulji rok provjeravanja od pet godina kako bi se ostvarila svrha kažnjavanja. Stoga neosnovano državni odvjetnik traži strože kažnjavanje ER i CR.

20.2. Jednako tako, cijeneći sve utvrđene okolnosti, a imajući u vidu i težinu počinjenog kaznenog djela, pravilno je u odnosu na optuženike FR i NR izrečena uvjetna osuda uz rok provjeravanja od tri godine koji je opravdano dulji zbog težine djela, pa je neosnovan prigovor optuženika BR da je rok provjeravanja odmjeren u predugom trajanju, a neosuđivanost na koju se poziva je cijenjena kod izricanja uvjetne osude. U odnosu na obojicu optuženika je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da i bez izvršenja kazne zatvora će se ostvariti zakonom propisana svrha kažnjavanja, kako u pravcu specijalne, tako i generalne prevencije.

21. U odnosu na troškove kaznenog postupka, ta žalbena osnova se ističe po optuženicima CR i BR ali se ne konkretizira pa u tom dijelu pobijana presuda nije ispitana jer se presuda u odluci o troškovima kaznenog postupka ne ispituje po službenoj dužnosti.

22. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 476. stavka 1. točke 2. ZKP/08 drugostupanjski sud nije utvrdio da bi na štetu bilo kojeg optuženika bio povrijeđen kazneni zakon.

23. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci pod točkom I. na temelju članka 486. stavka 1. ZKP/08, a u odnosu na točku II. izreke na temelju članka 482. ZKP/08.

U Velikoj Gorici 21. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Ivana Dubravka Kovačević