Republika Hrvatska

Poslovni broj Gž-296/2025-4

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Ankica Jakovina predsjednice vijeća, Vitomira Boića suca izvjestitelja i Zinke Bulka člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (OIB: 84397956623), Zagreb, A. Mihanovića 3, protiv tuženika ZAGORKA d.o.o. (OIB: 63599753216) iz Bedekovčine, Matije Gupca 2, zastupanoga po punomoćniku Martinu Lukinu, odvjetniku u Zagrebu, sada zastupan po stečajnoj upraviteljici Davorki Huljev, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2726/2022-15 od 27. studenoga 2024., u sjednici vijeća održanoj 21. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika ZAGORKA d.o.o. kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2726/2022-15 od 27. studenoga 2024.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

''Nalaže se tuženiku Zagorka d.o.o. iz Bedekovčine, Matije Gupca 2, OIB: 63599753216 platiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, iznos od 17.056,18 € sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 7.930,54 € od 2 veljače 2022. do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

- na iznos od 9.125,64 € od 28. veljače 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.''

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Sud je donošenjem pobijane presude u potpunosti pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, a pogrešno je primijenio materijalno pravo, jer nije pravilno primijenio odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju i odredbe Zakona o obveznim odnosima. Počinjena je i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer presuda ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati. Predlaže se ukinuti u cijelosti presudu te vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje uz obvezu tužitelja da tuženiku nadoknadi trošak žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsku presudu nije utvrđeno da bi sud prvoga stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) na koju u žalbi ukazuje tuženik, jer se presuda suda prvoga stupnja može ispitati, navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama za presuđenje te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Sud prvog stupnja je u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a ispitao sve okolnosti odlučne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te je odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a na temelju tako izvedenih dokaza i njihove ocjene pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje odlučno za ishod spornog odnosa među strankama.

5. U obrazloženju pobijane presude je između ostalog navedeno:

- da je osiguranik tužitelja TS pretrpio ozljedu na radu 4. rujna 2002., kao zaposlenik tuženika, na način da je na radnom mjestu u šamotnom pogonu obavljao poslove posluživanje vakuum agregata – preše

- da kada je osovina tog stroja iznenada zahvatila radno odijelo osiguranika tužitelja u visini koljena došlo je do namotavanja i trganja tkanine odjeće te ozljede potkoljenice

- da je rješenjem tužitelja broj: 408922 od 4. veljače 2004. osiguraniku tužitelja TS priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu uslijed koje je nastala profesionalna nesposobnost za rad, počevši od 4. prosinca 2003.

- da je prema nalazu i mišljenju vještaka broj 408922 od 4. prosinca 2003. osiguraniku tužitelja nastala profesionalna nesposobnost za rad zbog ozljede na radu

- da je stručno povjerenstvo za reviziju dalo mišljenje broj 4345 od 9. prosinca 2003. u kojem je navedeno da je suglasno s nalazom i mišljenjem vještaka broj 408922 od 4. prosinca 2003.

- da je iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru poslovanja tuženika utvrđeno da je zaposlenik TS u vrijeme štetnog događaja bio propisno obučen u radno odijelo, ali da nije bio osposobljen za siguran rad na preši koja je uzrokovala nezgodu

- da je utvrđeno iz priloženih izvoda iz banke, za doznačena mirovinska primanja da je tužitelj u razdoblju od 1. siječnja 2020. do 31. prosinca 2021. isplatio osiguraniku US s osnove invalidske mirovine ukupni iznos od 59.752,62 kn/7.930,54 eur

- da je tužitelj 14. siječnja 2022. uputio tuženiku zahtjev za naknadu štete u tom iznosu, koji je tuženik primio 17. siječnja 2022.

- da je utvrđeno iz izvoda iz banke, za doznačena mirovinska primanja da je tužitelj svom osiguraniku isplatio i daljnji iznos invalidske mirovine 9.125,64 eur u razdoblju od 1. siječnja 2022. do 31. prosinca 2023.

6. Na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan. Takva utvrđenja suda prvoga stupnja u cijelosti prihvaća i ovaj viši sud.

7. Prvostupanjski sud je utvrdio da je dokazana uzročno posljedična veza između ozljeđivanja osiguranika tužitelja u štetnom događaju 4. rujna 2002. te odgovornost tuženika za nastanak štete. Osnova i visina štete tužitelju utvrđena je i iz uvida u isplaćene invalidske mirovine osiguraniku i to u razdoblju od 1. siječnja 2020. do 31. prosinca 2021. u ukupnom iznosu od 59.752,62 kn/7.930,54 eur, te u razdoblju od 1. siječnja 2022. do 31. prosinca 2023. u iznosu od 9.125,64 eur ili sveukupno 17.056,18 eur. Prvostupanjski sud smatra da je tužitelju isplatom invalidske mirovine osiguraniku TS nastala šteta u utuženom razdoblju od 1. siječnja 2020. do 31. prosinca 2021. u ukupnom iznosu od 59.752,62 kn/7.930,54 eur, te u razdoblju od 1. siječnja 2022. do 31. prosinca 2023. u iznosu od 9.125,64 eur ili sveukupno 17.056,18 eur.

8. Izmijenjenom odredbom čl. 161. st. 2. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 157/13, 33/15, 120/16, 18/18 – Odluka Ustavnog suda RH, 62/18, 115/18

– dalje: ZMO) koji je stupio na snagu 1. siječnja 2019., propisano je da naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja: 1. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu 2. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na obiteljsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata obiteljske mirovine bez obzira na to bi li umrli osiguranik, da je živ, ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu

3. novčana davanja na osnovi priznatog prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja

4. troškove profesionalne rehabilitacije, kao i novčane naknade u vezi s korištenjem tog prava.

9. Prvostupanjski sud navodi da je čl. 162. ZMO-a propisano da Zavod ima pravo na naknadu štete od osobe koja je prouzročila smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti, tjelesno oštećenje ili smrt osigurane osobe (st. 1.), te da za štetu iz stavka 1. ovoga članka odgovara poslodavac ako je šteta nastala zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu, odnosno mjere za zaštitu građana (st. 3.).

10. Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je uzrok ozljede na radu činjenica da osiguranik tužitelja, nije bio osposobljen za siguran rad na preši koja je uzrokovala nezgodu, a da je posljedica tjelesna ozljeda koja je dovela do gubitka radne sposobnosti i umirovljenja, pa je ocjena i ovoga suda, da je pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo zaključiti da postoji odgovornost tuženika kao poslodavca za naknadu štete koju je tužitelj pretrpio isplatama invalidskih mirovina. Visina potraživanja utvrđena je iz isprava koje predstavljaju javnu ispravu u smislu odredbe čl. 230. st. 1. ZPP-a, slijedom čega je teret dokazivanja da nisu istinita činjenična utvrđenja navedena u tim ispravama na tuženiku koji tijekom postupka na te okolnosti nije predlagao izvođenje nikakvih dokaza. Pravilno je prvostupanjski sud presudio da tužitelj ima pravo na naknadu štete za koju odgovara poslodavac, ako je šteta nastala zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu, odnosno odredbi čl. 161. vezano uz čl. 162. st. 3. ZMO-a, a da se poslodavac, u smislu odredbe čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) može osloboditi odgovornosti za štetu, ako dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje te da je tuženik u ovom slučaju trebao dokazati da je šteta nastala unatoč tome što je poduzeo odgovarajuće mjere zaštite na radu, a što ovdje nije bio slučaj.

11. Zbog svega navedenog, pravilno je prvostupanjski sud presudio da je tuženik dužan naknaditi tužitelju štetu u iznosu od 17.056,18 eur, koja je nastala isplatom invalidske mirovine tužiteljevom osiguraniku u smislu odredbe čl. 162. ZMO-a, a što sukladno odredbi čl. 161. st. 2. toč. 1. ZMO-a te predstavlja puni iznos sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik tužitelja ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu.

12. Prema tome, kod donošenja prvostupanjske presude pravilno je sud prvoga stupnja primijenio materijalno pravo, pa se nije ostvario žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a).

13. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrditi presudu suda prvog stupnja.

14. Budući da tuženik nije uspio u žalbenom postupku, valjalo je u skladu s odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP-a odbiti zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka (točka II. izreke).

U Velikoj Gorici 21. listopad 2025.

Predsjednica vijeća

Ankica Jakovina