REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-9060/2023
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jasne Momirović, kao predsjednice vijeća te Katice Lučić i Ivane Bosnić-Kovačić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe LOKA-PRAONA j.d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe ČO, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. točke 3. i stavka 2. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14., 127/17., 98/19.) i članka 172. stavka 2. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21.), odlučujući o žalbi okrivljene pravne osobe LOKA-PRAONA j.d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe ČO, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, broj: 66. Pp-7879/2022 od 24. travnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 21. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljene pravne osobe pravne osobe LOKA-PRAONA j.d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe ČO te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
II. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona okrivljena pravna osoba LOKA-PRAONA j.d.o.o. i okrivljena odgovorna osoba ČO dužni su naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 (trideset) eura, svaki, u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okrivljena pravna osoba LOKA-PRAONA j.d.o.o. i okrivljena odgovorna osoba ČO su proglašeni krivima i uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona kažnjeni ukupnim novčanim kaznama i to okrivljena pravna osoba LOKA-PRAONA j.d.o.o. u iznosu od 1.700,00 (tisućusedamsto) eura, a okrivljena odgovorna osoba ČO u iznosu od 540,00 (petstočetrdeset) eura, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. točke 3. i stavka 2. Zakona o radu i članka 172. stavka 2. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, pobliže opisanih u izreci te su, u skladu s člankom 152. stavkom 3. Prekršajnog zakona, upozoreni da će se, ako dvije trećine izrečenih novčanih kazni plate u roku dodijeljenom za plaćanje, smatrati da su kazne u cijelosti plaćene.
2. Istom presudom, okrivljenici su obvezani na plaćanje naknade paušalnih troškova prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 (trideset) eura, svaki.
3. Protiv navedene presude okrivljenici su pravodobno podnijeli žalbu iz svih žalbenih osnova.
4. Žalba je neosnovana.
5. Odlučujući o žalbi okrivljenika i ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, postupajući po službenoj dužnosti, ocijenio je da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, kao i da na štetu okrivljenika nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, te da nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka na koju ukazuju žalitelji i da su okrivljenici, na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno proglašeni krivima i kažnjeni za terećena djela.
6. Naime, neosnovano žalitelji ističu kako je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka jer su razlozi o odlučnim činjenicama nejasni i proturječni u pogledu početka rada radnice kod okrivljene pravne osobe, budući da su razlozi o krivnji jasni, dostatni i nisu kontradiktorni te je pobijana odluka valjano obrazložena, a također prvostupanjski sud nije, suprotno navodima žalbe, povrijedio pravo obrane okrivljenika jer su imali su mogućnost ostvariti sva procesna prava koja im prema zakonu pripadaju, s obzirom da su aktivno sudjelovali u postupku te je provedeno suočenje između okrivljenika i ispitane svjedokinje.
7. Također, neosnovano okrivljenici ističu i da je pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje time što vrijeme rada radnice, koja je ispitana kao svjedokinja, nije točno utvrđeno, već paušalno i provizorno, jer iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je viša inspektorica rada EO postupala na temelju prijave radnice u kojoj je naveden početak njezinog rada te da, iako se radnica prilikom ispitivanja pred prvostupanjskim sudom više nije mogla sjetiti kada je točno počela raditi kod okrivljene pravne osobe, niti sama okrivljena pravna osoba u svojoj obrani, iako je smatrala da postoje okolnosti koje isključuju njezinu odgovornost, nije osporavala da se radi o tom vremenskom periodu koji je naveden u prijavi te da s radnicom nije sklopila ugovor o radu u pisanom obliku niti joj je izdala pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu niti da radnicu nije prijavila nadležnom tijelu obveznog mirovinskog osiguranja.
8. Slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda, činjenično stanje u provedenom prvostupanjskom postupku potpuno je i točno utvrđeno, na temelju provedenih dokaza, te je prvostupanjski sud, ocjenjujući dokaze po slobodnom uvjerenju, u skladu s načelom slobodne ocjene dokaza, suprotno stavu koji žalitelji ističu u žalbi, izveo pravilan zaključak da su se u ponašanju okrivljenika stekla sva obilježja prekršaja koji im se stavljaju na teret te ih je proglasio krivima i kaznio, a koji je zaključak relevantno i dostatno obrazložen.
9. Ispitujući odluku o prekršajno pravnim sankcijama, ovaj sud je ocijenio da je kazna svakom od okrivljenika odmjerena razmjerno težini djela i stupnju njegove odgovornosti, pri čemu je prvostupanjski sud na njihovoj strani našao olakotne okolnosti (raniju prekršajnu nekažnjavanost) koju uzimajući u obzir okolnosti konkretnog slučaja treba cijeniti naročito olakotno, uz izostanak otegotnih okolnosti te im je za svako djelo odmjerio kaznu ispod najnižeg iznosa zakonom propisane novčane kazne za tu vrstu prekršaja pa iste ovaj sud ne smatra prestrogima.
10. Prvostupanjski sud je za svoju odluku o izboru vrste i visine kazne dao valjane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud, budući da na nisu nađene posebno olakotne okolnosti za daljnje ublažavanje novčanih kazni te smatra da će se izrečenim kaznama ostvariti svrha kažnjavanja i utjecati na okrivljenike da se ubuduće klone činjenja ovakvih ili sličnih prekršaja, odnosno da će se izrečenim novčanim kaznama postići kako opća, tako i posebna svrha izricanja prekršajnih sankcija, dakle svrha specijalne i generalne prevencije. Također, žaliteljima je ostavljena mogućnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, u skladu s odredbom članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona.
11. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika, ili samo o žalbi okrivljenika, te je valjalo, na temelju članka 139. stavka 3. i 5. Prekršajnog zakona, obvezati okrivljenike na naknadu paušalnih iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i trajanje postupka pred ovim sudom, u skladu s okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj. 18/13).
12. Zbog navedenih razloga, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 21. listopada 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Ivana Vorel Mikša, v. r.
Jasna Momirović, v. r.
Odluka se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, u 5 (pet) otpravaka: za spis, okrivljenike i ovlaštenog tužitelja.
