Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2895/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Josipa Grubišića kao predsjednika vijeća, Sabine Dugonjić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Vedrana Medakovića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HEP ELEKTRE d.o.o., iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 43965974818, zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Nikola Bartolić, Tomislav Bartolić, Juraj Bartolić i Eliza Bartolić, odvjetnicima iz Zagreba, protiv tuženika MARIJAN NEKRETNINE d.o.o. u stečaju, iz Čakovca, Ivana pl. Zajca 17, OIB: 05597612616, zastupanog po punomoćnici Terezi Tei Krešić, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Povrv-87/2021-33 od 18. travnja 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 21. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Povrv-87/2021-33 od 18. travnja 2023. u pobijanom dijelu pod točkom I. i II. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod točkom I. izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Jasenke Crnčec iz Čakovca, poslovni broj Ovrv-355/2021 od 12. travnja 2021. kojim se nalaže tuženiku da u roku 8 dana plati tužitelju iznos od 5.489,47 €[1] /41.360,38 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose od dospijeća do isplate. Nadalje, pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 2.108,03 €/15.882,97 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate dok je pod točkom III. izreke odbijen tužitelj sa zahtjevom za naknadom preostalog troška u iznosu od 435,50 €/3.281,26 kn.

2. Protiv navedene presude u dijelu izreke pod točkom I. i II. žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. -3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22 i 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), te predlaže prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu preinačiti sukladno žalbenim navodima uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je isplata naknade za isporučenu električnu energiju, u razdoblju od 31.12.2019. do 30.11.2020., za mjerno mjesto broj 01 58726032, na adresi [adresa] u iznosu od 5.489,47 € /41.360,38 kn.

5. Tijekom prvostupanjskog postupka kao i tijekom žalbenog postupka sporno je postoji li tražbina tužitelja prema tuženiku obzirom da tuženik tvrdi da nije u ugovornom odnosu sa tužiteljem te ističe da se u poslovnom prostoru nalazi treća osoba koja je potrošač električne energije.

6. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, a niti žalitelj određeno ne navodi koje bi to povrede bile učinjene. Naime, sud prvog stupnja u obrazloženju presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi, niti razlozima presude, a ne postoje ni drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati.

7. Također, sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP) valjano utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, time da u svojoj žalbi tuženik navodi neodlučne činjenice prema kojima bi činjenično stanje ostalo pogrešno ili nepotpuno utvrđeno, a svode se zapravo na ocjenu provedenih dokaza od strane žalitelja odnosno njegovog viđenja predmetne pravne situacije.

8. Iz stanja prvostupanjskog postupka proizlazi:

- da je tuženik vlasnik i posjednik nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Sesvetama, kat. čest. [katastarska čestica] Poslovna zgrada- robna kuća u [adresa] i dvorište, [adresa], površine 594 čhv, 2136 m2, upisano u zk. ul. [broj ZK uloška]/A, k. o. [katastarska općina] te posjedovni list broj 6441, kat. čest. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], a na kojoj nekretnini se nalazi predmetno obračunsko mjesto;

- da je tuženik evidentiran kao potrošač električne energije na obračunskom mjestu u [adresa], broj obračunskog mjesta 0158726032 kao i da računi na kojima tužitelj temelji svoje potraživanje glase na tuženika, a tuženik je korisnik još od 1. listopada 2017.;

- da u predmetnom obračunskom razdoblju u evidenciji tužitelja nije došlo do promjene korisnika, a tuženik nije dokazao da je tužitelju podnio zahtjev za promjenom kupca predmetnog brojila,

- da je između tužitelja i Marijan nekretnine d.o.o. zaključen Ugovor o opskrbi (kategorija poduzetništvo) broj 4001-17-026832 od 9. svibnja 2017. koji je ugovor za kupca potpisan po trećoj osobi društvo Poslovanje Zagreb d.o.o., [adresa];

- da iz zahtjeva tuženika za privremenom obustavom električne energije iz 2019. jasno proizlazi da je tuženik evidentirani korisnik na predmetnom obračunskom mjestu, a nije došlo do obustave jer nije dozvoljeno iskapčanje jer se brojilo i glavni vod nalaze u zajedničkoj prostoriji kao podzemni priključak;

- da iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka proizlazi da je ukupan iznos dugovanja po priloženim računima koje tužitelj u svojim poslovnim knjigama ima evidentirane kao neplaćene iznose 5.489,47 €;

- da iz dopisa Porezne uprave, Područni ured Čakovec od 30. lipnja 2022. proizlazi da je porezni obveznik Marijan nekretnine d.o.o. u stečaju koristio pravo na odbitak pretporeza i to za račune 2300009592-191220-0 od 31. prosinca 2019., 2300009592-200120-0 od 31. siječnja 2020., 2300009592-200220-7 od 29. veljače 2020. 2300009592-200320-3 od 31. ožujka 2020. 2300009592-200520-6 od 31. svibnja 2020. 2300009592-200620-2 od 30. lipnja 2020. 2300009592-200821-3 od 31. listopada 2020. 2300009592-201120-6 od 30. studenog 2020. dok račun 2300009592-200420-0 od 30. travnja 2020. nije evidentiran u knjigama ulaznih računa poreznog obveznika.

9. Temeljem takvih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da se potrošnja električne energije u ovom predmetu odnosi za razdoblje od 31.12.2019. do 30.11.2020., a tužitelj je dokazao da je tuženik za tražbinu koju je utužio na temelju vjerodostojne isprave koristio pravo na odbitak pretporeza, slijedom čega se smatra da tražbina postoji, osim ako tuženik ne dokaže protivno. Dakle, radi se o oborivoj presumpciji te se u konkretnom slučaju smatra da tražbina tužitelja postoji, a tuženik nije dokazao protivno. Naime, iako tuženik tvrdi da nije sklopljen ugovor između tužitelja i tuženika, očito je da je sklopljen u neformalnom obliku jer je tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza upravo za račune koji su predmet ovog postupku što je vidljivo iz dopisa porezne uprave, a niti je dokazao da bi bio sklopljen bilo kakav ugovor tužitelja i Šarić Property d.o.o., niti da je tražio prijenos na krajnjeg kupca s time da je pretporez iskorišten u vrijeme nakon što je tuženik tražio isključenje struje. Isto tako, prvostupanjski sud zaključuje da iz dostavljenih računa je vidljiv broj obračunskog mjernog mjesta 0158726032 dok je iz Izvatka iz zemljišnih knjiga vidljivo da je tuženik vlasnik nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Sesvetama, kat. čest. [katastarska čestica] poslovna zgrada- robna kuća u [adresa] i dvorište, [adresa], površine 594 čhv, 2136 m2, upisano u zk. ul. [broj ZK uloška]/A, k. o. [katastarska općina].

10. Slijedom toga, prvostupanjski sud zaključuje da je tužitelj dokazao da se potrošnja odnosi na mjerno mjesto na adresi [adresa], a s druge strane tuženik nije dokazao da bi eventualno podmirio potraživanja za račun za koji tuženik nije tražio pretporez dok se za ostale račune presumira da tražbina tužitelja (za račune za koje je tražen pretporez) postoji jer tuženik nije uspio dokazati suprotno, slijedom čega odlučuje kao u izreci pobijane odluke pod točkom I.

11. Takva utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud. Nije stoga ostvaren niti žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 356. ZPP kojeg u žalbi ističe tuženik.

12. Naime, u situaciji kada je tuženik za utuženu tražbinu koristio pravo na odbitak pretporeza, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da tražbina postoji, time da je tuženiku bio teret dokazivanja protivnog, sve ovo u skladu sa odredbom iz članka 221.b ZPP-a. Osim toga, tuženik je vlasnik nekretnine u kojoj se nalazi mjerno mjesto, a nije dokazao da je korisnik odnosno kupac netko drugi, pri čemu je tvrtka Društvo poslovanje Zagreb, d.o.o. iz [adresa] čiji je osnivač ista osoba kao i osnivač tuženika ĐC, brisana iz sudskog registra 11. rujna 2020. Također, u predmetnom obračunskom razdoblju u evidenciji tužitelja nije došlo do promjene korisnika, a tuženik nije dokazao da je tužitelju podnio zahtjev za promjenom kupca predmetnog brojila.

13. Suprotno žalbenim navodima tuženika pravilno je utvrđeno da postoji ugovorni odnos između parničnih stranaka.

14. Naime, Općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbe električnom energijom (Narodne Novine 85/2015 – dalje Opći uvjeti) i to člankom 6. propisano je da operater sustava može korisniku mreže na njegov zahtjev omogućiti prijenos ugovora o korištenju trećoj osobi. U takvoj situaciji, odnosno u slučaju prijenosa ugovora korisnik mreže je dužan podnijeti zahtjev opskrbljivaču za prijenos ugovora o opskrbi ugovora krajnjeg kupca / ili otkupljivaču za prijenosu ugovora o otkupu električne energije, što u konkretnom slučaju nije učinjeno, odnosno društvo Marijan nekretnine d.d. kao evidentiran kupac kod tužitelja (a sada Marijan nekretnine d.o.o. u stečaju) kojem je ugovor dostavljen na potpis nije podnijelo zahtjev tužitelju da se trećoj osobi društvu Poslovanje Zagreb d.o.o. omogući prijenos predmetnog ugovora.

15. Isto tako, odredbom čl. 5. Uvjeta opskrbljivača HEP Elektra d.o.o. od 5. lipnja 2017. (objavljeni na mrežnoj stranici tužitelj) propisano je da se krajnji kupac može početi koristiti opskrbom električne energije koja se obavlja kao javna usluga i to na zahtjev krajnjeg kupca temeljem odredaba ugovora o opskrbi, zatim nakon provedene promjene opskrbljivača, te automatizmom kao posljedice gubitka opskrbljivača. Istodobno je opskrbljivač dužan uskladiti sadržaj ugovora o opskrbi za krajnje kupce u okviru javne usluge u skladu sa odredbama iz članka 62. Zakona o tržištu električne energije. Opskrbljivač krajnjih kupaca u okviru univerzalne usluge dužan je dostaviti krajnjem kupcu koji ima pravo na taj način opskrbe i izabere ga ili koristi po automatizmu ugovor o opskrbi u pisanom obliku u roku od 30 dana od dana početka opskrbe. Ugovor o zajamčenoj opskrbi krajnjega kupca smatra se zaključenim danom stjecanja uvjeta za korištenje prava na zajamčenu opskrbu. Opskrbljivač je dužan dostaviti krajnjem kupcu ugovor o zajamčenoj opskrbi, a on u roku od 15 dana od dana početka opskrbe, a krajnji kupac je dužan u idućem roku od 15 dana dostaviti opskrbljivaču potpisani ugovor o opskrbi. Ukoliko krajnji kupac u propisanom roku ne vrati potpisani ugovor o opskrbi opskrbljivač zadržava pravo obustave ispostave električne energije krajnjem kupcu.

16. Valja zaključiti da se sadržajno radi o neformalnom ugovoru iz odredbe čl. 294. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 25/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 – dalje ZOO) prema kojoj se ugovor za čije je sklapanje zahtijevan pisani oblik smatra valjanim iako nije zaključen u propisanoj formi ako su ugovorne strane ispunile, u cijelosti ili u pretežnom dijelu, obveze koje iz njega nastaju, osim ako iz cilja radi kojeg je oblik propisan očito ne proizlazi nešto drugo. Dakle, tuženik je vlasnik i posjednik zgrade na kojoj se nalazi mjerno mjesto, električna energija je isporučena, a tuženik nije dokazao da bi se električna energija isporučivala nekome trećemu, tuženik je koristio pravo na odbitak pretporeza za račune čiji zbroj u ukupnosti predstavlja upravo utuženu tražbinu (osim jednog računa), a nije tvrdio niti dokazao da je odjavljen sa obračunskog mjernog mjesta na kojem je evidentiran od 1. listopada 2017., slijedom čega se ima smatrati da postoji valjani ugovor o opskrbi električne energije iako nije zaključen u pismenom obliku, tako da je žaliteljev izneseni prigovor promašene pasivne legitimacije neosnovan.

17. Isto tako, neosnovani su i ničime dokazani žalbeni navodi tuženika da je posjednik predmetne nekretnine Šarić Property j.d.o.o.odnosno da je isti koristio isporučenu električnu energiju, a pogotovo što je Trgovački sud u Zagrebu rješenjem broj 89 St-1731/2019 od 18.12.2019. otvorio je i istovremeno zaključio stečajni postupak nad dužnikom ŠARIĆ PROPERTY j.d.o.o. za usluge, nakon čega je isti brisan iz sudskog registra 4. studenog 2020.

18. Također, pravilno je prvostupanjski sud otklonio i prigovor zastare. Naime, žalitelj žalbenim navodima ističe da prvostupanjski sud ne obrazlaže istaknuti prigovor zastare dijela potraživanja za račun električne energije u iznosu od 4.070,01 kn/540,18 € koji dospijeva 27.01.2020., te iznos računa od 4.198,98 kn/553,30 € koji dospijeva s danom 26.02.2020., a imajući u vidu da je prijedlog za ovrhu podnesen nakon isteka roka od godine dana od dospijeća.

19. Međutim, pravilno je prvostupanjski sud otklonio prigovor zastare jer naknada za isporučenu električnu energiju temeljem ugovora između pravnih osoba zastarijeva za tri godine temeljem čl. 374. st. 1. ZOO, a jednogodišnji rok vrijedi u slučaju kad je električna energija isporučena za potrebe domaćinstva. Prema tome kako se najstarije potraživanje odnosi na mjesec siječanj 2020., a tužba je podnesena 18. ožujka 2021., to nije prošao trogodišnji zastarni rok, slijedom čega su žalbeni navodi tuženika u tom smislu neosnovani.

20. Također, neodlučni su i žalbeni navodi tuženika da tužitelj nije dostavio sporne račune tuženiku na valjan način, na adresu sjedišta, odnosno, da je nad tuženikom otvoren stečajni postupak još 2017. pa računi nisu dostavljeni stečajnom upravitelju budući da tuženik nije tvrdio tijekom postupka da račune nije primio odnosno pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tuženik primio račune kada je koristio pravo na odbitak pretporeza za navedene račune što nije niti sporno među strankama.

21. Daljnji žalbeni navodi tuženika svode se na preocjenjivanje izvedenih dokaza na što nije ovlašten, jer u skladu s odredbom čl. 8. ZPP samo je sud ovlašten utvrditi koje će činjenice uzeti kao dokazane na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Upravo tako je prvostupanjski sud postupio jer je izvedene dokaze prosudio po slobodnom uvjerenju, opravdavši svoje uvjerenje uvjerljivim i logičnim zaključcima, koje uvjerenje ima pravnu i činjeničnu utemeljenost. Naime, tuženik žalbenim navodima iznosi vlastitu ocjenu dokaza koja se suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda. Međutim, ta ocjena, prema stajalištu ovog suda, nema podlogu u rezultatu dokaznog postupka, te ne može dovesti u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog od strane suda prvog stupnja jer je iz provedenih dokaza prvostupanjski sud pravilno zaključio postojanje ugovornog odnosa među strankama odnosno postojanje obveze tuženika prema tužitelju u utuženom iznosu.

22. Odluka o troškovima parničnog postupka, na koju tuženik ne ističe posebne žalbene razloge također je pravilna i zakonita, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a), tako i po visini (čl. 155. ZPP-a).

23. Slijedom svega navedenog, kako žalbeni navodi nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke, valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkom I. i II. izreke te odlučiti kao u izreci presude pod točkom I.

24. Tuženiku nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer nije uspio sa žalbom (čl. 166. st. 1. ZPP u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP) (točka II. izreke).

U Zagrebu 21. listopada 2025.

Predsjednik vijeća:

Josip Grubišić