Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2512/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Roberta Jambora, predsjednika vijeća te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Vesne Žulj, i članice vijeća Mirele Mijoč Kramar, u pravnoj stvari tužitelja IM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] ([adresa]), [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici Ivana Bačić Odrljin i Dino Miljko, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. Zagreb, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstva pravosuđa i uprave, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 5261342138587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, Građansko – upravni odjel, Gundulićeva 29, Split, radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-74/2023-21 od 3. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 21. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-74/2023-21 od 3. travnja 2025.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja proglašena je nedopuštenom ovrha, tj. pljenidba i prijenos novčanih sredstava koji su zaplijenjeni u postupku izravne naplate temeljem Zahtjeva za izravnu naplatu od 10. studenog 2022. godine pred Financijskom agencijom s novčanih računa tužitelja IM iz [adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i to temeljem Presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1729/1999 od 04. ožujka 2010. godine i ispravka Presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1729/1999 od 17. prosinca 2021. godine, a radi naplate novčane tražbine tuženika Republika Hrvatska, Ministarstvo pravosuđa i uprave, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 52634238587. (točka I. izreke) te je naloženo tuženici Republika Hrvatska, Ministarstvo pravosuđa i uprave, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 52634238587 da isplati tužitelju IM iz [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 4.388,95 EUR / 33.068,60 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 11.01.2023.g. pa do isplate, i to po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana (točka II. izreke). Naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovog parničnog postupka u roku od 15 dana u iznosu od 1.383,52 Eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 3. travnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine(točka III. izreke).

2. Presudu suda prvog stupnja pobija žalbom tuženica zbog žalbenih razloga bitne pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava propisanih odredbom članka 353. stavka 1. točaka 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. - dalje: ZPP). Predlaže drugostupanjskom sudu žalbu uvažiti te preinačiti pobijanu presudu, i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, donoseći ujedno i novu odluku o parničnim troškovima, podredno pobijanu presudu ukinuti te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i odluku, uz nadoknadu troškova žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je tužbeni zahtjev radi proglašenja nedopuštenom pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava tužitelja u postupku izravne naplate te zahtjev za isplatu iznosa od 4.388,95 eura s pripadajućim zateznim kamatama.

5. U postupku koji je prethodio žalbi, i u ovoj fazi postupka, sporno je - je li nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom – presudom Općinskog suda u Splitu broj P-1729/99 od 4. ožujka 2010., ispravljenom rješenjem posl. broj P- 1729/99, od 17. prosinca 2021. te je li poduzimanjem radnji tuženice u ovršnom postupku Ovr-4443/2016 prekinut tijek zastare (povodom zahtjeva tuženice za ispravak ovršne isprave u pogledu imena tužitelja/ovršenika)

6. Sud prvog stupnja je utvrdio sljedeće:

- da je spis predmeta poslovni broj Ovr-2741/2022 formiran povodom prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i prijedloga za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava ovršenika FM od 28. studenoga 2022.;

- da je u navedenom spisu predmeta priložena obavijest FINA-e kojom se IM obavještava o evidentiranju osnove za plaćanje u očevidnik osnova za plaćanje kao i Zahtjev za izravnu naplatu predan FINA-i dana 27. listopada 2022., a iz kojeg je razvidno da je ovrhovoditeljica Republika Hrvatska zahtijevala ovrhu na temelju presude Općinskog suda u Splitu, P-1729/99 od 4. ožujka 2010. i ispravka od 17. prosinca 2021., da je iz specifikacije izvršenja osnova za plaćanje od 21. studenoga 2022. razvidno da su zaplijenjena sredstva u ukupnom iznosu od 32.068,60 kn (4.388,95 eura) i da je naplaćeno 1.000,00 kn, da je rješenjem toga suda posl. broj Ovr-2741/2022, od 22. prosinca 2022. odbijen prijedlog ovršenika FM kojim je tražena odgoda prijenosa zaplijenjenih sredstava, a da je zaključkom istoga suda posl. broj Ovr-2741/2022 od 22. prosinca 2022. tužitelj upućen na pokretanje parničnog postupka radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa, a što je IM FM i učinio pravovremeno podnijevši predmetnu tužbu;

- da je parnični postupak u predmetu Općinskog suda u Splitu posl. broj IV P- 1729/1999 pravomoćno dovršen presudom posl. broj IVP-1729/99 od 4. ožujka 2010. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu, posl. broj Gžp-937/11 od 13. listopada 2011.,da je uvidom u eSpis utvrđeno da su izdane klauzule pa da je presuda pravomoćna 13. listopada 2011. te ovršna 20. siječnja 2012. (uz napomenu da se u ovršnom spisu posl. broj Ovr-4443/2016 nalazi presuda sa otisnutim štambiljem pravomoćnosti na dan 13. listopada 2011. te ovršnosti 19. siječnja 2012.), da je tom presudom odbijen tužbeni zahtjev u cijelosti kojim su tužitelji tražili da se utvrdi kako su bili u radnom odnosu kod tuženika kao i zahtjev za isplatom (točka I. izreke), dok su pod točkom II. izreke tužitelji obvezani na nadoknadu parničnih troškova tuženiku u iznosu od 105.280,00 kn, da je rješenjem posl. broj IVP-1729/99 od 17. prosinca 2021. ispravljena presuda Općinskog suda u Splitu, posl. broj IVP- 1729/99 od 4. ožujka 2010. u uvodu, u pogledu imena tužitelja pod 6. tako da umjesto "EM" treba pisati "IM", da je rješenje dostavljeno punomoćnici tužitelja odvjetnici Mari Požar 22. prosinca 2021. (punomoć dostavljena sudu uz podnesak od 29. travnja 2016.), a zakonskom zastupniku tuženice web servisom 21. prosinca 2021., da je dakle, tužitelj putem punomoćnika obaviješten o ispravku presude, što je različito od onoga što je tvrdio u danom iskazu pred sudom, da je pravomoćnost rješenja o ispravku izdana 7. siječnja 2022., da iz podneska od 20. prosinca 2017. proizlazi da je u tom postupku Republika Hrvatska kao tuženica požurila postupanje suda u donošenju rješenja o ispravku presude od 13. rujna 2016., ali da u spisu nema ovog prijedloga nego ga naknadno tuženica dostavlja, u preslici, uz podnesak od 3. travnja 2019., da na dostavljenoj preslici nema štambilja kojim se dokazuje da je predan sudu, a nema niti u eSpisu podatka da je ovaj prijedlog predan 13. rujna 2016. kako to tvrdi tuženica;

- da tražbina utvrđena presudom Općinskog suda u Splitu, posl. broj IVP-1729/99 od 4. ožujka 2010. zastarijeva protekom deset godina od isteka roka za dobrovoljno ispunjenje – ovršnosti, a što bi konkretno bilo 20. siječnja 2022. (prema podacima iz eSpisa gdje je ovršnost iskazana 20. siječnja 2012., s obzirom na to da je utvrđeno da se podaci iz eSpisa razlikuju od onih sa štambilja na ovršnoj ispravi u predmetu Ovr-4443/2016 gdje se navodi datum ovršnosti 19. siječnja 2012.), da je, s obzirom na to da rješenjem o ispravku nije ništa utvrđivano osim što je otklonjena greška u pisanju prema odredbi članka 342. stavka 1. ZPP sud prvog stupnja ocijenio da radnja tuženika poduzeta radi ispravka imena ne bi bila radnja u smislu odredbe 241. ZOO kojom bi se prekinuo tijek zastare;

- da je ovršni postupak u predmetu posl. broj Ovr-4443/2016 pokrenut prijedlogom za ovrhu ovrhovoditelja Republike Hrvatske protiv ovršenika FM, a na temelju ovršne isprave, presude Općinskog suda u Splitu, posl. broj IVP-1729/99, od 4. ožujka 2010., pravomoćne 13. listopada 2011., a ovršne 19. siječnja 2012., da je predložena ovrha na novčanim sredstvima ovršenika po svim računima i oročenim sredstvima i u svim bankama, da je rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Splitu, broj Ovr-4443/2016, od 26. srpnja 2016. određena predložena ovrha, da je FINA dana 2. rujna 2016. sudu dostavila obavijest o vraćanju osnove za plaćanje jer se ime ovršenika ne slaže s podacima iz OIB sustava, da je tu obavijest ovrhovoditelj zaprimio 8. rujna 2016., da je rješenjem Općinskog suda u Splitu, posl. broj Ovr- 4443/2016 od 16. veljače 2017. obustavljena ovrha određena rješenjem Općinskog suda u Splitu posl. broj Ovr-4443/16 od 26. srpnja 2016., da je rješenje o obustavi dostavljeno ovrhovoditelju 22. veljače 2017., a ovršeniku 27. veljače 2017. te je dostavljeno FINA -i 22. veljače 2017.

7. Sud prvog stupnja je zaključio da, s obzirom na to da je ovrha pravomoćno obustavljena, pokretanjem postupka Ovr-4443/2016 nije nastupio prekid zastare prema odredbi članka 242. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023. – dalje: ZOO). Pritom je sud napomenuo da u parničnom spisu IVP-1729/99 nije pronašao dokaz da je tuženik prijedlog za ispravak presude podnio tijekom trajanja ovršnog spisa Ovr-4443/2016 već da se tek naknadno u parničnom spisu poziva u podnesku od 20. prosinca 2017. na prijedlog kojeg u spisu nema, a za koji navodi da je predan, a dostavljena preslika nema prijamnog pečata suda, niti je evidentiran u eSpisu pa se zaključuje da nije ni predan, barem nema o ovome dokaza, da svakako, tuženica kao ovrhovoditeljica, u predmetu Ovr-4443/2016 nije poduzela niti jednu radnju kojom bi se spriječilo donošenje rješenja o obustavi postupka, niti je obavijestila sud da je zatražen ispravak presude, ako je uopće zatražen, što se može pripisati njegovoj pasivnosti, zbog čega se ne može primijeniti pravno shvaćanje (koje je izraženo u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Rev 670/2021), prema kojemu, kada je ovršni postupak obustavljen zbog razloga koji leže isključivo na ovršeniku i na što ovrhovoditelj nije imao utjecaja, tada pokretanje ovršnog postupka (okončanog obustavom postupka) ima za posljedicu prekid zastare i zastarni rok počinje ponovno teći nakon što rješenje o obustavi ovršnog postupka postane pravomoćno.

8. Polazeći od navedenih utvrđenja sud prvog stupnja je zaključio kako je zahtjev za izravnu naplatu od 27. listopada 2022. podnesen na temelju ovršne isprave za koju je nastupila zastara 20. siječnja 2022., pa da je predmetna ovrha nedopuštena zbog proteka zastarnog roka navedenog u članku 233. stavku 1. ZOO, radi čega je prihvatio tužbeni zahtjev za proglašenje nedopuštenom ovrhe, tj. pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava tužitelja (točka I. izreke pobijane presude). Polazeći od utvrđenja da stranke nisu učinile spornim da su tuženici prenesena sredstva u iznosu od 4.388,95 eura / 33.068,60 kn dana 10. siječnja 2023., sud prvog stupnja je usvojio tužbeni zahtjev za isplatu navedenog iznosa s pripadajućim zateznim kamatama primjenom odredbe članka 1111. stavka 1. ZOO.

9. Ispitujući presudu suda prvog stupnja u okviru žalbenih navoda, kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, utvrđeno je da sud prvog stupnja, nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).

10. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev, kao osnovan, u cijelosti, i za svoju je odluku dao jasne, iscrpne i neproturječne razloge koje ovaj sud prihvaća u cijelosti, a što žalbenim navodima nije dovedeno u pitanje.

11. Prema odredbi članka 233. stavka 1. ZOO, sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare.

12. Prema odredbi članka 241. ZPP, zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Isto tako, smatra se da nije bilo prekida ako vjerovnikova tužba ili zahtjev bude odbačen ili odbijen, ili ako određena mjera osiguranja bude stavljena izvan snage (članak 242. stavak 2. ZOO).

13. U konkretnom slučaju sud prvog stupnja pravilno je zaključio kako je osnovan prigovor zastare u smislu odredbe članka 233. stavka 1. ZOO, s obzirom na pravilno utvrđenje suda prvog stupnja da je protekao desetogodišnji zastarni rok za ostvarenje tražbine vjerovnika, u ovom postupku, tuženice, budući da je ovršna isprava postala ovršna 20. siječnja 2012., a zahtjev za izravnu naplatu je Financijskoj agenciji (FINA – i) podnesen 27. listopada 2022.

14. Suprotno žalbenim navodima tuženice, i prema shvaćanju ovoga suda, podnošenjem zahtjeva za ispravak ovršne isprave – pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-1729/99 od 4. ožujka 2010., nije prekinuta zastara u smislu odredbe članka 241. ZOO, jer nije riječ o radnji poduzetoj protiv dužnika (u ovom postupku tužitelja) pred sudom radi utvrđivanja, osiguranja i li ostvarenja tražbine tuženice, već samo o ispravku presude zbog omaške u pisanju (članak 342. stavci 1. i 2. ZPP). Utoliko su žalbeni navodi tuženice koja u žalbi iznosi suprotno pravno shvaćanje neosnovani.

15. Budući da u postupku nije utvrđeno da bi ovršni postupak koji je vođen kod Općinskog suda u Splitu u predmetu poslovni broj Ovr-4443/2016, a radi naplate tražbine (parničnih troškova) tuženice na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-1729/99 od 4. ožujka 2010., bio obustavljen krivnjom, u tom postupku ovršenika (ovdje tužitelja), to je pravilan zaključak suda prvog stupnja da nije bilo prekida zastare u smislu odredbe članka 242. stavka 2. ZOO. Žalbeni navodi tuženice koje u tom dijelu ističe (da nije smatrala potrebnim obavijestiti ovršni sud da je zatražila ispravak presude - ovršne isprave s obzirom na pravno shvaćanje da je poduzetom radnjom podnošenja zahtjeva za ispravak nastupio prekid zastare), nisu od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane presude.

16. Slijedom navedenog, na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev tužitelja prihvatio u cijelosti.

17. I odluka o troškovima postupka pravilno je utemeljena na odredbama članaka 154. stavku 1. i 155. stavku 1. ZPP.

18. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP, žalbu tuženice odbiti, kao neosnovanu, i pobijanu presudu suda prvog stupnja, potvrditi.

U Zagrebu 21. listopada 2025.

Predsjednik vijeća

Robert Jambor