Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2336/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Vlatke Fresl Tomašević, predsjednice vijeća, Ilijane Petyo, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tomislava Aralice, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HU, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ivi Marjanović Dujmović, odvjetnici u Rijeci, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535, Magazinska cesta 69, 10000 Zagreb, zastupanog po punomoćniku Goranu Gložiniću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-220/2023-7 od 28. veljače 2024. ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj P-220/2023-9 od 26. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 21. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se odbija žalba tuženika kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-220/2023-7 od 28. veljače 2024. ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-220/2023-9 od 26. ožujka 2024. se potvrđuje u pobijanom dijelu pod toč. I., III., IV. i V. izreke.

II. Djelomično se prihvaća žalba tuženika te se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-220/2023-7 od 28. veljače 2024. ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-220/2023-9 od 26. ožujka 2024. preinačuje u dijelu pod toč. II. izreke na način da se u tom dijelu odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom ispravljenom presudom je suđeno:

"I. Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj: [broj kredita], sklopljenog dana 25. srpnja 2006. godine između tužitelja i tuženika, a potvrđenog (solemniziranog) dana 26. srpnja 2006. godine po javnom bilježniku Veri Lovrović Lečić iz Rijeke pod brojem: OU-379/2006, u dijelu u kojem je ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika:

- sadržana u članku 2. stavku 1. u dijelu koji glasi: „... promjenjiva u skladu s

Odlukom o kamatnim stopama kreditora.“

te se utvrđuje da kao takva ne proizvodi pravne učinke za ugovorne strane.

II. Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj: [broj kredita], sklopljenog dana 25. srpnja 2006. godine između tužitelja i tuženika, a potvrđenog (solemniziranog) dana 26. srpnja 2006. godine po javnom bilježniku Veri Lovrović

Lečić iz Rijeke pod brojem: OU-379/2006,

- sadržana u članku 9. stavku 3. koji glasi: „ Na sve što nije regulirano ovim Ugovorom primjenjuju se opći akti Kreditora kojim je regulirano kreditiranje građana sa svim njihovim izmjenama i dopunama donesenim za vrijeme trajanja ovog Ugovora.“

te se utvrđuje da kao takva ne proizvodi pravne učinke za ugovorne strane.

III. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj: [broj kredita], sklopljenog dana 25. srpnja 2006. godine između tužitelja i tuženika, a potvrđenog (solemniziranog) dana 26. srpnja 2006. godine po javnom bilježniku Veri Lovrović Lečić iz Rijeke pod brojem: OU-379/2006, u dijelu u kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu uz valutu švicarski franak:

- sadržana u članku 7. stavku 1. u dijelu koji glasi: „... u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF važećem na dan dospijeća...“,

te se utvrđuje da kao takva ne proizvodi pravne učinke za ugovorne strane.

IV. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535 da tužitelju HU, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 2.161,10 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. pa do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na iznose kako slijedi:

- na iznos od 13,25 eura od dana 1. rujna 2006. godine pa do isplate

- na iznos od 1,33 eura od dana 1. listopada 2006. godine pa do isplate

- na iznos od 1,07 eura od dana 1. studenog 2006. godine pa do isplate

- na iznos od 0,28 eura od dana 30. studenog 2006. godine pa do isplate

- na iznos od 0,25 eura od dana 1. travnja 2008. godine pa do isplate

- na iznos od 8,43 eura od dana 1. studenog 2008. godine pa do isplate

- na iznos od 10,77 eura od dana 1. siječnja 2009. godine pa do isplate

- na iznos od 12,44 eura od dana 1. veljače 2009. godine pa do isplate

- na iznos od 13,20 eura od dana 1. ožujka 2009. godine pa do isplate

- na iznos od 11,35 eura od dana 1. travnja 2009. godine pa do isplate

- na iznos od 11,76 eura od dana 1. svibnja 2009. godine pa do isplate

- na iznos od 8,49 eura od dana 1. lipnja 2009. godine pa do isplate

- na iznos od 6,09 eura od dana 1. srpnja 2009. godine pa do isplate

- na iznos od 6,73 eura od dana 1. kolovoza 2009. godine pa do isplate

- na iznos od 7,99 eura od dana 1. rujna 2009. godine pa do isplate

- na iznos od 7,88 eura od dana 1. listopada 2009. godine pa do isplate

- na iznos od 6,60 eura od dana 1. studenog 2009. godine pa do isplate

- na iznos od 9,01 eura od dana 1. prosinca 2009. godine pa do isplate

- na iznos od 10,94 eura od dana 1. siječnja 2010. godine pa do isplate

- na iznos od 13,68 eura od dana 1. veljače 2010. godine pa do isplate

- na iznos od 13,05 eura od dana 1. ožujka 2010. godine pa do isplate

- na iznos od 16,77 eura od dana 1. travnja 2010. godine pa do isplate

- na iznos od 16,07 eura od dana 1. svibnja 2010. godine pa do isplate

- na iznos od 17,44 eura od dana 1. lipnja 2010. godine pa do isplate

- na iznos od 29,36 eura od dana 1. srpnja 2010. godine pa do isplate

- na iznos od 26,90 eura od dana 1. kolovoza 2010. godine pa do isplate

- na iznos od 34,40 eura od dana 1. rujna 2010. godine pa do isplate

- na iznos od 31,81 eura od dana 1. listopada 2010. godine pa do isplate

- na iznos od 27,64 eura od dana 1. studenog 2010. godine pa do isplate

- na iznos od 36,43 eura od dana 1. prosinca 2010. godine pa do isplate

- na iznos od 47,61 eura od dana 1. siječnja 2011. godine pa do isplate

- na iznos od 39,69 eura od dana 1. veljače 2011. godine pa do isplate

- na iznos od 42,47 eura od dana 1. ožujka 2011. godine pa do isplate

- na iznos od 38,94 eura od dana 1. travnja 2011. godine pa do isplate

- na iznos od 39,57 eura od dana 1. svibnja 2011. godine pa do isplate

- na iznos od 54,55 eura od dana 1. lipnja 2011. godine pa do isplate

- na iznos od 56,01 eura od dana 1. srpnja 2011. godine pa do isplate

- na iznos od 68,35 eura od dana 1. kolovoza 2011. godine pa do isplate

- na iznos od 61,94 eura od dana 1. rujna 2011. godine pa do isplate

- na iznos od 54,92 eura od dana 1. listopada 2011. godine pa do isplate

- na iznos od 53,79 eura od dana 1. studenog 2011. godine pa do isplate

- na iznos od 53,25 eura od dana 1. prosinca 2011. godine pa do isplate

- na iznos od 56,57 eura od dana 1. siječnja 2012. godine pa do isplate

- na iznos od 59,47 eura od dana 1. veljače 2012. godine pa do isplate

- na iznos od 59,86 eura od dana 1. ožujka 2012. godine pa do isplate

- na iznos od 57,86 eura od dana 1. travnja 2012. godine pa do isplate

- na iznos od 59,21 eura od dana 1. svibnja 2012. godine pa do isplate

- na iznos od 60,14 eura od dana 1. lipnja 2012. godine pa do isplate

- na iznos od 58,58 eura od dana 1. srpnja 2012. godine pa do isplate

- na iznos od 58,99 eura od dana 1. kolovoza 2012. godine pa do isplate

- na iznos od 57,82 eura od dana 1. rujna 2012. godine pa do isplate

- na iznos od 55,29 eura od dana 1. listopada 2012. godine pa do isplate

- na iznos od 57,99 eura od dana 1. studenog 2012. godine pa do isplate

- na iznos od 59,28 eura od dana 1. prosinca 2012. godine pa do isplate

- na iznos od 58,37 eura od dana 1. siječnja 2013. godine pa do isplate

- na iznos od 53,29 eura od dana 1. veljače 2013. godine pa do isplate

- na iznos od 57,61 eura od dana 1. ožujka 2013. godine pa do isplate

- na iznos od 57,99 eura od dana 1. travnja 2013. godine pa do isplate

- na iznos od 56,29 eura od dana 1. svibnja 2013. godine pa do isplate

- na iznos od 51,04 eura od dana 1. lipnja 2013. godine pa do isplate

- na iznos od 50,90 eura od dana 1. srpnja 2013. godine pa do isplate

- na iznos od 52,05 eura od dana 18. srpnja 2013. godine pa do isplate,

sve u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.146,53 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koje teku počevši od presuđenja pa do namirenja uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

VI. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu parničnog troška u preostalom dijelu kao neosnovan."

2. Protiv presude se žali tuženik iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23- dalje: ZPP) u dijelu u kojem nije uspio u sporu. Predlaže preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, te naložiti tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka kao i trošak žalbe, sve sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, podredno, ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

5. Ovaj sud je ispitujući pobijanu presudu prvostupanjskog suda kao i postupak koji je prethodio donošenju iste, utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP. Također, pobijana presuda sadrži dostatne razloge o odlučnim činjenicama, ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i drugim provedenim dokazima te se može ispitati. Stoga nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP koji u žalbi ističe tuženik.

6. U postupku nije bilo sporno da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor zaključili Ugovor o kreditu 26. srpnja 2006. temeljem kojega je tužitelju odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti 20.390,68 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, na 84 mjeseca, uz promjenjivu kamatnu stopu sukladno odluci o kamatnim stopama kreditora koja u trenutku sklapanja ugovora iznosi 5,20 % godišnje, koji kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF.

7. Iz dostavljenog ugovora i saslušanjem tužitelja utvrđeno je da se radi po tuženiku unaprijed pripremljenom ugovoru o kreditu radi kupnje osobnog vozila za osobne potrebe tužitelja, dakle, da se radi o potrošačkom ugovoru.

8. Sukladno čl. 502.c ZPP i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14, 110/15, 14/19, 19/22, dalje: ZZP/14) sud je u pojedinačnim sporovima potrošača vezan za utvrđenja iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesene u kolektivnom sporu radi zaštite interesa i prava potrošača, a kojom je između ostalih banaka i u odnosu na tuženika utvrđena ništetnost odredbi potrošačkih ugovora o kreditu sklopljenih u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF.

9. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., potvrđenom presudom Visokog trgovačkog suda br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. u odnosu na koju je odbijena revizija odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revt-249/14 od 9. travnja 2015. utvrđeno je da su povrijeđeni kolektivni interesi potrošača koji se odnose na ništetnost promjenjive kamatne stope dok je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. utvrđeno da su povrijeđeni kolektivni interesi potrošača korištenjem ugovornih odredbi kojima je otplata glavnice kredita vezana uz švicarski franak CHF. S obzirom da se prije zaključenja, u vrijeme zaključenja i u svezi zaključenja predmetnih ugovora potrošače nije u cijelosti informiralo o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja i imalo je za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, na navedeno se primjenjuje odredba o posljedicama nepoštenosti u vidu ništetnosti iz čl. 87. st. 1. ZZP/03.

10. Sudovi su u naprijed navedenim presudama donesenim u postupku radi kolektivne zaštite potrošača, proveli test neravnoteže (analizom činidbe i protučinidbe), kao i test nesavjesnosti te su svoju ocjenu o nesavjesnosti banaka, između ostaloga i tuženika, utemeljili u bitnom na činjenicama da trgovac nije potrošaču dao dovoljno informacija u fazi pregovaranja i zaključivanja ugovora o kreditu, a koje su bile važne za donošenje informirane odluke, da potrošača nisu upoznali s rizicima koji za njega proizlaze iz ugovora o kreditu, da potrošača nisu informirali o uvjetima jednostrane promjene kamatne stope (prema odluci trgovca), da je bila riječ o ugovorima u kojima je obveza potrošača ovisila o promjenjivim elementima (valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa), da su sporne odredbe u standardni ugovor ušle na inicijativu trgovaca (banaka), da su banke u vrijeme sklapanja ugovora trebale voditi računa i o interesima druge strane i odrediti neku referentnu vrijednost, da je nepošteno koristiti se odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a kojima su banke bile ovlaštene jednostrano promijeniti obvezu potrošača, da su potrošači bili u ovisnom položaju, jer nisu imali drugu mogućnost doći do novčanih sredstava izvan kredita, da potrošači nisu mogli imati utjecaj (reklamacijom) na izmjenu jednostrane odluke banke u pogledu promjene kamatne stope, a koji test nesavjesnosti su sudovi proveli s obzirom na okolnosti prije sklapanja ugovora o kreditu, odnosno prilikom pregovaranja o uvjetima kredita.

11. Utvrđenjima proizašlim iz presuda donesenih u sporovima radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, vezan je sud i u predmetnoj parnici, jer se tužitelj na njih pozvao, u smislu ranije citirane odredbe čl. 502.cZPP, a na tuženiku je bio teret dokaza sukladno odredbi čl. 81. st. 4. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03, dalje ZZP/03) da su uvjeti i okolnosti konkretnog pregovaranja u pogledu odredbi koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu u CHF bile drugačije odnosno da postoje okolnosti koje bi isključile pretpostavke za primjenu direktnog učinka tih odluka u konkretnom slučaju.

12. Test poštenosti proveden je već u kolektivnom sporu u kojemu je pravomoćno utvrđen nedostatak transparentnosti uslijed čega potrošači korisnici kredita nisu mogli procijeniti potencijalno znatne gospodarske posljedice koje bi takve odredbe koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu u CHF imale za njihove financijske obveze, što znači da tuženik kao profesionalac (banka) nije dao tužitelju kao korisniku kredita sve potrebne informacije, uzimajući u obzir narav ugovora i okolnost da takve odredbe nisu bile ni jasne ni lako razumljive, a nesumnjivo su, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prouzročile znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja kao potrošača pa se radi o nepoštenim pa time i ništetnim odredbama prema čl. ZZP/03 koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu.

13. U ovom pojedinačnom sporu tuženik je mogao dokazivati da se u konkretnom slučaju postupalo drugačije nego što je utvrđeno u kolektivnom sporu, ali to, u ovom postupku nije dokazao. Iz iskaza tužitelja proizlazi da ga tuženik nije informirao o posljedicama i rizičnosti tečaja o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF niti kojim parametrima i kojom metodologijom bi se trebala mijenjati kamatna stopa, a tuženik nije pružio suprotne dokaze

14. Dakle, kako je u postupku kolektivne zaštite potrošača utvrđeno da prilikom sklapanja potrošačkih ugovora stranke nisu pojedinačno pregovarale o pojedinim odredbama ugovora, a što proizlazi i iz iskaza tužitelja, činjenica da je mogao odabrati između više ugovora o kredita, nije od utjecaja na ocjenu da se radi o ništetnim ugovornim odredbama o promjeni tečaja za valutu CHF, jer o tome stranke nisu međusobno pregovarale, a navedeno uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja te dovodi do toga, da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, a dužnik svaku promjenu ne može predvidjeti niti provjeriti. Zahtjev transparentnosti ugovornih odredbi za prosječnog potrošača ne svodi se samo na jezičnu i formalnu razumljivost ugovora već i na razumljive i precizne informacije temeljem kojih može procijeniti ekonomske posljedice koje određene ugovorne odredbe mogu imati na financijske obveze korisnika kredita, takve informacije dužan je dati kreditor, a njihov izostanak solemnizacijom ugovora nije otklonjen, njome se ne može u tom smislu nerazumljiva ugovorna odredba učiniti razumljivom.

15. Okolnost da je ugovor ispunjen, da tužitelj nije prigovarao visini anuiteta i da nije koristio pravo na raskid ugovora nije od značaja. Ispunjenjem ugovora nije nestao uzrok ništetnosti spornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF jer su nepoštene i ništetne od dana sklapanja Ugovora o kreditu.

16. Stoga je ovaj sud žalbu tuženika ocijenio neosnovanom u dijelu kojim pobija prvostupanjsku presudu u točki I. i III. izreke koji se odnose na ništetnost spornih odredaba Ugovora o kreditu, te je u tom dijelu odbijena žalba i primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP potvrđena prvostupanjska presuda.

17. Međutim, pretpostavke ništetnosti nisu ostvarene u dijelu tužbenog zahtjeva kojim je traženo utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe u čl. 9. st. 3. Ugovora o kreditu koja glasi: „Na sve što nije regulirano ovim Ugovorom primjenjuju se opći akti Kreditora kojim je regulirano kreditiranje građana sa svim njihovim izmjenama i dopunama donesenim za vrijeme trajanja ovog Ugovora.“ jer su utvrđenja iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 neprimjenjiva u odnosu na postavljeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe u čl. 9. st. 3. Ugovora o kreditu, a tužitelj u svrhu dokazivanja osnovanosti svog zahtjeva za navedeno utvrđenje nije postupio po čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1. i čl. 299. st. 1. ZPP jer nije naveo činjenice na kojima ga temelji i nije dokazao da postoji neki drugi uzrok ništetnosti. U tom smislu nema mjesta utvrđenju ništetnosti ugovorne odredbe u čl. 9. st. 3. Ugovora o kreditu, već je u odnosu na taj dio zahtjeva primjenom čl. 373. ZPP preinačena prvostupanjska presuda na način da je zahtjev u tom dijelu odbijen.

18. Što se tiče zahtjeva za isplatu po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u iznosu od 2.161,10 eur, s obzirom da za tuženika nije bila sporna visina tužbenog zahtjeva, pravilno je prvostupanjski sud dosudio zatraženi iznos, sukladno odredbi čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, dalje ZOO), zajedno sa zateznim kamatama na pojedine iznose od plaćanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate na temelju odredbe čl. 1115. ZOO, jer je tuženik nepošteni stjecatelj.

19. U skladu s objedinjenim pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022. o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u kreditima s valutnom klauzulom u CHF, ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom predmetu, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača odnosno u konkretnom slučaju počinje teći od 14. lipnja 2018. s obzirom da je individualnu tužbu podnio za isplatu po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF. Kako je tužitelj tužbu podnio 17. veljače 2023., ista je podnesena prije isteka petogodišnjeg zastarnog roka, tako da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo otklonivši kao neosnovan prigovor zastare.

20. Odlučujući o trošku na temelju čl. 166. st. 2 ZPP ocjena je ovog suda da zbog dijela zahtjeva s kojim tužitelj nije uspio u postupku nisu nastali posebni troškovi te mu na temelju čl. 154. st. 5. ZPP tuženik treba naknaditi parnični trošak u cijelosti, stoga odluka o trošku pod toč. V. izreke prvostupanjske presude ostaje neizmijenjena. Tuženik je sa žalbom uspio samo u manjem dijelu zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi, a u žalbi nije određeno naveo iznos troška koji potražuje, što je bio dužan prema odredbi čl. 164. st. 3. ZPP, tako da je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.

U Zagrebu, 21. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević