Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4037/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Vlatke Fresl Tomašević, predsjednice vijeća, Ilijane Petyo, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tomislava Aralice, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Ivanu Dundoviću, odvjetniku u Požegi, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535, Magazinska cesta 69, 10000 Zagreb, zastupanog po punomoćniku Goranu Gložiniću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Požegi, poslovni broj P-95/2023-7 od 3. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 21. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Požegi, poslovni broj P-95/2023-7 od 3. lipnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom je suđeno:

"I Utvrđuje se da je ništetna odredba točke 7., Ugovora o kreditu, broj: [broj kredita], koji je tužitelj ĆĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sklopio sa tuženikom Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, dana 27.12.2006. godine, a koji je potvrđen od Javnog bilježnika Ruže Medunić, pod brojem: OU-842/2006, dana 29.12.2006. godine, u dijelu ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica i redovna kamata švicarski franak (CHF).

II Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, da tužitelju ĆĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zbog primjene naprijed navedenih ništetnih i nepoštenih ugovornih odredbi kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica i ugovorna kamata švicarski franak, isplati razliku između iznosa otplaćenih anuiteta u CHF preračunatih u kune po srednjem tečaju za CHF za kune tuženika na dane dospijeća plaćanja anuiteta u odnosu na početno utvrđeni anuitet u CHF preračunat u kune po srednjem tečaju tuženika za CHF za kune na dan isplate kredita, uz isključenje utjecaja razlike više plaćene redovne kamate, u iznosu od 3.809,43 €/28.702,13 kn, sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 01.04.2009. godine pa do 31.07.2015. godine po stopi u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022. godine po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri (3) postotna poena, a od 01.01.2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom na iznos od:

- 0,85 eura / 6,39 kn počevši od 01.04. 2009. godine pa do isplate,

- 13,50 eura / 101,68 kn počevši od 01.05. 2009. godine pa do isplate,

- 10,20 eura / 76,83 kn počevši od 01.06. 2009. godine pa do isplate,

- 7,77 eura / 58,55 kn počevši od 01.07. 2009. godine pa do isplate,

- 8,41 eura / 63,40 kn počevši od 01.08. 2009. godine pa do isplate,

- 9,70 eura / 73,05 kn počevši od 01.09. 2009. godine pa do isplate,

- 9,58 eura / 72,21 kn počevši od 01.10. 2009. godine pa do isplate,

- 8,29 eura / 62,46 kn počevši od 01.11. 2009. godine pa do isplate,

- 10,72 eura / 80,75 kn počevši od 01.12. 2009. godine pa do isplate,

- 12,66 eura / 95,42 kn počevši od 01.01. 2010. godine pa do isplate,

- 15,43 eura / 116,28 kn počevši od 01.02. 2010. godine pa do isplate,

- 14,80 eura / 111,49 kn počevši od 01.03. 2010. godine pa do isplate,

- 18,55 eura / 139,80 kn počevši od 01.04. 2010. godine pa do isplate,

- 17,84 eura / 134,43 kn počevši od 01.05. 2010. godine pa do isplate,

- 19,23 eura / 144,89 kn počevši od 01.06. 2010. godine pa do isplate,

- 31,26 eura / 235,50 kn počevši od 01.07. 2010. godine pa do isplate,

- 28,78 eura / 216,84 kn počevši od 01.08. 2010. godine pa do isplate,

- 36,34 eura / 273,82 kn počevši od 01.09. 2010. godine pa do isplate,

- 33,73 eura / 254,14 kn počevši od 01.10. 2010. godine pa do isplate,

- 29,53 eura / 222,47 kn počevši od 01.11. 2010. godine pa do isplate,

- 38,39 eura / 289,28 kn počevši od 01.12. 2010. godine pa do isplate,

- 49,67 eura / 374,27 kn počevši od 01.01. 2011. godine pa do isplate,

- 41,69 eura / 314,09 kn počevši od 01.02. 2011. godine pa do isplate,

- 44,49 eura / 335,20 kn počevši od 01.03. 2011. godine pa do isplate,

- 40,93 eura / 308,35 kn počevši od 01.04. 2011. godine pa do isplate,

- 41,57 eura / 313,18 kn počevši od 01.05. 2011. godine pa do isplate,

- 56,69 eura / 427,11 kn počevši od 01.06. 2011. godine pa do isplate,

- 58,16 eura / 438,21 kn počevši od 01.07. 2011. godine pa do isplate,

- 70,80 eura / 533,41 kn počevši od 01.08. 2011. godine pa do isplate,

- 64,31 eura / 484,51 kn počevši od 01.09. 2011. godine pa do isplate,

- 57,20 eura / 430,98 kn počevši od 01.10. 2011. godine pa do isplate,

- 56,44 eura / 425,23 kn počevši od 01.11. 2011. godine pa do isplate,

- 55,89 eura / 421,11 kn počevši od 01.12. 2011. godine pa do isplate,

- 59,28 eura / 446,63 kn počevši od 01.01. 2012. godine pa do isplate,

- 62,23 eura / 468,90 kn počevši od 01.02. 2012. godine pa do isplate,

- 62,63 eura / 471,88 kn počevši od 01.03. 2012. godine pa do isplate,

- 60,59 eura / 456,49 kn počevši od 01.04. 2012. godine pa do isplate,

- 61,97 eura / 466,89 kn počevši od 01.05. 2012. godine pa do isplate,

- 62,91 eura / 473,99 kn počevši od 01.06. 2012. godine pa do isplate,

- 61,32 eura / 462,03 kn počevši od 01.07. 2012. godine pa do isplate,

- 61,74 eura / 465,18 kn počevši od 01.08. 2012. godine pa do isplate,

- 60,55 eura / 456,20 kn počevši od 01.09. 2012. godine pa do isplate,

- 57,98 eura / 436,82 kn počevši od 01.10. 2012. godine pa do isplate,

- 60,72 eura / 457,48 kn počevši od 01.11. 2012. godine pa do isplate,

- 62,03 eura / 467,40 kn počevši od 01.12. 2012. godine pa do isplate,

- 61,11 eura / 460,45 kn počevši od 01.01. 2013. godine pa do isplate,

- 55,94 eura / 421,45 kn počevši od 01.02. 2013. godine pa do isplate,

- 60,33 eura / 454,58 kn počevši od 01.03. 2013. godine pa do isplate,

- 60,72 eura / 457,48 kn počevši od 01.04. 2013. godine pa do isplate,

- 58,99 eura / 444,49 kn počevši od 01.05. 2013. godine pa do isplate,

- 53,63 eura / 404,11 kn počevši od 01.06. 2013. godine pa do isplate,

- 53,50 eura / 403,09 kn počevši od 01.07. 2013. godine pa do isplate,

- 54,81 eura / 413,00 kn počevši od 01.08. 2013. godine pa do isplate,

- 56,93 eura / 428,91 kn počevši od 01.09. 2013. godine pa do isplate,

- 59,85 eura / 450,92 kn počevši od 01.10. 2013. godine pa do isplate,

- 58,34 eura / 439,56 kn počevši od 01.11. 2013. godine pa do isplate,

- 59,41 eura / 447,61 kn počevši od 01.12. 2013. godine pa do isplate,

- 60,62 eura / 456,74 kn počevši od 01.01. 2014. godine pa do isplate,

- 1.307,90 eura / 9.854,52 kn počevši od 01.02. 2014. godine pa do isplate, te da tužitelju naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 842,62 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, a sve to u roku od 15 dana."

2. Protiv presude se žali tuženik iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23- dalje: ZPP). Predlaže preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, te naložiti tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka kao i trošak žalbe, sve sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, podredno, ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Ovaj sud je ispitujući pobijanu presudu prvostupanjskog suda kao i postupak koji je prethodio donošenju iste, utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP. Također, pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i drugim provedenim dokazima. Stoga nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP koji u žalbi ističe tuženik.

6. Prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno čl. 8. ZPP valjano utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, time da u svojoj žalbi tuženik navodi neodlučne činjenice prema kojima bi činjenično stanje ostalo pogrešno ili nepotpuno utvrđeno, a svode se zapravo na njegovo viđenje predmetne pravne situacije.

7. U postupku nije bilo sporno da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor zaključili Ugovor o kreditu 27. prosinca 2006. temeljem kojega je tužitelju odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti 23.064,03 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, na 84 mjeseca, uz promjenjivu kamatnu stopu sukladno odluci o kamatnim stopama kreditora koja u trenutku sklapanja ugovora iznosi 5,20 % godišnje, koji kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, prema otplatnom planu.

8. Iz dostavljenog ugovora i saslušanjem tužitelja utvrđeno je da se radi po tuženiku unaprijed pripremljenom ugovoru o kreditu radi kupnje osobnog vozila za osobne potrebe tužitelja, dakle, da se radi o potrošačkom ugovoru.

9. U postupku radi zaštite kolektivnih interesa, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je u odnosu na valutnu klauzulu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018. utvrđeno je da je pored ostalih i ovdje tuženik kao banka, u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese potrošača u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule odnosno vezivanjem glavnice iz ugovora o kreditu za valutu švicarski franak (CHF) u pogledu čega je utvrđeno da su ugovorne odredbe bile lako uočljive i jasne, ali da nisu bile razumljive, jer su tužene banke, a među njima i ovdje tuženik, propustile dati sve potrebne informacije na temelju kojih bi prosječno informirani potrošač mogao razumjeti značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u CHF i sve rizike koji takve ugovorne odredbe nose te da su stvorile znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranka na štetu potrošača zbog čega su ocijenjene nepoštenim i ništetnim.

10. Sukladno čl. 502.c ZPP i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14, 110/15, 14/19, 19/22, dalje: ZZP/14) sud je u pojedinačnim sporovima potrošača vezan za utvrđenja iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesene u kolektivnom sporu radi zaštite interesa i prava potrošača, a kojom je između ostalih banaka i u odnosu na tuženika utvrđena ništetnost odredbi potrošačkih ugovora o kreditu sklopljenih u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF.

11. Sudovi su u naprijed navedenim presudama donesenim u postupku radi kolektivne zaštite potrošača, proveli test neravnoteže (analizom činidbe i protučinidbe), kao i test nesavjesnosti te su svoju ocjenu o nesavjesnosti banaka, između ostaloga i tuženika, utemeljili u bitnom na činjenicama da trgovac nije potrošaču dao dovoljno informacija u fazi pregovaranja i zaključivanja ugovora o kreditu, a koje su bile važne za donošenje informirane odluke, da potrošača nisu upoznali s rizicima koji za njega proizlaze iz ugovora o kreditu, da potrošača nisu informirali o uvjetima jednostrane promjene kamatne stope (prema odluci trgovca), da je bila riječ o ugovorima u kojima je obveza potrošača ovisila o promjenjivim elementima (valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa), da su sporne odredbe u standardni ugovor ušle na inicijativu trgovaca (banaka), da su banke u vrijeme sklapanja ugovora trebale voditi računa i o interesima druge strane i odrediti neku referentnu vrijednost, da je nepošteno koristiti se odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a kojima su banke bile ovlaštene jednostrano promijeniti obvezu potrošača, da su potrošači bili u ovisnom položaju, jer nisu imali drugu mogućnost doći do novčanih sredstava izvan kredita, da potrošači nisu mogli imati utjecaj (reklamacijom) na izmjenu jednostrane odluke banke u pogledu promjene kamatne stope, a koji test nesavjesnosti su sudovi proveli s obzirom na okolnosti prije sklapanja ugovora o kreditu, odnosno prilikom pregovaranja o uvjetima kredita.

12. Prvostupanjski sud je u svojoj odluci dao dostatne i odlučne razloge o primjeni utvrđenja iz spora za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, a tuženik na kojem je bio teret dokaza sukladno odredbi čl. 81. st. 4. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03, dalje ZZP/03) nije dokazao postojanje okolnosti koje bi isključile pretpostavke za primjenu direktnog učinka tih odluka u konkretnom slučaju.

13. Na temelju iskaza tužitelja, a tuženik nije pružio suprotne dokaze, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da se prilikom zaključenja Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo o odredbi kojom je ugovorena valutna klauzula u CHF i da ga tuženik nije informirao o posljedicama i rizičnosti tečaja o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF.

14. Valutna klauzula je zaštitna klauzula kojoj je svrha osigurati jednaku vrijednost ispunjenja činidbe i protučinidbe u slučaju inflacije, međutim ona nije određeni iznos novčanih sredstava koje je banka isplatila potrošaču, jer kao zaštitna klauzula koja se veže na novčani iznos koji je isplaćen, neodvojivo je povezana i direktno utječe na visinu mjesečnih anuiteta u kojima se kredit vraća, a kao takva sastavni je dio novčanog iznosa čija visina varira ovisno o tečaju CHF, čime se vrijednost potrošačeve ugovorne obveze izračunava temeljem ugovornog tečaja CHF naspram kune na dan plaćanja svakog pojedinačnog mjesečnog anuiteta, pa visina glavnog predmeta ugovora – novčanog iznosa koji je kreditor isplatio potrošaču, izravno ovisi o promjeni tečaja.

15. Prilikom sklapanja ugovora potrošaču moraju biti priopćeni svi elementi koji bi mogli imati utjecaj na opseg njegove obveze, a na temelju kojih on može ocijeniti osobito ukupnu cijenu svog zajma, te je tuženik tada trebao informirati tužitelja o tome da snosi rizik od pada valute u kojoj ostvaruje dohodak, a što može ugroziti mogućnost vraćanja zajma, s time da se pritom traži od pružatelja usluge da utvrdi moguće promjene tečaja i s tim povezane rizike zajma u stranoj valuti.

16. Pritom nije dovoljno da su odredbe samo gramatički razumljive nego i ekonomske posljedice te odredbe moraju biti jasne prosječnom potrošaču. Kad pročita tekst ugovora, nije dovoljno da potrošač samo razumije da, primjerice, tečaj valute može varirati gore ili dolje, nego da stvarni učinci moraju biti jasni prosječnom potrošaču. Dakle, potrošač mora biti svjestan mogućnosti dizanja ili padanja vrijednosti strane valute, a taj rizik promjene tečaja mora biti jasan i potrošač mora biti jasno upoznat s time da snosi financijski teret tog rizika i to bez ograničenja. Stoga banka, kao pružatelj usluge, mora iznijeti moguće promjene deviznog tečaja i rizike svojstvene uzimanju zajma u stranoj valuti, pa potrošač mora imati stvarnu mogućnost upoznati se sa svim odredbama ugovora, jer pravodobna informacija pružena prije sklapanja ugovora o ugovornim odredbama i posljedicama navedenog sklapanja za potrošača je od temeljne važnosti kako bi donio odluku o tome hoće li se ugovorno vezati uz pružatelja usluge ili prodavatelja robe pristupajući po odredbama koje je ovaj prethodno sastavio. Tužitelju su trebale biti pružene i razumljive i precizne informacije temeljem kojih može procijeniti ekonomske posljedice koje odredbe ugovorne obveze mogu imati na njegove financijske obveze, a iz iskaza tužitelja ne proizlazi da je tuženik tako postupio.

17. Takvim načinom ugovaranja, tuženik je maksimalno zaštitio svoje interese, a svoj rizik povećanja mjesečnih anuiteta uslijed tečajnih promjena prebacio je na tužitelja, grubo narušivši time ugovornu ravnotežu.

18. Osim toga, tuženiku je kao instituciji koja se bavi kreditiranjem, bila poznata ili mu je barem trebala biti poznata izuzetna riskantnost ugovora s valutnom klauzulom u CHF, ali je unatoč tome plasirao takve kredite potrošačima koji su u pregovorima bili u podređenom položaju, bez stvarne mogućnosti utjecaja na sadržaj ugovora, a još manje svjesni stvarnog rizika u koji se upuštaju uslijed propusta banke da ih valjano informira o svim potencijalnim scenarijima i rizicima koje primjena takvih odredaba može prouzročiti u odnosu na njihovu mogućnost financiranja mjesečnih anuiteta. Stoga postoji kod tuženika odgovornost koja se očituje u ništetnosti takvih ugovornih odredbi.

19. Okolnost da je ugovor ispunjen, da tužitelj nije prigovarao visini anuiteta i da tužitelj nije koristio pravo na raskid ugovora nije od značaja za osnovanost zahtjeva. Ispunjenjem ugovora nije nestao uzrok ništetnosti sporne odredbe jer je navedena odredba bila nepoštena i ništetna od dana sklapanja Ugovora o kreditu.

20. Posljedica ništetnosti sporne odredbe kojom je ugovorena valutna klauzula u CHF, u smislu odredbe čl. 323. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, dalje ZOO) jest da je jedna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvih ništetnih odredbi Ugovora o kreditu, pa je tako pravilno dosudio tužitelju zatraženi iznos od 3.809,43 eur, s obzirom da za tuženika nije bila sporna visina tužbenog zahtjeva.

21. Imajući u vidu da je u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača pravomoćnom utvrđeno da je tuženik koristio nepoštene i ništetne ugovorne odredbe o valuti obveze u CHF, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da je tuženik nepošten stjecatelj te ga obvezao na plaćanje zateznih kamata na pojedine iznose od plaćanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate. Tuženik je nesavjesni stjecatelj koji je kao trgovačko društvo koje se bavi financijskim poslovanjem postupao suprotno odredbama tada važećeg ZZP/03.

22. U skladu s objedinjenim pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022. o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u kreditima s valutnom klauzulom u CHF, ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom predmetu, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača. Individualnu je tužbu tužitelj u ovom predmetu podnio19. travnja 2023., a s obzirom da je riječ o zahtjevu za povrat iznosa plaćenih na temelju ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF u konkretnom slučaju je tužba podnesena prije isteka petogodišnjeg zastarnog roka za individualne zahtjeve koji je počeo teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača odnosno od 14. lipnja 2018., pa je tako prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo otklonivši kao neosnovan prigovor zastare.

23. Neosnovana je žalba i u pogledu odluke o trošku, koja se pobija jedino iz razloga što je tuženik smatrao presudu neosnovanom. Pravilno je prvostupanjski sud na temelju čl. 154. st. 1 ZPP dosudio trošak tužitelju koji je uspio u sporu u cijelosti.

24. Slijedom svega navedenog, na temelju čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno je kao u izreci ove presude.

25. S obzirom da tuženik nije uspio sa žalbom, a osim toga trošak nije određeno ni naveden, na temelju čl. 166. st. 1. ZPP u vezi čl. 154. st. 1. ZPP, odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.

U Zagrebu 21. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević