Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2977/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Joka Umićević kao predsjednice vijeća, Ines Kovačević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i mr.sc. Iris Gović Penić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivani Jurčević, odvjetnici iz Vinkovaca, protiv tuženika Porsche Leasing d.o.o. iz Zagreba, V. Škorpika 21, OIB: 90275854576, zastupanog po punomoćniku OD Stefanović, Krvavica, Bulić i Pletikosa d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, posl. broj P-719/2023-29 od 13. svibnja 2025., dana 21. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima, posl. broj P-719/2023-29 od 13. svibnja 2025. u dijelu pod točkom I izreke u odnosu na utvrđenje ništetnim odredbe sadržane u točki III Ugovora o kreditu u kojem su određeni troškovi zaključenja Ugovora u iznosu od 799,72 CHF kao i u dijelu pod točkom IV i V izreke.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio sljedeću presudu:

I. Utvrđuju se ništetnim i bez pravnog učinka odredbe Ugovora o kreditu broj [broj kredita] sklopljenog 27.07.2006. ovjerenog po javnom bilježniku Zdenki Pavelić-Musa, Osijek, Županijska 13a, 29.07.2006. pod brojem Ov-14.418/06, između tužitelja JV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, i tuženika Porsche Leasing d.o.o. iz Zagreba, V. Škorpika 21, OIB: 90275854576, kao davatelja kredita, kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, i to:

- točka II. IZNOS KREDITA - kojom je određen iznos kredita od 23.648,81 CHF, i

- točka III. KAMATNA STOPA / VISINA I BROJ MJESEČNIH OBROKA KREDITA / TRAJANJE UGOVORA / TROŠKOVI - u dijelu u kojem je određen mjesečni obrok kredita u iznosu od 336,17 CHF, te u dijelu u kojem su određeni troškovi zaključenja Ugovora u iznosu od 799,72 CHF.

II. Utvrđuju se ništetnim i bez pravnog učinka odredbe Uvjeta ugovora o kreditu, a koji su sastavni dio Ugovora o kreditu broj [broj kredita] sklopljenog 27.07.2006. ovjerenog po javnom bilježniku Zdenki Pavelić-Musa, Osijek, Županijska 13a, 29.07.2006. pod brojem Ov-14.418/06, između tužitelja JV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, i tuženika Porsche Leasing d.o.o. iz Zagreba, V. Škorpika 21, OIB: 90275854576, kao davatelja kredita, i to:

- točka 4. POČETAK TIJEKA / TRAJANJE / IZMJENE I DOPUNE UGOVORA – pod 4.4. u dijelu ''…za takve prilagodbe ne traži se suglasnost korisnika kredita.'',

- točka 5. PLAĆANJE - pod 5.1. u dijelu ''…plaćanjem u kunama prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, za CHF važećem na dan plaćanja''.

III. Nalaže se tuženiku Porsche Leasing d.o.o. iz Zagreba, V. Škorpika 21, OIB: 90275854576, isplatiti tužitelju ZV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], razliku anuiteta nastalih uslijed povećanja tečaja CHF tijekom trajanja otplate kredita u iznosu od 2.713,90 eura (slovima: dvije tisuće sedamsto trinaest eura i devedeset centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom i to:

- na iznos od 2,26 eura od 16.09.2006. do isplate,

- na iznos od 1,97 eura od 16.10.2006. do isplate,

- na iznos od 0,69 eura od 16.03.2008. do isplate,

- na iznos od 6,83 eura od 16.11.2008. do isplate,

- na iznos od 18,09 eura od 16.01.2009. do isplate,

- na iznos od 18,18 eura od 16.02.2009. do isplate,

- na iznos od 12,11 eura od 16.03.2009. do isplate,

- na iznos od 13,70 eura od 16.04.2009. do isplate,

- na iznos od 14,08 eura od 16.05.2009. do isplate,

- na iznos od 9,19 eura od 16.06.2009. do isplate,

- na iznos od 10,53 eura od 16.07.2009. do isplate,

- na iznos od 8,96 eura od 16.08.2009. do isplate,

- na iznos od 10,66 eura od 16.09.2009. do isplate,

- na iznos od 8,49 eura od 16.10.2009. do isplate,

- na iznos od 11,14 eura od 16.11.2009. do isplate,

- na iznos od 10,20 eura od 16.12.2009. do isplate,

- na iznos od 15,51 eura od 16.01.2010. do isplate,

- na iznos od 16,84 eura od 16.02.2010. do isplate,

- na iznos od 18,23 eura od 16.03.2010. do isplate,

- na iznos od 21,12 eura od 16.04.2010. do isplate,

- na iznos od 25,75 eura od 16.05.2010. do isplate,

- na iznos od 26,16 eura od 16.06.2010. do isplate,

- na iznos od 35,64 eura od 16.07.2010. do isplate,

- na iznos od 34,90 eura od 16.08.2010. do isplate,

- na iznos od 45,49 eura od 16.09.2010. do isplate,

- na iznos od 39,50 eura od 16.10.2010. do isplate,

- na iznos od 41,43 eura od 16.11.2010. do isplate,

- na iznos od 52,87 eura od 16.12.2010. do isplate,

- na iznos od 52,05 eura od 16.01.2011. do isplate,

- na iznos od 47,60 eura od 16.02.2011. do isplate,

- na iznos od 53,67 eura od 16.03.2011. do isplate,

- na iznos od 50,24 eura od 16.04.2011. do isplate,

- na iznos od 56,60 eura od 16.05.2011. do isplate,

- na iznos od 67,08 eura od 16.06.2011. do isplate,

- na iznos od 83,10 eura od 16.07.2011. do isplate,

- na iznos od 102,47 eura od 16.08.2011.do isplate,

- na iznos od 73,84 eura od 16.09.2011. do isplate,

- na iznos od 66,39 eura od 16.10.2011. do isplate,

- na iznos od 66,09 eura od 16.11.2011. do isplate,

- na iznos od 72,27 eura od 16.12.2011. do isplate,

- na iznos od 75,81 eura od 16.01.2012. do isplate,

- na iznos od 77,53 eura od 16.02.2012. do isplate,

- na iznos od 74,25 eura od 16.03.2012. do isplate,

- na iznos od 74,72 eura od 16.04.2012. do isplate,

- na iznos od 77,10 eura od 16.05.2012. do isplate,

- na iznos od 77,60 eura od 16.06.2012. do isplate,

- na iznos od 75,25 eura od 16.07.2012. do isplate,

- na iznos od 74,27 eura od 16.08.2012. do isplate,

- na iznos od 68,59 eura od 16.09.2012. do isplate,

- na iznos od 74,30 eura od 16.10.2012. do isplate,

- na iznos od 76,23 eura od 16.11.2012. do isplate,

- na iznos od 74,80 eura od 16.12.2012. do isplate,

- na iznos od 69,40 eura od 16.01.2013. do isplate,

- na iznos od 71,57 eura od 16.02.2013. do isplate,

- na iznos od 71,87 eura od 16.03.2013. do isplate,

- na iznos od 75,75 eura od 16.04.2013. do isplate,

- na iznos od 66,98 eura od 16.05.2013. do isplate,

- na iznos od 67,61 eura od 16.06.2013. do isplate,

- na iznos od 68,35 eura od 16.07.2013. do isplate,

i to za razdoblje od 16. rujna 2006. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koju propisuje čl. 1. st. 1. t. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (NN 155/23) za ostale odnose, sve to u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku Porsche Leasing d.o.o. iz Zagreba, V. Škorpika 21, OIB: 90275854576, isplatiti tužitelju ZV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], po osnovi troškova zaključenja ugovora o kreditu iznos od 510,61 eura (slovima: petsto deset eura i šezdeset jedan cent) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 29. srpnja 2006. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koju propisuje čl. 1. st. 1. t. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (NN 155/23) za ostale odnose, sve to u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku Porsche Leasing d.o.o. iz Zagreba, V. Škorpika 21, OIB: 90275854576, naknaditi tužitelju ZV, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], troškove parničnog postupka u iznosu od 1.826,55 eura (slovima: tisuću osamsto dvadeset šest eura i pedeset pet centi) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude tj. 13. svibnja 2025. pa sve do isplate po stopi koju propisuje čl. 1. st. 1. t. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (NN 155/23) za ostale odnose, sve to u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude žali se tuženik u dijelu pod točkom I izreke u odnosu na utvrđenje ništetnim odredbe sadržane u točki III Ugovora o kreditu u kojem su određeni troškovi zaključenja Ugovora u iznosu od 799,72 CHF kao i u dijelu pod točkom IV i V izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja predlažući da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu u skladu sa žalbenim navodima tuženika uz naknadu troškova parničnog postupka tuženiku podredno istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba tuženika je neosnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud smatra da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a te nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju se neosnovano poziva tuženik jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati jer ista sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u samom postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

5. Prvostupanjski sud je na temelju provedenog dokaznog postupka utvrdio sve okolnosti koje su relevantne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene u skladu sa odredbom čl. 8. ZPP-a pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom preplaćenih iznosa kao posljedice ništetnih odredbi Ugovora o kreditu broj 20568 sklopljenog 27. srpnja 2006. u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula u CHF kao i promjenjiva kamatna stopa kao i u dijelu u kojem su određeni troškovi zaključenja Ugovora o kreditu u iznosu od 799,72 CHF.

7. Među strankama nije sporno da je ovdje tužitelj kao korisnik kredita i tuženik zaključili Ugovor o kreditu, a temeljem kojega je tužitelju odobren kredit u iznosu od 28.238,28 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja, a da je čl. 2. određeno da se korisnik kredita obvezuje kredit otplaćivati u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, da je čl. 3. ugovorena redovna kamata, te da su određeni troškovi zaključenja Ugovora o kreditu.

8. Međutim ovdje je tijekom prvostupanjskog postupka bilo sporno pitanje ništetnosti odredbi ugovora o kreditu u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu kao i u dijelu koji se odnosi na troškove zaključenja Ugovora o kreditu i posljedično je sporna isplata preplaćenih iznosa u odnosu na valutnu klauzulu kao i u odnosu na troškove zaključenja Ugovora o kreditu te je sporno pitanje zastare.

9. Tijekom žalbenog postupka tuženik osporava djelomično prvostupanjsku presudu i to u dijelu koji se odnosi na utvrđenje ništetnosti dijela odredbe čl. III ugovora u kojem su određeni troškovi zaključenja ugovora o kreditu kao i posljedično isplatu predmetnog iznosa na ime troškova zaključenja ugovora o kreditu u dosuđenom iznosu od 510,61 EUR.

10. Tuženik u žalbenim navodima u bitnome ističe da je ovdje tužitelj kao korisnik kredita bio u cijelosti upoznat i informiran prije zaključenja ugovora o kreditu sa predviđenim troškovima zaključenja ugovora o kreditu te je postojala, pogrešno stavu prvostupanjskog suda, mogućnost pregovora u vezi troškova obrade kredita te da tužitelj snosi sam navedene troškove koji bi bili puno veći od iznosa kojeg je platio u visini od 510,61 EUR.

11. Nadalje tuženik u žalbenim navodima ističe da je trošak zaključenja ugovora od strane vještaka preračunat iz kunskog iznosa primjenom prodajnog tečaja za EUR (1,00 EUR=7,30 HRK) važećeg na datum plaćanja predmetnog troška (iako ugovorom nije bila uglavljena EUR valuta) umjesto da je vještak primijenio fiksni tečaj konverzije sukladno Zakonu o uvođenju EUR a što je tuženik dva puta isticao tijekom postupka a što sud nije uzeo u obzir.

12. Nadalje tuženik prigovara da je sud tužitelju priznao status potrošača a da pri tome u obrazloženju pobijane presude ne navodi kako je došao do tog zaključka u smislu odredbe čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača a s obzirom da se taj status potrošača ne presumira.

13. Prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće činjenice:

-da iz iskaza tužitelja proizlazi da je zaključio ovdje sa tuženikom dana 27. srpnja 2006. Ugovor o kreditu radi kupnje automobila kojeg je koristio za osobne svrhe a u to vrijeme nije imao otvorenu tvrtku ili obrt već je bio djelatnik MORH-a, kredit nije koristio kao poreznu olakšicu, te je isti isplatio u cijelosti, da se odlučio za kredit u CHF jer je kamata bila najpovoljnija te u trenutku zaključenja ugovora nije mogao pregovarati oko pojedinih odredbi već je ugovor bio unaprijed pripremljen koji je samo trebao potpisati i odnijeti na ovjeru kod javnog bilježnika, ugovor je pročitao, nije mu bilo potpuno razumljivo u pogledu valutne klauzule i promjenjive kamatne stope te u početku je rata bila identična a kasnije je porasla za 600,00 kn, te je morao kredit otplatiti, nije mu ništa pojašnjeno koji troškovi se plaćaju kod potpisivanja ugovora o kreditu,

-da je vještak Tomislav Borković dipl. oec. Iz [adresa] u svom nalazu i mišljenju kao i dopunskom očitovanju na primjedbe tuženika, a kojeg sud prihvaća kao stručnog i obrazloženog, utvrdio da je naknada koju je tužitelj platio na ime troška za obradu kredita na dan plaćanja troška 29. srpnja 2007. tužitelj stvarno platio iznos od 510,61 EUR a što odgovara protuvrijednosti iznosa od 3.728,48 kn jer je primijenio prodajni tečaj za 1 EUR-7,30 kn, te je vještak u cijelosti ostao kod svog pisanog nalaza u pogledu visine naknade za obradu kredita.

14. Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud je na temelju naprijed navedenih utvrđenja pravilno zaključio da je ovdje tužitelj potrošač kao fizička osoba pa se na njega primjenjuje Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03 - dalje ZZP) a koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora.

15. Naime prema odredbi čl. 3. ZZP/03 potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

16. Prema tome kako iz ugovora o kreditu proizlazi da je ovdje tužitelj kao fizička osoba kupio osobni automobila, a iz iskaza tužitelja proizlazi da je isti kupio automobil u osobne svrhe, to je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da se radi o potrošačkom ugovoru.

17. Točno jest da je teret dokazivanja na tužitelju da se radi o potrošačkom ugovoru temeljem kojeg korisnik kredita ima svojstvo potrošača a što je tužitelj u ovom postupku i dokazao, a tuženik ukoliko tvrdi suprotno treba to i dokazati u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a a što tuženik u ovom postupku nije dokazao.

18. Suprotno žalbenim navodima tuženika pravilan je pravni zaključak prvostupanjskog suda, a s obzirom da se radi o potrošačkom ugovoru, da su ovdje u primjeni odredbe čl. 81. st. 1. i čl. 87. st. 1. ZZP/03.

19. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema st. 2. navedenog članka smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Nadalje prema st. 4. istog članka ako trgovac tvrdi da se u pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, uzimat će se u obzir narav robe i usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora, te ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje predstavlja glavni ugovor, sve sukladno odredbi čl. 83. ZZP/03.

20. Odredbom čl. 87. st. 1. i 2. ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništavna time da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako on može opstati bez ništavne odredbe.

21. Prema tome sukladno odredbi čl. 81. ZZP-a na tuženiku je bio teret dokazivanja da je s tužiteljem pojedinačno pregovarao o naknadi za obradu kredita i visini te naknade dok tuženik ne samo da nije navedeno dokazao već iz predmetne odredbe Ugovora o kreditu proizlazi da se radi o standardnoj stipulaciji ugovora koja sadrži odredbu prema kojoj se tužitelj obvezuje prilikom isplate kredita platiti ovdje tuženiku, kao financijskog organizaciji koja se bavi kreditiranjem, troškove zaključenja ugovora odnosnu naknadu za obradu kredita u iznosu koje određuje tuženik a što jasno proizlazi i iz iskaza tužitelja da se radilo o unaprijed sastavljenom i pripremljenom obrascu ugovora te da mu nije ništa pojašnjeno o kakvoj se naknadi radi pa je stoga takva odredba po svojoj pravnoj prirodi nepoštena u smislu odredbe čl. 81 ZZP/03 odnosno ništetna u smislu odredbe čl. 87. ZZP/ 03 jer je prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača a kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud stoga su žalbeni navodi tuženika u tom pravcu neosnovani.

22. Ovdje valja naglasiti da Direktivom 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. određeno je da zaštita potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi ukazuje na podređen položaj potrošača jer nemaju mogućnost pregovaranja o općim uvjetima poslovanja banke, a prema presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu broj C26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.

23. Prema tome žalbeni prigovori tuženika da je ovdje tužitelj bio dobro upoznat sa predmetnom spornom odredbom i da je postojala mogućnost pregovaranja o toj odredbi su paušalni i ničim dokazani u ovom postupku.

24. Suprotno navodima žalbe, pravilno je sud prvog stupnja ocijenio neosnovanim prigovor zastare. Naime, pravilno se sud poziva na pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odnosu na početak tijeka zastare koji je na sjednici od 30. siječnja 2020. donio zaključak Broj: Su-IV-47/2020 kojim je određeno da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje: ZOO) kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

25. Također u pogledu pitanja tijeka zakonske zatezne kamate sud prvog stupnja se pravilno poziva na odredbu članka 1115. ZOO-a. Naime, kako je pravilno utvrđeno da je tuženik povrijedio interese i prava tužitelja, potrošača, jer je u potrošačkom ugovoru o kreditu koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena naknada za obradu o kojoj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo, a uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja potrošača, te je stoga ta ugovorna odredba nepoštena, a time i ništetna, što rezultira time da je tuženik, nepošten stjecatelj, zbog čega sukladno odredbi članka 1115. ZOO tužitelj ima pravo zahtijevati zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana plaćanja te naknade a to je od 29. srpnja 2006. kada je ta naknada naplaćena .

26. Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud je pravilno zaključio temeljeći svoj zaključak na izračunu vještaka financijske struke da se radi o stvarnom iznosu od 510,61 EUR a koji iznos je tužitelj platio na dan 29. srpanj 2009. jer se radi o stvarno plaćenom trošku za naknadu obrade kredita pa stoga ima pravo na isplatu tog iznosa s naslova stečenog bez osnove.

27. Slijedom svega navedenog, žalbu tuženika valjalo je odbiti kao neosnovanu temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu a kako je to odlučeno u izreci ove drugostupanjske odluke.

28. S obzirom da tuženik nije uspio u ovom žalbenom postupku isti je odbijen s potraživanjem troška ovog žalbenog postupka (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

U Zagrebu 21. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Joka Umićević