Povrv-377/2024-10

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Jasenki Rundek, na prijedlog višeg sudskog savjetnika Bojana Petraša, u pravnoj stvari tužitelja PRO MARETA d.o.o., Samobor, Gustava Krkleca 5, OIB: 48981411693, protiv tuženika AUTO CENTAR VASILJ d.o.o., Samobor, Zagrebačka ulica 47, OIB: 05345206421, kojega zastupa punomoćnik Marko Samaržija, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate iznosa od 2.903,30 EUR, nakon javne glavne rasprave održane i zaključene 15. rujna 2025., u prisutnosti zakonskog zastupnika tužitelja VC i zamjenice punomoćnika tuženika VCĆ, **.**.2025.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Bore Bubnjića iz Samobora, Ulica Ferka Ivanščaka 3, poslovni broj Ovrv- 16329/2022 od 18. prosinca 2023., kojim je tuženiku naloženo u roku od 15 dana namiriti tužitelju tražbinu u iznosu od 2.903,30 EUR (slovima: dvije tisuće devetsto tri eura trideset centi), zajedno s odmjerenim troškovima ovršnog postupka u iznosu od 25,00 EUR (slovima: dvadeset pet eura), na račun tužitelja, IBAN [broj bankovnog računa], model HR99.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova u iznosu od 1.175,48 EUR (slovima: tisuću sto sedamdeset pet eura četrdeset osam centi) sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

Obrazloženje

1. Predmetni postupak vodi se povodom prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika Bore Bubnjića iz Samobora, poslovni broj Ovrv-16329/2022 od 18. prosinca 2023., nakon kojega je predmetno rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha te su ukinute sve provedene radnje, a određeno je da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

2. Tuženik je u prigovoru osporio osnovu i visinu predmetnog potraživanja istaknuvši da iz priloženih računa proizlazi da se predmetno potraživanje odnosi na knjigovodstvene usluge koje tuženik nije naručio, tužitelj mu ih nije pružio, tuženik nije za njih zaprimio račune, te da ne postoji bilo kakva druga osnova na temelju koje bi tuženik bio dužan tužitelju. Nadalje, tužitelj da nije dokazao ni visinu potraživanja, a izvod iz poslovnih knjiga tužitelja, kao njegov jednostrani dokument, da ne dokazuje ni osnovu, ni visinu tražbine. Naveo je da nikada nije zaprimo račune navedene u prijedlogu za ovrhu, da nije koristio pravo na odbitak pretporeza po utuženim računima, te je predložio odbiti zahtjev tužitelja uz naknadu troškova postupka tuženiku. Na pripremnom ročištu tuženik je istaknuo i prigovor zastare.

3. Tijekom provedbe dokaza sud je pročitao utužene račune tužitelja broj 179/3/191, 185/3/191, 190/3/191, 205/3/191, 213/3/191, 8/3/201, 9/3/201 i 22/3/201 (list 35.-42. spisa), Ugovor o pružanju knjigovodstvenih usluga broj 54/2014 od 28. veljače 2014. (list 71.-74. spisa), punomoć tuženika za poduzimanje radnji pred Poreznom upravom (list 75. spisa), ispis popisa temeljnica (list 76.-101. spisa), JOPPD obrasce vezano za isplate plaća radnicima (list 102.-125. spisa), PDV obrasce vezane za prijave PDV-a za tuženika u spornom razdoblju (list 126.-143. spisa), punomoć tužitelja za prijenos baze podataka drugom pretplatniku (list 154. spisa), obrasci URA tuženika (list 159.-203. spisa), e-mail korespondenciju stranaka (list 204.-214. spisa), te ispis konto kartice tužitelja (list 215.-218. spisa).

4. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

5. Predmet spora su osam računa tužitelja za knjigovodstvene poslove pružene tuženiku na temelju Ugovora o pružanju knjigovodstvenih usluga broj 54/2014 od 28. veljače 2014. (u daljnjem tekstu: Ugovor), u razdoblju od listopada 2019. do ožujka 2020., u ukupnom iznosu od 2.903,30 EUR.

6. Među strankama nije sporno da su bile u ugovornom odnosu, ali je sporno ima li se Ugovor smatrati raskinutim prema odredbi članka 12. Ugovora jer tužitelj potražuje naknadu za pet uzastopnih mjeseci, a tuženik mu kao naručitelj nije platio naknadu dva uzastopna mjeseca. Nije sporno da Ugovor nije obnovljen tj. da ni tužitelj ni tuženik nisu tražili obnovu Ugovora. Nadalje, sporna je visina tužiteljeve tražbine, kao i pitanje zastare.

7. Pri ocjeni osnovanosti prigovora zastare sud je utvrdio da je prijedlog za ovrhu prvi puta podnesen 8. svibnja 2022. (list 8. spisa), a javni bilježnik Boro Bubnjić iz Samobora je kao povjerenik suda, rješenjem poslovni broj Ovrv-16329/2022 od 3. studenoga 2023. pozvao ovrhovoditelja da radi ispravka i/ili dopune prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, u roku od osam dana ispravi i/ili dopuni prijedlog na način da ispravi elektronički potpis punomoćnika ovrhovoditelja budući da isti nije validan, zatim da navede zastupnika ovrhovoditelja i ovršenika zajedno s njegovim OIB [osobni identifikacijski broj]om i adresom, te da navede troškove javnog bilježnika za predujam i ostatak naknade. Ispravljeni prijedlog za ovrhu tužitelj je podnio 21. studenoga 2023. (list 33. spisa).

8. Odredbom članka 109. stavka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP), određeno je da ako podnesak vezan za rok bude ispravljen odnosno dopunjen i predan sudu u roku određenom za dopunu ili ispravak, smatrat će se da je podnesen sudu onog dana kad je prvi put bio podnesen. U ovršnom postupku i postupku osiguranja na odgovarajući se način primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku, ako Ovršnim ili drugim zakonom nije drukčije određeno (članak 21. stavak 1. Ovršnog zakona).

9. U konkretnom slučaju primjenjuje rok zastare iz odredbe čl. 228. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine‟ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; u daljnjem tekstu: ZOO) prema kojem međusobne tražbine iz trgovačkih ugovora o prometu robe i usluga, odnosno ugovora koje sklope trgovac i osoba javnog prava o prometu robe i usluga te tražbine naknade za izdatke učinjene u vezi s tim ugovorima zastarijevaju za tri godine. Kako je tužitelj javnom bilježniku dostavio ispravljeni prijedlog za ovrhu, to se smatra da je prijedlog podnio 8. svibnja 2022., pa kako je najstariji račun tužitelja, broj 179/3/191 dospio 10. studenoga 2019., sud je zaključio kako zastara nije nastupila.

10. Odredbom članka 12. Ugovora stranke su odredile da se Ugovor ima smatrati raskinutim u slučaju da naručitelj ne plati izvršitelju naknadu iz članka 10. tog Ugovora za dva uzastopna mjeseca. Tužitelj ne spori činjenicu da je Ugovor raskinut, ali ističe da je tuženik nakon raskida Ugovora primio knjigovodstvenu uslugu i rad tužitelja, slijedom čega je stekao korist bez osnove, s obzirom na to da se nije protivio, niti stavljao nikakve prigovore na obavljenu uslugu.

11. Učinci raskida ugovora uređeni su odredbom članka 368. ZOO-a, prema kojoj su ugovorne strane raskidom ugovora oslobođene svojih obveza, osim obveze za naknadu štete. Kada se radi o raskidu trajnih ugovora ili ugovora kod kojih je ugovorena sukcesivna činidba, kod takvih ugovora u pravilu ne dolazi do prava na restituciju onog što je dano do trenutka raskida ugovora, već se takvi ugovori raskidaju s djelovanjem pro futuro, bez obveze vraćanja onog što je primljeno prije takvog raskida. Kada se radi o izvršenim radnjama ili uslugama kao predmetu raskinutog ugovora, ne može se, po logici stvari, raditi o naturalnoj restituciji izvršenih radnji ili usluga, no stjecatelj u čiju je korist bila izvršena pojedina radnja ili usluga na temelju raskinutog ugovora, dužan je drugoj ugovornoj strani naknaditi vrijednost stečene koristi na temelju izvršene radnje, pri čemu se vrijednost stečene koristi utvrđuje prema povećanju imovine koju je ugovorna strana kao stjecatelj ostvarila radnjom druge ugovorne strane, vrijednosti tog dijela činidbe prema cijenama u vrijeme presuđenja, bez obzira na njezinu subjektivnu vrijednost za drugu ugovornu stranu.

12. Iz dostavljenih obrazaca URA tuženika za utuženo razdoblje (list 163., 177., 193. i 199. spisa) proizlazi da je tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza po računima koji su predmet ovog postupka, a odredbom članka 221.b stavka 1. ZPP-a je određeno da će se, ako tužitelj dokaže da je tuženik za tražbinu koju je tužitelj utužio na temelju vjerodostojne isprave koristio pravo na odbitak pretporeza, smatrat i da tražbina postoji, osim ako tuženik ne dokaže protivno.

13. Uvidom u JOPPD obrasce vezane za isplate plaća radnicima, PDV obrasce vezane za prijave PDV-a za tuženika u spornom razdoblju, punomoć tužitelja za prijenos baze podataka drugom pretplatniku i e-mail korespondenciju stranaka utvrđeno je da su stranke nastavile ispunjavati Ugovor i nakon njegovog predmnijevanog raskida. Također, iz ispisa konto kartice tužitelja je vidljivo da je tuženik nastavio prema Ugovoru plaćati knjigovodstvene usluge tužitelja svaki mjesec, uključujući listopad, studeni i prosinac 2019. (list 215.-218. spisa).

14. Radi dokazivanja osnovanosti svoje tražbine tužitelj je iznio činjenice i dostavio dokumentaciju kojom dokazuje svoje tvrdnje da je tuženiku pružao knjigovodstvene usluge koje je ovaj tražio, dok tuženik nije doveo u sumnju valjanost dostavljenih isprava i činjeničnih navoda tužitelja, odnosno da je tužitelju nakon raskida Ugovora naknadio vrijednost stečene koristi na temelju izvršenih radnji.

15. Budući da iz dokaza provedenih tijekom postupka ne proizlazi da tužiteljeva tražbina ne postoji, sud je primjenom odredbe članka 221.b stavka 1. ZPP-a utvrdio visinu tražbine prema ispostavljenim računima tužitelja, te tužbeni zahtjev ocijenio osnovanim i odlučio kao u točki I. izreke presude.

16. Odluka o troškovima ovršnog postupka temelji se na odredbi čl. 14. st. 4. OZ - a. Tužitelju pripada pravo na nastali trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 25,00 EUR, sukladno Tbr. 6. i 8. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“ broj 8/11).

17. Budući da je tuženik u cijelosti izgubio parnicu, dužan je tužitelju naknaditi troškove postupka (čl. 154. st. 1. ZPP-a). Kako tužitelj nije potraživao naknadu parničnih troškova, tuženikov zahtjev ocijenjen je neosnovanim, te je odlučeno kao u točki II. izreke.

U Zagrebu 21. listopada 2025.

SUDAC:

JASENKA RUNDEK

Nacrt odluke izradio viši sudski savjetnik:

BOJAN PETRAŠ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ako uredno obaviještena stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranku. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.