Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1653/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jadranke Travaš predsjednice vijeća, Ksenije Grgić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Gordane Držaić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BU, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Dragan Mijoč, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika DU, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ante Ćurković, odvjetnik u Splitu, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-1778/2019-39 od 18. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 21. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Djelomično se odbija žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-1778/2019-39 od 18. siječnja 2024., u pobijanom dijelu toč. I. izreke kojim je tužbeni zahtjev odbijen za iznos od 11.596,32 EUR.

r i j e š i o  j e

I. Djelomično se ukida ista prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu toč. I. izreke kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen za iznos od 14.187,73 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama, zatim u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za iznos od 1.473,56 EUR, te u odluci o troškovima postupka pod toč. II. izreke i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima postupka nastalim povodom pravnog lijeka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 14.187,73 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama, dok je u preostalom dijelu za iznos od 13.069,88 EUR tužbeni zahtjev odbijen kao neosnvoan (toč. I. izreke). Naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.044,86 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22. siječnja 2024. do isplate, dok je u preostalom dijelu za iznos od 2.255,14 EUR zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška odbijen kao neosnvoan (toč. II. izreke).

2. Protiv dosuđujućeg dijela prvostupanjske presude pod toč. I. i II. izreke žalbu je podnio tuženik iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije u cijelosti ili da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.

3. Tužitelj istu prvostupanjsku presudu žalbom pobija u odbijajućem dijelu toč. I. i II. izreke iz svih žalbenih razloga, uz prijedlog da se presuda preinači i tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti, kao i zahtjev za naknadu parničnog troška. Traži trošak sastava žalbe.

4. Žalba tuženika je osnovana, dok je žalba tužitelja djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja upravljen prema tuženiku za isplatu naknade za bespravno korištenje njegova stana u razdoblju od svibnja 2014. do travnja 2019. u ukupnom iznosu od 15.661,29 EUR, te zahtjev za naknadu plaćenih režijskih troškova stana za isto razdoblje u ukupnom iznosu od 11.596,44 EUR, sve sa pripadajućim zateznim kamatama.

6. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji mu je prethodio u dijelu toč. I. izreke kojim je odbijen dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na naknadu režijskih troškova nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, jer presuda u tom dijelu sadži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati.

7. Između stranaka nije bilo sporno da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ps-179/2015 od 8.3.2017. (koji postupak je započeo 2009.) tuženiku i njegovoj supruzi naloženo iseljenje iz stana površine 82,39 m2 koji se nalazi u obiteljskoj kući na čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na adresi [adresa], u vlasništvu tužitelja i predaja stana u posjed tužitelju. Također nije sporno da je presudom istog suda, poslovni broj P-1107/2019 od 18.3.2019., koja je djelomično potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž- 1075/2019-2 od 17.12.2020. naloženo tuženiku isplati tužitelju na ime naknade za bespravno korištenje tužiteljeva stana za razdoblje od studenog 2009. do travnja 2011. ukupni iznos od 38.152,50 kn, dok je presudom prvostupanjskog suda poslovni broj P-5408/18-19 od 17.7.2020. naloženo tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade za bespravno korištenje tužiteljeva stana za razdoblje od svibnja 2011. do svibnja 2014. ukupni iznos od 45.783,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama. Sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva.

8. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda u bitnome proizlazi:

- da je tuženik u utuženom razdoblju bez valjane pravne osnove sa svojom obitelji koristio stan u vlasništvu tužitelja;

- da je visina najamnine za stambeni prostor tužitelja površine 82,39 m2 prema podacima Porezne uprave, Ispostava Kaštela u utuženom razdoblju od 15.6.2014. do 15.4.2019. iznosila 2.000,00 kn mjesečno, što za 59 mjeseci iznosi 118.000,00 kn;

- da je visina mjesečne najamnine umanjena za porez na dohodak i doprinose sukladno Zakonu o porezu na dohodak („Narodne novine“, broj 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14), što iznosi mjesečno neto 1.811,84 kn/ 240,47 EUR, a za 59 mjeseci ukupno 14.187,73 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15-tog u mjesecu za prethodni mjesec;

- da tužitelj nije dokazao visinu naknade s osnova plaćenih režijskih troškova koji se odnose na stan u kojemu je tuženik živo sa suprugom i petero djece, jer se plaćeni troškovi režija za struju, vodu, odvoz komunalnog otpada i komunalnu naknade, a koje je tužitelj u utuženom razdoblju platio odnose na cijelu nekretninu, stambenu kuću i poslovni prostor.

9. Na temelju tih i tako utvrđenih činjenica, a polazeći od utvrđenja da je tuženik u utuženom razdoblju sa svojom obitelji bespravno koristio stan u vlasništvu tužitelja, prvostupanjski sud je pozivom na odredbu čl. 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvanim pravima (“Narodne novine”, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - dalje: ZV) djelominčno prihvatio tužbeni zahtjev i naložio tuženiku da tužitelju na ime naknade za bespravno korištenje njegove nekretnine za razdoblje od ukupno 59 mjeseci isplati ukupni iznos od 14.187,73 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, dok je preostali dio tužbenog zahtjeva odbio kao neosnovan.

10. Dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj potražuje naknadu koristi koju je tuženik ostvario na ime režijskih troškova koje je prouzročio u utuženom razdoblju bespravnim stavnovanjem u tužiteljevoj kući u iznosu od 11.596,32 EUR/87.372,44 kn, pravilno je i uz valjane razloge odbijen kao neosnovan. Naime, točno je da je iz izlista računa koje je tužitelj dostavio u spis razvidno da je u utuženom razdoblju vršio plaćanja za utrošak struje, vode, odvoz komunalnog otpada i komunalnu naknadu, no, pravilno zaključuje sud prvog stupnja da su se ti plaćeni računi odnosili na režijske troškove koji terete cijelu nekreninu tužitelja, tj. stambenu zgradu koja se sastoji od neetažiranih stambenih jedinica i poslovni prostor, a ne isključivo na stan koji je bespravno koristio tužitelj. Kako tužitelj nije dokazao koji su od tih troškova stvarno učinjeni u stanu koji je u utuženom razdoblju bespravno koristio tuženik sa svojom obitelji, a koji troškovi se odnose na druge strambene jedninice kuće i poslovni proctor, to je taj dio tužbenog zahtjeva pravilno odbijen kao neosnovan, dok se suprotna žalbena izlaganja tužitelja u tom pobijanom dijelu ukazuji neosnovanim, jer nemaju uporište u činjeničnoj građi koja se nalazi u spisu.

11. Međutim, odlučujući o dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na zahtjev tužitelja kao vlasnika nekretnine za isplatu naknade za bespravno korištenje stana od strane tuženika, ostvaren je žalbeni razlog bitne povrede odredba parničnog postupka iz čl. 345. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju u žalbi određeno ukazuje tuženik. Tuženik je naime u podnesku od 20.4.2023. nakon zaključenja prethodnog postupka istakao prigovor zastare u odnosu na dio potraživanja koji se odnosi na 2014., 2015. i 2016. godinu, no u presudi su izostali bilo kakvi razlozi u odnosu na taj materijalnopravni prigovor.

12. Naime, materijalnopravni prigovori, kao što je prigovor zastare, u smisli odredbe čl. 288.a st. 6. ZPP mogu se isticati i nakon zaključenja prethodnog postupka sve do zaključenja glavne rasprave, ali se radi njihova opravdanja, nakon zaključenja prethodnog postupka, više ne mogu iznositi nove činjenice niti se mogu predlagati novi dokazi, osim u slučaju iz članka 299. st. 2. ZPP.

13. Kako o istaknutom prigovoru zastare za dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu naknade za bespravno korištenje stana pobijana presuda nema nikakve razloge, to istu u tom pobijanom dijelu nije moguće ispitati.

14. I u odnosu na odbijajući dio zahtjeva u iznosu od 1.473,56 EUR za isplatu naknade za bespravno korištenje stana, koji žalbom pobija tužitelj presudu nije moguće ispitati, jer su razlozi presude nejasni.

15. Naime, tužitelj kao vlasnik nekretnine od tuženika, kao nesavjesnog posjednika traži naknadu zbog bespravnog korištenja njegove nekretnine i to u visini tržišne najamnine koju bi mogao ostvariti da je stan dao u najam. Prvostupanjski sud je utvrđene mjesečne iznose tržne najamnine umanjio za iznose poreza na dohodak i doprinosa, pozivom na Zakon o porezu na dohodak („Narodne novine“, broj 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19), ne navodeći jasno odredbe koje je primijenio. Pritom je izgubio iz vida tko se smatra obveznikom plaćanja poreza na dohodak u smislu toga Zakona, kao i činjenicu da je najmoprimac dužan platiti puni iznos najma neovisno o obvezi najmodavca da plati porez na dohodak.

16. Kako prednje navedeni nedostaci i nejasnoće onemogućuju da se ispita pravilnost i zakonitost dijela prvostupanjske presude u dijelu koji se odnosi na zahtjev za isplatu naknadne zbog bespravno korištenja stana tužitelja, valjalo je temeljem odredbe čl. 369. st. 1. ZPP ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanom dosuđujućem dijelu za iznos od 14.187,73 EUR i u odbijajućem dijelu zahtjeva za iznos od 1.473,56 EUR i predmet u tom dijelu vratiti na ponovno suđenje.

17. S tim u vezi ukinuta je i odluka o troškovima postupka sadržana u toč. II. izreke, jer ona zavisi od konačnog uspjeha stranaka u sporu.

18. Ujedno je, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tužitelja valjalo djelomično odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu toč. I. izreke kojim je odbijen kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu zatraženih režijskih troškova u ukupnom iznosu od 11.596,32 EUR/87.372,44 kn sa pripadajućim zateznim kamatama

19. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud otklonit će bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju mu je ukazano ovom odlukom, te će ispitati osnovanost istaknutog prigovora zastare, a ponovno će odlučiti i o pitanju osnovanosti umanjenja visine tržne najamnine za pripadajući porez na dohodak od imovine i prirez, te će ovisno o rezultatima do kojih dođe pravilnom primjenom materijalnog prava ponovno odlučiti o preostalom dijelu tužbenog zahtjeva, dajući za svoja utvrđenja jasne, valjane i potpune razloge.

20. Novom odlukom o glavnoj stvari prvostupanjski sud će odlučiti i o troškovima postupka nastalim povodom pravnog lijeka (čl. 166. st. 3. ZPP).

U Zagrebu, 21. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Travaš