Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-221/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
i
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Andrine Raspor Flis kao predsjednika vijeća, Ane Gradišek kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Željke Rožić Kaleb kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Mladenu Dragičeviću, odvjetniku u OD Dragičević i Partneri, d.o.o. Zagreb, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. OIB: 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, zastupan po punomoćniku Borisu Porobija, odvjetniku u OD Porobija&Porobija u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Poslovni broj P-6841/19-30 od 1. lipnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 21. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovan i potvrđuje s presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Poslovni broj P-6841/19-30 od 1. lipnja 2023.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Poslovni broj P-6841/19-30 od 1. lipnja 2023.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke, naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 20.309,03 Eur, sa pripadajućom zateznom kamatom na pojedine iznose, pobliže navedene u toč. I. izreke presude. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 6.188,04 Eur s osnova troškova postupka.
Rješenjem istog suda dopuštena je objektivna preinaka tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva.
2. Presudu i rješenje pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže, preinačiti presudu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, uz obvezu naknade troškova postupka, te žalbenog postupka. Podredno, predlaže ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Žalba je neosnovana.
4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF u ugovoru o potrošačkom kreditu koji je zaključen između stranka, te restitucijski zahtjev za povrat preplaćenih iznosa temeljem tih ništetnih odredbi.
5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio njezinu donošenju nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, pa tako niti ona iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju određeno u žalbi ukazuje žalitelj. Izreka presude je jasna i razumljiva i ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, a u presudi su navedeni razlozi o svim odlučnim činjenicama koji su jasni i ne proturječe izvedenim dokazima, te nije osnovan ovaj žalbeni razlog.
6. Nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sud prvog stupnja raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore, te je na osnovi izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP) pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava.
7.1. Na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud je u ponovljenom postupku utvrdio; da su stranke 17. kolovoza 2005. zaključile Ugovor o namjenskom kreditu broj [broj kredita] na iznos od 93.228,00 CHF, u kunskoj protuvrijednosti obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke; da su stranke ugovorile odredbom čl. 2. Ugovora o namjenskom kreditu promjenjivu kamatnu stopu u visini od 4,50% godišnje, koja je promjenjiva u skladu s Odlukom tuženika o kamatnim stopama; da je ugovoreno čl. 7. Ugovora o kreditu da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 585,28 CHF obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važeće za CHF na dan plaćanja; rok otplate kredita je 20 godina, a namjena kredita kupnja stana; da je tuženik sastavio predmetni ugovor o kreditu i da je riječ o tipskom ugovoru na čiji sadržaj tužiteljica nije imala nikakvog utjecaja; da je provedenim financijskim vještačenjem utvrđeno da razlika između početno ugovorene kamatne stope i kamatne stope tijekom otplate kredita iznosi 4.227,35 Eur, dok razlika između tečaja za valutu CHF primijenjenog na dan isplate kredita i tečaja za valutu CHF važećeg u vrijeme otplate kredita iznosi 16.081,68 EUR, ili sveukupno 20.309,03 EUR.
7.2. U ocjeni ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi prvostupanjski sud se je pozvao na učinke presude u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz odluke Trgovačkog suda u Zagrebu u predmetu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., potvrđene presudom Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., kojima je utvrđeno da u odnosu na tužene banke, među kojima i na tuženika, da je u vrijeme sklapanja spornog ugovora povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, sve na štetu potrošača.
7.3. U ocjeni ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF sud prvog stupnja pozvao se i na učinke presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., potvrđene presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., kojom su potvrđena utvrđenja iz spora kolektivne pravne zaštite da su banke, među kojima i tuženik u točno određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu, koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica – švicarski franak (CHF), jer prije njihova sklapanja banke nisu potrošača informirale u cijelosti o potrebnim parametrima bitnim za donošenje utemeljene odluke temeljene na potpunoj obavijesti tijekom pregovora i za vrijeme sklapanja ugovora, te da su te odredbe ugovora suprotne načelu savjesnosti i poštenja, jer uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezana ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača, a što je protivno odredbama čl. 81., 82. i 90. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. ("Narodne novine", broj: 96/03 – dalje: ZZP/03) i odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 79/07, 125/07, 75/09, 89/09 i 133/09 – dalje: ZZP) i to čl. 96. i 97. toga Zakona, kao i protivno odredbama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO).
8. Pozivom na navedena utvrđenja prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da su odredbe Ugovora o kreditu u dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu i ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica – švicarski franak CHF nepoštene, a time i ništetne u smislu odredbe čl. 81. i čl. 87. ZZP/03 jer se o njima nije pojedinačno pregovaralo i jer suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezana ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, te je prihvatio tužbeni zahtjev i temeljem odredbi čl. 323. st. 1., čl. 1111. i čl. 1115. ZOO obvezao tuženika na povrat razlike preplaćenih iznosa anuiteta koje mu je tužiteljica platila na temelju ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF po pravilima stečenog bez osnove sa zateznim kamatama tekućim od dana izvršenog plaćanja do isplate.
9. Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud dao je jasne, valjane i potpune razloge za svoja utvrđenja da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF ništetne, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da pobijana presuda ne sadrži razloge iz kojih bi proizlazilo da je sud vezan za utvrđenja iz kolektivnog spora, jer u obrazloženju presude sud jasno navodi da se u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu, fizičke i pravne osobe mogu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača iz čl. 502. a st. 1. ZPP, a što je tužitelj podnošenjem tužbe u ovoj parnici i učinio. Iz tih je razloga temeljem odredbi čl. 502. c ZPP i čl. 118. ZZP sud vezan za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 41/14, 110/15 i 14/19 – dalje: ZZP), a slijedom toga i obveza primjene već utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu, pa suprotna žalbena izlaganja tuženika nisu osnovana.
10. U pojedinačnim potrošačkim ugovorima banke su ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnih ugovora o kreditu ipak i na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora. Teret dokaza o postojanju pojedinačnih pregovora u odnosu na unaprijed sastavljene ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF i zadovoljavanju zahtjeva transparentnosti tih ugovornih odredbi je na tuženiku. Iz isprava koje je u svrhu dokazivanja dostavio tuženik, te iz iskaza tužitelja ne proizlazi osnovanost tuženikovih prigovora da uvjeti za primjenu utvrđenja iz kolektivnog spora nisu ispunjeni.
11. Nisu utemeljeni navodi žalitelja da je prvostupanjski sud prihvatio utvrđenja iz kolektivne presude bez provođenja svih potrebnih dokaza i da nije cijenio sve okolnosti konkretnog slučaja. Iz iskaza tužitelja prvostupanjski sud je utvrdio da nije postojala mogućnost pregovaranja o pojedinim odredbama ugovora o kreditu, već da je bila riječ o tipskom ugovoru koje je tuženik unaprijed formulirao, i da tuženik nije informirao tužitelja o specifičnim rizicima koje nosi valuta CHF i promjena kamatne stope. Ne proizlaze stoga tvrdnje žalitelja da je tužitelj kao potrošač dobio od tuženika potpune obavijesti o egzaktnim parametrima i metodama izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope i o povećanom riziku promjene tečaja CHF kao valute koja se koristi u valutnoj klauzuli, niti precizne informacije temeljem kojih je mogla procijeniti ekonomske posljedice i rizike koje sporne ugovorne odredbe mogu imati na njegove financijske obveze.
12. Nadalje je sud prvog stupnja u razlozima presude jasno naveo u čemu se sastoji značajna neravnoteža u pravima i interesima ugovornih strana propisana odredbom čl. 81. st. 1. ZZP/03 koja je preduvjet da se neka odredba proglasi nepoštenom, odnosno ništetnom. Osim toga, u presudama donesenim u sporovima radi kolektivne zaštite potrošača sudovi su proveli test neravnoteže (analizom činidbe i protučinidbe), kao i test nesavjesnosti, te su svoju ocjenu o nesavjesnosti banaka, između ostaloga i tuženice utemeljili u bitnom na činjenicama da trgovac nije potrošaču dao dovoljno informacija u fazi pregovaranja i zaključivanja ugovora o kreditu, a koje su bile važne za donošenje informirane odluke, da potrošača nisu upoznali o rizicima koji za njega proizlaze iz ugovora o kreditu, da je bila riječ o ugovorima u kojima je obveza potrošača ovisila o promjenjivim elementima (promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula), da su sporne odredbe u standardni ugovor ušle na inicijativu trgovaca (banaka), da su banke u vrijeme sklapanja ugovora trebale voditi računa i o interesima druge strane i odrediti neku referentnu vrijednost, da je nepošteno koristiti se odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a kojima su banke bile ovlaštene jednostrano promijeniti obvezu potrošača, da su potrošači bili u ovisnom položaju, jer nisu imali drugu mogućnost doći do novčanih sredstava izvan kredita, a koji test nesavjesnosti su sudovi proveli s obzirom na okolnosti prije sklapanja ugovora o kreditu, odnosno prilikom pregovaranja o uvjetima kredita i trenutku sklapanja kredita.
13. O prigovoru zastare odlučeno je pravilnom primjenom materijalnog prava. Naime, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u presudi Rev 2245/2017-2 od 20. ožujka 2018., pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO, tako da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., kojom je odredba o primjenjivoj kamatnoj stopi utvrđena ništetnom, a u odnosu na valutnu klauzulu od trenutka pravomoćnosti presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6632/17 od 14.6.2018. kojom je odredba o valutnoj klauzuli utvrđena ništetnom. Kako je tužiteljica tužbu podnijela 11. lipnja 2019., ista je podnesena unutar petogodišnjeg zastarnog roka iz čl. 225. ZOO, pa prigovor zastare nije osnovan.
14. S tim u vezi prema objedinjenom pravnom shvaćanju koje je Vrhovni sud Republike Hrvatske dao na sjednici Građanskog odjela od 31. siječnja 2022. vezano za početak tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva koji su posljedica utvrđenja ništetnih ugovornih odredbi kredita u CHF, prema kojemu ako je ništetnost ustanovljena, kao što je to ovdje slučaj, u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite, neovisno od naknadnog utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF, odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Stoga je materijalno pravo pravilno primijenjeno kada je prigovor zastare odbijen kao neosnovan.
15. Slijedom utvrđenja da je tuženik ugovaranjem nepoštenih odredbi ugovora o kreditu postupao nepošteno i time postao nepošteni stjecatelj (čl. 1115. ZOO) za iznose koje je nepripadno primio na temelju ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF, pravilnom je primjenom materijalnog prava naloženo tuženiku da isplatiti tužiteljici zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice od dana stjecanja svake pojedine uplate do isplate.
16. Neosnovano navodi žalitelj da je presuda proturječna, jer svi zbrojeni iznosi daju zbroj od 20.309,02 Eur, a ne 20.309,03 Eur. Navedeni prigovor je neosnovan jer razlika u iznosu od 0,01 Eurm, nastaje prilikom pretvaranja iznosa iz kuna u Eur. Naime, razlika anuiteta s osnove promjena kamatne stope izračunata je u kunama i iznosi 31.850,95 kn, a što preračunato u Eur iznosi 4.227,34753 Eur. Ako se pravilno zaokruži, taj iznos je 4.227,35 Eur, a bez zaokruživanja, preračunati iznos je 4.227,34 Eur. Dakle, prvostupanjski sud je pravilno zaokružio navedeni iznos, te dobio svotu od 20.309,03 Eur.
17. Žalba tuženika u odnosu na prvostupanjsko rješenje nije osnovana. Naime, nije sporno da je tužitelj svojim podneskom od 20. listopada 2022. (list 269-27 spisa), precizirao, nakon provedenog financijskog vještačenja, tužbeni zahtjev na način da je odredio novčane iznose koje potražuje zbog dijelom ništetne ugovorne odredbe kojom je promjena kamatne stope ovisila o odluci kreditora i dijelom ništetnih odredbi o valuti obveze.
Međutim, sukladno zaključku donesenom na sastanku predsjednika Građanskih odjela Županijskih sudova i Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. studenog 2021. u predmetima po tužbi korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena je preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.
18. Na visinu više plaćenog zbog promjene kamatne stope i s osnove valutne klauzule, provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Darku Prpiću, koji nalaz i mišljenje je prvostupanjski sud u cijelosti prihvatio, te je utvrđeno da je ukupna razlika s osnove promjena kamatne stope i s osnove valutne klauzule za sve anuitete utvrđen više plaćeni iznos od 20.309,03 Eur. Tužitelju je dosuđen navedeni iznos bez odbijanja negativne razlike jer u odnosu na nju nije podnesen niti protutužbeni niti prijebojni zahtjev.
19. Izvan rečenog na navode žalbe tuženika nije bilo potrebno odgovarati (čl. 375. st. 1. ZPP).
20. Odluka o troškovima postupaka je pravilna i zakonita kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP) tako i visini troškova koji su odmjereni (čl. 155. ZPP).
21. Neosnovano navodi žalitelj kako su tužitelju u okviru parničnog troška neosnovano dosuđeni troškovi sastava podneska od 1. rujna 2021. i 20. listopada 2022. Naime, suprotno navodima žalitelja, radi se o obrazloženim podnescima kojima je tužitelj uredio tužbeni zahtjev na poziv suda (podnesak od 1. rujna 2021.), a podneskom od 20. listopada 2022. uredio je tužbeni zahtjev nakon provedenog financijskog vještačenja.
22. S obzirom na navedeno valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi prvostupanjsku presudu, a temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP potvrditi pobijano rješenje.
U Zagrebu, 21. listopada 2025.
Predsjednik vijeća
Andrina Raspor Flis
