Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2365/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, predsjednika vijeća Željke Rožić Kaleb, sudac izvjestitelj i član vijeća Andrine Raspor Flis te člana vijeća Ane Gradišek, u pravnoj stvari tužitelja Grad Umag-Umago, OIB: 84097228497, Guiseppe Garibaldi 6, 52470 Umag, kojeg zastupa TO punomoćnik po zaposlenju, protiv tuženice IO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Martina Benolić, odvjetnica iz Umaga, radi zaštite prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženice izjavljene protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama- Buie, poslovni broj P-240/2020-37 od 21. ožujka 2025. godine, u sjednici vijeća održanoj 21. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tuženice IO kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, poslovni broj P-240/2020- 37 od 21. ožujka 2025. godine.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja nalaže se tuženici predati u posjed tužitelju slobodnu od osoba i stvari nekretninu označenu kao kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao i naknaditi mu trošak parničnog postupka u iznosu od 791,50 eura, sve sa zakonskim zateznim kamatama u roku od 15 dana.

2. Protiv te presude žali se tuženica iz svih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), te predlaže da pobijana presuda preinači, odnosno ukine i traži trošak sastava žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. U provedenom postupku sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

5. Nisu osnovani žalbeni navodi, jer je sud prvog stupnja na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo.

6. Tako je sud prvog stupnja pravilnom ocjenom provedenih dokaza, u smislu odredbe čl. 8. ZPP, utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Prema odredbi čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 73/00, 114/01, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 – dalje: ZVDSP), vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari, a prema odredbi čl. 162. st. 1. istog Zakona da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtjeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtjeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikom posjedu.

8. Nesporno je da je tužitelj vlasnik predmetne nekretnine, a što je utvrđeno priloženim zemljišnoknjižnim izvatkom, a koju tuženica drži u svom posjedu.

9. Tuženica potvrđuje da je predmetna nekretnina u njenom posjedu, međutim, navodi da, u smislu odredbe čl. 163. st. 1. ZVDSP, ima pravo na posjed, budući da je ta nekretnina u posjedu nje i njenih prednika preko sedamdeset godina, pa da je na taj način stekla vlasništvo predmetne nekretnine dosjelošću.

10. Međutim, tuženica te svoje tvrdnje ničim ne dokazuje u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP, nego je navela da je tužitelju spremna predati navedenu nekretninu u posjed uz nagodbu da ju tužitelj ne tereti za nikakve troškove i da joj omogući pješački pristup preko sporne parcele do njezine nekretnine, na što tužitelj nije pristao.

11. Pri tome neosnovano tuženica u žalbi navodi da sud prvog stupnja nije saslušao sve predložene svjedoke, budući da je tuženica predložila saslušanje kao svjedoke njezine roditelje T i PO, na okolnost izvedbe nadogradnje vlastitim sredstvima stambene zgrade sagrađene na nekretnini kč. br. [katastarska čestica], a ne na okolnost posjedovanja predmetne nekretnine tužitelja kroz navedeno vrijeme.

12. Za stjecanje prava vlasništva dosjelošću potrebno je da su ispunjene pretpostavke koje se tiču kvalitete posjeda potrebnog za dosjelost, te protek zakonom određenog vremena.

13. Međutim, tužiteljica ničim ne dokazuje kako kvalitetu predmetnog posjeda, tako i vrijeme dosjelosti kroz vrijeme za koje tvrdi da je predmetna nekretnina bila u njenom posjedu i preko njenih prednika, tim više što je predmetna nekretnina bila u sustavu nekadašnjeg društvenog vlasništva, pa tužiteljica nije dokazala da su ispunjene pretpostavke koje se tiču kvalitete posjeda potrebne za dosjelost, te protek zakonom određenog vremena, kako prema Općem građanskom zakoniku do trenutka prelaska predmetnog zemljišta u režim društvenog vlasništva, tako ni nakon 8. listopada 1991. godine, sukladno tada važećem Zakonu o osnovnim vlasničkom pravnim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91), a koji se kao mjerodavni propisi, važeći u vrijeme stjecanja takvog prava, primjenjuju na temelju odredbe čl. 388. st. 2. ZVDSP, a isto tako nisu ispunjeni niti uvjeti predviđeni čl. 159. st. 1. do 3. sadašnjeg ZVDSP.

14. Isto tako, neosnovano tuženica navodi da sud prvog stupnja nije dao razloge o rješenjima koje je priložila donesenim u postupku povezivanja zemljišnih knjiga, budući da je sud prvog stupnja imao u vidu pravomoćnu presudu suda prvog stupnja broj P-673/15-33 kojom se briše upis prava vlasništva na nekretnini označenoj kč. br. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sa imena tuženice i uspostavlja ranije zemljišno knjiženo stanje na način da se predmetna nekretnina kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ponovno upiše u zk. ul. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina] kao vlasništvo tužitelja u cijelosti. U toj presudi je navedeno da za povezivanje knjige položenih ugovora glede kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nisu ispunjeni uvjeti da predmetna čestica predstavlja zemljište nužno za redovitu uporabu zgrade u kojoj je tuženica vlasnica stana, s obzirom na to da postoji veliki nesrazmjer između površine građevine u kojoj se nalazi predmetni stan i zemljišta na kojem se nalazi ta građevina.

15. Stoga povezivanje zemljišne knjige i knjige položenih ugovora za predmetnu česticu kč. br. [katastarska čestica], nema nikakve veze sa predmetnom česticom k. č. br [katastarska čestica] za koju tužitelj traži predaju u posjed, pa takav navod tuženice nije osnovan.

16. Prema tome, kako tuženica nije dokazala svoje pravo na posjed predmetne nekretnine, to je pravilno sud prvog stupnja prihvatio tužbeni zahtjev, pa svi suprotni navodi u žalbi tuženice nisu osnovani.

17. Isto tako nije osnovan ni navod tuženice glede odluke o trošku, budući da je sud prvog stupnja pravilno, sukladno odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP dosudio tužitelju trošak parničnog postupka i za svoju odluku dao valjano obrazložene razloge, koje prihvaća i ovaj sud.

18. Pri tome neosnovano tuženica navodi da je dosuđenjem troška sud prvog stupnja prekoračio tužbeni zahtjev, u smislu odredbe čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP, budući da je tužitelj u svom zahtjevu za naknadu troška tražio i trošak predujma za vještačenje, a stvarni trošak provedenog vještačenja iznosio je 320,55 eura, prema računu vještaka, te je sud prvog stupnja svojim rješenjem broj P-240/20-35 od 21. ožujka 2025. godine pozvao tužitelja na plaćanje dopunskog predujma od 215,03 eura, koji trošak je pravilno dosuđen tužitelju.

19. Stoga je slijedom navedenog valjalo na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja.

U Zagrebu 21. listopada 2025.

Predsjednik vijeća:

Željka Rožić Kaleb