REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-6107/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E I P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca, Jasne Momirović kao predsjednice vijeća te Katice Lučić i Ivane Bosnić-Kovačić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe Cetina d.d. i okrivljene odgovorne osobe IP, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. točke 1. i stavka 2. i članka 228. stavka 1. točaka 5. i 18. i stavka 2. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14., 127/17., 98/19. i 151/22.), odlučujući o žalbi tužitelja, Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Službe za nadzor radnih odnosa, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju, broj: 3.Pp-13725/2022-20 od 8. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 21. listopada 2025.

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se kao djelomično osnovana žalba tužitelja, Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Službe za nadzor radnih odnosa, te se ukida prvostupanjska presuda u odnosu na prekršaj opisan pod točkom IV. izreke pobijane presude, u odnosu na okrivljenu odgovornu osobu IP, i predmet u tom dijelu dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

p r e s u d i o  j e

II. U povodu žalbe tužitelja, Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Službe za nadzor radnih odnosa, a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u odnosu na točke I. i III. izreke na način da se, na temelju članka 181. točke 2. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljena pravna osoba Cetina d.d. i okrivljena odgovorna osoba IP (podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

oslobađaju od optužbe

-da bi 26. srpnja 2022. nadzorom društva "Cetina" d.d. za izgradnju vodnih građevina i građevinarstvo, sa sjedištem [adresa], a uvidom u poslovnu i radno pravnu dokumentaciju društva bilo ustanovljeno da su u društvu radili:

- IP iz [adresa], na poslovima direktora i

- PP iz [adresa], na poslovima vozača kamiona od 5-10 t,

a nisu u evidenciji o radnom vremenu radnika na propisan način evidentirali ukupno dnevno radno vrijeme u satima i to za radnika PP koji je radio 15. travnja 2022. ukupno dnevno 8 sati dok je poslodavac u evidenciji o radnom vremenu radnika za razdoblje travanj 2022. i to dana 15. travnja 2022. evidentirao da imenovani radnik nije radio već da je koristio godišnji, odnosno nije uredno evidentirao ukupno dnevno radno vrijeme spomenutog radnika, čime su počinili prekršaj iz čl. 5. Zakona o radu (Narodne novine 93/14, 127/17, 98/19,151/22), a kažnjiv po članku 229. stavku 1. točki 1. istog Zakona.

III. Uslijed odluke iz točaka II. izreke, žalba tužitelja je u tom dijelu bespredmetna.

IV. Prihvaća se kao djelomično osnovana žalba tužitelja, Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Službe za nadzor radnih odnosa, te se preinačuje pobijana presuda u odluci o kažnjavanju okrivljene pravne osobe Cetina d.d., za djelo opisano pod točkom II. izreke, na način da se okrivljenoj pravnoj osobi Cetina d.d. za prekršaj iz članka 228. stavka 1. točke 18. Zakona o radu, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, izriče novčana kazna u iznosu od 2.500,00 (dvijetisućepetsto) eura, koju je dužna platiti u roku od 30 (trideset) dana, računajući od primitka ove presude, s tim da će se, u skladu s člankom 152. stavku 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati u cijelosti plaćenom ako u navedenom roku okrivljena pravna osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne.

V. U ostalom dijelu, odbija se kao neosnovana žalba tužitelja, Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Službe za nadzor radnih odnosa, te se potvrđuje se prvostupanjska presuda u odnosu na točku V. izreke.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljena pravna osoba Cetina d.d. proglašena je krivom te joj je uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 2.000,00 (dvijetisuće) eura, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. točke 1. i članka 228. stavka 1. točke 18. Zakona o radu, dok je okrivljena odgovorna osoba IP, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. točke 1. i stavka 2. i članka 228. stavka 1. točke 18. i stavka 2. Zakona o radu, oslobođen od optužbe, na temelju članka 182. stavka 3. Prekršajnog zakona, jer nije dokazano da bi počinio navedene prekršaje, dok je protiv okrivljene pravne osobe Cetina d.d. i okrivljene odgovorne osobe IP odbijena optužba, zbog prekršaja iz članka 228. stavka 1. točke 5. i stavka 2. Zakona o radu, s obrazloženjem da je nastupila zastara, a koji prekršaji su opisani u izreci.

2. Istom presudom, okrivljena pravna osoba Cetina d.d. je obvezana na plaćanje naknade troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 (pedeset) eura.

3. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu iz svih žalbenih osnova.

4. Žalba je dijelom bespredmetna, dijelom osnovana, a dijelom neosnovana.

5. Rješavajući predmet te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da kako su, u odnosu na točku IV. izreke pobijane presude, u odnosu na oslobađanje okrivljene odgovorne osobe IP za navedeno djelo, razlozi o odlučnim činjenicama nejasni te činjenično stanje u postupku nije potpuno utvrđeno, na što osnovano ukazuje i žalitelj.

6. Naime, prvostupanjski sud u svojoj presudi obrazlažući oslobađanje od optužbe okrivljene odgovorne osobe IP za navedeno djelo ističe da u postupku nije utvrđeno da bi upravo on bio odgovorna osoba jer isti poriče svoju odgovornost, a inspektor koji je ispitan kao svjedok svoje saznanje crpi iz iskaza IP, danog prilikom inspekcijskog nadzora, kojom prilikom isti nije bio uredno upozoren kao osumnjičenik, pa navedeni iskaz ne može biti dokaz, te nije dokazano da bi upravo on bio odgovoran za navedeni prekršaj. Međutim, razlozi za oslobađanje okrivljene odgovorne osobe od prekršajne odgovornosti, navedeni u pobijanoj presudi, nerazumljivi su i proturječni. Naime, neprijeporno je okrivljena odgovorna osoba, kao direktor, u predmetno vrijeme zastupala društvo te je time i odgovorna za poslovanje društva kojeg zastupa i predstavlja, dakle ona je fizička osoba koja vodi poslove pravne osobe ili su joj povjereni određeni poslovi iz područja djelovanja pravne osobe (članak 61. stavka 1. Prekršajnog zakona). Slijedom navedenog, okrivljeni IP, kao direktor društva, odgovara za zakonitost poslovanja pravne osobe u svim dijelovima poslovanja, pa se, samim time, ne može osloboditi odgovornosti za vođenje poslova društva, a niti on sam, suprotno obrazloženju prvostupanjskog suda u postupku nije poricao svoju odgovornost u vezi s nadzorom korištenja godišnjih odmora radnika, već je samo isticao da je netko drugi bio zadužen za neposredno vođenje evidencije o radnicima, a da je on donosio odluku o korištenju kolektivnog godišnjeg odmora, a iz spisa ne proizlazi da postoji pisana odluka da je te poslove prenio na drugu osobu, odnosno da bi za navedeno djelo bio stvarno odgovoran neki niže rangirani direktor. Stoga je obrazloženje zaključka prvostupanjskog suda da IP ne bi u konkretnom slučaju bio odgovoran, nedostatno, a posebno s obzirom na njegovu neprijepornu odgovornost za zakonito poslovanje društva kojeg zastupa, čijim poslovanjem rukovodi i nad čijim cjelokupnim radom i poslovanjem vrši nadzor, kako to proizlazi i iz sistematizacije pojedinačnih poslova i radnih funkcija, koja prileže spis, a niti okolnost da bi pored okrivljene odgovorne osobe IP, direktora društva, za ovo prekršajno djelo bila odgovorna i koja druga osoba – niže rangirani direktor, protiv kojeg nije pokrenut prekršajni postupak, sama po sebi, u konkretnom slučaju, ne isključuje njegovu prekršajnu odgovornost kao odgovorne osobe. Stoga, bez provođenja detaljnijeg dokaznog postupka u tom pravcu i provođenja daljnjih dokaza na navedenu okolnost, a prvenstveno uvida u eventualnu pisanu odluku direktora društva, iz koje bi proizlazilo da je zaista netko drugi odgovorna osoba u konkretnom slučaju, prvostupanjski sud nije mogao donijeti odluku kojom okrivljenog IP za navedeno djelo oslobađa od optužbe, s razlozima koje je dao.

7. Slijedom navedenog, trebalo je u tom dijelu prihvatiti kao osnovanu žalbu ovlaštenog tužitelja te ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu, koji će u ponovljenom postupku provesti sve raspoložive dokaze te ponovno ocijeniti pravno relevantne činjenice, od kojih ovisi pravilna primjena materijalnog prava, na osnovu kojih će nesumnjivo utvrditi je li okrivljeni IP, kao odgovorna osoba u okrivljenoj pravnoj osobi, počinio navedeni prekršaj, koji mu se optužnim prijedlogom stavlja na teret, te će, uzevši u obzir razloge ovog rješenja, u tom dijelu donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.

8. Ispitujući dalje prvostupanjsku presudu, u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud (dalje u tekstu: Sud), ocijenio je da je u odnosu na djelo opisano pod točkama I. i III. izreke prvostupanjski sud povrijedio na štetu okrivljenika odredbu prekršajnog materijalnog prava iz članka 196. točke 1. Prekršajnog zakona, jer djelo, činjenično opisano pod točkama I. i III. izreke prvostupanjske presude, nije prekršaj.

9. Naime, u odnosu na prekršaj opisan pod točkama I. i III. izreke, odredbom članka 229. stavka 1. točke 1. i stavak 2. Zakona o radu propisano je da će se novčanom kaznom kazniti za prekršaj poslodavac pravna osoba, poslodavac fizička osoba i odgovorna osoba pravne osobe, ako ne vodi evidenciju o radnicima i radnom vremenu ili je ne vodi na propisani način, ili ako na zahtjev inspektora rada ne dostavi podatke o radnicima i radnom vremenu (članak 5.), a odredbama članka 5. Zakona o radu propisano je: (1) Poslodavac je dužan voditi evidencije o radnicima koji su kod njega zaposleni. (2) Evidencija iz stavka 1. ovog članka mora sadržavati podatke o radnicima i o radnom vremenu. (3) Poslodavac je dužan inspektoru rada na njegov zahtjev dostaviti podatke iz stavka 2. ovoga članka.

(4) Ministar nadležan za rad (u daljnjem tekstu: ministar) pravilnikom propisuje sadržaj i način vođenja evidencija iz stavka 1. ovoga članka.

10. Međutim, pod točkama I. i III. izreke ove presude navedeni činjenični opis djela sadržan u izreci pobijane presude, nepotpun je i iz njega ne proizlaze sva njegova zakonom propisana obilježja, jer se radi o prekršaju blanketne naravi za čiju konkretizaciju činjeničnog opisa treba navesti odgovarajuću odredbu podzakonskog akta, konkretno odredbe članka 8. stavka 1. točke 9. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (“Narodne novine“ broj: 73/17.), s tim da je odredbom članka 8. stavka 1. točke 9. citiranog Pravilnika propisano da evidencija o radnom vremenu sadrži podatke o vremenu nenazočnosti na poslu, između ostalog vremenu korištenja odmora (dnevnog, tjednog i godišnjeg), a u konkretnom slučaju je to u izreci pobijane presude izostalo.

11. Kako je zakonski opis, odnosno pravno kvalificiranje prekršaja podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, sve odlučne činjenice nužno moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja, jer u protivnom, u nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića prekršaja u činjeničnom opisu, opisano djelo nije prekršaj.

12. Slijedom navedenog, budući da izreka pobijane presude ne sadrži činjenični opis radnje prekršaja iz koje proistječu zakonska obilježja predmetnog prekršaja, imajući u vidu da, poštujući načelo zabrane reformatio in peius, sud više nema ovlasti mijenjati činjenični opis optužbe, konkretizacijom bitnih obilježja inkriminiranog djela, ovaj je sud, u povodu žalbe tužitelja, a po službenoj dužnosti, pravilno primjenjujući zakon, na temelju članka 207. Prekršajnog zakona, u ovom dijelu prvostupanjsku presudu preinačio i okrivljenike zbog prekršaja za koji se optužuju pod točkama I. i III. izreke, na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona, oslobodio od optužbe.

13. Odlučujući dalje o žalbi tužitelja te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, u odnosu na prekršaj opisan pod točkom II. izreke, u odnosu na okrivljenu pravnu osobu Cetina d.d., ovaj sud je ocijenio da pobijanom presudom u tom dijelu nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, povrede prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika, niti je nastupila zastara prekršajnog gonjenja, što su povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

14. Razmatrajući dalje pobijanu presudu u odnosu na odluku o prekršajno pravnoj sankciji odmjerenoj okrivljenoj pravnoj osobi Cetina d.d. za djelo opisano pod točkom II. izreke, uz ocjenu navoda žalbe tužitelja, ovaj sud je ocijenio da u tom dijelu treba prihvatiti žalbu tužitelja i preinačiti odluku o novčanoj kazni, budući da tužitelj opravdano ističe da je prvostupanjski sud pogriješio prilikom odmjeravanja visine novčane kazne, nekritički primijenivši institut ublažavanja kazne za navedeni prekršaj, te da je okrivljenoj pravnoj osobi za to djelo utvrdio preblagu novčanu kaznu kojom se neće ostvariti svrha kažnjavanja. Stoga je, a uvažavajući i od strane prvostupanjskog suda utvrđene olakotne okolnosti, odlučne za odmjeravanje kazne, u svojoj ukupnosti, kao i protek vremena od počinjenog prekršaja, okrivljenoj pravnoj osobi Cetina d.d. za navedeno djelo izrekao i dalje ublaženu novčanu kaznu, budući da je za navedeni prekršaj propisana kazna u rasponu od 8.090,00 do 13.270,00 eura za pravnu osobu, smatrajući je primjerenom težini djela i stupnju odgovornosti okrivljene pravne osobe, u uvjerenju da će se tako izrečenom kaznom postići svrha kažnjavanja i djelovati na okrivljenu da se ubuduće kloni činjenja ovakvih ili sličnih prekršaja, odnosno da će se izrečenom novčanom kaznom postići kako opća, tako i posebna svrha izricanja prekršajnih sankcija.

15. Nadalje, u skladu s člankom 152. Prekršajnog zakona, ako okrivljena pravna osoba Cetina d.d., u roku koji je ovom presudom određen za plaćanje kazne, plati dvije trećine izrečene novčane kazne, novčana kazna smatrat će se u cijelosti plaćenom.

16. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona u odnosu na točku V. izreke pobijane presude, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud pravilno i zakonito odlučio kada je protiv okrivljenika u tom dijelu optužbu odbio, jer je od vremena kada je prema okrivljenju prekršaj počinjen, 25. kolovoza 2017., kada je sklopljen sporni ugovor o radu s radnikom, do donošenja pobijane presude, proteklo više od četiri godine pa je, u skladu s člankom 13. stavkom 1. Prekršajnog zakona, nastupila zastara kao procesna smetnja za daljnje vođenje postupka.

17. Kako iznesenim žalbenim navodima žalitelj nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude u tom dijelu, valjalo je žalbu tužitelja u tom dijelu odbiti kao neosnovanu i pobijanu presudu u odnosu na točku V. izreke, potvrditi.

18. Zbog navedenih razloga, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 21. listopada 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Ivana Vorel Mikša, v. r.

Jasna Momirović, v. r.

Odluka se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 6 (šest) otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i ovlaštenog tužitelja.