REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI
PREKRŠAJNI ODJEL
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
P R E S U D A
Općinski sud u Velikoj Gorici, Prekršajni odjel, po sucu: Damir Tepeš, uz sudjelovanje zapisničarke: Ivana Hoti, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika: ZR, zbog prekršaja iz čl.13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (NN br. 41/77, 47/89, 55/89, SL. br. 83/89, NN br. 47/90, 55/91, 29/94, 114/22, 47/23), pokrenutim Optužnim prijedlogom ovlaštenog tužitelja: Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica, broj: KLASA: 211-07/25-5/4118 URBROJ: 511-19-36-25-1, od 15.02.2025.g., nakon glavne javne rasprave održane kod ovog Suda dana 16.10.2025.g., u nazočnosti okrivljenika, te objave presude dana 21.10.2025.g., temeljem čl.94., čl.179. i čl.183. Prekršajnog zakona (NN br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22),
p r e s u d i o j e
I/
Okrivljenik ZR, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Z i U rođene Š, rođen **.**.1964. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, SSS, pismen, po zanimanju bravar, zaposlen u HŽ-u, primanja oko 1.000,00 EURA, srednjeg imovnog stanja, oženjen, otac dvoje punoljetne djece, prekršajno osuđivan, kazneno neosuđivan, protiv njega se ne vodi drugi prekršajni postupak niti kazneni postupak,
k r i v j e
što je 15. veljače 2025. u 21:15 sati, u mjestu [adresa], u vidno alkoholiziranom stanju (odbio alkotest), narušavao javni red i mir vikom i galamom na način da je u zajedničkim prostorijama na 1.katu glasno galamio, vikao, lupao, pjevao, psovao, nerazgovijetno, galamio, ispuštao razne krikove, a što je dopiralo do stana Bakarić, a zbog čega je i zatražena intervencija,
čime je počinio prekršaj iz čl.13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, a kažnjiv po označenom članku istog Zakona,
pa mu Sud temeljem navedene zakonske odredbe
i z r i č e
NOVČANA KAZNA u iznosu od 300,00 (tristo) EURA.
II/
Temeljem čl.33.st.10. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan platiti novčanu kaznu u roku od 1 (jedan) mjesec po pravomoćnosti ove presude.
Temeljem čl.152.st.3. i čl.183.st.2. Prekršajnog zakona Sud upozorava okrivljenika ako u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.
Temeljem čl.34.st.1. Prekršajnog zakona ukoliko novčana kazna ne bude naplaćena u cijelosti ili djelomično u navedenom roku, naplatit će se prisilno.
III/
Temeljem čl.139.st.3. u vezi čl.138.st.2.t.3. i st.3. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan platiti trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 70,00 (sedamdeset) EURA, u roku od 1 (jedan) mjesec po pravomoćnosti ove presude, pod prijetnjom prisilne naplate.
Obrazloženje
I/
1.
Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica, pod navedenim brojem, kao ovlašteni tužitelj, podnio je dana 03.03.2025.g. ovom Sudu optužni prijedlog protiv imenovanog okrivljenika, zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci presude.
2.
Okrivljenik je pred Sudom izjavio kako se ne smatra krivim za prekršaj koji mu se stavlja na teret.
U svojoj pisanoj obrani dostavljenoj Sudu naveo je, uz ostalo i u bitnom, da ništa što tvrdi njegov susjed gospodin Bakarić nije točno. Sve što je izjavio lagao je i to mu nije prvi put. Ne postoji niti jedan svjedok ovog događaja. Iznosi kako nije istina da je narušavao javni red i mir vikom i galamom, kao što to lažno tvrdi gospodin Bakarić, niti sam je zajedničkim prostorijama glasno galamio, vikao, lupao, pjevao, psovao nerazgovjetno galamio, ispuštao razne krikove, a što je dopiralo do stana gospodina Bakarića, a zbog čega je i zatražena policijska intervencija. Sve to je gospodin Bakarić izmislio. To su čiste gluposti i laži. Kao prvo, o kakvoj se to zajedničkoj prostoriji radi, takvo što ne postoji u njegovoj obiteljskoj kući. Možda gospodin misli da je njegov stan zajednički. Kao drugo, policija je došla na intervenciju u 21.35 sati, dakle nije kršio kućni red koji je od 22 sata pa do 6 ujutro. Kao treće, u rješenju se spominje da je bio u vidno alkoholiziranom stanju, što također nije točno. Točno je samo da je odbio alkotest jer mu je dosta maltretiranja koja svakodnevno vrši gospodin Bakarić nad njegovom obitelji. On svakodnevno prijeti, osim njemu, to radi i njegovoj supruzi i njegovoj kćerci. Ne razumije kakvu je buku mogao čuti gospodin Bakarić, osim možda njegovog razgovora sa suprugom ili kćerkom. Druge buke nije bilo, a to može potvrditi i njegova supruga Č i kćer B. Ako gospodin Bakarić misli drugačije, volio da predoči svoje dokaze sudu i izjave susjeda koji su možda čuli sve ono što je navedeno u rješenju. Naravno, on to neće uraditi, jer ne postoje drugi lažni svjedoci - osim njega. Gospodin Bakarić je doselio u njegovu obiteljsku kuću prije otprilike 3 godine, pošto je kupio potkrovlje kuće od njegovog brata UR. Njegov stan se nalazi odmah ispod njegovog. Problemi su odmah počeli, dolazilo je nekoliko puta do verbalnih sukoba između Bakarića i njegove obitelji. Postavio je čak i kamere oko kuće i počeo neovlašteno snimati njegovu obitelj i njega, naravno, bez njegovog odobrenja. Nadalje, napadao je nekoliko puta njegovu suprugu i njegovu kćerku, a razlozi su banalni. Kada je upozorio gospodina Bakarića, da prestane sa takvim ponašanjem, zaprijetio mu je da će ga ubiti osobno. Pretpostavlja da on zaista i ima oružje kod kuće i prijetnje je shvatio ozbiljno. Dakle, međuljudski odnosi i međususjedski odnosi su trajno narušeni. Jedina osoba kojoj se prijeti su on i njegova obitelj. Osjećaju se ugroženim i žive u konstantnom strahu od gospodina Bakarića. Dakle, kategorički odbacuje postojanje osnovane sumnje da je počinio prekršaj opisan u optužnom prijedlogu i predlaže da Sud donese rješenje i postupi isto.
3.
Sudac je proveo dokazni postupak te je ispitao svjedoka Damira Bakarić, susjeda okrivljenika, oštećenika, koji je u svom iskazu iznio kako se sjeća da je dana 15.02.2025. bio u svom stanu na adresi [adresa] u [adresa], a u stanu je bio i njegov sin koji studira. Cijeloga dana susjed ZR je bio u veslom stanju, pod utjecajem alkohola te je u svom stanu, a zatim i u zajedničkim prostorijama na prvom katu gdje je uredio verandu, vikao, lupao, pjevao, stvarao razne zvukove, a sve je to ometalo njega u njegovom poslu kojeg obavlja online, a i njegovog sina koji nije mogao sudjelovati u online predavanjima. Slične situacije događale su se i ranije ali predmetne zgode je pretjerao pa je on, bojeći se da situacija ne eskalira, sina poslao od kuće. U večernjim satima, s obzirom da susjed nije prestao s opisanim ponašanjem, oko 21,00 sati, zatražio je intervenciju policije jer je prethodnih dana slična situacija trajala do kasno u noć. To je sve što ima za iskazati.
Nakon što je upoznat s pisanom obranom okrivljenika ističe kako iznesena obrana nije istinita. Više puta do sada je prijavljivao susjeda UR zbog remećenja javnog reda i mira, čak i zbog počinjenja kaznenog djela. Prijave je podnosio i protiv susjedove supruge i kćeri. Do sada je imao i predočio policiji puno snimaka na kojima se vidjelo ponašanje okrivljenika. U cijelosti ostaje kod svog iskaza.
Na poseban upit suca odgovara kako je više susjeda moglo čuti i vidjeti protupropisno ponašanje okrivljenika ali susjedi ne žele ništa iskazivati jer se boje. Može reći da su susjedski odnosi između njega i susjeda UR narušeni. On se doselio u obiteljsku kuću, nakon što je kupio stan u potkrovlju od vlasnika koji je kasnije preminuo, odnosno od brata okrivljenika i ubrzo su počeli nesporazumi sa susjedom UR. Predlaže da se po potrebi ispita brat okrivljenika UR koji živi u dvorištu, na istoj kućnoj adresi, ali kućni broj 9A. Nije mu poznato da li će brat nešto moći izjaviti o predmetnom događaju ali siguran je da ima saznanja o ponašanju ovdje okrivljenog ŠR. Predlaže da se po potrebi ispita njegov sin ČR na njegovoj adresi.
Okrivljenik nakon iskazivanja svjedoka, pri čemu je svjedok iskazao da se osjeća ugroženim, da se boji okrivljenika, izjavio je kako se također i njegova obitelj i on osjećaju ugroženim od strane ovdje svjedoka, susjeda ČR.
4.
U dokaznom postupku sudac je izveo dokaz suočenjem između okrivljenika i svjedoka Damira Bakarić.
Tom prilikom je okrivljenik izjavio: Nije ništa bilo predmetne zgode i ja se mogu zakleti u svoju pokojnu majku.
Svjedok je izjavio: Ja u cijelosti ostajem kod svega što sam iznio u svom iskazu i smatram da je iskaz okrivljenika na neki način smiješan.
5.
Sudac je ispitao i svjedoka ČR, susjeda okrivljenika, koji je u svom iskazu iznio kako se sjeća da je dana 15. veljače 2025. tijekom dana bio u stanu na drugom katu obiteljske kuće na adresi [adresa] u [adresa], gdje živi sa ocem. Tijekom dana susjed ZR stvarao je buku na različite načine tako da je vikao, lupao, ispuštao neke razumljive, a neke nerazumljive krikove, udario kapijom od ograde i slično. Negdje oko 21,15 sati otac i on su nakon cijelog dana takvog ponašanja susjeda izgubili strpljenje pa su odlučili o tome obavijestiti policiju. Ističe kako se ponašanje okrivljenika predmetne zgode nije razlikovalo od njegovog ponašanja u drugim prilikama koje se često ponavljaju. To je sve što ima za iskazati. Nakon što je upoznat s obranom okrivljenika ističe kako može reći da je sve što je okrivljenik iznio u svojoj obrani lažno, a on u cijelosti ostaje kod svog iskaza. Na poseban upit suca odgovara kako je on cijelog dana i do poziva policiji bio u stanu, u kući ali je nakon toga otišao od kuće i nije dočekao policajce.
6.
U nastavku dokaznog postupka sudac je ispitao i svjedoka BR, brata okrivljenika, koji je u svom iskazu iznio kako se sjeća da je dana 15.02.2025. oko 21,00 sati bio u svojoj kući i ispred nje, na adresu u [adresa]. Ističe da se njegova kuća nalazi samo nekoliko metara udaljena od kuće u kojoj živi njegov brat ZR i susjed ČR sa obitelji. Može potvrditi da je u to vrijeme njegov brat, u vidno alkoholiziranom stanju, vikao i galamio, lupao, pjevao, psovao, ispuštao neke neartikulirane krikove. Tako se ponašao tijekom cijeloga dana, a i inače se znade često tako ponašati, kada je pod utjecajem alkohola. Ističe kako njegov brat ima i presudu kojom mu je određeno liječenje od ovisnosti o alkoholu ali on unatoč toga često pije alkoholna pića. To je sve što ima za iskazati. Nakon što je upoznat s obranom okrivljenika ističe kako je njegova pisana obrana čista izmišljotina, a on u cijelosti ostaje kod svog iskaza.
7.
Sudac je izveo dokaz uvidom i čitanjem: Obavijest počinitelju prekršaja serijski broj 00530235, zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu Ministarstva unutarnjih poslova, policijske uprave Zagrebačke, Policijske postaje Velika Gorica serijski broj [serijski broj] i potvrda Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za kazneno pravo, Sektora za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Službe za evidencije i pomilovanja, Odjela za prekršajne evidencije za okrivljenika od 12. svibnja 2025.
8.
U završnom govoru predstavnica ovlaštenog tužitelja iskazala je kako ostaje u cijelosti kod svega navedenog u optužnom prijedlogu te predlaže da se okrivljenik kazni sukladno Zakonu.
U završnom govoru okrivljenik je iskazao da predlaže sudu da ga oslobodi od optužbe.
II/
1.
Nakon provedene glavne rasprave, povodom obrane okrivljenika, a temeljem izvedenih dokaza, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio i s uvjerenjem zaključio da je okrivljenik predmetne zgode ostvario biće prekršaja navedenog u odredbi iz čl.13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, postupajući na način opisan u izreci presude, pa je tako počinio prekršaj kažnjiv po označenom članku istog Zakona.
2.
Sudac je cijenio pisanu obranu okrivljenika kojom poriče počinjenje prekršaja koji mu je stavljen na teret i osporava svoju prekršajnu odgovornost, ali njegovu obranu nije prihvatio jer smatra da su svi pokušaji obrane svrsishodni i tendenciozni te da je okrivljenik svojom obranom neosnovano nastojao uvjeriti Sud kako nije počinio prekršaj za koji se tereti.
Sudac je zaključio da je okrivljenik o činjeničnom opisu radnje prekršaja iz Optužnog prijedloga svoju obranu oblikovao i iznio jasno, razumljivo i prividno životno, ali u odnosu na odlučnu konkretnu okolnost ipak proračunato, smišljeno i vrlo neuvjerljivo te da je ustrajno pokušavao uporište za svoje obrambene navode naći u pretencioznom pokušaju da uvjeri suca kako predmetne zgode nije u zajedničkim prostorijama privatne-obiteljske kuće glasno galamio, vikao, lupao, pjevao, psovao, nerazgovjetno galamio, ispuštao razne krikove, a što je dopiralo do susjednog stana, a sve to s jedinim ciljem kako bi stvorio dojam da svojim nepristojnim ponašanjem nije postupio suprotno zakonskim odredbama, odnosno da svojim vikanjem i nepristojnim ponašanjem na mjestu dostupnom vidu i/li sluhu javnosti nije remetio javni red i mir.
Suprotno obrambenim pokušajima okrivljenika, sudac je stekao čvrsto uvjerenje kako je temeljem izvedenih dokaza sa sigurnošću i nesporno utvrdio, a zatim i bez sumnje zaključio, da je okrivljenik počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret.
Sudac smatra da je okrivljenik svoju obranu u odnosu na terećeni prekršaj, a kojeg on ustrajno ne priznaje, oblikovao i iznio na način da je prešućivao i prikrivao te relativizirao, minorizirao i opravdavao svoje nezakonito i protupravno postupanje, u cilju vlastite koristi, a s namjerom kako bi se zaštitio od prekršajne odgovornosti, oslobodio od krivnje i izbjegao kažnjavanje za počinjeni prekršaj.
3.
Sudac je cijenio iskaze svjedoka oštećenih UR i ČR te ih je u cijelosti prihvatio jer je zaključio da su imenovani svjedoci svoje iskaze iznosili jasno, detaljno, razumljivo i životno, te da su o predmetnom događaju, unatoč činjenice da su u ovom postupku kao susjedi okrivljenika, oštećenici i sudionici događaja svakako u određenoj razumljivoj i osobnoj mjeri zainteresirani za ishod prekršajnog postupka, svoja opažanja predmetnog događaja iznosili uvjerljivo, objektivno, nepristrano i vjerodostojno.
Sudac je prihvatio iskaz svjedoka Damira Bakarić, osobito u odnosu na iznesenu okolnost da je predmetne zgode okrivljenik u svom stanu i u zajedničkim prostorijama na prvom katu gdje je uredio verandu, vikao, lupao, pjevao i stvarao razne zvukove, a prihvatio je njegov iskaz i u dijelu gdje iskazuje kako je više susjeda moglo čuti i vidjeti protupropisno ponašanje okrivljenika, ali susjedi ne žele ništa iskazivati jer se boje.
Sudac je prihvatio iskaz svjedoka ČR, osobito u odnosu na iznesenu okolnost da je predmetne zgode bio u stanu na drugom katu obiteljske kuće, a da je tijekom dana okrivljenik stvarao buku na različite načine, tako da je vikao, lupao, ispuštao neke razumljive, a neke nerazumljive krikove, udario kapijom od ograde i slično, te da su oko 21:15 sati otac i on nakon cijelog dana takvog ponašanja susjeda izgubili strpljenje, pa su odlučili o tome obavijestiti Policiju.
Sudac je zaključio da su imenovani ispitani svjedoci iskazivali na temelju osobnih saznanja i neposrednih opažanja i doživljaja, vrlo razložno i okolnosno, a sudac u njihovim iskazima nije našao kontradiktornosti ili nelogičnosti zbog čega nije bilo razloga da posumnja u istinitost njihovih iskaza.
Sudac je mišljenja kako sami iskazi obojice ispitanih oštećenih svjedoka ČR, kao i način njihovog iznošenja iskaza, uz ostale izvedene dokaze, a osobito iskaz svjedoka BR, u velikoj mjeri obesnažuju uvjerljivost obrane okrivljenika te da u cijelosti dovode u sumnju istinitost njegovih obrambenih navoda, a potvrđuju i osnažuju uvjerenje suca o stvarnoj krivnji okrivljenika za terećeni prekršaj.
4.
Sudac je cijenio iskaz ispitanog svjedoka BR, brata okrivljenika, pa je zaključio kako je njegov iskaz jasan, jezgrovit, razumljiv i naročito životan te da je ispitani svjedok svoj iskaz u bitnim dijelovima iznosio sukladno s iskazima oštećenih svjedoka, a pritom je u odlučnom dijelu potvrđivao opis inkriminiranog događaja kako je navedeno u optužnom prijedlogu.
Sudac je iskaz svjedoka BR u cijelosti prihvatio jer je zaključio da je o predmetnom događaju, unatoč činjenice da je u ovom postupku kao brat okrivljenika svakako u određenoj razumljivoj, osobnoj mjeri zainteresiran za ishod prekršajnog postupka, svoja opažanja predmetnog događaja iznosio uvjerljivo, objektivno, nepristrano i vjerodostojno.
Sudac je osobito cijenio iskaz ovog svjedoka u dijelu gdje iznosi kako je predmetne zgode bio u svojoj kući i ispred nje, a koja se nalazi samo nekoliko metara udaljena od kuće u kojoj žive okrivljenik i oštećenik s obitelji, te da može potvrditi kako je okrivljenik u vidno alkoholiziranom stanju, vikao i galamio, lupao, pjevao, psovao i ispuštao neke neartikulirane krikove.
Sudac je zaključio kako je svojim iskazom imenovani svjedok UR, brat okrivljenika, zapravo razumljivo i nesporno potvrdio da je predmetne zgode od strane okrivljenika došlo do terećenog prekršaja, jer je neposrednim opažanjem, dok se nalazio izvan privatne kuće u kojem je okrivljenik postupao na terećeni način, zamijetio i čuo nepristojno ponašanje okrivljenika.
5.
Sudac je zaključio kako se iskazi svih ispitanih imenovanih svjedoka međusobno činjenično nadopunjavaju i upotpunjavaju te da se njihovi iskazi logično podupiru i životno isprepliću, a da su pritom njihovi iskazi potpuno suprotni i proturječni iznesenoj obrani.
6.
Nakon izvođenja dokaza suočavanjem okrivljenika i oštećenog svjedoka Damira Bakarić, sudac je utvrdio kako je okrivljenik u cijelosti ostao kod svoje već iznesene obrane bez iskazivanja nekih novih činjenica ili okolnosti, dok je svjedok također u potpunosti ostao kod svojeg već iznesenog iskaza, kojeg je ponovio, a pritom su obojica iznosili u podjednakoj mjeri kratko, jasno i razumljivo.
Sudac je primijetio da je okrivljenik prilikom suočenja izbjegavao gledati u lice i oči svjedoku, već je gledao po sudnici, u suca i ponajviše u pod, a pri tom je djelovao nesigurno i izražavao emocionalnu napetost i nervozu, dok je svjedok tijekom suočenja također pretežno gledao u suca i po sudnici, a pri tom se rezignirano smiješio i lagano širio ruke izražavajući čuđenje prema okrivljeniku.
Okrivljenik je prilikom suočenja kratko potvrdio svoju već iznesenu obranu, ali sudac smatra da je pritom djelovao vrlo neuvjerljivo, te je zaključio kako postoji stvarna vjerojatnost, da je okrivljenik vođen osobnim interesom prešutio i prikrio svoje stvarno postupanje predmetne zgode.
Temeljem ovog izvedenog dokaza sudac nije utvrdio nikakvu novu bitnu činjenicu ili okolnost, ali je sudac nakon izvođenja ovog dokaza učvrstio svoje mišljenje, s jedne strane, o neuvjerljivosti obrane okrivljenika, a s druge strane, o uvjerljivosti i objektivnosti iskazivanja oštećenih svjedoka, kao i svoje uvjerenje da je predmetne zgode okrivljenik postupio suprotno zakonskim odredbama te da se vikom i galamom kao i ukupnim svojim ponašanjem svakako ponašao nepristojno, pa da je time počinio prekršaj koji mu je stavljen na teret, na način naveden u Optužnom prijedlogu i opisan u izreci ove presude.
7.
Sudac je uvidom u sve izvedene materijalne dokaze koji su već nabrojani, a koji su dostavljeni u privitku Optužnog prijedloga, utvrdio da su u označenoj dokumentaciji navedene činjenice i okolnosti na kojima ovlašteni tužitelj temelji činjenični opis radnje prekršaja opisan u Optužnom prijedlogu, a povodom kojih je ovlašteni tužitelj i podnio Optužni prijedlog i pokrenuo prekršajni postupak protiv okrivljenika.
8.
Sudac je uvidom u Potvrdu izdanu od Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprava za kazneno pravo, Sektor za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Služba za evidencije i pomilovanja, Odjel za prekršajne evidencije, izdanu dana 12.05.2025.g., za osobu: ZR, utvrdio da je okrivljenik do tada bio više puta pravomoćno prekršajno osuđivan.
9.
Sudac je temeljem čl.88.st.2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio sve već navedene dokaze, kao i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima.
10.
Sudac nije izvodio druge postojeće i moguće dokaze jer je, uzimajući u obzir konkretne okolnosti, zaključio kako se izvođenjem novih dokaza činjenično stanje ne bi moglo dodatno utvrditi, odnosno ne bi se doprinijelo boljem pojašnjenju činjenica utvrđenih temeljem drugih već izvedenih dokaza, te sve skupa u međusobnoj povezanosti nikako ne bi moglo dovesti do drugačije odluke u odnosu na optužbu protiv okrivljenika, osim o njegovoj krivnji za počinjeni prekršaj.
Pored toga, sudac nije izveo dodatne dokaze osobito radi sprječavanja odugovlačenja prekršajnog postupka, izbjegavanja nepotrebnih radnji i smanjivanja troškova, a vodeći se pritom načelima svrhovitosti i ekonomičnosti postupka.
Konačno, sudac nije izveo nove dokaze jer uvjereno smatra kako je činjenično stanje zapravo u dovoljnoj mjeri utvrđeno temeljem svih već izvedenih dokaza, pa da se može donijeti valjana odluka i bez dopunskog izvođenja drugih dokaza.
III/
1.
Nakon provedene glavne rasprave, povodom obrane okrivljenika, cijeneći sve izvedene dokaze, dovodeći izvedene dokaze u međusobnu vezu, kao i temeljem cjelokupnog dokaznog postupka, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio da je okrivljenik predmetne zgode ostvario sva bitna obilježja djela prekršaja koji mu je stavljen na teret, na način opisan u izreci presude, budući se svojim vikanjem kao i drugim radnjama te ukupnim svojim postupanjem predmetne zgode, na mjestu dostupnom vidu ili sluhu javnosti, ponašao na nepristojan način, pa je time remetio javni red i mir.
2.
Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira u čl.13. propisuje da će se kaznit za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 300,00 do 2000,00 eura ili kaznom zatvora do 30 dana, tko se na javnom mjestu tuče, svađa, viče ili na drugi način remeti javni red i mir.
3.
Sudac je cijeneći sve izvedene dokaze s uvjerenjem zaključio da je okrivljenik predmetne zgode svojim postupanjem, odnosno glasnom galamom, vikanjem, lupanjem, pjevanjem, psovanjem, nerazgovjetnom galamom i ispuštanjem raznih krikova, odnosno svojim nepristojnim ponašanjem, ostvario sva bitna obilježja djela prekršaja za koji se optužuje, jer se u dijelu privatne-obiteljske kuće, odnosno konkretno u zajedničkim prostorijama na 1. katu kuće, kao mjestu dostupnom vidu i/li sluhu javnosti, to jest susjeda i građana, uistinu ponašao nepristojno, a pritom je i ukupnim svojim ponašanjem nesporno remetio javni red i mir.
4.
Sudac je tijekom postupka uvjereno zaključio da se predmetni događaj odvijao na javnom mjestu jer se dogodio u dijelu privatne-obiteljske kuće, to jest u zajedničkim prostorijama na 1. katu iste kuće, koji je dostupan gledanju i/li slušanju iz ostalih dijelova iste kuće, to jest drugih stanova, kao i iz kućnog dvorišta, pa stoga i iz okolnih dvorišta i drugih kuća, dakle na prostoru koji po svojoj namjeni nije javno mjesto, ali koji pod određenim uvjetima to može biti, a u konkretnom slučaju radi se o prostoru koji je bio dostupan vidiku i/li sluhu publike iz drugih dijelova privatne-obiteljske kuće, njenog dvorišta i okolice, odnosno na mjestu koje je bilo izloženo pogledu i/li čujnosti javnosti, a što su zapravo suglasno potvrdili svi ispitani svjedoci.
Stoga je sudac zaključio kako je u predmetnom slučaju okrivljenik svoje radnje izvršio na fiktivnom javnom mjestu, jer su okolnosti koje su postojale u vrijeme njegovog izvršenja prekršaja nesporno učinile njegove nepristojne radnje dostupnim javnosti.
5.
Sudac smatra da je vikanje protupravno ponašanje koje se odnosi na takvo glasno izgovaranje riječi kojima se remeti mir građana, odnosno gdje se galamom počinitelja remeti mir i spokoj ostalih prisutnih građana i susjeda, te da se radi o poduzimanju takvog ponašanja koje se svakako može ocijeniti kao nepristojno.
6.
Slijedom svega navedenog, sudac je nakon iznesene obrane okrivljenika i provedenog dokaznog postupka, donio odluku o počinjenom prekršaju kao u izreci presude i okrivljenika proglasio krivim, pa ga je kaznio novčanom kaznom u visini koja je zakonom propisana kao najmanja, a za koju smatra da je primjerena i opravdana, te da odgovara stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja okrivljenika.
7.
Prilikom izbora vrste i mjere kazne sudac je cijenio sve olakotne i otegotne okolnosti propisane u čl.36.st.1. i st.2. Prekršajnog zakona.
Kao olakotnu okolnost sudac je na strani okrivljenika našao činjenicu da počinjenim prekršajem nije izazvao teže neposredne štetne posljedice.
Kao otegotnu okolnost sudac je na strani okrivljenika našao činjenicu da je već bio više puta pravomoćno prekršajno osuđivan, pa i zbog prekršaja počinjenog protiv javnog reda i mira.
8.
Vrednujući razmjere i objektivnu težinu počinjenog prekršajnog djela u smislu cjelovite koncepcije svrhe kažnjavanja, a uzimajući u obzir sve okolnosti počinjenja prekršaja u njihovoj ukupnosti i kvaliteti, sudac nalazi da je u predmetnom slučaju kazna izrečena u najmanjem propisanom iznosu, primjerena svim okolnostima počinjenog prekršaja i stupnju odgovornosti okrivljenika, odnosno da nije preniska niti previsoka, već da je dostatna svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, te smatra da će se upravo ovako izrečenom visinom novčane kazne ostvariti kako opća tako i specijalna svrha kažnjavanja navedena u čl.6. i čl.32. Prekršajnog zakona.
9.
Temeljem čl.152.st.3. i čl.183.st.2. Prekršajnog zakona Sud upozorava okrivljenika ako u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.
10.
Sudac je odlučio da okrivljeniku za počinjeni prekršaj ne izreče kaznu zatvora kao strožu vrstu, već samo novčanu kaznu, jer je temeljem stupnja krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrhe kažnjavanja okrivljenika, zaključio da će se ta svrha postići i blažom vrstom kazne.
Prilikom donošenja ove odluke sudac je uzeo u obzir olakotne okolnosti na strani okrivljenika.
11.
Odluka o trošku prekršajnog postupka temelji se na propisima navedenim u izreci presude i odnosi se na dužinu trajanja i složenost postupka, a visina je odmjerena u paušalnom iznosu.
Velika Gorica, 21. listopada 2025.
Zapisničarka
Sudac
Ivana Hoti,v.r.
Damir Tepeš,v.r.
POUKA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude ovlaštene osobe imaju pravo podnijeti žalbu Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi u dva primjerka Općinskom sudu u Velikoj Gorici, na adresi [adresa].