Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: Kžzd-75/2025

(Kzd-123/2024)

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Sandre Radanović kao predsjednice vijeća za mladež, te Dijane Grancarić Hrvoja Viskovića kao članova vijeća za mladež, uz sudjelovanje Marine Horvat kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika CŠ, zbog kaznenog djela iz čl. 158. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – pročišćeni tekst, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesene putem braniteljice Snježane Popović, odvjetnice iz Osijeka protiv presude Općinskog suda u Osijeku broj Kzd-123/2024 od 1. travnja 2025., po čl. 475. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08), u sjednici vijeća održanoj dana 20. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženika CŠ, kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Osijeku broj Kzd-123/2024 od 1. travnja 2025. optuženik CŠ oglašen je krivim zbog učina kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta – spolna zlouporaba djeteta mlađeg od petnaest godina iz čl. 158. st. 1. KZ/11, te osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine.

1.2. Temeljem čl. 54. KZ/11 optuženiku OŠ u kaznu zatvora na koju je osuđen uračunato je vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i to od 1. rujna 2024. do 1. travnja 2025.

1.3. Temeljem čl. 148. st. 1. ZKP/08 u vezi s čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08 optuženom OŠ naloženo je podmiriti troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 1.129,00 EUR (tisućustodvadesetdevet eura), a koji trošak se odnosi na trošak provedenog psihologijskog vještačenja i dopune u iznosu od 1.029,00 EUR (tisućudvadesetdevet eura) i trošak paušalne svote u iznosu od 100,00 EUR (stoeura) u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženik putem braniteljice Snježane Popović, odvjetnice iz Osijeka i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede Kaznenog zakona, te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da drugostupanjski sud usvoji žalbu optuženika, pobijanu presudu preinači na način da optuženika oslobodi krivnje, odnosno pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. U skladu s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis predmeta je dostavljen ŽDO u Zadru na dužno razgledanje.

5. Dana 20. listopada 2025. održana je javna sjednica vijeća sukladno odredbi čl. 475. ZKP/08 na koju nisu pristupili uredno pozvani zastupnik optužbe, optuženik CŠ, kao ni njegova braniteljica Snježana Popović, odvjetnica iz Osijeka koja je pisanim podneskom opravdala svoj i optuženikov nedolazak.

6. Žalba nije osnovana.

7. U odnosu na bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

7.1. Nije u pravu žalitelj kada prvostupanjsku presudu pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, navodeći da prvostupanjski sud nije na zakonit način iznio razloge o odlučnim činjenicama, a oni koji su iznijeti da su proturječni izreci. Štoviše presuda da ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama glede kaznenopravne odgovornosti optuženika, pa da je istu zbog navedenog nedostatka nemoguće ispitati.

7.2. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 jer su u pobijanoj presudi navedeni svi razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni, niti su u znatnoj mjeri proturječni, niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude i iskaza danih u postupku.

7.3. Nije u pravu žalitelj kada u žalbi ističe da prvostupanjski sud svoju osuđujuću presudu temelji na iskazu oštećene mlt. UŠ danom na dokaznom ročištu kod suca istrage Županijskog suda u Osijeku, bez njezinog neposrednog ispitivanja, kao i iskazima mlt. svjedoka BŠ i ŽŠ koji također nisu neposredno ispitani tijekom prvostupanjskog postupka i na temelju nalaza i mišljenja vještaka psihologijske struke.

7.4. Upravo suprotno takvim žalbenim navodima ističe se da je maloljetna oštećenica UŠ ispitana na dokaznom ročištu sukladno odredbi čl. 292. st. 1. ZKP/08, a na kojem dokaznom ročištu su nazočili zastupnik optužbe, optuženik, njegov branitelj, mlt. oštećenica u pratnji bake, opunomoćenica mlt. oštećenice, te stručna suradnica Općinskog suda u Osijeku. Na isti takav način ispitani su i mlt. svjedoci ŽŠ, te BŠ čije ispitivanje se također provelo sukladno odredbi čl. 292. st. 1. ZKP/08.

7.5. Što se tiče prijedloga za ponovnim ispitivanjem mlt. svjedoka BŠ, a koji prijedlog je obrana istakla na raspravi 16. siječnja 2025. (l.s. 289), isto se po ocijeni vijeća nije ukazalo potrebnim iz razloga što se nisu pojavile nove bitne okolnosti zbog kojih bi trebalo mlt. svjedoka ponovno pozivati i dodatno ispitivati. Raspravni sudac s pravom je obrazložio takvu svoju odluku činjenicom da je mlt. svjedok BŠ ispitan na dokaznom ročištu kod suca istrage u prisutnosti optuženika i njegovog branitelja po službenoj dužnosti, te je u potpunosti ostvareno na taj način načelo kontradiktornosti koje se manifestira u mogućnosti postavljanja pitanja svjedoku kako od strane optuženika, tako i od strane njegovog branitelja i ostalih stranaka. Štoviše odredba čl. 292. st. 1. ZKP/08 propisuje da se ispitivanje djeteta obavlja jednom pred sucem istrage i to putem audio-video uređaja, a dijete se samo iznimno može ponovno ispitati i to na isti način kada sud ocijeni da postoje takve iznimne okolnosti zbog kojih bi bilo potrebno ponovno ispitivanje djeteta kao svjedoka, a što u konkretnoj situaciji nije bio slučaj.

7.6. Nadalje, glede žalbenih prigovora da svjedokinja oštećenica mlt. UŠ nije ispitana neposredno na raspravi, ukazuje se žalitelju kako je i ispitivanje mlt. oštećenice provedeno sukladno odredbi čl. 292. st. 1. ZKP/08 u nazočnosti maloljetnice, njezine zakonske zastupnice, opunomoćenika, optuženika, njegovog branitelja, stručne osobe i zastupnika optužbe, te je i u slučaju ispitivanja mlt. žrtve oštećenice u cijelosti ostvareno načelo kontradiktornosti. Iz sadržaja audio-video snimke provedenog ispitivanja razvidno je da su tijekom ispitivanja mlt. oštećenice i branitelj i državni odvjetnik, te punomoćnik koristili svoje zakonsko pravo i postavljali pitanja mlt. oštećenici putem stručne osobe. Prema tome, imajući na umu da se radi o kaznenom postupku iz kaznenopravne zaštite djece, u kojem je primjena normi o posebnom načinu ispitivanja djece oštećene kaznenim djelom usmjerena zaštiti djece od ponovljene viktimizacije i traumatizacije, ali i da je obrana tijekom postupka imala mogućnost ispitati oštećenicu na dokaznom ročištu, dok tijekom rasprave nije ukazala u odnosu na koje činjenice je potrebno ponovno, odnosno dopunski ispitati oštećenicu, već je uopćeno prigovorila vjerodostojnosti dokaza. Stoga se ne mogu prihvatiti prigovori obrane o povredi prava na obranu tijekom rasprave, a s tim u svezi povredi prava na pravično suđenje, a niti je time činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno kako se to ističe u žalbi.

7.7. U odnosu na žalbene navode kako svjedoci DŠ, IŠ, ŠŠ, ĆŠ, AŠ, kao i ĐŠ nisu imali neposrednih saznanja o inkriminiranom događaju i odlučnim činjenicama za presuđenje ističe se kako se na njihovim iskazima ne temelji osuđujuća presuda. Naime, ovi svjedoci iskazivali su o činjenicama koje su im bile poznate glede postupanja optuženika CŠ prije i nakon počinjenja kaznenog djela, pa je tako svjedok DŠ iskazao da je 31. kolovoza 2024. u večernjim satima uočio svog nećaka optuženika CŠ kako se vozi na biciklu i iz kuće odnosi vrećicu s alkoholnim pićem odlazeći u pravcu Benta. Oko 22,00 sata da je začuo viku i galamu, te ponovno uočio CŠ na biciklu koji se vozi prema svojoj kući, a iza njega grupa osoba koja je trčala za njim i vikala mu da stane. Potom ispred kuće MŠ da je uočio skupinu ljudi gdje se zaustavio. Svjedok ZŠ posvjedočio je o tome kako je inkriminiranog dana dok se nalazio na balkonu oko 22,00 sata začuo viku i galamu s ulice, te grupu mlađih osoba koje ne poznaje osobno, izašao je na ulicu i vidio 3 do 4 mlađe muške osobe i jednu mlađu žensku osobu, te saznao kako su mlađe muške osobe zatekle neku mušku osobu koji je navodno htio silovati mlađu žensku osobu, a u međuvremenu susjed DŠ da mu je rekao kako je ta muška osoba njegov nećak CŠ. Svjedokinja ŠŠ, baka optuženika, posvjedočila je o njihovim obiteljskim prilikama obzirom da ovaj optuženik živi s njom, te o odnosu optuženika i mlt. oštećenice UŠ. Svjedok ĆŠ posvjedočio je o tome kako je živio zajedno s polubratom CŠ, dok je njihova majka bila živa. Svjedokinja AŠ, također sestra optuženika, posvjedočila je kako se sa CŠ viđala rijetko i nije imala nikakvih saznanja o inkriminiranom događaju.

7.8. Stoga je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi iznio razloge o svim odlučnim činjenicama u odnosu na kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta – spolna zlouporaba djeteta mlađeg od petnaest godina iz čl. 158. st. 1. KZ/11, a te odlučne činjenice su u pobijanoj presudi jasne, pri čemu nisu proturječne, a prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi dao ocjenu svih izvedenih dokaza. Tako je prvostupanjski sud u točkama 23. do 36. obrazloženja presude, osvrćući se na bitne dijelove obrane optuženika, obrazložio iz kojih razloga nije prihvatio optuženikovu obranu, a prihvatio je iskaz svjedokinje-žrtve/oštećenice-djeteta UŠ koji iskaz je potkrijepljen ostalim provedenim dokazima tijekom postupka. Sve provedene dokaze prvostupanjski sud je doveo u međusobnu vezu i na osnovu istih s pravom zaključio da isti nisu u međusobnom proturječju, te ispravno zaključio kako je optuženi CŠ inkriminirane prigode svojim postupanjem u cijelosti ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta – spolna zlouporaba djeteta mlađeg od petnaest godina iz čl. 158. st. 1. KZ/11 na štetu oštećenice-djeteta UŠ koja je u inkriminirano vrijeme imala trinaest godina, dakle s djetetom mlađim od petnaest godina i to tako što ju je uhvatio za kosu i glavu joj gurnuo prema svom spolovilu, pa je žrtva koju je i nadalje držao njegovo spolovilo stavila u usta nekoliko puta, nakon čega se rukama uspjela odgurnuti od njega. S pravom prvostupanjski sud vjeru poklanja iskazu oštećenice-žrtve mlt. UŠ koji iskaz ocjenjuje vjerodostojnim i istinitim, jer je detaljan, okolnosan i uvjerljiv te u bitnome potvrđen iskazom posredne svjedokinje ĐŠ kojoj je oštećeno dijete ispričalo što se dogodilo inkriminirane prigode. Isto tako mlt. svjedoci BŠ i ŽŠ koji su naišli inkriminirane večeri suglasno su iskazali da je djevojčica dozivala upomoć, da je optuženik bio bez majice, a svjedok ŽŠ je još i naveo kako je optuženik poskočio sa djevojčice kada su usmjerili svjetlo prema njemu i oštećenoj, dok je svjedok ZŠ iskazao kako mu je oštećena dok su čekali policiju histerično rekla da ju je optuženik htio silovati. Isto tako svjedok ZŠ potvrdio je da je optuženik bio gol do pasa. Nadalje, nalaz provedenog psihologijskog vještačenja djeteta/oštećenice utvrđuje da ista i unatoč problemima koji kod nje postoje je sposobna valjano i istinito iskazivati te da nije sklona konfabulaciji. Isto tako, s pravom prvostupanjski sud iskaze mlt. svjedoka BŠ i ŽŠ cijeni vjerodostojnima te ih u cijelosti prihvaća kao istinite jer su detaljni, okolnosni, uvjerljivi i logični, a u bitnome su i međusobno suglasni. Ujedno svjedokinja AŠ, sestra optuženika, svojim iskazom potvrđuje da je optuženik znao da je oštećenica maloljetna i to iz razloga što su ona i oštećenica išle u isti razred, a što optuženiku nije moglo ostati nepoznato. Štoviše, optuženik i oštećenica su se i prije inkriminiranog događaja kroz neko vrijeme (godinu dana) družili.

7.9. Stoga, suprotno tvrdnjama žalitelja pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, oni nisu proturječni sadržaju izvedenih dokaza. Prvostupanjski sud je korektno i u dovoljnoj mjeri reproducirao iskaz oštećenice djeteta UŠ, ispitane kao svjedokinje, sadržaje iskaza ostalih ispitanih svjedoka, sadržaji pisanih dokaza, te obranu optuženika, potom je dao ocjenu relevantnih dokaza i iznio zaključke o utvrđenim činjenicama, o radnjama poduzetim od strane optuženika inkriminirane prigode, uz zaključak o njegovoj kaznenoj odgovornosti. Isto tako, na prihvatljiv način ocijenjena je obrana optuženog i dovedena u vezu s provedenim dokazima. Suštinski, optuženik nije zadovoljan zaključkom prvostupanjskog suda o postojanju njegove kaznene odgovornosti, a što ulazi u okvir žalbenog pobijana prvostupanjske presude zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Iz navedenih razloga nije ostvarena istaknuta povrede odredaba kaznenog postupka, pa niti u drugom modalitetu u smislu odredbe 476. st. 1. toč. 11. ZKP/08.

8. U odnosu na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, te povredu Kaznenog zakona.

8.1. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik polemizira s razlozima pobijane presude, sugerirajući zaključak da nije počinio kazneno djelo. Tako se žalba u suštini svodi na osporavanje ocjene izvedenih dokaza, s tvrdnjom da tijekom provedenog postupka na strani optuženika nije dokazano da bi optuženik inkriminirane prigode na štetu maloljetne oštećenice počinio kazneno djelo spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina, a kako ga se to tereti. Protivno žalbenim navodima optuženog, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja je pravilno i potpuno utvrdio sve važne i odlučne činjenice, te u vezi s tim i ispravno primijenio Kazneni zakon. Optuženik u svojoj žalbi ne iznosi ništa novo što nije naveo u svojoj obrani i što prvostupanjski sud nije ocjenjivao, nego na temelju subjektivne ocjene dokaznog materijala i ponavljanja svoje obrane pobija, bez valjanih protuargumenata, ispravnost utvrđenog činjeničnog stanja. Upravo protivno takvim navodima žalitelja prvostupanjski sud je nakon temeljite analize ispravno ocijenio rezultate izvedenih dokaza i obranu optuženika RŠ, te izveo ispravan zaključak da je optuženik ostvario sva zakonska obilježja iz čl. 158. st. 1. KZ/11, u vrijeme i na način pobliže opisano u izreci pobijane prvostupanjske presude. Dakle, za svoje utvrđenje i zaključak, uz sve rečeno u ovoj presudi, prvostupanjski sud dao je valjano, logično i dostatno obrazloženje, koje kao pravilno prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

8.2. Protivno žalbenim tezama optuženika nema potrebe za preispitivanjem činjeničnog stanja, pa stoga nije osnovana žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te u vezi s tim i povrede Kaznenog zakona.

8.3. Utvrđeno činjenično stanje u pobijanoj presudi i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda je ispravno, te je s pravom prvostupanjski sud proglasio krivim optuženika za učin kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta – spolna zlouporaba djeteta mlađeg od petnaest godina iz čl. 158. st. 1. KZ/11 na štetu oštećenice-žrtve/djeteta UŠ, te je za takva utvrđenja prvostupanjski sud u cijelosti iznio valjane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

8.4. Kako je, dakle, prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio Kazneni zakon, oglasivši optuženika krivim za navedena kaznena djela, neosnovani su žalbeni razlozi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a ujedno drugostupanjski sud nije pritom utvrdio povredu Kaznenog zakona.

8.5. Zbog navedenog nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

9. Budući da žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog povrede Kaznenog zakona podnesena u korist optuženika sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kaznenopravnoj sankciji, sukladno odredbi čl. 478. ZKP/08, ovaj sud je ispitao i odluku o kaznenopravnoj sankciji.

9.1. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i pravilno vrednovao okolnosti o kojima ovisi izbor vrste i mjere kaznene sankcije čl. 47. KZ/11 polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja ispravno okrivljeniku cijenio kao olakotno činjenicu da je otac troje malodobne djece, dok mu je kao otegotne okolnosti cijenio dosadašnju kaznenu i prekršajnu osuđivanost. Naime, optuženik je do sada u šest navrata prekršajno osuđivan zbog prekršaja iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama, Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, te Zakona o osobnoj iskaznici radi čega su mu izricane novčane kazne, te uvjetne osude, isto tako optuženik je pravomoćno osuđen zbog kaznenog djela krađe iz čl. 228. st. 1. KZ/11 na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci s rokom kušnje od 1 (jedne) godine, a što sve ukazuje na neusklađenost optuženikovog ponašanja s važećim pravnim propisima, te učestalom kršenju zakona.

9.2. Stoga je s pravom prvostupanjski sud u pobijanoj presudi ocijenio kako će izrečena kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) godine (a koja kazna predstavlja minimalnu propisanu kaznu za navedeno kazneno djelo), i u koju mu je uračunato vrijeme uhićenja, lišenja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 1. rujna 2024. do 1. travnja 2025. u potpunosti ostvariti svrhu kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, odnosno utjecati na optuženika da više ne čini takva i slična kaznena djela. Ujedno izrečenom kaznom da će se djelovati i u smjeru generalne prevencije tj. utjecati na druge da ne čine kaznena djela i utjecati na jačanje njihove svijesti o pogibeljnosti činjenja istih. Stav je i ovog drugostupanjskog suda kako je izrečena kazna optuženiku adekvatna i kao takva u sebi sadrži odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje je optuženik počinjenjem teretećih mu kaznenih djela nanio svojoj obitelji i društvu u cjelini (čl. 41. KZ/11 i čl. 47. KZ/11).

10. Radi svega navedenog, a kako u pobijanoj presudi nisu nađene povrede odredaba kaznenog postupka, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08., valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zadru, 20. listopada 2025.

Zapisničarka

Predsjednica vijeća za

mladež

Marina Horvat

Sandra Radanović