Poslovni broj: UsI-887/2025-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Neli Mešin, te zapisničarki Zrinki Pivac, u upravnom sporu tužiteljice GČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa opunomoćenik mr. sc. Julijano Dropulić, odvjetnik u Pločama, Trg kralja Tomislava 5, protiv tuženika Ministarstva financija RH, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, OIB: 18683136487, Zagreb, Koturaška 43/IV, radi poreza na promet nekretnina, 20. listopada 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-20/19-01/1503, URBROJ: 513-04-20-2, od 21. veljače 2020. godine.

II. Poništava se rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostave Makarska, KLASA: UP/I-410-20/2018-001/00148, URBROJ: 513- 007-17-02-2019-0005, od 16. travnja 2019. godine.

III. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima ovog upravnog spora naknadi tužiteljici troškove ovog upravnog spora u iznosu od 400,00 (četiristo) eura, dok se za više zatraženi iznos zahtjev tužiteljice za naknadu troška ovog upravnog spora odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-20/19-01/1503, URBROJ: 513-04-20-2, od 21. veljače 2020. godine, odbijena je žalba VČ (prednice ovdje tužiteljice) podnesena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostave Makarska, KLASA: UP/I-410-20/2018- 001/00148, URBROJ: 513-007-17-02-2019-0005, od 16. travnja 2019. godine, kojim joj je utvrđena razlika osnovice poreza na promet nekretnina utvrđena privremenim poreznim rješenjem prvostupanjskog tijela od 27. veljače 2018. godine u iznosu od 696.881,04 kn, te utvrđen porez na promet nekretnina po stopi od 4% u iznosu od 27.875,24 kn.

2. U pravodobno podnesenoj tužbi od 20. travnja 2020. godine prednica tužiteljice VČ je navela da nije obveznica plaćanja poreza na promet nekretnina po predmetnom Ugovoru o kupoprodaji nekretnine od 05. svibnja 2017. godine iz razloga jer je po prometu tih nekretnina već platila porez, i to temeljem Kupoprodajnog ugovora od 10. prosinca 1997. godine i Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 20. rujna 2000. godine. Istaknula je da je Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 05. svibnja 2017. godine sklopljen samo kako bi mogla upisati pravo vlasništva na nekretninama koje su bile predmet kupoprodaje u ugovorima od 10. prosinca 1997. godine i 20. rujna 2000. godine, a koji nisu bili pogodni za uknjižbu jer u njima nije razlomkom izraženo suvlasništvo kupljenih dijelova. Naglasila je da to što je po privremenom poreznom rješenju od 27. veljače 2018. godine platila porez na promet nekretnina temeljem predmetnog Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 05. svibnja 2017. godine, se ne može tumačiti da se smatra obveznikom plaćanja tog poreza. Naime, tvrdi da ga je platila jer je smatrala da joj je tako isplativije, a ne da se žali na njega, jer je osoba pozne životne dobi (84 godine) i jer je mislila da je taj predmet napokon zaključen. Dodala je i da je 08. svibnja 2017. godine podnijela zahtjev prvostupanjskom tijelu da se utvrdi da po Ugovoru o kupoprodaji nekretnine od 05. svibnja 2017. godine nije dužna platiti porez na promet nekretnina jer ga je već platila. Tužiteljica je predložila da se poništi rješenje tuženika i prvostupanjskog tijela državne uprave, te da joj se nadoknadi trošak upravnog spora. Povodom ove tužbe osnovan je spis pod poslovnim brojem UsIsav-131/2020.

3. U odgovoru na tužbu tuženik je u svemu ostao kao kod obrazloženja svog rješenja, te je predložio da sud tužbu odbije kao neosnovanu.

4. Kako je VČ umrla, rješenjem od 27. veljače 2023. godine utvrđeno je da je nastupio prekid upravnog spora zbog njene smrti, te je određeno da će se upravni spor nastaviti kad nasljednici umrle preuzmu postupak, odnosno kad ih sud, na prijedlog stranke ili po službenoj dužnosti, pozove da preuzmu postupak.

5. Rješenjem od 17. travnja 2025. godine nastavljen je upravni spor koji je prekinut rješenjem od 27. veljače 2023. godine, te je pozvana nasljednica VČ: tužiteljica GČ iz [adresa], da u roku od 30 dana od primitka tog rješenja preuzme postupak.

6. Podneskom koji je zaprimljen pred ovim sudom 22. rujna 2025. godine tužiteljica je obrazložila svoje stavove u ovom upravnom sporu. Popisala je trošak ovog spora na način da je zahtijevala za sastav tužbe i sastav ovog podneska po 100 bodova, tj. po 200,00 eura, odnosno ukupno 400,00 eura.

7. Na ročištu za raspravu pred ovim sudom od 25. rujna 2025. godine, a koja se održala bez prisutnosti uredno pozvanog tuženika, tužiteljica je navela da u svemu ostaje kao u tužbi, te kao u tijeku upravnog postupka koji je prethodio ovom upravnom sporu. Istaknula je da je predmetni porez na promet nekretnina već plaćen, te da ne može platiti porez dva puta u istoj stvari. Uz trošak popisan podneskom od 22. rujna 2025. godine, popisala je i trošak pristupa ovoj raspravi 100 bodova, odnosno 200,00 eura.

8. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze čitanjem svih isprava koje se nalaze u sudskom spisu, te čitanjem cjelokupnog spisa tuženika koji je dostavljen uz odgovor na tužbu.

9. Stranke u ovom upravnom sporu nisu predložile izvođenje drugih dokaza.

10. Tužba je osnovana.

11. Člankom 4. stavkom 1. točkom 1. Zakona o porezu na promet nekretnina („Narodne novine“ broj 115/16; u daljnjem tekstu Zakon) propisano je da je promet nekretnina svako stjecanje vlasništva nekretnine u Republici Hrvatskoj (u daljnjem tekstu: stjecanje nekretnine), dok je točkom 2. određeno da se stjecanjem nekretnine smatra kupoprodaja, zamjena, nasljeđivanje, darovanje, unošenje i izuzimanje nekretnina iz trgovačkog društva, stjecanje dosjelošću, stjecanje nekretnina u postupku likvidacije ili stečaja, stjecanje na temelju odluka suda ili drugog tijela, stjecanje temeljem zakona te ostali načini stjecanja nekretnina od drugih osoba.

12. Člankom 5. stavkom 1. Zakona propisano je da je predmet oporezivanja promet nekretnina.

13. Uvidom u spis tijela državne uprave proizlazi da su ĆČ kao prodavateljica i VČ (prednica tužiteljice GČ) kao kupac 05. svibnja 2017. godine zaključili Ugovor o kupoprodaji nekretnine kojim je VČ kupila 516/3525 dijela k. č. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], Z. U. [broj ZK uloška], za 31.680,00 kuna. U tom ugovoru stoji i da je 10. prosinca 1997. godine zaključen kupoprodajni ugovor kojim su VČ i LČ (suprug VČ, njen pravni prednik) od ĆČ kupili dio k. č. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], Z. U. [broj ZK uloška], u površini od 296 m[2] , za 23.680,00 kuna, te da je 20. rujna 2000. godine zaključen drugi kupoprodajni ugovor kojim su VČ i LČ od ĆČ kupili dio k. č. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], Z. U. [broj ZK uloška], u površini od 220 m[2] , za 8.000,00 kuna. U ugovoru od 05. svibnja 2017. godine stoji i da je on zaključen jer prethodni ugovori od 10. prosinca 1997. godine i 20. rujna 2000. godine nisu provedivi u zemljišnoj knjizi. U spisu tijela državne uprave se nalaze i potvrde da je po Kupoprodajnom ugovoru od 10. prosinca 1997. godine plaćen porez na promet nekretnina po rješenju KLASA: UP/I-410-20/01-01/471, URBROJ: 513-07-17-04-02- 05; te da je po Ugovoru o kupoprodaji nekretnine od 20. rujna 2000. godine plaćen porez na promet nekretnina po rješenju KLASA: UP/I-410-20/01-01/275, URBROJ: 513-07-17-04-02-06. Privremenim poreznim rješenjem od **.**.2018. VČ je utvrđena obveza plaćanja poreza na promet nekretnina temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 05. svibnja 2017. godine. Rješenjem prvostupanjskog tijela od 16. travnja 2019. godine utvrđena je razlika osnovice poreza na promet nekretnina utvrđena privremenim poreznim rješenjem prvostupanjskog tijela od 27. veljače 2018. godine u iznosu od 696.881,04 kn, te VČ utvrđen porez na promet nekretnina po stopi od 4% u iznosu od 27.875,24 kn. Povodom žalbe VČ podnesene protiv prvostupanjskog rješenja od 16. travnja 2019. godine, u kojem je isticala da je već plaćen porez na promet nekretnina, te da nije dužna ponovo platiti taj porez, tuženik je rješenjem od 21. veljače 2020. godine istu odbio. Ovakva rješenja tuženika od 21. veljače 2020. godine i prvostupanjskog tijela državne uprave od 16. travnja 2019. godine nisu zakonita i pravilna.

14. Ugovorom o kupoprodaji nekretnine od 05. svibnja 2017. godine nije došlo do prometa nekretnina, odnosno stjecanja vlasništva VČ (prednice tužiteljice). Naime, VČ je predmetnu nekretninu već bila stekla, odnosno kupila, i to temeljem Kupoprodajnog ugovora od 10. prosinca 1997. godine i Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 20. rujna 2000. godine, te je po tim govorima plaćen porez na promet nekretnina. Da je ovim ugovorima došlo do prometa nekretnina i da je radi toga plaćen porez, jasno proizlazi iz potvrde na Kupoprodajnom ugovoru od 10. prosinca 1997. godine u kojoj stoji da je tu plaćen porez na promet nekretnina po rješenju KLASA: UP/I-410-20/01-01/471, URBROJ: 513-07-17-04-02-05; te potvrde na Ugovoru o kupoprodaji nekretnine od 20. rujna 2000. godine u kojoj stoji da je tu plaćen porez na promet nekretnina po rješenju KLASA: UP/I-410-20/01-01/275, URBROJ: 513-07-17-04-02-06. 15. Kao što je i navedeno u samom Ugovoru o kupoprodaji nekretnine od 05. svibnja 2017. godine, on je zaključen jer prethodni ugovori od 10. prosinca 1997. godine i 20. rujna 2000. godine nisu bili provedivi u zemljišnoj knjizi. Da se u Ugovoru o kupoprodaji nekretnine od 05. svibnja 2017. godine radi o istoj nekretnini, te o istoj površini kupljene nekretnine, kao u ugovorima od 10. prosinca 1997. godine i 20. rujna 2000. godine, vidi se iz tih samih ugovora. Kupoprodajnim ugovorom od 10. prosinca 1997. godine kupljen je dio od 296 m[2] k. č. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], Z. U. [broj ZK uloška], za 23.680,00 kuna, dok je Ugovorom o kupoprodaji nekretnine od 20. rujna 200. godine kupljen dio od 220 m[2] k. č. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], Z. U. [broj ZK uloška], za 8.000,00 kuna. Predmet Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 05. svibnja 2017. godine je 516/3525 dijela k. č. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], Z. U. [broj ZK uloška]. Dakle, ista oznaka nekretnine (k. č. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], Z. U. [broj ZK uloška]) i ukupno ista površina nekretnine kao ona u ugovorima od 10. prosinca 1997. godine i 20. rujna 2000. godine, a to je 516 m[2] (296 m + 220 m ).

16. Prema tome, tijela državne uprave su pogriješila kada su temeljem predmetnog Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 05. svibnja 2017. godine zaključila da je njim došlo do stjecanja predmetne nekretnine u smislu članka 4. stavka 1. točke 2. Zakona, te su pogriješila kada su VČ radi toga utvrdila porez na promet te nekretnine.

17. Zbog svega navedenog, trebalo je, na temelju odredbe članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24; u daljnjem tekstu ZUS), poništiti rješenje tuženika i prvostupanjskog tijela državne uprave, s time da se oni, sukladno članku 151. stavku 2. ZUS-a, pridržavaju pravnog shvaćanja i primjedaba ovog suda, odnosno, trebalo je odlučiti kao u točkama I. i II. izreke ove presude.

18. Budući da je tužiteljica uspjela u ovom sporu, odnosno tuženik je izgubio spor u cijelosti, te imajući u vidu kako se vrijednost predmeta spora u skladu s odredbom članka 144. stavka 3. ZUS-a smatra neprocjenjivom, tužitelljici je, u skladu s odredbama članka 144. stavka 1. i 2. i članka 147. stavka 1. ZUS -a, te Tbr. 27. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23) priznat trošak za sastav tužbe i zastupanje na raspravi po 200 eura (a koliko je i zatražila), odnosno ukupno 400,00 eura.

19. Tužiteljici nije priznat više zatraženi trošak sastava podneska od 22. rujna 2025. godine, jer taj trošak nije bio opravdan izdatak u ovom upravnom sporu. Stoga je odlučeno kao u točki III. izreke ove odluke.

U Splitu, 20. listopada 2025. godine

S U T K I NJ A

Nela Mešin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se podnijeti žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka presude.

DNA: - opunomoćeniku tužiteljice

- tuženiku

- u spis

NACRT ODLUKE IZRADIO

VIŠI SUDSKI SAVJETNIK-SPECIJALIST ŠIME TOMIĆ