Republika Hrvatska

Trgovački sud u Zagrebu

Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11, Zagreb

P-1534/2020-83

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu ovog suda Sanda Jeromela, u pravnoj stvari tužitelja: 1. VISANA VERSICHERUNGEN AG, Weltpoststrasse 19, 3015 Bern, Švicarska, OIB: 94323368360, 2. VISANA SERVICES AG, Weltpoststrasse 19, 3015 Bern, Švicarska, OIB: 09206410610, koje zastupa punomoćnik Vladimir Presečki, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Hondl, Konić, H, Batur i partneri, Zagreb, Zvonarnička 3, protiv tuženika: EUROHERC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa Denis Lauc, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, nakon zaključene javne i glavne rasprave dana 15. rujna 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tuženika, danom objave 20. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da tužiteljima 1. VISANA VERSICHERUNGEN AG i 2. VISANA SERVICES AG, kao solidarnim vjerovnicima, isplati iznos od 6.864,48 CHF sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

-na iznos od 6.300,00 CHF od 7. siječnja 2015. do isplate

-na iznos od 220,00 CHF od 28. srpnja 2012. do isplate

-na iznos od 596,55 CHF od 28. rujna 2012. do isplate

i to do 31. srpnja 2015. po stopi, koja se određuje uvećanjem eskontne Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana.

II. Odbijaju se 1. i 2. tužitelji sa preostalim tužbenim zahtjevom kojim potražuje iznos od 49.901,75 CHF uvećano za zakonske zatezne kamate, kao i preko dosuđene stope zatezne kamate na iznos glavnice iz točke I. izreke ove presude propisane za ostale odnose, kao neosnovan.

III. Odbija se eventualni tužbeni zahtjev kojim tužitelji potražuju od tuženika isplatu iznosa od 56.766,55 CHF u kunskoj protuvrijednosti uvećano za zakonske zatezne kamate.

IV. Nalaže se 1. i 2. tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 10.470,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od presuđenja 20. listopada 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana.

V. Odbija se tuženik sa preostalim zatraženim parničnim troškom u iznosu od 16.237,72 EUR, kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi navodi da je dana 12. srpnja 2012. došlo do prometne nezgode na autocesti A1, 309 km +50 m, u kojoj je nastradala osiguranica tužitelja HĐ, kao putnica u osobnom vozilu registarskih oznaka [registarska oznaka] se osiguranim kod tuženika a kojim je tom prilikom upravljala HĐV. Vezano uz aktivnu legitimaciju tužitelja, navode da je 1. tužitelj VISANA VERSICHERUNGEN AG pružatelj osiguravateljne zaštite na temelju Saveznog zakona o osiguranju nezgode (UVG) od 20. ožujka 1981. te je upisan u registar osiguratelja Saveznog ureda za zdravstvo i time ovlašten za provedbu obveznog osiguranja nezgode kao ustanova s javnopravnim ovlastima i ima svojstvo nadležnog organa u ispunjavanju njemu prenesenih i javno pravnih zadataka Saveza kada donosi odluke, da je Ugovorom o izdvajanju poslova 1. tužitelj je povjerio 2. tužitelju provođenje sveukupnih osigurateljnih poslova i ostalih usluga koje se na osnovi tog ugovora trebaju provesti između ostaloga i vođenje postupaka a koje usluge 2. tužitelj načelno obavlja u ime i za račun 1. tužitelja. U prometnoj nezgodi osiguranica tužitelja zadobila je teške tjelesne ozljede pobliže opisane u medicinskoj dokumentaciji, između ostalog, dislociranu frakturu nosne kosti, strano tijelo u mekim dijelovima, multiple rezno- nagnječne rane na licu, fraktura koljena, fraktura zubne cakline, fraktura prsnog kralješka te je kolima hitne pomoći prevezena u opću bolnicu u Šibeniku. U svezi predmetne nezgode tužitelji su s osnove obveznog zakonskog osiguranja za svoju osiguranicu HĐ isplatili ukupan iznos od 56.766,55 CHF i to na ime troškova liječenja uključujući trošak medicinskog prijevoza te uništene odjeće i naočala ukupan iznos od 48.817,85 CHF, na ime dnevne naknade za vrijeme liječenja i radne nesposobnosti iznos od 1.648,70 CHF te na ime naknade za tjelesno, duševno i psihičko oštećenje iznos od 6.300,00 CHF. Navedene iznose potražuju od tuženika kao osiguravatelja vozila registarskih oznaka [registarska oznaka].

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor promašene legitimacije na strani tuženika iz razloga što je uvidom u internu evidenciju utvrdio da kod tuženika nije sklopljena polica osiguranja AO s rokom važenja kako to tužitelji navode. Priznaje činjenicu da se dogodila prometna nezgoda u kojoj je teške tjelesne ozljede zadobila putnica HĐ, no tužitelji ne dostavljaju nikakve dokaze na okolnost da bi ista bila osiguranica tužitelja, što je sporno, niti dostavljaju dokaze da bi ista bila zaposlena odnosno smatraju da nije zadobila ozljede na radu. Osporava tuženik svoju odgovornost te osnovanost i visinu tužbe i postavljenih tužbenih zahtjeva. Ističe da postoje razlozi za oslobođenje tuženika od odgovornosti jer HĐ u vrijeme nastanka štetnog događaja nije bila vezana sigurnosnim pojasom protivno članku 163. Zakona o sigurnosti prometa na cestama a u prilog tomu je činjenica da je zadobila teške tjelesne ozljede i to frontalnog dijela glave. Smatra da upravo svojim propustom da se veže sigurnosnim pojasom prouzročila je nastanak ozljeda a time i navodne štete tužiteljima. Također osporava navode tužitelja vezano uz povjeravanje osigurateljnih poslova 2. tužitelju, koje obavlja u ime i za račun 1. tužitelja te ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani 2. tužitelja. Smatra da se treba primijeniti hrvatsko materijalno pravo obzirom da je do ozljeđivanja došlo na području RH, a obzirom da se radi o osiguranju osoba od nezgode, svotnom osiguranju, to smatra da tužiteljima ne pripada pravo potraživanja u odnosu na tuženika. Osporava u cijelosti naknadu za tjelesno, duševno i psihičko zdravlje sukladno čl. 972. st. 2. ZOO-a. Što se tiče dostavljene police osiguranja br [broj police osiguranja].091*477.01 razvidno je da osiguranik tužitelja nije Eliane Albisser već Valiant Holding AG, da je Ugovor bio na snazi od 1.1. - 31.12.2010. te da je ugovorena premija AVB Općih uvjeta osiguranja iz 1997. Ističe da niti jedno pravnom normom nije propisano pravo poslodavca u ovom slučaju osiguranika Valiant Holding AG na bilo kakvo potraživanje u odnosu na tuženika pa s toga tako pravo nije moglo niti prijeći na tužitelja s obzirom da tužitelj nije mogao steći neko pravo koje nije imao niti sam osiguranik. Obzirom da tužitelji nisu dostavili AVB Opće uvjete osiguranja, čija je primjena ugovorena, to nije moguće preispitati potraživanje tužitelja. Također tužitelji nisu dostavili dokaze da bi bila plaćena ugovorena godišnja premija, nisu dostavili Uvjete niti dokazali da je HĐ bila njihova osiguranica niti su dostavili medicinsku dokumentaciju, osim one iz RH, pri čemu napominju da je iz dostavljene dokumentacije razvidno da je ista na vlastiti zahtjev napustila bolničko liječenje u RH te je time povećala štetu obzirom da je liječenje u RH po znatno nižim cijenama, osobito jer nije bilo osnove za naknadom medicinskog zrakoplovnog prijevoza koji se mogao obaviti sanitetskim kolima ili putničkim zrakoplovom. Nema niti dokaza uništene odjeće i naočala pa predlaže i u tom dijelu odbiti tužbeni zahtjev. Tuženik osporava postojanje uzročno posljedične veze između predmetnog štetnog događaja i tužiteljevih potraživanja budući da iz dostavljenih izvješća razvidno je da je oštećena provodila liječenje raditi androgenetske alopecije koja nije uopće u uzročnoj vezi s predmetnim štetnim događajem. Osporava osnovanost i visinu svih postavljenih tužbenih zahtjeva, osporava i vjerodostojnost dostavljene dokumentacije s obzirom da tužitelji nisu dostavili dokaze o isplatama. Osporava stopu i tijek zakonskih zateznih kamata s obzirom da primjenom Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, tuženik kao osiguratelj ne može pasti u zakašnjenje s ispunjenjem obveze prije nego je opseg štete dokumentiran i potkrepljen relevantnim ispravama a činjenica je da tuženiku do danas nije dostavljena sva relevantna dokumentacija.

3. Podneskom od 20. veljače 2017. tužitelji ističu da je neosnovan prigovor promašene pasivne legitimacije budući da je u zapisniku o očevidu navedeno kako je osobno vozilo registarske oznake [registarska oznaka] na dan predmetnog štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika temeljem police broj [broj police], koji ima svojstvo javne isprave. Vezano uz sklapanje police osiguranja dostavljaju kompjuterski ispis sa stranica Hrvatskog ureda za osiguranje, kao i dopis navedenog Ureda kojim se potvrđuje da je predmetno vozilo na dan štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika te ujedno Dopis policijske postaje Solin kojim se isto potvrđuje. Što se tiče osporavanja osiguranja kod tužitelja, kao i zaposlenja osiguranice tužitelja, navode da je iz dokumentacije priložene uz tužbu razvidno kako su preko poslodavca obvezno osigurani kod tužitelja svi radnici tvrtke Valiant Bank AG, koja se banka nalazi u sastavu Valiant Holding AG, koji spadaju pod obvezu osiguranja temeljem članka 1. i 2. UVG Saveznog zakona o osiguranju nezgode i članka 1-6 UVV (Propis o sprječavanju nezgode). Tuženikov prigovor ne vezivanja sigurnosnim pojasom tužitelji osporavaju u cijelosti kao neosnovanim obzirom da je osiguranica tužitelja bila vezana sigurnosnim pojasom a ista je zadobila teške tjelesne ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji neovisno od vezivanja s obzirom da je došlo do prevrtanja osobnog vozila u kojem se nalazila kao putnica, s time da ističu kako okolnost eventualnog nevezivanja ne predstavlja razlog za oslobađanje tuženika od odgovornosti već eventualno suodgovornost osiguranice tužitelja. Osporavaju navode tuženika kako se radi o ugovornom osiguranju nezgode odnosno svotom osiguranju već suprotno shvaćanju tuženika navode da se radi o obveznom zakonskom osiguranju. Pozivaju se na članak 1a Saveznog zakona o osiguranju nezgode prema kojem su obvezno osigurani radnici zaposleni u Švicarskoj, uključivo radnici koji rade kod kuće, naučnici, praktikanti volonteri, kao i ostale osobe koje rade u radionicama za naučnike ili u radionicama za invalidne osobe. Dakle, svi zaposleni radnici u Švicarskoj osigurani su preko svojih poslodavaca obvezno protiv posljedica nezgode na poslu, kao i od nezgoda u slobodno vrijeme a to osiguranje ne vrijedi samo na području Švicarske već i u inozemstvu, bez obzira da li djelatnik ide poslovno ili privatno u inozemstvu. Nezgode izvan radnog odnosa su nezgode koje se ne događaju na radnom mjestu a u te spadaju sportske nezgode prometne nezgode koje nisu u svezi s obavljanjem djelatnosti, nezgode u domaćinstvu i slično. Tužitelji ukazuju kako istovjetnu odredbu sadrži i Zakon o obveznim zdravstvenom osiguranju. Čl. 58. Saveznog zakona o osiguranju propisano je da osiguranje od nezgode provodi s obzirom na vrstu osiguranika švicarski Zavod za osiguranje od nezgoda ili drugi regresni osiguratelji ili Kasa uzajamne pomoći, kojom oni upravljaju a tužitelj je kao društvo švicarskog privatnog prava upisan u registar osiguratelja i tima ovlašten za provedbu obveznog osiguranja od nezgode. Dakle, tužitelj je ustanova socijalnog prava s javnopravnim ovlastima. Što se tiče utuženih davanja ističu kako ona proizlaze iz Saveznog zakona o osiguranju nezgode kojim zakonom je propisano da se naknade sastoje od naknada za njegu i lijekove, s jedne strane, te od novčanih naknada s druge strane i to dnevne naknade za vrijeme trajanja liječenja, naknade u slučaju invalidnosti, kao i od isplate u obliku paušalne naknade na ime neimovinske štete kada osiguranik radi posljedica nezgode ostane fizički ili duševno trajno oštećen. Također je propisano da osigurana osoba ima pravo na zahtjev za svrsishodno liječenje posljedica nesreće i to posebno na: ambulantno liječenje od strane liječnika, stomatologa ili po njihovom nalogu od strane pomoćne osobe, kao i nadalje od strane kiropraktičara, lijekove i analize koje propiše liječnik ili stomatolog, liječenje, prehranu i smještaj u općem dijelu bolnice, liječnički propisane dodatne kure i kure u kupalištu, sredstva i predmete koji služe liječenju. Troškovi liječenja plaćaju se preko tužitelja i spadaju u jamstveno pravnu dužnu naknadu štete, dakle, radi se o troškovima koji padaju na teret obveznog osiguratelja konkretno tužitelja. Ukoliko je osiguranik uslijed nesreće potpuno i djelomično nesposoban za rad, tada temeljem članka 16. navedenog Saveznog zakona ima pravo na zahtjev za dnevnu naknadu koja naknada pada na teret obveznog osiguratelja odnosno tužitelja. Pravo na zahtjev za dnevnu naknadu nastaje treći dan nakon dana nesreće te prestaje s ponovnim postizanjem potpune radne sposobnosti, s početkom rente ili smrću osiguranika. Dnevna naknada iznosi kod potpune nesposobnosti za rad 80 % godišnje plaće dakle osigurane zarade a kod djelomične nesposobnosti za rad ona se odgovarajuće smanjuje srazmjerno postotku nesposobnosti a visina se obračunava na osnovi osigurane zarade odnosno godišnje plaće koja se dijeli sa 365 dana te se od tako dobivenog iznosa utvrdi 80 %-tni iznos koji se priznaje naime dnevne naknade kod potpune nesposobnosti odnosno koji iznose kod djelomične radne nesposobnosti nadalje množi s određenim postotkom nesposobnosti. Pojašnjavaju da su do izračuna dnevne naknade za razdoblje od 12.7.2012. do 3.8.2012. u iznosu od 1.754,00 CHF, došli upravo na naveden način, s time da joj je isplaćen iznos od 1.648,70 CHF nakon umanjenja troškova bolničkog smještaja u visini 20% utvrđene dnevne naknade za 6 dana. Ističe kako je čl. 24. i 25. Saveznog zakona regulirano pravo na isplatu s osnova „integritatsentschadigung“, koja je zapravo jedina naknada u cjelokupnom socijalnom osiguranju Europe koja se daje kao neimovinska naknada u slučajevima ako je osiguranik zbog nesreće pretrpio trajno znatno oštećenje tjelesnog, duševnog ili psihičkog integriteta te oštećenik ima pravo na odgovarajuću naknadu štete zbog umanjenog integriteta a što je utvrđeno kod osiguranice tužitelja. Naknada se daje u obliku kapitalnih davanja i ne smije premašivati najviši iznos osigurane godišnje zarade na snazi na dan nesreće i stupnjuje se prema težini oštećenja integriteta a koju razinu naknade utvrđuje Savezno vijeće. Što se tiče osnovice obračuna ona je maksimalni iznos osigurane zarade važeći na dan nezgode koji se množi sa utvrđenim postotkom tjelesnog i duševnog oštećenja, radi čega je osiguranici tužitelja priznat iznos od 6.300,00 CHF. Kako je tužitelj podmirio svojoj osiguranici naknadu po navedenoj prometnoj nezgodi koja u biti predstavlja naknadu neimovinske štete, kao i troškove liječenja i dnevnu naknadu, umjesto ovdje tuženika, čime je učinio isplatu za drugog, to tužitelj ima pravo na regresno potraživanje isplaćenih davanja s osnove socijalnog osiguranja koje je kao ustanova socijalnog osiguranja bio obvezan platiti temeljem navedenog Saveznog zakona. Tužitelji upućuju na Ugovor o socijalnom osiguranju zaključenom između Republike Hrvatske i Republike Švicarske konfederacije od 27. prosinca 1996., koji predviđa mogućnost regresa socijalnog osiguranja prema štetniku, koji u članku 34. st. 1. uređuje da, ima li osoba kojoj prema pravnim propisima jedne države ugovornice pripadaju davanja za štetu nastalu na području druge države ugovornice prema pravnim propisima te druge države pravo na naknadu štete protiv treće osobe, pravo na odštetu prelazi na nositelja prve države koji je obvezan na davanje prema pravnim propisima koji za njega vrijede, druga država ugovornica priznaje taj prijelaz. Člankom 72. Općeg zakona o saveznom osiguranju propisano je da prema trećoj osobi koja odgovara za osigurani slučaj, nositelj osiguranja stupa u prava osiguranika i njegovih nasljednika u trenutku nezgode do visine zakonskih davanja osiguraniku i njegovim nasljednicima. Stoga kako je Saveznim zakonom o osiguranju nezgode propisano da u slučaju nezgode na radu i izvan rada troškovi liječenja naknade za vrijeme bolovanja i naknada neimovinske štete i slično padaju na teret obveznog osiguranja nezgode, to tužitelj nedvojbeno ima pravo regresa prema trećima kada prouzroče štetu. Ostaje kod navoda da su obvezno zakonski osigurani svi radnici zaposleni u Švicarskoj koji rade u poduzećima i upravnim tijelima koja su taksativno navedena u odredbi članka 66. Saveznog zakona osiguranju nezgode. Osporava navode tuženika da bi postala obveza osiguranice tužitelja da se ne smije vratiti u Švicarsku i ostvariti pravo na zdravstvenu zaštitu odnosno provoditi liječenje u državi gdje živi i radi niti se opće načelo o dužnosti oštećenika za smanjenje štete ne može tumačiti u tom smislu. Osporava navode tuženika o mogućnosti obavljanja prijevoza imajući u vidu da je osiguranica tužitelja zadobila teške tjelesne ozljede te je hitan prijevoz zrakoplovom bio opravdan i povratni let je izvršen na osnovi mišljenja izvršitelja usluge rega švicarske zrakoplovne nadzorne službe i njihovom medicinskom stavu na licu mjesta. Što se tiče troškova liječenja u Republici Hrvatskoj prema računu Opće bolnice šibensko-kninske oni su iznosili 3.470,43 HRK ili 472,00 eura koji iznos je podmiren od strane tužitelja u iznosu od 596,55 CHF. Što se tiče osporavanja zateznih kamata smatraju da imaju pravo na potraživanje glavnice i kamata koja teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa odnosno od dana isplate svakog pojedinog iznosa a što se tiče kamatne stope smatraju da imaju pravo na kamatu koju banke plaćaju na devizne štedne uloge po viđenju imajući u vidu dan nastanka štetnog događaja i odredbe Zakona o obveznim odnosima koji u članku 22. st. 4. propisuje da se odredbe tog Zakona o kamatama primjenjuju na novčanu obvezu neovisno o valuti u kojoj je izražena pa se primjenjuje u pogledu kamatne stope čl. 29. Zakona o obveznim odnosima.

4. U odnosu na primjenu mjerodavnog prava tuženik u tijeku postupka smatra da treba primijeniti hrvatsko pravo kao pravo mjesta prometne nesreće (lex loci delicti commissi), kako je to zauzeto u sudskoj praksi te da inozemni nositelji socijalnog osiguranja nemaju pravo utuživanja temeljem čl. 27. ZOOP-a. Tužitelj, s druge strane, smatra da je za prelazak regresa na tužitelja mjerodavno švicarsko pravo odnosno odredba čl. 72. Općeg zakona o saveznom osiguranju kojom je propisano da prema trećoj osobi koja odgovara za osigurani slučaj, nositelj osiguranja stupa u prava osiguranika i njegovih nasljednika u trenutku nezgode do visine zakonskih davanja osiguraniku i njegovim nasljednicima, kao i da je relevantna odredba čl. 34. st.1. Ugovora o socijalnom osiguranju zaključenom između Republike Hrvatske i Švicarske konfederacije, dok se pravo na naknadu štete ocjenjuje prema hrvatskom pravu.

5. Odredbom članka 219. stavka 1. i članka 7. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP) propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode ili dokaze protivnika.

6. Sukladno članku 8. ZPP-a temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da je prvi tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan dok je eventualni tužbeni zahtjev neosnovan.

7. Tijekom dokaznog postupka sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu, proveo je prometno vještačenje po sudskom vještaku Zvonku Ivašiću na okolnost dinamike nastanka prometne nezgode, vještačenje na okolnost vezivanja sigurnosnim pojasom i zadobivanja predmetnih ozljeda osiguranice tužitelja po sudskoj vještakinji sudske medicine Vedrani Petrovečki, kombinirano medicinsko vještačenje po vještaku otorinolaringologu, stomatologu i neurokirurgu na okolnost koje ozljede je osiguranica tužitelja HĐ zadobila u predmetnom štetnom događaju, uzročno-posljedične veze između ozljeda i troškova liječenja te nesposobnosti za rad i dnevnih naknada, opravdanosti troškova liječenja, kao i troškova naknade za psihičko i fizičko oštećenje tzv. integritatsentschadigung odnosno ocijeniti kvalifikatorne okolnosti neimovinske štete u vidu smanjena životne aktivnosti, fizičke boli, straha i naruženja, po sudskim vještacima iz područja otorinolaringologije Maja Mušura, iz područja stomatologije Zita Blažić Potočki, i iz područja neurokirugije Srećko Vuletić te financijsko vještačenje na okolnost izvršenih plaćanja utuženih iznosa po sudskom vještaku Kristijanu Tole.

8. Predmet spora sukladno tužbenom zahtjevu tužitelja je regresno potraživanje štete u iznosu od 56.766,55 CHF (eventualno kumulirani tužbeni zahtjev istaknut je u kunskoj protuvrijednosti) na ime troškova koji su nastali temeljem činjenice da je osiguranica tužitelja HĐ, švicarska državljanka nastradala kao putnica u osobnom vozilu registarskih oznaka [registarska oznaka], osiguranim kod tuženika, dana 12. srpnja 2012. u prometnoj nezgodi u Hrvatskoj na autocesti A1. Potražuju na ime troškova liječenja, medicinskog prijevoza i uništenih osobnih stvari iznos od 48.817,85 CHF, troškova dnevne naknade za vrijeme liječenja i radne nesposobnosti iznos od 1.648,70 CHF i iznos od 6.300,00 CHF na ime naknade za tjelesno, duševno i psihičko oštećenje.

9. Nesporno je između stranaka da se dogodila prometna nezgoda.

10. Tuženik je istaknuo prigovor promašene aktivne legitimacije drugotužitelja, kao i da bi HĐ bila osiguranica tužitelja.

11. Tuženik je istaknuo prigovor pasivne legitimacije odnosno da je vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka], bilo osigurano kod tuženika.

12. Sporna je osnovanost i visina tužbe i tužbenog zahtjeva u odnosu na štetu koju tužitelji potražuju, uzročno-posljedična veza između štetnog događaja i potraživanja osobito u pogledu provođenja liječenja androgenske alopecije kod osiguranice tužitelja koja nije u svezi sa predmetnim štetnom događajem.

13. Sporna je odgovornost tuženika, vezivanje sigurnosnim pojasom osiguranice tužitelja i posljedično njeno ozljeđivanje.

14. Sporna su izvršena plaćanja utuženih iznosa, tijek i stopa zatraženih zakonskih zateznih kamata.

15. Što se tiče prigovora promašene pasivne legitimacije sud je izvršio uvid u zapisnik o očevidu od 12. srpnja 2012. (list 8-12 spisa), dopis PP Solin od 19. studenog 2015. (list 347 spisa) i dopis HUO od 2. studenog 2015. (list 346 spisa), iz kojih proizlazi da je HĐ bila suputnica u vozilu registarskih oznaka [registarska oznaka] koje je vlasništvo „EURO T.I.G.“ d.o.o. iz Solina a koje je vozilo na dan štetnog događaja 12. srpnja 2012. bilo osigurano kod tuženika policom od automobilske odgovornosti br. 0818740962. Navedeno vozilo je vlasništvo renta a car društva i unajmila ga je vozačica IĐ (list 495 spisa). Nakon što je tužitelj povodom prigovora pasivne legitimacije vezano uz sklopljenu policu kod tuženika, dostavio naprijed navedene dokaze kojima dokazuje da je vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka] na dan štetnog događaja 12. srpnja 2012. bilo osigurano kod tuženika policom od automobilske odgovornosti br. 0818740962, tuženik je samo paušalno ostao kod svih prigovora. Slijedom navedenog sud ocjenjuje neosnovanim prigovor pasivne legitimacije.

16. Što se tiče prigovora aktivne legitimacije 2. tužitelja, tužitelji su uz tužbu dostavili preveden na hrvatski jezik po sudskom tumaču Vesni Kaniški Ugovor o izdvajanju poslova sklopljen između oba tužitelja a kojim u čl. 2. i 5. stoji da 1. tužitelj VISANA VERSICHERUNGEN AG, povjerava 2. tužitelju VISANA SERVICES AG, provođenje sveukupnih osigurateljnih poslova, između ostalih i vođenje postupaka a koje usluge VISANA SERVICES AG, načelno provodi u ime i za račun VISANA VERSICHERUNGEN AG (list 29-32 spisa).

17. Tužitelji navode da je 1. tužitelj VISANA VERSICHERUNGEN AG, pružatelj osiguravateljne zaštite na temelju Saveznog zakona o osiguranju nezgode (UVG) od 20. ožujka 1981. te je upisan u registar osiguratelja Saveznog ureda za zdravstvo i time ovlašten za provedbu obveznog osiguranja od nezgode kao ustanova s javnopravnim ovlastima te ima svojstvo nadležnog organa u ispunjavanju njemu prenesenih i javno pravnih zadataka Saveza kada donosi odluke. Navedeno tuženik nije osporio već je ponovno dostavio Policu br. [broj police].091'477.01 od 23. prosinca 2009. (list 97-98 i 321-322 spisa) iz koje proizlazi da je 1. tužitelj osiguravatelj a osiguranik Valiant Holding AG, da 1. tužitelj VISANA VERSICHERUNGEN AG pruža osiguravateljnu zaštitu temeljem Saveznog zakona o osiguranju nezgode (UVG) od 20. ožujka 1981. te da su obvezno osigurane po Zakonu o osiguranju nezgode i svi radnici koji spadaju pod obvezu na temelju čl. 1. i 2. UVG i čl. 1-6 UVV/Propisa o sprječavanju nezgode. Tužitelj dodatno pojašnjava (list 336 spisa) da su obvezno osigurani kod tužitelja svi radnici tvrtke Valiant Bank AG, koja se banka nalazi u sastavu Valiant Holding AG, koji spadaju pod obvezu osiguranja temeljem članka 1. i 2. UVG Saveznog zakona o osiguranju nezgode i članka 1-6 UVV (Propis o sprječavanju nezgode). Da je HĐ u trenutku nezgode bila osigurana kod poslodavca Valiant Bank AG na mjestu praktikantice na određeno vrijeme u razdoblju od 1.8.2011. -28.2.2013. proizlazi iz Prijave nesreće br. Štete 12.011535/1 i dopisa Valiant Bank AG od 3. ožujka 2011. (list 99-108 spisa).

18. Iz navedenog sud zaključuje da je 1. tužitelj VISANA VERSICHERUNGEN AG, pružatelj osiguravateljne zaštite sukladno Saveznom zakonu o osiguranju nezgode (UVG) od 20. ožujka 1981. što je razvidno iz dostavljenog Popisa osiguravatelja (list 348-363 spisa), da je 1. tužitelj dostavljenim Ugovorom o izdvajanju poslova povjerio 2. tužitelju VISANA SERVICES AG, provođenje sveukupnih osigurateljnih poslova kao i vođenje postupaka, da je HĐ u trenutku nezgode bila osigurana kod poslodavca Valiant Bank AG , koja se banka nalazi u sastavu Valiant Holding AG kao osiguranika 1. tužitelja. Tužitelji su dostavili prevedene dijelove UVG (list 427-430 spisa) iz kojih proizlazi da su svi radnici u Švicarskoj obvezno osigurani od nezgode.

19. Kako se radi o regresnom potraživanju naknade štete tužitelja koji su strana dionička društva („AG" u nazivu tvrtke znači Akcionarsko Društvo) registrirana u [adresa], prema tuženiku-osiguravatelju koji je registriran u [adresa] i štetnom događaju koji se dogodio na području Republike Hrvatske, to se radi o sporu s međunarodnim elementom.

20. Sporna primjena mjerodavnog prava u konkretnom slučaju uključuje pitanje aktivne legitimacije tužitelja obzirom da tuženik smatra da se primjenjuje hrvatsko pravo i to Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji u čl. 27. ne propisuje pravo stranih pružatelja osiguravateljne zaštite na podnošenje tužbe. Tužitelji ne spore da se pravo osiguranika na području druge države ugovornice na naknadu štete ocjenjuje prema domaćem pravu (hrvatsko) ali za smatraju da je za prelazak regresa na tužitelja mjerodavno švicarsko pravo (list 489 spisa) i to prije svega Ugovor o socijalnom osiguranju zaključenom između Republike Hrvatske i Republike Švicarske konfederacije od 27. prosinca 1996., koji predviđa mogućnost regresa socijalnog osiguranja prema štetniku, te švicarski Opći zakon o saveznom osiguranju koji u čl. 72. propisuje da prema trećoj osobi koja odgovara za osigurani slučaj, nositelj osiguranja stupa u prava osiguranika i njegovih nasljednika u trenutku nezgode do visine zakonskih davanja osiguraniku i njegovim nasljednicima. Primjena mjerodavnog prava odlučna je i u odnosu na osnovanost i visinu potraživanja.

21. Čl. 34. st. 1. Ugovora o socijalnom osiguranju zaključenom između Republike Hrvatske i Republike Švicarske konfederacije od 27. prosinca 1996. (Narodne novine, Međunarodni dio, br. 143/96) ugovoreno je ima li osoba, kojoj prema pravnim propisima jedne države ugovornice pripadaju davanja za štetu nastalu na području druge države ugovornice, prema pravnim propisima te druge države pravo na nadoknadu štete protiv treće osobe, pravo na odštetu prelazi na nositelja prve države koji je obvezan na davanja prema pravnim propisima koji za njega vrijede; druga država ugovornica priznaje taj prijelaz, a u stavku 2. istog članka ugovoreno je imaju li u primjeni stavka 1. nositelji obiju država ugovornica pravo na odštetu zbog davanja za isti slučaj štete, oni su zajednički vjerovnici. U međusobnom odnosu dužni su se namiriti razmjerno davanjima koja pružaju.

22. Slijedom navedenog prema ocjeni ovog suda Ugovorom su obje države uredile pitanje prava na regres inozemnih osoba u slučaju štete koja je nastala u drugoj državi ugovornici i pitanje mjerodavnog prava. Dakle, za utvrđivanje mjerodavnog prava na regres inozemne osobe kao pružatelja osigurateljne zaštite za isplaćene troškove na ime štete nastale njegovom osiguraniku mjerodavno je švicarsko pravo odnosno u Hrvatskoj pravo regresa priznaje se pod uvjetom da je 1. tužitelj obveznik davanja i ima pravo regresa po propisima švicarskog prava. Konkretno 1. tužitelj je pružatelj osiguravateljne zaštite sukladno Saveznom zakonu o osiguranju nezgode (UVG). Tužitelj se pozivaju ali ne dostavljaju Opći zakon o saveznom osiguranju i navodi da je u čl. 72. Općeg zakona o saveznom osiguranju u kojem prema trećoj osobi koja odgovara za osigurani slučaj, nositelj osiguranja stupa u prava osiguranika i njegovih nasljednika u trenutku nezgode do visine zakonskih davanja osiguraniku i njegovim nasljednicima. Tuženik nije osporio sadržaj navedene odredbe Zakona pa proizlazi da 1. tužitelj ima sukladno švicarskom pravu pravo na regres. Međutim, pravo osiguranika oštećenog na području druge države ugovornice na naknadu štete ocjenjuje se prema domaćem pravu (hrvatsko).

23. Nije sporno među strankama (tužitelj je navedeno potvrdio na ročištu dana 24. svibnja 2021.) da se pravo osiguranika na nadoknadu štete prema trećim osobama ocjenjuje po propisima hrvatskog prava.

24. Navedena, konkretno primjena hrvatskog prava sukladna je i odredbi čl. 3. Haške konvencije o pravu koje se primjenjuje na prometne nezgode na cestama od 4. svibnja 1971. (potpisnice su i Hrvatska i Švicarska), kojom je propisano da je mjerodavno unutarnje pravo države na čijem se području dogodila prometna nezgoda a što je konkretno Republika Hrvatska. Napominje se da nema mjesta primijeni Uredbe (EZ) br. 864/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. srpnja 2007. o pravu koje se primjenjuje na izvanugovorne obveze (RIM II) s obzirom na to da Švicarska nije članica Europske Unije niti potpisnica.

25. Prema propisima hrvatskog prava pitanje subrogacijskog zahtjeva glede naknade štete od društva za osiguranje uređeno je bilo u vrijeme nezgode važećim Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine, br. 151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013, dalje ZOOP) koji u čl. 27. propisuje da društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (st.1.). Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (st. 2.). Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (st. 3.). Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja (st. 4.). Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje (st. 5.).

26. Ne stoje tvrdnje tuženika da tužitelji kao inozemni nositelji socijalnog osiguranja nemaju pravo utuživanja sukladno navedenoj citiranoj zakonskoj odredbi obzirom da u ZOOP-u nigdje ne stoji da bi se naknada stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja odnosilo samo na naknadu domaćim (hrvatskim) zavodima.

27. Stoga je zaključak ovog Suda da su oba tužitelja aktivno legitimirani na podnošenje tužbe po osnovi regresnog potraživanja štete koja je nastala osiguranici tužitelja, i to kao solidarni vjerovnici.

28. Pitanje visine naknade štete, također je uređeno čl. 27. ZOOP-a na način da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju a pojmom stvarne štete smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju.

29. U konkretnom slučaju nesporno je da je osiguranica tužitelja primarno zbrinuta po ozljeđivanju u prometnoj nezgodi 12. srpnja 2013. u Općoj bolnici Šibenik i da 13. srpnja 2012. napušta odjel na vlastiti zahtjev, na način da je prevezena zrakoplovom uz stručnu pratnju iz zračne luke Split u zračnu luku Zurich, gdje nastavlja liječenje.

30. Dakle, osim primarnog zbrinjavanja u Hrvatskoj sve daljnje liječenje izvršeno je u Švicarskoj pa tako i troškovi koji su nastali, nastali su u visini troškova liječenja u stranoj državi i sukladno propisima strane države.

31. Ovaj sud prihvaća stav Vrhovnog suda izražen u presudi Rev-1005/2020 od 27. veljače 2024. (list 697-708 spisa) u kojem je predmetu isto bilo sporno pitanje visine regresnog zahtjeva za naknadom štete po osnovi isplate mirovine od stranog nositelja socijalnog osiguranja (Austrija) prema domaćem osiguravatelju i primjene mjerodavnog prava i pitanje primjene čl. 27. ZOOP-a. Tako je zauzeto shvaćanje da tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama ZOOP-a, kojim je i uređen opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, a temeljem čega se sukladno načelu razmjernosti i naplaćuje/obračunava premija osiguranja, da se na opseg odgovornosti tuženika primjenjuje čl. 27. ZOOP-u koji uređuje ''subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja'', obvezu naknade stvarne štete u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, odnosno može zahtijevati od tuženika naknadu iznosa isplaćenog u korist osiguranika samo u visini u kojoj bi osiguranik to svoje pravo ostvario po propisima za naknadu štete domaćeg (hrvatskog) prava, pa da potraživanje tužitelja ne može prijeći okvire propisane čl. 27. ZOP-u jer bi u protivnom tužitelj kao strani fond mirovinskog osiguranja, s obzirom na primjenu hrvatskog prava, bio doveden u povoljniji pravni položaj u odnosu na tuženika od pravnog položaja domaćeg (hrvatskog) fonda mirovinskog osiguranja. Iznosi se stav da je riječ o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti koja je materija uređena ZOOP-om zbog čega se na konkretan odnos između stranaka u pogledu utvrđivanja visine i opsega obveze tuženika kao osiguravatelja primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, konkretno ZOOP.

32. Dakle, prihvaćajući stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske ovaj sud je isto stava da bi u konkretnom slučaju na konkretan odnos između stranaka u pogledu utvrđivanja visine i opsega obveze tuženika kao osiguravatelja trebalo primijeniti hrvatsko materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, a što je konkretno ZOOP.

33. Navedena odredba čl. 27. ZOOP-a jednako se odnosi i na subrogacijske zahtjeve hrvatskih nositelja socijalnog osiguranja prema hrvatskim društvima za osiguranje koja ne isključuje i pravo inozemnih nositelja socijalnog osiguranja na potraživanje stvarne štete.

34. Pod pojmom stvarne štete u smislu stavka 1. članka 27. ZOOP-a smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju.

35. U konkretnom slučaju tužitelji potražuju štetu po osnovi obveznog zakonskog osiguranja u Švicarskoj, sukladno švicarskom pravu. Dakle, ne potražuju sukladno hrvatskim zakonima koji uređuju pravo na zdravstveno osiguranje iako se konkretno pravo osiguranika na nadoknadu štete prema trećim osobama ima ocijeniti prema propisima hrvatskog prava.

36. U vrijeme prometne nezgode osnovni propis koji je uređivao materiju obveznog zdravstvenog osiguranja bio je Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine«, br. 150/08., 94/09., 153/09., 71/10., 139/10., 49/11., 22/12., 57/12., 90/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/12. i 144/12.) koji je propisivao prava u okviru obveznog zdravstvenog osiguranja koja obuhvaćaju i pravo na novčane naknade i pravo na zdravstvenu zaštitu te uvjete pod kojima se ostvaruju. U čl. 20. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju bilo je propisano pravo na zdravstvenu zaštitu u inozemstvu koje podrazumijeva pravo na upućivanje na liječenje u inozemstvo, pravo na korištenje zdravstvene zaštite za vrijeme boravka u inozemstvu u skladu s međunarodnim ugovorima te drugu zdravstvenu zaštitu u inozemstvu u skladu s općim aktom Zavoda, i to samo ako se radi o potrebi liječenja koje se ne provodi u ugovornim zdravstvenim ustanovama u Republici Hrvatskoj, a može se uspješno provesti u inozemstvu a provedbene propise o pravima, uvjetima i načinu korištenja zdravstvene zaštite u inozemstvu donosi Zavod uz suglasnost ministra nadležnog za zdravstvo. Čl. 21. propisano je da standarde i normative zdravstvene zaštite iz obveznoga zdravstvenog osiguranja, uključujući popis vrsta i broja terapijskih i dijagnostičkih postupaka po osiguranoj osobi na godišnjoj razini, iznos potrebnih sredstava u skladu s osiguranim sredstvima, kao i način ostvarivanja prava osiguranih osoba na zdravstvenu zaštitu iz obveznoga zdravstvenog osiguranja u pravilu, za svaku kalendarsku godinu donosi Upravno vijeće Zavoda uz suglasnost ministra nadležnog za zdravstvo, po prethodno pribavljenom mišljenju nadležnih komora. Čl. 22. propisano je da osiguranim osobama Zavoda u okviru zdravstvene zaštite iz obveznoga zdravstvenog osiguranja ne osigurava se plaćanje troškova zdravstvenih usluga koje su pružene na način i po postupku koji nije propisan ovim Zakonom, odnosno podzakonskim propisima donesenim na temelju ovoga Zakona. Temeljem tog Zakona doneseni su i podzakonski akti (Pravilnici).

37. Dakle, da bi ovaj sud ocijenio koje troškove liječenja i u kojoj visini treba priznati tužiteljima, tužitelji su bili dužni dokazati koliko bi oni iznosili da je osiguranica tužitelja liječena u Republici Hrvatskoj odnosno da se pojedino liječenje nije moglo provesti u ugovornim zdravstvenim ustanovama u Republici Hrvatskoj, pa da je bilo opravdano da se provede u inozemstvu. Međutim, tijekom ovog postupka nije utvrđeno navedeno obzirom da su tužitelji smatrali da imaju pravo na troškove liječenja i sve ostale troškove koje su platili svojoj osiguranici koja je liječena u Švicarskoj i stoga nisu u tom smislu niti predlagali dokaze.

38. Tužitelji osim troškova liječenja (uključujući trošak medicinskog prijevoza te uništene odjeće i naočala) koji su gotovo u cijelosti obavljeni u Švicarskoj, potražuju i troškove na ime dnevne naknade za vrijeme liječenja i radne nesposobnosti te na ime naknade za tjelesno, duševno i psihičko oštećenje. Navedene troškove kako je već rečeno društvo za osiguranje dužno je naknaditi sukladno čl. 27. ZOOP-a kao stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju a stvarnom štetom smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju. Tužitelji su predlagali provođenje vještačenja na okolnost opravdanosti dnevne naknade za vrijeme liječenja i radne nesposobnosti ali ne i u smislu da li se radi o troškovima na koje bi imao pravo osiguranik da je to svoje pravo ostvario po hrvatskim propisima i u kojoj visini bi ostvario po hrvatskim propisima. Što se tiče pitanja naknade za tjelesno, duševno i psihičko oštećenje sud je ovlašten ocjenjivati visinu naknade a i na navedenu okolnost provedena su vještačenja.

39. Na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja s obzirom na spornu odgovornost tuženika, provedeno je prometno vještačenje, a na okolnost vezivanja sigurnosnim pojasom i zadobivanja predmetnih ozljeda osiguranice tužitelja sudsko medicinsko vještačenje.

40. Uvidom u nalaz i mišljenje vještaka Zvonka Ivašića od 9. studenog 2021. (list 591-601 spisa) sud je utvrdio oštećenja vozila RENAULT THALIA dci/2003.g., reg. oznake: ST228PN i to kao posljedica prevrtanja po kolniku: prednji branik, prednji lijevi blatobran, prednji desni blatobran, poklopac motora, krov vozila, prednje vjetrobransko staklo, stražnje vjetrobransko staklo, prednja lijeva vrata, stražnja lijeva vrata, prednja desna vrata, stražnja desna vrata, poklopac prtljažnika, stražnja lijeva svjetiljka, stražnja desna svjetiljka, stražnji lijevi i desni blatobran, bočne stranice, prednji lijevi kotač sa ovjesom, stražnji lijevi naplatak sa gumom i ostrugani naplatci prednjeg i stražnjeg desnog kotača. Što se tiče brzine kretanja vozila vještak je temeljem provedene analize i proračuna dao mišljenje da se vozilo kretalo desnom prometnom trakom autoceste brzinom od oko 98,8 km/h, i daje došlo je do pražnjenja gume stražnjeg lijevog kotača vozila a što se tiče dinamike nastanka štetnog događaja vještak navodi da je uslijed kretanja sa ispražnjenom gumom stražnjeg lijevog kotača, koja bez pritiska zraka više nije predstavljala oslonac stražnjem lijevom kotaču u odnosu na površinu kolnika, vozilo se vozilo počelo zanašati stražnjim dijelom ulijevo, pri čemu je naplatak stražnjeg lijevog kotača gnječio i rezao ispražnjenu gumu, u nastavku je uslijed zanašanja stražnjeg dijela vozila osiguranika tuženika ulijevo, vozilo skrenulo prednjim dijelom udesno na desni rub desne prometne trake, gdje se opet počelo zanašati stražnjim dijelom udesno a prednjim skretati ulijevo, sve do lijeve metalne ograde kolnika, gdje je počelo snažno zanašanje stražnjim lijevim bočnim dijelom ulijevo, pri čemu su na kolniku ostali tragovi zanašanja prednjeg i stražnjeg lijevog kotača, u nastavku kretanja vozilo je skretalo opet udesno na desnu voznu traku pri čemu je počelo strugati dijelovima karoserije po kolniku na a nakon čega je uslijedilo prevrtanje na desni više stražnji bočni dio vozila. Nakon struganja i rotiranja desnim bokom po kolniku, vozilo se preko krova prevrnulo na lijevi bok, a zatim na kotače, pri čemu je došlo do loma ovjesa prednjeg lijevog kotača vozila. Na prednjem lijevom i desnom kotaču vozila osiguranika tuženika nalazile su se gume tvrtke Firestone, ljetnog profila, dimenzije 175/65-14, starosti na dan nesreće oko 2,5 g., na stražnjem desnom kotaču nalazila guma ljetnog profila tvrtke Goodyear, dimenzije 175/65-14, na dan nesreće starosti 9,5 g i na oštećenom stražnjem lijevom kotaču pronađena je guma tvrtke Continental, ljetnog profila, dimenzije 165/65-14, na dan nesreće starosti 12,4 god. Dakle, radilo se o gumama različitih proizvođača a guma stražnjeg lijevog katača bila je uža od preostalih i stara 12,4 g. Vještak je uvidom u fotografije koje su sastavni dio nalaza, utvrdio da je gazeći sloj gume stražnjeg lijevog kotača dobro izražen, veći od propisanog minimuma a da je položaj unutarnjeg ruba naplatka stražnjeg lijevog kotača u fazi gnječenja-rezanja gume. Kako su rubovi naplatka vrlo grubo zarezivali u ispražnjenu gumu stražnjeg lijevog kotača, došlo je čupanja žica čelične mreže, kako je vidljivo na fotografijama gume stražnjeg lijevog kotača vozila osiguranika tuženika ali nema vidljivih pukotina na bočnoj strani te gume koja je karakteristična za stare istrošene i tehnički neispravne gume. Vještak navodi da prema propisima o tehničkoj ispravnosti vozila potrebno je da na istoj osovini motornog vozila budu ugrađene gume istog proizvođača i istih dimenzija, a konkretno nalazile su se gume različitih proizvođača, pri čemu je guma stražnjeg lijevog kotača bila uža od preostalih guma za 10 mm, što je moglo imati utjecaja na mogućnost sigurnog upravljanja vozilom, ukoliko je guma bila pod odgovarajućim pritiskom, samo u desnim zavojima, pri kretanju vozila maksimalnom graničnom brzinom za prolaz zavoja, kada se vozilo oslanja na lijeve kotače. Na praktički ravnom kolniku, kao u konkretnom slučaju, pri brzini kretanja vozila osiguranika tuženika od 98,8 km/h, tehnički gledano ukoliko je guma stražnjeg lijevog kotača vozila osiguranika tuženika bila pod odgovarajućim pritiskom, razlika u širini gume stražnjeg lijevog kotača od širine guma na preostalim gumama vozila, kao i razlika u proizvođaču gume, nije mogla imati utjecaja na mogućnost sigurnog upravljanja vozilom osiguranika tuženika. Da nije došlo do pražnjenja gume stražnjeg lijevog kotača vozila osiguranika tuženika, ne bi došlo do gubitka mogućnosti upravljanja vozilom osiguranika tuženika, kao ni do prevrtanja vozila osiguranika tuženika, međutim, temeljem podataka u spisu, vještak navodi da nije moguće pouzdano utvrditi uzrok pražnjenja gume stražnjeg lijevog kotača vozila osiguranika tuženika. Vještak je izvršio i uvid u nalaz i mišljenje vještaka Ivana Bedenikovića koji je izvršio pregled vozila dana 23.3.2013. (list 477-480 spisa) i navodi da vještak Bedeniković nije skinuo stražnji lijevi kotač radi detaljnog pregleda stražnjeg lijevog kotača i gume kotača, već je pregledao vozilo u travi visine do pola kotača (list spisa 486), čime da nije utvrđeno da li je guma eksplodirala, ili se probušila, ili je oštećena naletom na tvrdu prepreku, nije utvrđen uzrok pražnjenja gume stražnjeg lijevog kotača. Vještak se i usmeno na ročištu očitovao da je predmetno vozilo upravo radi toga što je imalo na stražnjim kotačima gume različitih proizvođača i dimenzija, bilo tehnički neispravno.

41. Uvidom u nalaz i mišljenje Vedrane Petrovečki od 12. lipnja 2022. (list 624-632 spisa) sud je utvrdio da je uvidom u medicinsku dokumentaciju vještakinja utvrdila da je u predmetnom štetnom događaju osiguranica tužitelja IĐV (r. **.**.1992.) zadobila u prometnoj nesreći dana 12. srpnja 2012. višestruke ozljede i to: prijelom nosnih kostiju, rane razderotine lica, te prijelome zubi, da je naknadnim RTG snimanjem u Švicarskoj utvrđeno da je u štetnom događaju osiguranica tužitelja zadobila i prijelom 7. vratnog kralješka dok prema nalazu dermatologa, osiguranica ima i androgenetsku alopeciju, što nije u svezi s predmetnim štetnim događajem. Sumnja na prijelom zatiljne kosti koja je bila postavljena u Općoj bolnici šibensko-kninske županije u Šibeniku, prema dostupnoj medicinskoj dokumentaciji u spisu nije potvrđena u daljnjem tijeku liječenja u Švicarskoj. Što se tiče okolnost vezanosti sigurnosnim pojasom i mogućnost zadobivanja predmetnih ozljeda osiguranice tužitelja HĐ, vještakinja je izvršila uvid u nalaz i mišljenje prometnog vještaka Zvonka Ivašića i uspoređujući opisanu dinamiku odvijanja predmetnog štetnog događaja i sa ozljedama koje je osiguranica tužitelja zadobila, zaključila da je osiguranica tužiteljica zadobila sve ozljede u trenutku kada je došlo do prevrtanja na desni više stražnji bočni dio vozila, a potom i struganja i rotiranja vozila po desnom boku vozila. Sigurnosni pojas je konstruiran na način da sprječava polijetanje tijela kod djelovanja sila na uzdužnu osovinu vozila, ali ne može spriječiti pomicanje tijela kod djelovanja bočnih, okomitih ili rotacijskih sila. Uzevši ovu činjenicu u obzir, a pri tom imajući na umu da je došlo i do deformacije vozila tj. utiskivanja stražnjeg bočnog dijela vozila (također vidljivo na fotografijama na DVD mediju, list 518 spisa), vještakinja zaključuje da je osiguranica tužitelja mogla zadobiti sve opisane i utvrđene ozljede bez obzira na činjenicu je li ili nije u trenutku odvijanja predmetnog štetnog događaja koristila sigurnosni pojas.

42. Slijedom provedenog prometnog vještačenja i sudsko medicinskog vještačenja, koja je ovaj sud prihvatio jer su provedena stručno i obrazloženo proizlazi da je predmetno vozilo radi toga što je imalo na stražnjim kotačima gume različitih proizvođača i dimenzija, bilo tehnički neispravno, te da je pražnjenje gume stražnjeg lijevog kotača vozila osiguranika tuženika, dovelo do gubitka mogućnosti upravljanja vozilom osiguranika tuženika, a posljedično i do prevrtanja vozila. Uzrok pražnjenja gume stražnjeg lijevog kotača vozila osiguranika tuženika nije odlučujuće u odnosu na odgovornost tuženika a niti postoji isključenje od njegove odgovornosti u konkretnom slučaju tehničke neispravnosti vozila. Isto tako sud prihvaća mišljenje vještakinje sudske medicine da je osiguranica tužitelja mogla zadobiti sve opisane i utvrđene ozljede bez obzira na činjenicu je li ili nije u trenutku predmetnog štetnog događaja koristila sigurnosni pojas.

43. Slijedom navedenog sud zaključuje da nema nikakvog dokaza da bi osiguranica tužitelja koja je bila putnica doprinijela nastanku štete odnosno njezinom povećanju, budući da je do štetnog događaja došlo uslijed pražnjenja gume stražnjeg lijevog kotača tehnički neispravnog vozila osiguranika tuženika, što je dovelo do gubitka mogućnosti upravljanja vozilom. Stoga postoji isključiva odgovornost tuženika kao osiguravatelja vozila.

44. Što se tiče potraživanja u pogledu provođenja liječenja odnosno na okolnost koje ozljede je osiguranica tužitelja HĐ zadobila u predmetnom štetnom događaju, uzročno-posljedične veze između ozljeda i troškova liječenja te nesposobnosti za rad i dnevnih naknada, opravdanosti troškova liječenja, troškova naknade za psihičko i fizičko oštećenje (tzv. Integritatsentschadigung), ocjene neimovinske štete u vidu smanjena životne aktivnosti, fizičke boli, straha i naruženja, provedeno je kombinirano vještačenje po sudskim vještacima iz područja otorinolaringologije Maja Mušura, iz područja stomatologije Zita Blažić Potočki i iz područja neurokirugije Srećko Vuletić.

45. Zajedničkim nalazom vještaka Maja Mušura, Zita Blažić Potočki i Srećko Vuletić od 15. siječnja 2024. (list 684-687 spisa) vještaci su utvrdili da je osiguranica tužitelja u prometnoj nezgodi dana 12. srpnja 2012., kao putnik u osobnom vozilu, zadobila sljedeće ozljede: višeiverni prijelom nosnih kostiju, rezno- gnječne rane lica, gornje i donje usne i desne gornje vjeđe, nosnog i usnog predvorja, rezno-gnječna rana desnog ramena, strano tijelo u mekim čestima paranazalno lijevo, avulzija zuba, prijelom korijena zuba, olabavljeni, fraktura zubne cakline zuba, prijelom sedmog vratnog kralješka u području zglobova koje ozljede su u uzročno posljedičnoj vezi sa predmetnim ozljeđivanjem. Uvidom u medicinsku dokumentaciju utvrdili su da je ista primarno zbrinuta u OB Šibenik, obrađena u hitnoj službi po kirurgu i otorinolaringologu, da je učinjena kirurška obrada rana lica i repozicija nosnih kostiju uz masnu tamponadu radi laceracije unutar nosa te da 13. srpnja 2012. napušta odjel na vlastiti zahtjev, na način da je prevezena zrakoplovom uz stručnu pratnju iz zračne luke Split u zračnu luku Zurich, gdje nastavlja liječenje u Kantonalnoj bolnici u Luzernu do 20.07.2012. Pri Klinici za kirurgiju usta, čeljusti i lica i oralna kirurgija učinjena je inspekcija usne šupljine u anesteziji te je utvrđeno: dislocirana fraktura nosnih kosti, strano tijelo lijevo paranazalno, multiple rezno gnječne rane lica, intraoralno u gornjoj čeljusti, intranazalno obostrano nakon djelomičnog zbrinjavanja rana, nema avulzije zuba, kominutivna fraktura korijena zuba, olabavljeni i fraktura zubne cakline na zubu, te joj je učinjena repozicija nosnih kosti uz splintove, tamponadu i gips(imobilizacija), vađenje stranog tijela i revizija rana na licu, vađenje zaostalog korijena zuba, ponovno šivanje: desna obrva i infraorbitalno, dok je u svezi prijeloma u području vratne kralješnice predviđeno korištenje mekog ovratnika kroz 6 tjedana i RTG kontrola nakon 6 i 12 tjedana po ozljeđivanju. Nakon otpusta iz bolnice 20. srpnja 2012. konstatirano je dobro opće stanje uz ambulantne kontrole, vađenje šavova i tampona 23. srpnja 2012., MFK kontrola 31. kolovoza 2012. Što se tiče liječenja po stomatologu, ono traje od 14. srpnja 2012 do 31. kolovoza 2012. u Kantonalnoj bolnici Luzern (list 44 i 50 spisa ), 16. srpnja 2012 .vršena je revizija i zbrinjavanje narezno-nagnječene rane čeljusti, operativno je izvađen ostatak korijena puknutog zuba, 30. srpnja 2012 reponirani su pomaknuti donji zubi i fiksirani ligaturom, 31. srpnja 2012. napravljena je privremena proteza sa kvačicama, 27. studenog 2012. izvršeno je vađenje zuba i ugradnja implantata, 04. prosinca 2012. izvršena je ugradnja implantata, 05. ožujka 2013. postavljen je most, 02. svibnja 2013. izvršena je operacija korekcije nastalih ožiljaka gornje usnice lijevo i brade a 08. svibnja 2013 vađeni su konci. Zbog akutnog opadanja kose tri mjeseca nakon predmetnog ozljeđivanja, pregledana je po dermatologu 12. studenog 2012. osiguranica je pregledana po dermatologu, koji zaključuje da se radilo o tipičnom gubitku kose tri mjeseca nakon djelovanja stresora i da je razlog konzultacije dermatologa u uzročno posljedičnoj vezi sa predmetnim štetnim događajem, ali isto tako da kod osiguranice postoji androgenetska alopecija koja zahtijeva dugotrajno liječenje ali koja nije u uzročno posljedičnoj vezi sa predmetnim ozljeđivanjem. Kod osiguranice učinjen je RTG vratne kralješnice sa funkcijskim snimkama dana 27. ožujka 2013. i 09. travnja 2013. neurokirurg zaključuje da je osiguranica liječena konzervativno, nema tegoba niti ograničenja pokretljivosti, te da je potpuno zarasla fraktura zgloba i kirurško liječenje je završeno. Tijekom ožujka 2013. liječena je i po psihijatru, zbog straha, depresije, konflikata s drugim žrtvama nesreće, smetnji koncentracije na poslu. provedena je kratkotrajna terapija i nakon kirurške korekcije ožiljaka stabilizirano je i psihičko stanje. U Kantonalnoj bolnici Luzern 02. svibnja 2013. izvršena je kirurgija lica, korekcijom ožiljaka gornje usnice i na bradi te je obavljena kontrola 08. svibnja 2013. i konstatirano da nema tegoba. Slijedom svega navedenog zaključuju da je osiguranica tužitelja imala 3 ORL-MFK operacije: hitna kirurška obrada osiguranice je učinjena u OB u Šibeniku, potom u Kantonalnoj bolnici Luzern na vlastiti zahtjev osiguranice, ozljede nosa i lica obrađene u hitnoj službi u Šibeniku, ponovno su obrađene u Općoj anesteziji u Švicarskoj uz hospitalizaciju od 7 dana, a potom ambulantne kontrole do 31. kolovoza 2012. a naknadna operacija korekcije ožiljaka učinjena je ambulantno 02. svibnja 2013. Što se tiče prijeloma vratnog kralješka, liječena je konzervativno korištenjem ovratnika kroz 6 tjedana i u konačnici bez trajnih posljedica na funkciju i//ili pokretljivost vratne kralješnice. Trajne posljedice predmetnog ozljeđivanja kod osiguranice su smetnje na licu, usnici i nosu, dok se dermatološke promjene vlasišta ne mogu dovesti u vezu s predmetnim ozljeđivanjem. Uzevši u obzir dob i radnu aktivnost osiguranice, što se tiče straha ocjena je da je ista trpjela primarni strah jakog intenziteta i kratkog trajanja, u trenutku u trenutku ozljeđivanja, sekundarni jaki oscilirajući strah kroz 7 dana, umjereni oscilirajući strah kroz mjeseca dana, a slabiji strah kroz ukupno mjesec i pol dana. Što se tiče boli ocjena je da je trpjela bolove jakog intenziteta 5 dana, srednjeg intenziteta 31 dan i slabijeg intenziteta sveukupno 6 tjedana, vezano za ozljede zubi, ozljedu i zahvate na licu i nosu i nakon prijeloma vratnog kralješka. Zaostalo naruženje je srednjeg stupnja, vidljivo na fotografijama kao više ožiljaka na licu, usnicama i nosu ( list 87-93 spisa ), dok nakon ozljede zubi nema naruženja. Smanjenje opće životne i radne aktivnosti ogleda se u tome da je kod osiguranice nakon ozljeda nosa i lica zaostale su smetnje u vidu bolova na mjestu ozljeda i operativnih ožiljaka uz smanjen osjet i atrofiju na mjestu ožiljaka kože i sluznica čime su smanjene njene životne aktivnosti 3-5 %, izgubljeni zubi nadoknađeni su implantatima pa nema smanjenja životne aktivnosti ali jedan zub je izgubljen trajno pa je smanjenje životne aktivnosti zbog njegovog gubitka 1 % odnosno sveukupno smanjenje životnih aktivnosti nakon predmetnog ozljeđivanja iznosi 5 %, u kojem će omjeru ona morati ulagati pojačane napore u budućem životu i radu.

46. Dopunski je vještačeno na okolnost uzročno-posljedične veze između ozljeda i troškova liječenja, opravdanost troškova liječenja, opravdanost troškova prijevoza zrakoplovom iz Hrvatske u Švicarsku uz stručno medicinsku pratnju, obzirom na zadobivene ozljede te stručno mišljenje da li se liječenje osiguranice tužitelja moglo provesti u Republici Hrvatskoj. U dopunskom zajedničkom nalazu i mišljenju od 7. srpnja 2024. vještaci su dali ocjenu da je medicinski bio opravdan prijevoz zrakoplovom iz Hrvatske u Švicarsku uz stručno medicinsku pratnju, uvažavajući vrstu i intenzitet zadobivenih ozljeda, rezultate dijagnostičke obrade i klinički status osiguranice neposredno po ozljeđivanju i tijekom zbrinjavanja u OB Šibenik i dan kasnije ali i da je njezino liječenje i dalje moglo je biti nastavljeno (i završeno) i u zdravstvenim ustanovama u Republici Hrvatskoj. U svezi provedenog liječenja osiguranice nakon predmetnog ozljeđivanja 12. srpnja 2012. (list 109-165 spisa) prileže računi za pružene zdravstvene i druge usluge u sklopu liječenja posljedica predmetnog ozljeđivanja, koju su u uzročno-posljedičnoj vezi sa predmetnim štetnim događajem i predstavljaju medicinski opravdane i nužne troškove za zdravstvene usluge u sklopu liječenja posljedica ozljeđivanja osiguranice u prometnoj nezgodi 12. srpnja 2012. Obračun dnevne naknade (list 167 spisa) odnosi se na predmetno ozljeđivanje i privremenu radnu nesposobnost u svezi istog, dok se kapitalizacija (list 169 spisa) odnosi na tjelesno i duševno oštećenje koje je uzročno-posljedično povezano sa ozljeđivanjem osiguranice u predmetnom štetnom događaju.

47. Vještak neurokirurg Srećko Vuletić usmeno na ročištu dana 4. listopada 2024. navodi da su prihvatili obrazloženje dermatologa i prihvatili trošak jednog pregleda odnosno prvog pregleda po dermatologu kao nužan u postupku liječenja jer se radilo o tipičnom gubitku kose tri mjeseca nakon djelovanja stresora i da je razlog konzultacije dermatologa u uzročno posljedičnoj vezi sa predmetnim štetnim događajem, ali da nastavak liječenja nije budući da se rado o androgenetskoj alopeciji. Vještakinja otorinolaringolog Maja Mušura na istom ročištu usmeno se očitovala da je korekcija ožiljaka na licu bila medicinski indicirana dakle ne samo radi estetike a da bi bez korekcije naruženje bilo još većeg stupnja od onog utvrđenog u zajedničkom mišljenju.

48. Na spornu okolnost izvršenih plaćanja utuženih iznosa provedeno je financijsko vještačenje po sudskom vještaku Kristijanu Tole.

49. Uvidom u nalaz i mišljenje sudskog vještaka Kristijana Tole od 16. prosinca 2022. (list 650-659 spisa) sud je utvrdio da je vještak pregledao specifikaciju isplata od strane tužitelja (list 225-227 spisa), priložene račune, dokumente, bankovne izvode i potvrde o isplatama, da je za potvrdu o izvršenom plaćanju vještak pregledao potvrde o isplatama i bankovne izvode koji sadrže IBAN sa kojeg su vršena plaćanja, datum plaćanja, podatke kome se vrši uplata i iznose plaćanja, podatke sa potvrda o isplatama i bankovnih izvoda povezao je s podacima sa računima i specifikacijama troškova te izradio tabelu 1 u kojoj je popisao račune i izvršena plaćanje na ime troškova liječenja, medicinskog prijevoza i uništenih osobnih stvari, naznačio je ukoliko je spisu priložena potvrda o izvršenom plaćanju, ispod tabele naveo je tužitelje i njihove račune s koji su vršena plaćanja te je konačno usporedio ukupan iznos izvršenih plaćanja sa iznosom prema specifikaciji troškova tužitelja. Što se tiče troškova liječenja medicinskog prijevoza i uništenih osobnih stvari, na temelju priloženih potvrda o isplati vještak je utvrdio da iznos izvršenih plaćanja iznosi ukupno 48.327,64 CHF. Što se tiče izvršenih plaćanja za dnevne naknade za vrijeme liječenja i radne s nesposobnosti, vještak je utvrdio da ne postoje potvrde o isplati te da nije moguće nedvojbeno utvrditi da li je izvršeno plaćanje dnevne naknade za vrijeme liječenja i radne sposobnosti. Što se tiče naknade za tjelesno duševno i psihičko oštećenje vještak je temeljem Odluke 2. tužitelja ( list 169-170 spisa), Obračuna isplate 2. tužitelja (list 263 spisa) i bankovne potvrde o isplati (list 262 i 300 spisa) utvrdio je da je 2. tužitelj isplatio iznos od 6.300,00 CHF dana 6. siječnja 2015. Stoga je konačno u mišljenju naveo da ukupan iznos izvršenih plaćanja na ime izvršenih plaćanja iznosi 54.625,64 CHF.

50. Slijedom provedenih vještačenja koja je sud prihvatio, za zaključiti je da je osiguranica tužitelja liječena u Općoj bolnici u Šibeniku, da je obrađena u hitnoj službi po kirurgu i otorinolaringologu, da joj je učinjena kirurška obrada rana lica i repozicija nosnih kostiju uz masnu tamponadu radi laceracije unutar nosa te da slijedeći dan 13. srpnja 2012. napušta odjel na vlastiti zahtjev. Vještaci su ocijenili da je njezino liječenje moglo biti nastavljeno i završeno u zdravstvenim ustanovama u Republici Hrvatskoj. Dakle, troškovi liječenja osiguranice tužitelja osnovani su u odnosu na liječenje u Republici Hrvatskoj a odnose se na obradu u Općoj bolnici u Šibeniku koji su ambulantni troškovi liječenja po rn. 12-006793 od 13. srpnja 2012. plaćeni u iznosu od 596,55 CHF dana 25. kolovoza 2012. sukladno nalazu vještaka financijske struke (list 657 spisa, Tablica 1. strana 8 nalaza) a koji račun prileži spisu predmeta zajedno sa specifikacijom usluga u ukupno ispostavljenom iznosu od 3.470,43 kn (list 163-165 spisa). Stoga je sud ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev u tom dijelu zajedno sa zateznim kamatama koje su tužitelji zatražili od 28. rujna 2012. do isplate.

51. Svi ostali troškovi liječenja u Švicarskoj zajedno sa troškovima prijevoza zrakoplovom ovaj sud ocjenjuje da se ne mogu priznati u toj visini budući da je liječenje moglo biti provedeno u Republici Hrvatskoj odnosno mogu se priznati u visini troškova koji bi nastali u Republici Hrvatskoj a što tužitelji nisu dokazali kolika bi bila njihova visina.

52. U odnosu na uništene osobne stvari koje tužitelji potražuju u ukupnom iznosu od 220,00 CHF, vještak financijske struke utvrdio je da se radi o troškovima koji su plaćeni 27. srpnja 2012. a iz e-maila majke osiguranice tužitelja od 24. srpnja 2012. (list 166 spisa) proizlazi da se radi o suknji od 50,00 CHF, košulji od 40,00 CHF, donjem rublju od 50,00 CHF i sunčanim naočalama od 80,00 CHF koji listu odjeće je dostavila 1. tužitelju i koji iznos joj je i plaćen. Tuženik nije posebno prigovarao visini tih plaćenih troškova već je osporio općenit vjerodostojnost interne dokumentacije tužitelja. Navedene troškove obzirom da su plaćeni i da se radi o uništenoj odjeći a za što proizlazi da uz e-mail postoje i prilozi, sud je ocijenio da se radi o troškovima koji su u svojoj visini opravdani, životni i logični jer su zasigurno osobne stvari uništene, što je dokumentirano i potom ocjenjeno od strane tužitelja kao opravdano pa nije bilo osnove da sud posumnja u njihovu visinu a niti je potrebe saslušati osiguranicu tužitelja samo na tu okolnost jer bi se time samo nepotrebno odugovlačio postupak i nije niti ekonomično saslušavati svjedokinju iz Švicarske. Stoga je sud ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev u tom dijelu uvećano za zatezne kamate, kako je i to zatraženo od 28. srpnja 2012. do isplate.

53. Napominje se da je vještak financijske struke za svako izvršeno plaćanje naznačio žiro račun s kojeg je izvršeno plaćanje pa je tako sa žiro računa 1. tužitelja CH19 0023523552958503P izvršeno plaćanje iznosa od 569,55 CHF a s računa 2. tužitelja CH48 09000000304410793 izvršeno plaćanje iznosa od 220,00 CHF. Vještak je i pojasnio da je pregledao sve priložene račune, bankovne izvode, potvrde o isplatama, specifikaciju tužitelja (list 225-227 spisa), te je podatke sa potvrda o isplatama i bankovne izvode povezivao sa podacima sa računa i specifikacija troškova te je tako i prikazao u Tabeli. Stoga je vještak usmeno na ročištu dana 6. travnja 2023. iskazao da dostavljene bankarske potvrde predstavljaju vjerodostojne dokumente, da se radi o isprintima iz sistema te činjenica potpisa i ovjere žigom nije odlučna jer se potvrde mogu slati elektronski bez žiga i potpisa. Sud je prihvatio ovakvo mišljenje vještaka i ocijenio ga je logičnim te isti kao stručna osoba zna procijeniti da li neka knjigovodstvena dokumentacija izaziva sumnju tim više što je potvrde o isplatama i bankovne izvode povezivao sa podacima sa računa i specifikacija troškova.

54. Što se tiče dnevne naknade za vrijeme liječenja i radne nesposobnosti koju tužitelji potražuju u ukupnom iznosu od 1.648,70 CHF, vještak financijske struke navodi da ne postoje potvrde o isplati te da nije moguće nedvojbeno utvrditi da li je izvršeno plaćanje dnevne naknade za vrijeme liječenja i radne sposobnosti. Ta naknada bi tužiteljima mogla biti priznata samo ukoliko bi ju imao pravo osiguranik da je to svoje pravo ostvario po hrvatskim propisima i u visini po hrvatskim propisima a tužitelji nisu dokazali ništa od navedenog. Stoga je sud ocijenio navedene troškove u zatraženom iznosu od 1.648,70 CHF neosnovanim i odbio provođenje vještačenja na okolnost radne nesposobnosti i dnevne naknade, kao i saslušanje osiguranice tužitelja na tu okolnost.

55. Što se tiče visine nematerijalne štete nastale osiguranici tužitelja i to naknade za tjelesno, duševno i psihičko oštećenje koju tužitelji potražuju u zatraženom iznosu od 6.300,00 CHF, provedenim kombiniranim medicinskim vještačenjem vještaci su dali ocjenu da da su trajne posljedice predmetnog ozljeđivanja kod osiguranice tužitelja smetnje na licu, usnici i nosu.

56. Obzirom da je osiguranica tužitelja rođena 1992. a ozlijeđena je 2012., to je u trenutku ozljeđivanja imala 20. godina, dakle, radi se o mladoj osobi koja je radno aktivna, prilikom slobodne ocjene visine pravične nematerijalne štete sud je odlučivao temeljem čl. 1100. st. 2. Zakona o obveznim odnosima i uzeo u obzir da su u tom trenutku ozljeđivanja 2012. postojali od strane Vrhovnog suda Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete izraženi u kunama, da je sada važeća valuta EUR a da su tužitelji iz Švicarske po potražuju u valuti CHF.

57. Vještaci su ocijenili da je osiguranica tužitelja trpjela primarni strah jakog intenziteta i kratkog trajanja, u trenutku u trenutku ozljeđivanja, sekundarni jaki oscilirajući strah kroz 7 dana, umjereni oscilirajući strah kroz mjeseca dana, a slabiji strah kroz ukupno mjesec i pol dana.

58. S obzirom na tako utvrđenu jačinu i trajanje straha, sud nalazi kao primjerenu satisfakciju iznos od 1.500,00 EUR jer sve okolnosti konkretnog slučaja, posebno način nastanka ozljeda, opravdavaju dosuđenje ovakve naknade.

59. Što se tiče boli ocjena je da je trpjela bolove jakog intenziteta 5 dana, srednjeg intenziteta 31 dan i slabijeg intenziteta sveukupno 6 tjedana, vezano za ozljede zubi, ozljedu i zahvate na licu i nosu i nakon prijeloma vratnog kralješka. S obzirom na navedeno, ovaj sud smatra primjerenom naknadom za pretrpljene fizičke bolove iznos od 1.000,00 EUR, uzimajući pritom u obzir jačinu i trajanje bolova, njihov lokalitet i vrstu.

60. Zaostalo naruženje je srednjeg stupnja, u vidu više ožiljaka na licu, usnicama i nosu (list 87-93 spisa) pa kako se radi o mladoj ženskoj osobi i lokaciji ozljeda sud ocjenjuje opravdanim iznos od 3.000,00 EUR.

61. Smanjenje opće životne i radne aktivnosti ogleda se u tome da je kod osiguranice nakon ozljeda nosa i lica zaostale su smetnje u vidu bolova na mjestu ozljeda i operativnih ožiljaka uz smanjen osjet i atrofiju na mjestu ožiljaka kože i sluznica čime su smanjene njene životne aktivnosti 3-5 %, izgubljeni zubi nadoknađeni su implantatima pa nema smanjenja životne aktivnosti ali jedan zub je izgubljen trajno pa je smanjenje životne aktivnosti zbog njegovog gubitka 1 % odnosno sveukupno smanjenje životnih aktivnosti nakon predmetnog ozljeđivanja iznosi 5 %, u kojem će omjeru ona morati ulagati pojačane napore u budućem životu i radu. Uzimajući u obzir lokaciju ozljeda i mladu životnu dob, ukazuje se osnovanim dosuđenje pravične novčane naknade s te osnove u iznosu od 1.000,00 EUR.

62. Sveukupno dosuđena pravična novčana naknada ocjenjena je da iznosi 6.500,00 EUR pa kako tužitelji potražuju u valuti CHF, to preračunato po srednjem tečaju HNB-a 1CHF=0,9305EUR (na dan donošenja ove presude) iznosi 6.048,25 CHF. Stoga je osnovan tužbeni zahtjev u navedenom dijelu a u preostalom iznosu od 251,75 CHF neosnovan. Vještak financijske struke utvrdio je da je 2. tužitelj platio utuženi iznos od 6.300,00 CHF dana 6. siječnja 2015. (list 262 i 300 spisa). Na navedeni iznos sud je dosudio i zatezne kamate kako je i to zatraženo, od 7. siječnja 2015. do isplate.

63. Dakle, sud ocjenjuje osnovanim potraživanje tužitelja s naslova liječenja u Republici Hrvatskoj u iznosu od 596,55 CHF, s naslova uništenih osobnih stvari iznos od 220,00 CHF i s naslova nematerijalne štete iznos od 6.048,25 CHF odnosno ukupno 6.864,80 CHF, što prema ocjeni ovog suda predstavlja dokazanu stvarnu štetu tužitelja temeljem čl. 27. ZOOP-a.

64. Što se tiče valute potraživanja tužitelji su istaknuli tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 56.766,55 CHF uvećano za zatezne kamate po hrvatskom pravu po stopi propisanoj za trgovačke ugovore i eventualno kumulirani, podredni, tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 56.766,55 CHF u kunskoj protuvrijednosti uvećano za zatezne kamate po hrvatskom pravu po stopi propisanoj za trgovačke ugovore. Kako su oba tužitelja iz Švicarske u kojoj je državi valuta plaćanja CHF, to tužitelji kao nerezidenti imaju pravo na isplatu u valuti obveze CHF odnosno nemaju pravo na isplatu kunske protuvrijednosti tražbine izražene u CHF, sukladno čl. 166. ZOO-a u vezi s čl. 8. Zakona o deviznom poslovanju (Narodne novine broj 96/03, 140/05, 132/06, 150/08, 92/09, 133/09, 153/09, 145/10, 76/13, 52/21 i 141/22).

65. Stoga je sud odlučio kao u točki I. Izreke i naložio tuženiku da plati tužiteljima kao solidarnim vjerovnicima iznos od 6.864,80 CHF, dok su u preostalom dijelu tužitelji nisu dokazali osnovanost potraživanja naknade štete suklando hrvatskom pravu u iznosu od 49.901,75 CHF i odbijeni su kao u točki II. Izreke.

66. Kako je sud samo djelomično prihvatio tužbeni zahtjev a odbio u preostalom dijelu, to je odlučio i o eventualnom tužbenom zahtjevu. Odbijen je i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev na isplatu istog tog iznosa iznosa od 56.766,55 CHF ali u kunskoj protuvrijednosti uvećano za zakonske zatezne kamate iz naprijed navedenih razloga ispunjavanja obveze u valuti na koju ona glasi. Stoga je odlučio u točki III. Izreke.

67. Što se tiče zatezne kamate kako tuženik po dospijeću utužene tražbine istu nije platio, dužan je na taj iznos platiti i zakonske zatezne kamate (čl. 29. st. 1. ZOO) od dana isplate naknade do plaćanja jer je tim trenutkom tužitelj stupio u prava svog osiguranika do iznosa isplaćene naknade. Kako se pravo na naknadu štete ocjenjuje prema odredbama hrvatskog prava, to se isto primjenjuje i u pogledu zakonske kamatne stope, što nije sporno između stranaka. Tužitelji su zatražili po kamatnoj stopi propisanoj za trgovačke ugovore a konkretno ne radi se o trgovačkom ugovoru temeljem kojeg bi tužitelji potraživali naknadu štete. Tužitelji imaju pravo potraživati na iznos glavnice zatezne kamate po stopi propisanoj za ostale odnose u čl. 29. st. 2. ZOO-a pa je sud preko stope propisane za ostale odnose odbio tužitelje se tužbenim zahtjevom.

68. Prilikom odlučivanja o uspjehu u parnici u smislu čl. 154. st. 2. ZPP-a, sud je uzeo u obzir da je ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev u iznosu od 6.864,80 CHF a neosnovanim u iznosu od 49.901,75 CHF, što znači da je uspjeh tužitelja u sporu 12,09% a tuženika 87,91%. Međutim, sukladno navedenom članku Zakona sud ocjenjuje u odnosu na omjer uspjeha u sporu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja osnove tužbenog zahtjeva. Tužitelji su potraživali na ime troškova liječenja, medicinskog prijevoza i uništenih osobnih stvari ukupan iznos od 48.817,85 CHF, na ime troškova dnevne naknade za vrijeme liječenja i radne nesposobnosti iznos od 1.648,70 CHF i iznos od 6.300,00 CHF na ime naknade za tjelesno, duševno i psihičko oštećenje. Tužitelji su uspjeli s osnovom potraživanja tužbenih zahtjeva (ne i visinom), osim na ime troškova dnevne naknade za vrijeme liječenja i radne nesposobnosti iznos od 1.648,70 CHF pa sud ocjenjuje njihov uspjeh s osnovom s 33,33%. Uspjeh tužitelja iznosi sa visinom 12,09% a sa osnovom 33,33%, dakle ukupno 45,42% pa kada se taj postotak podjeli sa 2 dobije se uspjeh tužitelja od 22,71% odnosno tuženika 77,29%. Kada se oduzme postotak tuženika koji je uspio u većoj mjeri od postotka tužitelja koji je uspio u manjoj mjeri, to se dobije postotak od 54,58% koji pripada tuženiku.

69. Tuženiku je kao potreban za vođenje spora priznat trošak zastupanja po odvjetniku koji je odmjeren u skladu sa važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23 – dalje: Tarifa), a odnosi se na trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 EUR (Tbr. 8/1 Tarife), trošak sastava podnesaka od 16. studenog 2021., 6. veljače 2023., 25. rujna 2024., u iznosu od po 1.000,00 EUR (Tbr. 8/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištima 3. listopada 2017., 24. svibnja 2021., 24. svibnja 2021., 19. listopada 2021., 3. veljače 2022., 20. listopada 2022., 6. travnja 2023., 8. studenog 2023., 24. listopada 2024. i 15. rujna 2025. u iznosu od po 1.000,00 EUR (Tbr. 9/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištima dana 7. prosinca 2017., 13. rujna 2023., 19. lipnja 2024. i 16. siječnja 2025. u iznosu od po 250,00 EUR (Tbr- 9/5 Tarife) budući da su odgođena prije početka raspravljanja, a što sve uvećano za PDV od 25% iznosi 18.750,00 EUR. Također tuženiku je priznat i trošak plaćenog predujma za prometno vještačenje u iznosu od 132,71 EUR i za medicinsko vještačenje u iznosu od 300,00 EUR. Sveukupan trošak tuženika iznosi 19.182,71 EUR a priznat mu je u postotku od 54,58%, što iznosi 10.470,00 EUR, kako je odlučeno u točki IV. izreke.

70. Tuženiku nije priznat trošak sastava podneska od 30. rujna 2017. i 20. listopada 2022. budući da ne prileže spisu, kao niti trošak sastava podnesaka od 18. lipnja 2024. i 16. siječnja 2025. budući da se ne radi o obrazloženim podnescima. Također nije mu niti priznat trošak sastava podneska od 4. listopada 2024. budući da se usmeno mogao očitovati u pogledu provedenih vještačenja na ročištu od istog datuma. Stoga je odlučeno kao u točki V. izreke.

U Zagrebu, 20. listopada 2025.

Sudac:

Sanda Jeromela

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude, nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 8 dana po primitku presude, a ulaže se putem ovog suda.

DNA:

1. Tužiteljima po odvj. uz nalog o sudskoj pristojbi na presudu

2. Tuženiku po odvj.

3. kal 60 dana